Prati nas

Show

Tko je smislio čuvene stihove ‘Druže Tito, mi ti se kunemo’?

Pjesma je u dijelu građana popularna i danas, iako bi bilo posve nezamislivo pa čak i skandalozno, da dječji zborovi i popularni pjevači pjevaju pjesme aktualnim državnim vođama. 

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Malo tko ne zna pjevano (i pogaženo) obećanje da nećemo skrenuti s puta kojeg je tijekom Nardonooslobodilačke borbe utabao doživotni jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito. Pjesma je u dijelu građana popularna i danas, iako bi bilo posve nezamislivo pa čak i skandalozno, da dječji zborovi i popularni pjevači pjevaju pjesme aktualnim državnim vođama.

No tko je tajanstvena autorica tih stihova čiju bi marketinšku vrijednost današnji političari plaćala suhim zlatom? Nije riječ o nikakvom magu oglašivačke industrije, već o običnoj “ženi iz naroda”. Njena je priča objavljena u srpskoj ženskoj reviji Nada daleke 1982. godine. Tekst prenosimo u cijelosti.


Gotovo četiri decenije, širom naše zemlje, odjekuje pesma “Druže Tito, mi ti se kunemo”. Slušamo je u fabričkim halama, školama, kasarnama, rudnicima, na oranicama. Malo je, međutim, poznato da je ova pesma nastala u potkozarskom selu Bjelajcima. Ispevala ju je Persa Ristić.

Ona je domaćica i učesnik narodnooslobodilačke borbe iz ovog sela. Seća se, veli, dobro svih ofanziva. Posebno one kozaračke, kada je od Nemaca i ustaša oterana u Slavoniju. Početkom oktobra 1942. godine vratila se iz Slovenije.

Ponovo je stigla u rodne Bjelajce. Zatekla je pustoš na sve strane, popaljene kuće, izginulo stanovništvo ili oterano u logore. Persa se seća: „Nas nekoliko žena koje smo preživele, obilazile smo njive, pašnjake na kojima nije požnjevena pšenica i pokošeno seno.  Skupljajući vlati dozrelog žita, skupljali smo kosti izginulih meštana i boraca u vreme ljetnje ofanzive 1942. godine na Kozari.

U tom teškom vremenu prvi put smo zapevale pesmu: ‘Grob do groba u zelenom žitu, a Kozara zaklinje se Titu. Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo’“

Tako je ova pesma krenula od mesta do mesta, od bitke do bitke. Iako je već odavno zakoračila u sedmu deceniju života, ona i danas s drugaricama s kojim je delila i dobro i zlo, rado zapeva.

/autor: M.M. / Nada, srpanj 1982. / Yugopapir/ 

Ti stihovi su postali neodvojiv dio kulta ličnosti Josipa Broza Tita – nekritičkog obožavanja vođe svojstvenog komunističkim zemljama. Na njih su nadograđivani novi, poput onih u velikom hitu Zdravka Čolića „Druže Tito, mi ti se kunemo“.

U priloženom videu poslušajte kako su tu Čolićevu pjesmu 1980. pjevali Kemal Monteno, mali Milan Vidović i Sedmorica mladih.

.

Show

Jadranka Kosor: ‘Za oca sam bila ‘ta osoba’, a ne kći. Pisala sam mu pisma, nije odgovarao’

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Nekadašnja premijerka i šefica HDZ-a, Jadranka Kosor, u programu HRT-a govorila je, između ostalog, i o privatnom životu. U emisiji “U svom filmu”, kazala je da je odrasla s bakom, da su se njezini roditelji rastali kada je imala dvije godine te da je otac zlostavljao majku.

“Majka me posjećivala dva, tri puta godišnje do sedme ili osme godine. To je bilo takvo vrijeme, ona je živjela u Međimurju, a ja s bakom u Lipiku, dolazila bi vjerojatno na godišnji odmor”, kazala je Kosor.


Otac joj je, kaže, jako nedostajao, a u Lipiku su je nazivali vanbračnim djetetom: “To je mala sredina, bila sam jedino dijete bez oca u razredu. Počeli su me maltretirati i tući. Ja sam odlučila da to mora prestati, žestoko sam se potukla s jednim dječakom, skoro sam mu oko razbila s jednom šalicom.”

Počela je tajno pisati pisma tati, ali odgovora nije bilo. “Maše mi poštar s ogromnom žutom kovertom. Sakrila sam kovertu pa otvorila da baka ne vidi. Uglavnom, moj otac je u toj velikoj žutoj koverti meni vratio neotvorena sva pisma koja sam mu pisala. To je bio trenutak koji opisujem kao konačno odrastanje. Tako to pamtim. Za tako malo dijete to je bila preteška trauma. Tada sam kao mala curica shvatila da mu ja ne značim ništa.”

Uz puno se emocija prisjetila situacije oko maturalne večeri kada mu je odlučila opet pisati: “Ja sam tati prije maturalne zabave pisala da sam najbolja u generaciji, da sam sjajna, priložila jednu fotografiju da vidi kako izgledam. Napisala sam da bi bilo dobro i da ga molim nakon svih pisama na koja nije odgovorio, da dođe, da mu to nudim kao vrstu deala (eng. dogovora), da dođe i otpleše ples sa mnom i da više nikada neće imati nikakvu obvezu prema meni. Napisala sam mu to suvereno kao djevojka od 17 godina.”

Kaže, zaista je bila uvjerena da će doći: “Došla je maturalna večer, ja neprekidno gledam na ta vrata. Moja je mama shvatila i jako se uvrijedila, rekla je ‘da sam ja njega zvala nakon svega što sam ja prošla’. Organizirano je da će ujak sa mnom otplesati ples. Sve dok nije zasvirao taj valcer, taj ples, bila sam uvjeren da će se otac pojaviti. Kada sam postala predsjednica Vlade, novinari su ga pitali o meni, je li ponosan, a on je jedva izgovorio: Ja o toj osobi ne želim govoriti. Dakle, ja sam i tada za njega bila ‘jedna osoba’, a ne kći.”

Ipak, otišla je ocu na sprovod. “Kad je bio bolestan, jer nada je čudo, nadala sam se da neće otići da mu ne pružim ruku. Nije se to dogodilo. Kad su mi javili da je umro, to je bila jedna užasna kombinacija. Ja kao kćer dolazim i izražavam sućut njegovoj obitelji, a ja sam njegova obitelj. To je bilo nešto potpuno nadrealno”, rekla je.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP