Prati nas

Vijesti

Smrt je često brža od pravde

Umirovljenici se rijetko odlučuju na sudske postupke kako bi ispravili nepravdu koja im je nanesena. Uglavnom je to zbog loše materijalne situacije, jer ipak treba platiti odvjetnika, sudske troškove i ostala davanja, a u slučaju gu­bitka spora i sve sudske i odvjetničke troškove druge strane.

Objavljeno

|

foto: Pixabay

Umirovljenici se rijetko odlučuju na sudske postupke kako bi ispravili nepravdu koja im je nanesena. Uglavnom je to zbog loše materijalne situacije, jer ipak treba platiti odvjetnika, sudske troškove i ostala davanja, a u slučaju gu­bitka spora i sve sudske i odvjetničke troškove druge strane. Nažalost, jedan dio starijih osoba koje ipak završe na sudu, ne dočeka kraj sudskog postupka. Naročito kad je riječ o prevare­nim uživateljima ugovora za uzdržavanje, najčešće se dogodi da smrt pokuca na vrata prije pravde, piše Glas umirovljenika, glasilo Sindikata umirovljenika Hrvatske.

Prema podacima Ministarstva pravosuđa u 2016. godini je prosječni sudski spor trajao u prosjeku 250 dana. S obzirom na materijalnu vrijednost sporova, još su dulje trajali oni kad se traži raskid ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.


„U ponovljenom zahtjevu ministru pravosuđa, tada Anti Šprlji, prije godinu je SUH zatražio da sporovi vezani za raskid ugovora o uzdržavanju smatraju hitnima, a sud dužan u roku od 15 dana od dana podnošenja tužbe sazvati prvo ročište te donijeti presudu u roku od šest mjeseci”, ističe voditelj Prav­nog savjetovališta SUH-a Milan Tomičić. Nažalost, niti u ovoj godini vladajuća ekipa nije predvidjela takve izmjene Zakona o obveznim odnosima, pa niti izmjene Zakona o parničnom postupku za procesuiranje ovakvih slučajeva zloporabe starijih osoba.

Oko deset posto svih slučajeva koji se godišnje zaprime u Pravno savjetovalište SUH-a odnosi se na one u vezi ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju. Ta je pojava lešinarenja nad imovinom starijih osoba uzela maha i ostavila mnoge bez krova nad glavom. No, u slučaju da pokušaju sudskim putem raskinuti ugovor zbog toga što uzdržavatelj ne izvršava svoje obveze, konačan pravorijek takvih postupaka tužitelj i ne doži­vi jer u međuvremenu umre.

Milan Tomičić i Biserka Budigam iz Sindikata umirovljenika Hrvatske (foto: S. Bura/S.Bogdanic/Mojevrijeme.hr)

Tu se pojavljuje novi problem. Naime, smrt stranke u po­stupku ponekad može zakomplicirati parnicu ili čak promi­jeniti njen ishod. Najčešće, potomci nastavljaju spor, no ima slučajeva kada niti oni, zbog raznih razloga, ne mogu nasta­viti sudsku bitku. Ako stranka u postupku nema nasljednika, onda imovina može pripasti i jedinicama lokalne i regionalne samouprave, no predatori koji su potpisali ugovor na strani uzdržavatelja najčešće imaju više novaca za takve sporove i oboružaju se dobrim odvjetnicima, te temeljem ugovora o uz­državanju dobivaju imovinu.

Zakon o parničnom postupku predviđa hitno rješavanje samo nekih sporova. To su uglavnom postupci za ometanje posjeda, rješavanje pitanja radnih sporova, ali niti jedan e ne odnosi na starost stranke u postupku. Osim toga, nema nazna­ka da se ti sporovi zaista rješavaju po hitnom postupku. Stoga će, kaže Tomičić, s obzirom da opet imamo novog ministra pra­vosuđa, SUH ići u novu inicijativu za skraćenjem trajanja sud­skog postupka, kako bi umirovljenici koji završe na sudu mogli dobiti sudsku odluku prije nego bude prekasno.

„Uz zahtjev za skraćivanje postupka ići ćemo i na smanjiva­nje sudskih pristojbi umirovljenicima za 50 posto”, ističe Tomi- čić te dodaje kako bi i to moglo utjecati na rješavanje sudskih postupaka s obzirom na to da će biti pristupačniji većem broju starijih osoba. (Milan Dalmacija, Glas umirovljenika)

Ošasna imovina

Gospođa A. K. iz Petrinje uzdržavala je stariju gospo­đu 12 godina. Primateljica uzdržavanja je tužila uzdržavateljicu, jer ova, navodno, nije poštovala ugovor o doživotnom uzdržavanju. Nedugo nakon početka parnice primateljica uzdržavanja je preminula. Uzdržavateljica se boji da će ostati bez imovine koja joj je po ugovoru trebala pripasti. Primateljica uzdržavanja nije imala rodbine. Imovina u tom slučaju može pri­pasti jedinici lokalne ili regionalne samouprave. To se u praksi naziva „ošasnom imovinom”. No, uzdržavateljica će dobiti nekretninu koja se spominje u ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

Beskrajna parnica

J. Š. iz Imotskog nakon očeve smrti želi nastaviti sud­ski postupak vezan uz ugovor o uzdržavanju. Parnica traje već četiri godine i ne nazire joj se skori završe­tak. On nema dovoljno novca za plaćanje puta na sud i odvjetnika, a nije ni sigurno da će sud presuditi u njegovu korist, jer sudska praksa govori kako naj­češće sporove dobivaju uzdržavatelji, pa makar nisu dali čašu vode uzdržavanoj osobi.

.

Vijesti

‘Makarski umirovljenici gladuju. Svi osim povlaštenih su ugroženi. Nešto se mora hitno učiniti!’

Sve više ljudi kopa po smeću i nema tu razlike jer su svi ugroženi osim onih koji dobivaju povlaštene mirovine. Nešto se mora učiniti, i to hitno.

Objavljeno

|

Autor

Zašto su ljudi siromašni?

Kopanje po kontejnerima u potrazi za plastičnim bocama, od kojih se dnevno može zaraditi barem 20 kuna za kruh i mlijeko, postalo je, nažalost, hrvatska realnost, i to nezaposlenih, socijalnih slučajeva, zaposlenih s malim primanjima i – najžalosnije – umirovljenika, koji su svoj cijeli radni vijek radili misleći da će se na koncu, kad odu u mirovinu, moći pošteno odmoriti, piše Slobodna Dalmacija.

Ovakva je slika, kao i u većini hrvatskih gradova, vidljiva i u turistički razvijenoj Makarskoj, u kojoj nema svatko sreće zarađivati na iznajmljivanju apartmana ili uživati u pristojnoj mirovini.


Granica siromaštva

 “Umirovljenici u Makarskoj žive u dosta nepovoljnoj situaciji jer od njih 1500, 1000 ih ima mirovine manje od 2500 kuna, pa ih čak 800 prima mirovine od oko 1600 kuna, a dosta ih je s najmanjim mirovinama od 700 kuna”, kaže predsjednik makarskog ogranka Hrvatske stranke umirovljenika Milan Grbavac.

“Granica siromaštva lani je iznosila 2320 kuna, tako da u Makarskoj 1200 umirovljenika živi ispod praga ljudskog dostojanstva, a s druge strane, ima ih 70 s povlaštenim mirovinama i do 12 tisuća kuna. Prema hrvatskom Zakonu, košarica za četveročlanu obitelj iznosi 4500 kuna, a za dvočlanu 2300 kuna, pa je prema brojkama jasno kako živi bračni par umirovljenika. Jadno i bijedno, kako nitko ne zaslužuje nakon četiri desetljeća radnog vijeka”, govori Grbavac, dodavši da se umirovljenici koji imaju svoje apartmane malo ‘pokriju’, a neki i rade na pola radnog vremena, posebno bivši policajci ili vojnici koji su relativno mladi otišli u mirovinu.

Rade na crno da bi preživjeli

Kako kaže, mnogo makarskih umirovljenika radi na crno, i to sve poslove, od čišćenja apartmana, stanova i kafića, do čuvanja djece i na bauštelama, bave se svim i svačim samo kako bi mogli preživjeti.

“Do sada su prilikom rada nakon umirovljenja morali zamrzavati mirovinu, a sada zakonski više ne moraju, ali im se skida dio mirovine ako rade četiri sata dnevno ili 20 tjedno, primjerice s 2000 na 1940 kuna. S obzirom na to da na tržištu manjka radne snage, dosta umirovljenika rade i kao vozači autobusa”, kaže Grbavac, te napominje da su najkritičniji umirovljenici koji su bolesni jer mjesečna mirovina od 2200 kuna nije dostatna ni za život, a kamoli za lijekove.

Makarska (foto: Maria Butyrina/Unsplash)

Bježe od prijatelja, jer nemaju za kavu

„”Primjerice, moja mjesečna mirovina iznosi 2400 kuna, od čega dopunsko zdravstveno osiguranje plaćam 80 kuna, a 454 kune svakog mjeseca potrošim za lijekove, što je gotovo petina mirovine i to nije dostatno za život. Događa se da na ulici sretnete prijatelja ili kolegu umirovljenika i doslovno bježite od njega jer nemate ni za kavu”, govori Grbavac za Slobodnu.

Napominje i da Makarska kao grad ne vodi računa o svojim umirovljenicima, koji su božićnicu nakon šest godina pauze počeli dobivati za vrijeme bivšega gradonačelnika Tončija Bilića. Ove se godine tako božićnica od 200 kuna dijelila umirovljenicima čija mjesečna primanja ne prelaze 3500 kuna, pa su oni s 1200 i 3500 kuna mirovine dobili poklon-bon u istom iznosu, što nije dobra raspodjela.

Preživljavanje magijom

“Kako živimo? Ne znam ni ja kojom magijom. Makarski umirovljenici uglavnom hranu kupuju na akcijama i pomno prate u kojim se trgovačkim lancima one odvijaju, a usput, primjerice, na tržnici besplatno uzimaju oštećeno voće i povrće pred kraj radnog vremena. Većina umirovljenika srami se svojeg financijskog stanja, pa nerijetko plastične boce iz kontejnera kupe i umirovljeni profesori, ali to je danas neminovno”, govori Grbavac, kojega općenito ljuti omjer povlaštenih i radničkih mirovina, odnosno 30 posto radničkih i 70 povlaštenih, čijim je umirovljenicima prosjek rada bio sedam godina, što se, kako tvrdi, u većini slučajeva odnosi na saborske zastupnike i suce.

“U zadnje dvije godine povlaštene su mirovine u prosjeku porasle za više od 1000 kuna, a radničke nisu, dok s druge strane u našem gradu jedva životare umirovljenici koji primaju mjesečne mirovine od 700 kuna, a uglavnom je riječ o ljudima koji su se razboljeli nakon 13 ili 14 godina rada i onda su otišli u invalidsku mirovinu. U Makarskoj je prosjek mirovine bio 2300 kuna i pokazalo se da nam je ekonomija najgora u cijeloj regiji. Znači, nakon 40 godina rintanja i u 61. godini života čovjek ode u mirovinu, i ne da krpa kraj s krajem ili živi od 1. do 1., nego životari prvih 10 dana, a ostalih 20 dana gladuje.”

“Sve više ljudi kopa po smeću i nema tu razlike jer su svi ugroženi osim onih koji dobivaju povlaštene mirovine. Nešto se mora učiniti, i to hitno”, zaključuje Grbavac za Slobodnu.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP