Prati nas

Mozaik

Ne morate slijediti snove, ne morate ih čak ni imati

Nekada je životni san bio imati stalan posao, zasnovati obitelj i posjedovati dom. Sada mladi ljudi očekuju život posut gliterom, materijalno bogatstvo i savršenu prezentaciju na društvenim mrežama. Ono što se je nekad smatralo uspjehom, danas je promašaj.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

kako biti sretan?
foto: Pixabay

Stariji ljudi su sretniji, a njihova sreća doseže vrhunac u šezdesetim ili sedamdesetim godinama života. To je zaista nekada bila istina, no u posljednjem desetljeću nekoliko je istraživanja na američkoj populaciji pokazalo da adolescenti iskazuju veći stupanj sreće nego što je to bilo prije. Paralelno, osobe starije od 30 godina manje su sretne nego što su to pokazivala neka ranija mjerenja pa je budućnost prve rečenice ovog teksta vrlo neizvjesna.

Jesu li ljudi postali siromašniji, bolesniji, usamljeniji? Što je razlog njihove nesreće. Psihologinja dr. Jean M. Twenge, znanstvenica koja proučava generacijske razlike misli da je za sve kriv novouspostavljeni sustav vrijednosti kojeg izdašno promoviraju mediji.


Očekivanja koja su postavljena pred ljude prevelika su. Reality programi nam sugeriraju da moramo postati zvijezde. Uz to ni srednjoškolsko obrazovanje više nije dovoljno, iako se broj onih s fakultetskim diplomama ne povećava u skladu s očekivanjima. Svi misle da su gladni uspjeha, no zapravo, ulažu u njega manje nego prethodne generacije. Pozitivno razmišljanje, poručuje psihologinja, nije dovoljno.

Obitelj, dom, djeca i pas

Nekada je životni san bio imati stalan posao, zasnovati obitelj i posjedovati dom. Sada mladi ljudi očekuju život posut gliterom, materijalno bogatstvo i savršenu prezentaciju na društvenim mrežama koja najčešće nema veze s njima samima. Ono što se je nekad smatralo uspjehom, danas je promašaj.

Lov za bogatstvom može biti vodilja za dvadesete. No dva su problema: većina ljudi nikada neće postati bogata, a i oni koji postanu bogati shvate da novac nema nikakve veze sa srećom. Bogati ljudi nisu sretniji, pokazala su istraživanja. Da, znamo, mnogu će reći da je lakše brisati suze s eurima, ali suze su i dalje suze. Bolje je u sreći pojesti kuhani krumpir, nego u nesreći pečene ševe, govorili su stariji od nas.

Ništa bez stabilnih odnosa

Uz sve to, mijenjaju se i odnosi s ljudima; susjedi su otuđeni, a i osobne veze su doživjele promjene. Opada broj brakova, ljudi su nesretni u brakovima i žene se sve češće odlučuju rađati izvan braka. Ukratko, suvremen život ima manje interakcija s drugim ljudima i manje stabilnih odnosa koji su ključni za sreću, misli dr. Twenge.

Visokotehnološko individualistička kultura koja nam govori da uvijek „moramo sanjati bolje i više“ stvara kod mladih ljudi dojam nepresušnih životnih mogućnosti i bezgranična očekivanja. Nakon tridesete ljudi se suoče s činjenicom da su snovi samo snovi; frustrirani su, razočarani i često usamljeni. Nekada smo stremili tome da postanemo zreli, stabilni i vrijedni članovi zajednice. Danas priželjkujemo sanjati zauvijek, zaključuje ova znanstvenica u analizi objavljenoj u publikaciji Psychology Today.

.

Aktivno starenje

Diplomirao s 96 godina, a planira i postdiplomski: ‘Napokon sam ostvario svoj san!’

Giuseppe Paternò oduvijek je volio učiti i želio studirati. No njegova siromašna obitelj nije mu mogla priuštiti obrazovanje. Giuseppe je svoj san ipak ostvario i postao najstarija osoba u Italiji koja je završila fakultet.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Sicilijanac Giuseppe Paternò oduvijek je silno želio završiti fakultet, no rat i siromaštvo u tom su ga naumu omeli. Ipak, od svoje želje nikada nije odustao te je sada, s 96 godina, napokon ostvario svoj san i postao najstariji diplomant na nekom talijanskom sveučilištu, piše Guardian.

“Napokon sam ostvario svoj san”, kazao je ovaj bivši željeznički radnik i veteran Drugog svjetskog rata nakon što je uspješno diplomirao filozofiju na Sveučilištu Palermo.


“Studiranje mi je oduvijek bilo velika želja, no moja obitelj nije mogla platiti za moje obrazovanje. Bili smo velika i jako siromašna obitelj”, kazao je Paternò.

Giuseppe je najstariji od sedmero braće i sestara, a raditi je počeo još kao dijete kad je pomagao ocu u njihovoj pivovari u Palermu. U srpnju 1943. kad su se saveznici iskrcali na Siciliji, Paternò je radio kao telegrafist za talijansku vojsku u Trapani.

“Srećom, iz rata sam izašao neozlijeđen i tada počeo raditi na željeznici. Nisam baš bio presretan svojim poslom, no znao sam da moram nešto raditi jer sam u međuvremenu dobio djecu i morao sam uzdržavati obitelj. U isto vrijeme, imao sam silnu želju čitati i učiti”, kaže Paternò.

U dobi od 31 godine, Giuseppe je uspio završiti večernju školu i dobiti srednjoškolsku diplomu. “Po danu bih radio, a navečer išao u školu i učio po noći”, kaže Paternò. Ali njegov san o pohađanju fakulteta još je neko vrijeme ostao samo san.

No, 2017. godine ustrajni Paternò upisao je studij filozofije na Sveučilištu Palermo. “Budio bih se u 7 ujutro i odmah počeo učiti. Za obavljanje raznih studentskih zadataka, koristio sam stari pisaći stroj. Popodne bih se odmarao i onda opet učio navečer sve do ponoći. Moji susjedi su me znali pitati čemu sva ta gnjavaža pod stare dane, no oni ne shvaćaju važnost ispunjenja sna, bez obzira na dob”, kaže Giuseppe.

Kad je svijet zahvatila pandemija Covida-19, Giuseppeu je bilo ostalo još nekoliko ispita. Tada se, kao i ostali studenti, prebacio na on-line nastavu i to je bilo prvi put da je ozbiljno počeo koristiti modernu tehnologiju.

“Kad je Italiju zahvatila epidemija, počeo sam se doista brinuti za njegovo zdravlje”, kaže Giuseppeov sin Ninni Paternò. “Kazao sam ocu da odgodi ispite i da se vrati na fakultet najesen. No on je rekao da neće. Rekao je da s obzirom na svoju dob, možda ne preživi ljeto.2

Giuseppeov san postao je stvarnost prošlog petka kad je s izvrsnim ocjenama napokon diplomirao. “Ovo je jedan od najsretnijih dana u mojem čitavom životu”, kazao je presretni Giuseppe i dodao da jedino žali što ga sad ne može vidjeti njegova supruga koja je umrla prije 14 godina.

Je li, nakon svega, Giuseppe prestao sanjati? Ne – upravo suprotno! 2Razmišljam da upišem poslijediplomski studij. Moja majka je živjela do sto godina. Ako je genetika na mojoj strani, imam još četiri godine vremena”, kaže Giuseppe.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP