Prati nas

Vijesti

Stručnjaci: Nije sve tako crno, vrijednost mirovina i dalje u padu

Hrvati, kaže stručnjak, relativno rano odlaze u mirovinu i žive prilično dugo, što znači i da dugo koriste mirovinska prava. To je dobro s gledišta pojedinca, ali nije s gledišta mirovinskog sustava, jer se radi o velikim troškovima.

Objavljeno

|

Naslijediti mirovinu od muža
foto: BigStock

Stručnjaci pozdravljaju najavu mirovinske reforme i predložene mjere kojima bi se povisila dobna granica za odlazak u mirovinu na 67 godina, ali i upozoravaju da u hrvatskom mirovinskom sustavu nije sve tako crno, piše Deutsche Welle.

Danijel Nestić s Ekonomskog instituta u Zagrebu za DW naglašava kako je ključni problem hrvatskog mirovinskog sustava niska razina mirovina. “Osoba s prosječnom plaćom i nakon 40 godina staža može očekivati mirovinu od tek oko 40 posto svoje bruto plaće, odnosno oko 55 posto neto plaće. Radi se o značajnom udaru na standard starijih osoba u trenutku umirovljenja. Projekcije pokazuju da će ubuduće taj omjer biti još nepovoljniji i da će u neto iznosu pasti na 40 posto u sljedećih 30 do 40 godina. To će biti najniži ili jedan od najnižih omjera u EU. Za osobe s kraćim radnim stažem situacija je još nepovoljnija”, objašnjava ovaj stručnjak za mirovinski sustav.


Nestić, međutim, ne misli da je sve tako crno. Povoljnu stranu vidi u “umjerenim javnim izdacima za mirovine” od oko 11 posto BDP-a, dok projekcije pokazuju da bi se ti izdaci u budućnosti trebali i smanjivati ako se zadrže sadašnji propisi. Stoga smatra da to upućuje na zaključak da je naš mirovinski sustav održiv s financijske strane, ali nije sa socijalne strane zbog niskih mirovina koje isplaćuje.

Korak u dobrom smjeru

“Smatram da je Vlada najavljenom reformom krenula u dobrom smjeru. Premda su mjere neugodne za stanovništvo i može se očekivati dosta otpora kada se objave, one imaju svoje opravdanje. Vlada želi osigurati duži ostanak u zaposlenosti i time dovesti do većih uplata u sustav i viših mirovina. Zato se ide na ubrzano podizanje zakonske dobne granice za odlazak u mirovinu, uz obeshrabrivanje prijevremenog umirovljenja kroz značajnije umanjenje mirovine u odnosu na trenutno stanje”, ocjenjuje Nestić.

Nestić napominje da je i država spremna pridonijeti reformi i podnijeti dio financijskog tereta, što je vidljivo iz najave uvođenja tzv. nacionalne mirovine za starije osobe koje nisu ostvarile uvjete za redovnu mirovinu, kao i najavljene povoljnije formule indeksacije mirovine, jer će oboje zahtijevati dodana fiskalna sredstva.

I Predrag Bejaković sa zagrebačkog Instituta za javne financije smatra da su u najavljenoj reformi ključne dvije stvari: podizanje dobne granice za odlazak u mirovinu i rješenje problema drugog stupa. Kada je riječ o podizanju dobne granice, Bejaković tu ideju “u velikoj mjeri” podržava. Hrvati, prema njegovim riječima, relativno rano odlaze u mirovinu i žive “prilično dugo”, što znači i da dugo koriste mirovinska prava. “To je dobro s gledišta pojedinca, ali nije s gledišta mirovinskog sustava, jer se radi o velikim troškovima”, upozorava Bejaković.

Mirovine su se barem uvijek isplaćivale

Govoreći pak o drugom stupu, Bejaković naglašava da drugi stup treba zadržati, iako nije siguran treba li povećati doprinose za njega. Smatra kako je bitno da se sredstva koja se izdvajaju ne smanjuju i da se drugi stup ne zamrzne, ali i da se riješi problem dodatka od 27 posto. Za sada taj dodatak koriste samo korisnici prvog mirovinskog stupa, a Bejaković smatra da taj problem treba riješiti tako da “drugostupaši” ne budu kažnjeni, jer je postojeći sustav nepravedan prema osobama koje su osigurane i preko drugog stupa.

Kada je riječ o održivosti sadašnjeg sustava, Bejaković smatra da je on održiv, ali pod uvjetom da su mirovine niske. “Iako prosječna mirovina u Hrvatskoj iznosi samo oko 40 posto prosječne plaće, zbog velikog broja umirovljenika imamo i velike rashode od skoro 12 posto BDP-a”, dodaje. Za nacionalnu mirovinu kaže da je dobra ideja, smatrajući da takva mirovina treba biti nešto viša od socijalne pomoći, a opet niža od minimalnih mirovina, kako ne bi demotivirala one koji rade i uplaćuju doprinose.

Ni Bejaković ne misli da je u hrvatskom mirovinskom sustavu sve loše, unatoč jednom od najnepovoljnijih odnosa osiguranika i umirovljenika u Europi. “Nigdje ne postoji dobar mirovinski sustav, svugdje se umirovljenici žale da su mirovine male, a zaposleni da puno izdvajaju za umirovljenike. No usprkos svim tranzicijskim teškoćama, mirovine su se u Hrvatskoj uvijek isplaćivale, što je jedan od velikih uspjeha hrvatskog mirovinskog sustava”, zaključuje Bejaković za Deutsche Welle.

.

Vijesti

‘Makarski umirovljenici gladuju. Svi osim povlaštenih su ugroženi. Nešto se mora hitno učiniti!’

Sve više ljudi kopa po smeću i nema tu razlike jer su svi ugroženi osim onih koji dobivaju povlaštene mirovine. Nešto se mora učiniti, i to hitno.

Objavljeno

|

Autor

Zašto su ljudi siromašni?

Kopanje po kontejnerima u potrazi za plastičnim bocama, od kojih se dnevno može zaraditi barem 20 kuna za kruh i mlijeko, postalo je, nažalost, hrvatska realnost, i to nezaposlenih, socijalnih slučajeva, zaposlenih s malim primanjima i – najžalosnije – umirovljenika, koji su svoj cijeli radni vijek radili misleći da će se na koncu, kad odu u mirovinu, moći pošteno odmoriti, piše Slobodna Dalmacija.

Ovakva je slika, kao i u većini hrvatskih gradova, vidljiva i u turistički razvijenoj Makarskoj, u kojoj nema svatko sreće zarađivati na iznajmljivanju apartmana ili uživati u pristojnoj mirovini.


Granica siromaštva

 “Umirovljenici u Makarskoj žive u dosta nepovoljnoj situaciji jer od njih 1500, 1000 ih ima mirovine manje od 2500 kuna, pa ih čak 800 prima mirovine od oko 1600 kuna, a dosta ih je s najmanjim mirovinama od 700 kuna”, kaže predsjednik makarskog ogranka Hrvatske stranke umirovljenika Milan Grbavac.

“Granica siromaštva lani je iznosila 2320 kuna, tako da u Makarskoj 1200 umirovljenika živi ispod praga ljudskog dostojanstva, a s druge strane, ima ih 70 s povlaštenim mirovinama i do 12 tisuća kuna. Prema hrvatskom Zakonu, košarica za četveročlanu obitelj iznosi 4500 kuna, a za dvočlanu 2300 kuna, pa je prema brojkama jasno kako živi bračni par umirovljenika. Jadno i bijedno, kako nitko ne zaslužuje nakon četiri desetljeća radnog vijeka”, govori Grbavac, dodavši da se umirovljenici koji imaju svoje apartmane malo ‘pokriju’, a neki i rade na pola radnog vremena, posebno bivši policajci ili vojnici koji su relativno mladi otišli u mirovinu.

Rade na crno da bi preživjeli

Kako kaže, mnogo makarskih umirovljenika radi na crno, i to sve poslove, od čišćenja apartmana, stanova i kafića, do čuvanja djece i na bauštelama, bave se svim i svačim samo kako bi mogli preživjeti.

“Do sada su prilikom rada nakon umirovljenja morali zamrzavati mirovinu, a sada zakonski više ne moraju, ali im se skida dio mirovine ako rade četiri sata dnevno ili 20 tjedno, primjerice s 2000 na 1940 kuna. S obzirom na to da na tržištu manjka radne snage, dosta umirovljenika rade i kao vozači autobusa”, kaže Grbavac, te napominje da su najkritičniji umirovljenici koji su bolesni jer mjesečna mirovina od 2200 kuna nije dostatna ni za život, a kamoli za lijekove.

Makarska (foto: Maria Butyrina/Unsplash)

Bježe od prijatelja, jer nemaju za kavu

„”Primjerice, moja mjesečna mirovina iznosi 2400 kuna, od čega dopunsko zdravstveno osiguranje plaćam 80 kuna, a 454 kune svakog mjeseca potrošim za lijekove, što je gotovo petina mirovine i to nije dostatno za život. Događa se da na ulici sretnete prijatelja ili kolegu umirovljenika i doslovno bježite od njega jer nemate ni za kavu”, govori Grbavac za Slobodnu.

Napominje i da Makarska kao grad ne vodi računa o svojim umirovljenicima, koji su božićnicu nakon šest godina pauze počeli dobivati za vrijeme bivšega gradonačelnika Tončija Bilića. Ove se godine tako božićnica od 200 kuna dijelila umirovljenicima čija mjesečna primanja ne prelaze 3500 kuna, pa su oni s 1200 i 3500 kuna mirovine dobili poklon-bon u istom iznosu, što nije dobra raspodjela.

Preživljavanje magijom

“Kako živimo? Ne znam ni ja kojom magijom. Makarski umirovljenici uglavnom hranu kupuju na akcijama i pomno prate u kojim se trgovačkim lancima one odvijaju, a usput, primjerice, na tržnici besplatno uzimaju oštećeno voće i povrće pred kraj radnog vremena. Većina umirovljenika srami se svojeg financijskog stanja, pa nerijetko plastične boce iz kontejnera kupe i umirovljeni profesori, ali to je danas neminovno”, govori Grbavac, kojega općenito ljuti omjer povlaštenih i radničkih mirovina, odnosno 30 posto radničkih i 70 povlaštenih, čijim je umirovljenicima prosjek rada bio sedam godina, što se, kako tvrdi, u većini slučajeva odnosi na saborske zastupnike i suce.

“U zadnje dvije godine povlaštene su mirovine u prosjeku porasle za više od 1000 kuna, a radničke nisu, dok s druge strane u našem gradu jedva životare umirovljenici koji primaju mjesečne mirovine od 700 kuna, a uglavnom je riječ o ljudima koji su se razboljeli nakon 13 ili 14 godina rada i onda su otišli u invalidsku mirovinu. U Makarskoj je prosjek mirovine bio 2300 kuna i pokazalo se da nam je ekonomija najgora u cijeloj regiji. Znači, nakon 40 godina rintanja i u 61. godini života čovjek ode u mirovinu, i ne da krpa kraj s krajem ili živi od 1. do 1., nego životari prvih 10 dana, a ostalih 20 dana gladuje.”

“Sve više ljudi kopa po smeću i nema tu razlike jer su svi ugroženi osim onih koji dobivaju povlaštene mirovine. Nešto se mora učiniti, i to hitno”, zaključuje Grbavac za Slobodnu.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP