Prati nas

Mozaik

Stari pogrebni običaji: Zašto su se pokrivala zrcala?

Kako je sahrana oduvijek bila skupa, a smrt bi ukućane često zatekla nespremne, u nekim krajevima Hrvatske i Hercegovine održao se običaj da rodbina i bliski prijatelji užoj obitelji daruju manji novčani iznos kao pomoć u krpanju nastalih troškova. No i to je sve više stvar prošlosti zbog sve raširenijeg plaćanja takozvane posmrtne pripomoći.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Zašto ljudi umiru?
foto: Pixabay

Osim što više ne možemo vidjeti zaprežnu pogrebnu kočiju, i stari pogrebni običaji sve se manje poštuju. Održali su se tek u ruralnim krajevima gdje će starije žene, recimo, pokriti zrcalo crnim rupcem, no malo tko se zapravo sjeća zašto su se uopće zrcalo pokrivala.

Da bismo razumjeli te običaje, moramo se prisjetiti da su oni nastajali u vrijeme kada nije bilo pogrebnih poduzeća i mrtvačnica na grobljima, već je o pokojnikovom tijelu u vlastitoj kući do sprovoda skrbila obitelj.


U trenutku kada bi osoba napustila ovaj svijet, netko od ukućana bi mu zaklopio oči, zaustavio zidni sat (ako su ga imali), a zrcalo bi se zastiralo crnom maramom. Neka tumačenja kažu da se ogledalo zastiralo kako se duša ne bi ogledala i vraćala na ovaj svijet, no postojala su i dodatna praznovjerja kako bi žive osobe mogle doživjeti nesreću, ako gledaju svoj lik u kući umrlog.

I prozori su se zastirali u prostoriji u kojoj se čuvao preminuli i to iz praktičnih razloga kako bi se spriječio prodor sunčevog svjetla i zagrijavanje trupla.

Razvojem tehnologije, u kuće su ušli i televizijski prijemnici pa su se i njihovi ekrani počeli prekrivati. To je bio znak da se u toj kući, iz poštovanja prema umrlom, neko vrijeme neće pratiti televizijski program koji je u prošlom stoljeću bio glavni izvor zabave. U ruralnim dijelovima Like, televizor bi se uključio tek nakon što bi prošla godina dana od pokojnikove sahrane. Za to su vrijeme, ako su nešto htjeli pogledati, ukućani odlazili kod susjeda „na televiziju“.

Kako je sahrana oduvijek bila skupa, a smrt bi ukućane često zatekla nespremne, u nekim krajevima Hrvatske i Hercegovine održao se običaj da rodbina i bliski prijatelji užoj obitelji daruju manji novčani iznos kao pomoć u krpanju nastalih troškova. No i to je sve više stvar prošlosti zbog sve raširenijeg plaćanja takozvane posmrtne pripomoći.

Ono što je gotovo u potpunosti u Hrvatskoj nestalo jest običaj naricanja za pokojnikom, a koji se je najduže zadržao u Dalmatinskoj Zagori i Lici te nekim dijelovima Slavonije. Taj su dio izricanja tuge u stihovima nad rakom često obavljale posebno talentirane žene – narikače, a kojima bi se znala isplaćivati simbolična naknada za tu uslugu.

.

Mozaik

Kane Tanaka (117) je najdugovječnija Japanka – uživa u svakom danu

Svoju dugovječnost je u petak proslavila pijući omiljeno piće – Coca Colu, odjevena u majicu na kojoj je otisnuto njeno lice, a koju joj je darovao njen unuk – šezdesetogodišnji Eiji.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Japanka Kane Tanaka, koja je prema Guinessovoj knjizi rekorda najstarija osoba na svijetu, postavila je ove subote novi rekord. Postala je najdugovječnija Japanka svih vremena sa navršenih 117 godina i 261 danom.

Rekord je držao njen sunarodnjak Nabi Tajima, stanovnik otoka Kikai, no on je preminuo u travnju 2018. godine, prema podacima koje je objavilo tamošnje Ministarstvo zdravlja, rada i socijalne skrbi.


Gospođa Tanaka je rođena 2. siječnja daleke 1903. godine kao sedmo od ukupno devetero djece u obitelji. Rođena je prerano, a dojila ju je žena koja joj nije bila biološka majka. Tijekom Drugog svjetskog rata radila je u trgovini zajedno sa suprugom Hideom. Do kraja rata umrli su joj i suprug i sin.

Kane Tanaka se umirovila u 63. godini. Sedamdesetih je boravila u Sjedinjenim Državama gdje ima nekoliko nećaka i nećakinja. U 103. godini dijagnosticiran joj je karcinom debelog crijeva koji je pobijedila. Sa 107. godina napisala je knjigu u kojoj govori o dugovječnosti. Sada živi u domu za stare i nemoćne u Fukuoki na jugozapadu Japana. Titulu najstarije Zemljanke ponijela je u ožujku prošle godine.

Svoju dugovječnost i rekord najdugovječnije Japanke proslavila je pijući omiljeno piće – Coca Colu, odjevena u majicu na kojoj je otisnuto njeno lice, a koju joj je darovao njen unuk – šezdesetogodišnji Eiji. “Čak i usred pandemije koronavirusa, moja baka je dobre i čini se da uživa u svakome danu. Kao obitelj smo sretni i ponosni na njen rekord”, kazao je Eiji.

Podsjetimo, prije dvije godine, na pitanje koji joj je dio života najdraži, odgovorila je: “Ovaj, sada.” Ova drevna starica kaže da bi voljela još poživjeti i proslaviti 120. rođendan. Rado krati vrijeme matematičkim igrama i kaligrafijom.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP