Prati nas

Show

Tko je smislio čuvene stihove ‘Druže Tito, mi ti se kunemo’?

Pjesma je u dijelu građana popularna i danas, iako bi bilo posve nezamislivo pa čak i skandalozno, da dječji zborovi i popularni pjevači pjevaju pjesme aktualnim državnim vođama. 

Objavljeno

|

Malo tko ne zna pjevano (i pogaženo) obećanje da nećemo skrenuti s puta kojeg je tijekom Nardonooslobodilačke borbe utabao doživotni jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito. Pjesma je u dijelu građana popularna i danas, iako bi bilo posve nezamislivo pa čak i skandalozno, da dječji zborovi i popularni pjevači pjevaju pjesme aktualnim državnim vođama.

No tko je tajanstvena autorica tih stihova čiju bi marketinšku vrijednost današnji političari plaćala suhim zlatom? Nije riječ o nikakvom magu oglašivačke industrije, već o običnoj “ženi iz naroda”. Njena je priča objavljena u srpskoj ženskoj reviji Nada daleke 1982. godine. Tekst prenosimo u cijelosti.


Gotovo četiri decenije, širom naše zemlje, odjekuje pesma “Druže Tito, mi ti se kunemo”. Slušamo je u fabričkim halama, školama, kasarnama, rudnicima, na oranicama. Malo je, međutim, poznato da je ova pesma nastala u potkozarskom selu Bjelajcima. Ispevala ju je Persa Ristić.

Ona je domaćica i učesnik narodnooslobodilačke borbe iz ovog sela. Seća se, veli, dobro svih ofanziva. Posebno one kozaračke, kada je od Nemaca i ustaša oterana u Slavoniju. Početkom oktobra 1942. godine vratila se iz Slovenije.

Ponovo je stigla u rodne Bjelajce. Zatekla je pustoš na sve strane, popaljene kuće, izginulo stanovništvo ili oterano u logore. Persa se seća: „Nas nekoliko žena koje smo preživele, obilazile smo njive, pašnjake na kojima nije požnjevena pšenica i pokošeno seno.  Skupljajući vlati dozrelog žita, skupljali smo kosti izginulih meštana i boraca u vreme ljetnje ofanzive 1942. godine na Kozari.

U tom teškom vremenu prvi put smo zapevale pesmu: ‘Grob do groba u zelenom žitu, a Kozara zaklinje se Titu. Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo’“

Tako je ova pesma krenula od mesta do mesta, od bitke do bitke. Iako je već odavno zakoračila u sedmu deceniju života, ona i danas s drugaricama s kojim je delila i dobro i zlo, rado zapeva.

/autor: M.M. / Nada, srpanj 1982. / Yugopapir/ 

Ti stihovi su postali neodvojiv dio kulta ličnosti Josipa Broza Tita – nekritičkog obožavanja vođe svojstvenog komunističkim zemljama. Na njih su nadograđivani novi, poput onih u velikom hitu Zdravka Čolića „Druže Tito, mi ti se kunemo“.

U priloženom videu poslušajte kako su tu Čolićevu pjesmu 1980. pjevali Kemal Monteno, mali Milan Vidović i Sedmorica mladih.

.

Show

Treća sreća: Hrvoje Hegedušić (84) oženio je 35 godina mlađu Ljerku

Iza Hegedušića su dva braka. Bio je oženjen s pjesnikinjom Majom Perfiljevom, dok je s drugom suprugom pjevačicom Ksenijom Erker proveo 40 godina.

Objavljeno

|

Autor

Poznati  glazbenik, skladatelj te glazbeni producent Hrvoje Hegdušić oženio je svoju višegodišnju partnericu  i i profesoricu glazbene teorije Ljerku Šemeš.

Upoznao ju je dok je još bila gimnazijalka. Ljerka je naime kći jednog njegova starijeg kolege s radiostanice, gdje je bila na praksi 1984. kao učenica iz Križanićeve, a povezala ih je glazbena suradnja.


“U međuvremenu se udala, rodila dvoje djece, a upisani teoretski smjer Muzičke akademije nije završila. Nakon 20 godina što je prekinula studij, nagovorio sam je da se vrati na Akademiju i diplomira. Danas ima stančić u Crikvenici, radi u Glazbenoj školi u Voloskom, obožava svoj posao. Zimi smo pretežito kod nje, dok je moj stan u Selcu u biti studio gdje radim. Znam Ljerku u dušu, kao i ona mene. Uvijek sam joj pri ruci, to je jedan fini odnos, nerazdvojni smo. Baš smo skupa”, komentirao je za Jutarnji list 2016. godine.

Prema pisanju Večernjeg lista, skromno vjenčanje održalo se u Selcima gdje oboje žive. Ljerki je kuma bila prijateljica Svjetlana, a Hegedušiću starija kći, glumica Hana Hegedušić, koju je dobio u dugogodišnjem braku s Ksenijom Erker. Prije nje bio je u braku s pjesnikinjom Majom Perfiljevom.

“Hrvoje i ja stigli smo na kraj našeg zajedničkog 40 godina dugog putovanja kao umorni putnici i bez ljubavne prtljage. Moja ženska priroda pronašla se u djeci i unucima, a njegova muška priroda pronašla je novu ljubav. Kad se baka i djed rastaju, to je i tužno, i groteskno, i pomalo sramno i o toj temi neću više ništa reći”, rekla je omiljena Erker za Gloriju 2013. godine.

Ksenija Erker (foto: Vikend)

“Kada sam se zaljubila sa 17 godina, mislila sam da je to za cijeli život. Sad znam da je život putovanje i ja sam imala čovjeka s kojim sam putovala 40 godina. Sada su tračnice otišle svaka na svoju stranu, ali putovanje nije prestalo ni za njega ni za mene. On je otišao, odselio se u Selce i želim mu apsolutno sve najbolje. Posljednjih deset godina Hrvoje i ja najbolje smo komunicirali kao baka i djed, a najlošije kao muškarac i žena. Ipak, jako se dobro nosim sa svim i veseli me što i dalje imamo naša zajednička okupljanja, dječje rođendane na kojima dobro funkcioniramo”, rekla je Ksenija iste te godine za Story.

Hegedušić je pak 2016. Jutarnjem listu rekao: “Kad nemaš zajedničkih briga oko djece, isplivaju na scenu sve proturječnosti, nerazumijevanja… Je li hrabro ući u osmom desetljeću u novi život? Pa puno je hrabrije predati se, ostati zatočen u nezadovoljstvu. Biti svjestan da to u čemu živiš ne valja, svjesno strpjeti, biti neprestano u stresu… Mislim da čovjek za takvu odluku treba biti udaren u glavu. Brinem li se hoću li jednom ostati sam? So what? Hans Fallada je napisao da svatko umire sam. Ljudi moraju shvatiti da su uvijek sami. I da sami trebaju biti zadovoljni. Tek kad si zadovoljan, postaješ pozitivan za okolinu, svi se onda na tebe lijepe.”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP