Vijesti
Smrt je često brža od pravde
Umirovljenici se rijetko odlučuju na sudske postupke kako bi ispravili nepravdu koja im je nanesena. Uglavnom je to zbog loše materijalne situacije, jer ipak treba platiti odvjetnika, sudske troškove i ostala davanja, a u slučaju gubitka spora i sve sudske i odvjetničke troškove druge strane.
Umirovljenici se rijetko odlučuju na sudske postupke kako bi ispravili nepravdu koja im je nanesena. Uglavnom je to zbog loše materijalne situacije, jer ipak treba platiti odvjetnika, sudske troškove i ostala davanja, a u slučaju gubitka spora i sve sudske i odvjetničke troškove druge strane. Nažalost, jedan dio starijih osoba koje ipak završe na sudu, ne dočeka kraj sudskog postupka. Naročito kad je riječ o prevarenim uživateljima ugovora za uzdržavanje, najčešće se dogodi da smrt pokuca na vrata prije pravde, piše Glas umirovljenika, glasilo Sindikata umirovljenika Hrvatske.
Prema podacima Ministarstva pravosuđa u 2016. godini je prosječni sudski spor trajao u prosjeku 250 dana. S obzirom na materijalnu vrijednost sporova, još su dulje trajali oni kad se traži raskid ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.
„U ponovljenom zahtjevu ministru pravosuđa, tada Anti Šprlji, prije godinu je SUH zatražio da sporovi vezani za raskid ugovora o uzdržavanju smatraju hitnima, a sud dužan u roku od 15 dana od dana podnošenja tužbe sazvati prvo ročište te donijeti presudu u roku od šest mjeseci”, ističe voditelj Pravnog savjetovališta SUH-a Milan Tomičić. Nažalost, niti u ovoj godini vladajuća ekipa nije predvidjela takve izmjene Zakona o obveznim odnosima, pa niti izmjene Zakona o parničnom postupku za procesuiranje ovakvih slučajeva zloporabe starijih osoba.
Oko deset posto svih slučajeva koji se godišnje zaprime u Pravno savjetovalište SUH-a odnosi se na one u vezi ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju. Ta je pojava lešinarenja nad imovinom starijih osoba uzela maha i ostavila mnoge bez krova nad glavom. No, u slučaju da pokušaju sudskim putem raskinuti ugovor zbog toga što uzdržavatelj ne izvršava svoje obveze, konačan pravorijek takvih postupaka tužitelj i ne doživi jer u međuvremenu umre.
Milan Tomičić i Biserka Budigam iz Sindikata umirovljenika Hrvatske (foto: S. Bura/S.Bogdanic/Mojevrijeme.hr)
Tu se pojavljuje novi problem. Naime, smrt stranke u postupku ponekad može zakomplicirati parnicu ili čak promijeniti njen ishod. Najčešće, potomci nastavljaju spor, no ima slučajeva kada niti oni, zbog raznih razloga, ne mogu nastaviti sudsku bitku. Ako stranka u postupku nema nasljednika, onda imovina može pripasti i jedinicama lokalne i regionalne samouprave, no predatori koji su potpisali ugovor na strani uzdržavatelja najčešće imaju više novaca za takve sporove i oboružaju se dobrim odvjetnicima, te temeljem ugovora o uzdržavanju dobivaju imovinu.
Zakon o parničnom postupku predviđa hitno rješavanje samo nekih sporova. To su uglavnom postupci za ometanje posjeda, rješavanje pitanja radnih sporova, ali niti jedan e ne odnosi na starost stranke u postupku. Osim toga, nema naznaka da se ti sporovi zaista rješavaju po hitnom postupku. Stoga će, kaže Tomičić, s obzirom da opet imamo novog ministra pravosuđa, SUH ići u novu inicijativu za skraćenjem trajanja sudskog postupka, kako bi umirovljenici koji završe na sudu mogli dobiti sudsku odluku prije nego bude prekasno.
„Uz zahtjev za skraćivanje postupka ići ćemo i na smanjivanje sudskih pristojbi umirovljenicima za 50 posto”, ističe Tomi- čić te dodaje kako bi i to moglo utjecati na rješavanje sudskih postupaka s obzirom na to da će biti pristupačniji većem broju starijih osoba. (Milan Dalmacija, Glas umirovljenika)
Ošasna imovina
Gospođa A. K. iz Petrinje uzdržavala je stariju gospođu 12 godina. Primateljica uzdržavanja je tužila uzdržavateljicu, jer ova, navodno, nije poštovala ugovor o doživotnom uzdržavanju. Nedugo nakon početka parnice primateljica uzdržavanja je preminula. Uzdržavateljica se boji da će ostati bez imovine koja joj je po ugovoru trebala pripasti. Primateljica uzdržavanja nije imala rodbine. Imovina u tom slučaju može pripasti jedinici lokalne ili regionalne samouprave. To se u praksi naziva „ošasnom imovinom”. No, uzdržavateljica će dobiti nekretninu koja se spominje u ugovoru o doživotnom uzdržavanju.
Beskrajna parnica
J. Š. iz Imotskog nakon očeve smrti želi nastaviti sudski postupak vezan uz ugovor o uzdržavanju. Parnica traje već četiri godine i ne nazire joj se skori završetak. On nema dovoljno novca za plaćanje puta na sud i odvjetnika, a nije ni sigurno da će sud presuditi u njegovu korist, jer sudska praksa govori kako najčešće sporove dobivaju uzdržavatelji, pa makar nisu dali čašu vode uzdržavanoj osobi.
