Prati nas

Mozaik

Siromašne i usamljene japanske starice traže spas u zatvorima

Ovdje možda nemam slobodu, no nemam ni briga. Oko mene ima puno ljudi s kojima mogu razgovarati, a svaki dan dobijem tri ukusna i hranjiva obroka. Kćer me posjećuje jednom mjesečno i kaže mi da sam jadna. Mislim da je možda u pravu.

Objavljeno

|

Ilustracija (foto: DVIDSHUB@FLickr)

Svako društvo koje ubrzano stari suočeno je s brojnim izazovima. No u Japanu, čije stanovništvo je najstarije na svijetu (27,3 posto Japanaca je starije od 65 godina, čak dvostruko više nego u SAD-u), događa se nešto što nitko nije mogao pretpostaviti: visoka stopa kriminala upravo kod starijih osoba, piše Bloomberg.

Uhićenja starijih osoba, naročito žena, daleko su češća nego uhićenja bilo koje druge dobne skupine. Jedna od pet japanskih zatvorenica pripada starijoj generaciji. Njihovi zločini su obično neki manji prijestupi – devet od deset zatočenica osuđeno je zbog neke sitne krađe. Zašto starije žene u državi u kojoj se zakon uglavnom poštuje, tako često kradu?


Briga za starije osobe nekad je bila zadatak članova obitelji i zajednica, no to se mijenja. Od 1980. do 2015. broj starijih osoba koje žive same se ušesterostručio te sad iznosi gotovo 6 milijuna. 2017. gradska uprava Tokija napravila je istraživanje koje je pokazalo da više od polovine svih starijih osoba uhvaćenih u krađi živi samo; 40 posto nemaju obitelj ili rijetko komuniciraju s rođacima. Ti su ljudi rekli i kako se nemaju kome obratiti kad im nešto treba.

Čak i žene koje imaju gdje otići, osjećaju se nevidljivima. ‘Možda imaju kuću i obitelj, ali to ne znači da imaju mjesto koje mogu nazvati domom’, kaže Yumi Muranaka, kaže ravnatelj ženskog zatvora tridesetak kilometara izvan Hirošime. “Osjećaju da ih nitko ne razumije. Misle da ih smatraju samo besplatnom pomoći u kući.”

Starije žene često su i ekonomski vrlo ranjive. Čak polovina starijih od 65 godina živi u relativnom siromaštvu u usporedbi prema ostatku stanovništva. “Moj muž je umro prošle godine. Nismo imali djecu i ostala sam sama. Otišla sam do trgovine po povrće i vidjela paket govedine. Željela sam ga, ali si ga nisam mogla priuštiti pa sam ga jednostavno uzela”, kaže jedna zatvorenica.

Gospođa F., 89 godina

Ukrala je rižu, jagode i sirup protiv prehlade. Ovo joj je drugi boravak u zatvoru, osuđena je na godinu i pol. Ima kćer i unuka. “Živjela sam sama i na socijalnoj pomoći. Prije sam živjela s kćeri i sav novac trošila na nasilnog zeta.”

Gospođa A., 67 godina

Ukrala je nešto odjeće. Ovo joj je prvi boravak u zatvoru, a osuđena je na dvije godine i tri mjeseca. Ima muža, dva sina i troje unučadi. “U trgovinama sam nešto ukrala više od 20 puta. Svaki put odjeću, no nikad nešto skupo. Kad sam prvi put nešto ukrala, nisu me uhvatili. Shvatila sam da lako mogu uzeti nešto što mi se sviđa i da za to ne moram platiti. Osjetila sam sreću i uzbuđenje. Moj muž mi je velika podrška i redovito mi piše. No moji sinovi se ljute na mene. Unučad ni ne zna da sam ovdje. Misle da sam u bolnici.”

foto: stock.xchng

Gospođa T., 80 godina

Ukrala je bakalar, sjemenke i tavu za pečenje. Ovo joj je četvrti boravak u zatvoru, osuđena je na dvije i pol godine. Ima muža, sina i kćer. “Kad sam bila mlađa, nije mi padalo na pamet krasti. Samo sam mislila na posao i kako što više raditi. Radila sam 20 godina u tvornici gume, a nakon toga kao njegovateljica u bolnici. Novca je uvijek nedostajalo, no ipak smo uspjeli poslati sina na fakultet. Moj muž je prije šest godina imao moždani udar i otada je u krevetu. Osim toga je i dementan te pati od paranoje. Bilo mi je jako teško brinuti o njemu, no nikome nisam govorila o svojoj muci jer me je bilo sram.

U zatvor sam prvi put dospjela kad mi je bilo 70 godina. Kad su me uhvatili u krađi, zapravo sam imala novca da platim tu robu, ali jednostavno nisam željela ići kući, a nisam imala gdje otići. Tražiti pomoć u zatvoru mi je bilo jedino rješenje. U zatvoru mi je život puno jednostavniji. Mogu biti svoja i disati, koliko god to bilo privremeno. Moj sin mi kaže da sam bolesna i da bih trebala biti u nekoj psihijatrijskoj ustanovi. No ja ne mislim da sam bolesna. Mislim da me moja tjeskoba tjera na kađu.”

Gospođa N., 80 godina

Ukrala je jednu knjigu, krokete i ručni ventilator. Ovo joj je treći boravak u zatvoru, osuđena je na tri godine i dva mjeseca. Ima muža, dvojicu sinova i šestero unučadi. “Uvijek sam bila puno sama i osjećala se usamljeno. Moj mi je muž davao puno nvca i svi su mi govorili kako sam sretna. No nisam željela novac. To me uopće nije usrećilo. Prvi put sam nešto ukrala prije 13 godina. Ušla sam u jednu knjižaru i ukrala neki roman s mekim uvezom. Kad su me ulovili, odveli su me u policijsku postaju gdje me ispitao jedan vrlo drag policajac. Pažljivo me saslušao. Činilo mi se da me po prvi puta netko u životu sluša. Na kraju me potapšao po ramenu i rekao da razumije da sam usamljena, no da u buduće više ne kradem.

Ne mogu vam ni opisati koliko volim raditi u zatvorskoj tvornici. Neki dan su me pohvalili kako sam vrijedna i pedantna. Volim raditi i žao mi je što nikad u životu nisam imala pravi posao. Da jesam, moj bi život bio posve drugačiji. Više volim život u zatvoru nego na slobodi. Ovdje uvijek ima ljudi pa se ne osjećam usamljeno. Kad sam drugi put osuđena, obećala sam da se više neću vraćati. No kad su me oslobodili, počela sam osjećati nostalgiju.”

Gospođa K., 74 godine

Ukrala je Coca-Colu i sok od naranče. Ovo joj je drugi boravak u zatvoru, no još nije dobila konačnu presudu. Ima sina i kćer. “Živjela sam od socijalne pomoći i bilo mi je vrlo teško. Kad¸me puste iz zatvora, ne znam kao ću preživjeti od 1.000 jena (9 dolara) dnevno. Nemam se čemu veseliti na slobodi. Zatvor je za mene prava oaza. Mjesto za relaksaciju i uživanje. Ovdje možda nemam slobodu, no nemam ni briga. Oko mene ima puno ljudi s kojima mogu razgovarati, a svaki dan dobijem tri ukusna i hranjiva obroka. Kćer me posjećuje jednom mjesečno i kaže mi da sam jadna. Mislim da je možda u pravu.”

foto: Pixabay

Niti vlada, niti privatni sektor nemaju rješenje za učinkovitu rehabilitaciju starijih zatvorenika, a troškovi njihova boravka u zatvoru nezaustavljivo rastu. Troškovi vezani uz liječenje starijih zatvorenika u proteklih deset godina popeli su se na 6 milijardi jena (50 milijuna dolara), što je povećanje od 80 posto. Zaposleni su i posebni radnici koji pomažu starijim zatvorenicima oko kupanja i odlaska na toalet tijekom dana, ali noću taj posao obavljaju čuvari.

U nekim zatvorima, posao čuvara sve više nalikuje njegovatelju u staračkom domu. Satomi Kezuka, starija čuvarica u ženskom zatvoru Tochigi, udaljenom oko 100 km od Tokija, kaže da njezin posao sad uključuje i rješavanje problema s inkontinencijom. “Srame se pa skrivaju svoje rublje. Kažem im da mi ga donesu na pranje.” Inače, čak trećina čuvarica u zatvorima da otkaz unutar tri godine.

2016. godine japanski parlament izglasao je zakon po kojem bi se starijim kradljivcima recidivistima omogućila pomoć, bilo financijska, bilo u nekom drugom obliku. Otada ured tužitelja i zatvori rade s državnim agencijama i ulažu zajedničke napore da se starijim prekršiteljima osigura pomoć. No problemi koji prisiljavaju starije žene da traže relativan komfor unutar zatvora, previše je kompleksan da bi ga vlada samo tako mogla riješiti.

.

Mozaik

Vrijeme koje provedemo sami sa sobom je jako dobro utrošeno vrijeme

Ustanite prije svih. Vrijeme kad svi još spavaju može biti jako dragocjeno. Iskoristite to vrijeme za razmišljanje, stvaranje, meditaciju ili se samo opustite iz šalicu kave ili čaja.

Objavljeno

|

Nema nikakve dvojbe da je u starosti jako važno imati oko sebe ljude na koje se možemo osloniti, bili to članovi obitelji, prijatelji ili šira zajednica. Druženje s dragim ljudima itekako je važno. Jedna studija za drugom potvrđuju da bogat društveni život osigurava tjelesno i mentalno zdravlje te dugovječnost.

No vrijeme koje provedemo sami također je vrlo važno, piše portal Sixty and Me. Živimo u naelektriziranom svijetu u kojem nas neprekidno ometa zvonjava telefona, razne poruke i e-mailovi, a elektronički mediji naprosto nas prisiljavaju da komuniciramo s drugima. Svatko je od nas udaljen tek jednu poruku na Facebooku. Uvijek nekamo idemo, nešto radimo ili s nekim razgovaramo. Čini se da živimo u svijetu koji ne mari baš previše za samoću i često nas obeshrabruje u namjeri da provedemo nešto vremena sami sa sobom. Kad ste zadnji put uživali isključivo u vlastitom društvu i kad je samoća došla na tako zao glas?


Biti sam nije isto što i biti usmaljen

Stalno čitamo o “epidemiji usamljenosti” jer doista jako puno ljudi provodi jako puno vremena – samo. Naravno, to može biti velik problem pogotovo među starijom populacijom. No biti sam i biti usamljen nije jedno te isto. Usamljenost može dovesti do osjećaja izoliranosti i odvojenosti od društva što pak povećava osjećaj tjeskobe i može uzrokovati depresiju. Nasuprot tome, samoća nam pruža osjećaj slobode i zadovoljstva koje proizlazi iz vlastitog društva.

Desetljeća istraživanja pokazala su da previše usamljenosti nije dobro za nikoga. Dugotrajna usamljenost donosi mnogobrojne zdravstvene rizike. Međutim, mnogo toga ovisi o tipu osobe, odnosno o tome jeste li introvert ili ekstrovert.

Povremeno biti sam je jako dobro. To je zapravo nužno, pa čak i zdravo. Samoća nam daje vremena da razmislimo o sebi i svojem životu te da procesuiramo stvari koje su nam se dogodile. Čak i najdruštvenije osobe moraju imati nešto vremena samo za sebe.

Vrijeme koje provedete sami, jako je dobro utrošeno vrijeme

Samoća donosi mnogo dobrih stvari. Na primjer, kad ste sami vaša se kreativnost može razmahati. Istraživanja su pokazala da osobe koje rade same imaju više kretivnih ideja. Također, osjećat ćete se poletnije. Vrlo je važno i to što vam samoća omogućuje da ponovno napunite baterije.

Neobično, ali samoća vam može pomoći da upoznate nove ljude. Naime, bit ćete otvoreniji ako niste zakukuljeni samo sa svojim prijateljima i obitelji. Pokušajte se zato povremeno pozabaviti omiljenom aktivnošću posve sami. Uživat ćete u njoj iz posve druge perspektive. Dobar primjer za to je odlazak u kino. Tako se možete u potpunosti posvetiti filmu i ne morate razgovarati s drugima niti ih pitati za mišljenje. Vaša pažnja može u potpunosti biti usmjerena na radnju filma.

Brojne su studije pokazale da ćemo se podjednako dobro zabaviti radeći omiljenu aktivnost sami, kao i kad je radimo udruštvu. Tad radimo ono što želimo raditi i nisu potrebni nikakvi kompromisi. Samoća nas oslobađa da radimo što želimo, kad želimo i na način na koji želimo.

Prestanite brinuti o tome što ljudi misle

Zašto se toliko bojimo doći na neki događaj sami ili da će nas drugi vidjeti da smo sami? Odgovor je: Zato što ne želimo da drugi ljudi misle da nemamo prijatelja i da se nemamo s kime družiti.

Previše se opterećujemo tuđim mišljenjem, a premalo time što mi zaista trebamo. Počnite praviti planove sami sa sobom i prestanite brinuti o tome kako će drugi ljudi protumačiti vašu samoću. Ako doista uživamo u vlastitom društvu, imat ćemo sasvim dovoljno samopouzdanja da to pokažemo i ostalima.

Valja pronaći ravnotežu

Pronaći vrijeme u kojemu se možemo posvetiti doista samo sebi, može u današnjem užurbanom svijetu biti pravi izazov. No možete pokušati nešto od sljedećeg:

Isključite se. Pod tim mislimo da se doslovno – isključite. Spremite mobitel i ugasite televiziju i kompjuter. Koncentrirajte se na vlastite misli i na ono što osjećate i što vas usrećuje.

Ustanite prije svih. Vrijeme kad svi još spavaju može biti jako dragocjeno. Iskoristite to vrijeme za razmišljanje, stvaranje, meditaciju ili se samo opustite iz šalicu kave ili čaja.

Unesite samoću u raspored. Odredite jedan dio dana i raščistite si raspored kako biste mogli barem neko kratko vrijeme provesti sami sa sobom pa čak i ako to značilo da ćete samo prošetati ili popiti kavu. Vaše osobno vrijeme vrlo je važno.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP