Prati nas

Zdravlje

Američki domovi dopuštaju držanje i posjete mačaka, pasa, koza, svinja…

Uprave staračkih domova isticale su tjelesne, društvene i emotivne koristi za štićenike i navodili su da su stanari sretniji i mirniji nakon što bi proveli neko vrijeme s životinjama. 

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Smiju li životinje u staračke domove?
foto: Pixabay

Kućni ljubimci koji dolaze u posjet staračkim domovima ili žive u njima s vlasnicima mogu koristiti svim stanarima tih domova no uprave staračkih domova moraju uzeti u obzir i moguće rizike poput ozljeda ili bolesti te uvesti mjere kako bi ih spriječili, ističu znanstvenici.

Kako prenosi Hina, istraživanje staračkih domova u američkoj saveznoj državi Ohio pokazalo je da je u gotovo svima dozvoljen posjet svih vrsta kućnih ljubimaca, no malo ih je imalo mjere koje osiguravaju zaštitu kako stanara tih domova tako i samih životinja, pokazali su rezultati objavljeni u časopisu Journal of Gerontological Nursing.


“Ljubimci su iznimno važan dio života ljudi i kad se sele u starački dom žele ih zadržati”, kaže voditelj istraživanja dr. Jason Stull sa sveučilišta Ohio State u Columbusu. Kada ljubimci dolaze u posjet to može umanjiti stres i tjeskobu i poticati aktivnosti poput šetanja ili brige za životinju”, kaže Stull. “Teži dio je razumjeti zdravstvene rizike koji prate životinje”.

Istraživanjem je bilo obuhvaćeno 95 uprava staračkih domova kako bi se utvrdilo koje vrste dozvoljavaju kućne ljubimce, koje primaju ljubimce u posjet i imaju li zaposlenici ili sami domovi svoje kućne ljubimce te koje su mjere uvedene kako bi se odgovorilo na rizike koje nose životinje.

Znanstvenici su utvrdili da su posjeti životinja i držanje ljubimaca dozvoljeni u 99 posto ustanova, uključujući pse, mačke, ptice, reptile, kornjače, male konje te hrčke ili koze i svinje. 71 posto ustanova imalo je programe socijalizacije koji uključuju životinje a 59 posto fizikalnu terapiju koja ih uključuje. Uprave staračkih domova isticale su tjelesne, društvene i emotivne koristi za štićenike i navodili su da su stanari sretniji i mirniji nakon što bi proveli neko vrijeme s životinjama.

Komunalni porez na ljubimce?

foto: Pixabay

Iako je 93 posto domova navelo da imaju mjere koje se tiču životinja nedostajale su one koje se tiču zdravstvenih i sigurnosnih aspekata vezanih uz zaraze koje takve životinje mogu donijeti.

Većinom su se mjere odnosile na određivanje osobe koja skrbi o životinji i obveze cijepljenja ljubimaca te zabranu pristupa za bolesne životinje. Manje od polovice domova imalo je propisane higijenske mjere pranja ruku te postupak u slučaju ugriza.

Znanstvenici upozoravaju da neke životinje poput kornjača ili guštera mogu biti nositelji salmonele koja može izazvati infekcije kod onih s oslabljenim imunitetom. Kod štićenika s oslabljenim mentalnim ili tjelesnim funkcijama osoblje doma mora osigurati da su njihovi kontakti sa životinjama sigurni.

U nekim domovima možda je bolje rješenje robotski ljubimac ili plišane životinje, kaže dr. Evan Cherniack, direktor gerijatrije u zdravstvenom centru za ratne veterane u Miamiju koji nije bio uključen u istraživanje. “Ti pacijenti možda nisu sposobni za interakcije s pravim životinjama”, kaže Cherniack.

.

Zdravlje

Pomažu li vitamini kod zaraze koronavirusom?

Nedostatak nutrijenata slabi imunosni sustav, a gojaznost, dijabetes i visok tlak utiru put teškim oboljenjima od COVIDA 19.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Poznato je da se može raspravljati o mnogo čemu. Ali, svakako je nesporno da je dovoljno unošenje u organizam hranjivih materija (mikronutrijenata), poput vitamina i minerala od bitne važnosti za funkcioniranje imunosnog sustava. To je već dovoljno razloga za mnoge znanstvenike na planetu da se bace na istraživanje mikronutrijenata, kako bi utvrdili može li ciljana upotreba pojedinih tvari ublažiti tok infekcije COVIDOM 19, spriječi teške posljedice ili čak smrt pacijenta, piše Deutsche Welle.

Vitamin D je jedan od najomiljenijih objekata istraživanja. Pojedine studije zvuče obećavajuće. Kao na primjer rad španjolske pulmologinje Marte Castillo. “Ovo je jedna od studija koja se uvijek iznova koristi za dokazivanje djelovanja vitamina D” kaže Martin Smollich, farmakolog i profesor na Institutu za prehrambenu medicinu na Sveučilišnoj klinici Schleswig-Holstein u Lübecku.


Smollich se i sam bavi istraživanjem mikronutrijenata i dodataka hrani. U vrijeme kada se utjecaj vitamina i drugih tvari ili iz ideoloških ili iz ekonomskih razloga snažno preuveličava ili omalovažava i ismijava, profesor Smollich se trudi dati diferenciranu sliku.

Na temelju znanstvenih dokaza

Rezultat studije znanstvenice Castillo na prvi pogled ulijeva optimizam: od 50 pacijenata oboljelih od COVIDA 19, koji su dobivali vitamin D, samo je jedan završio na odjelu intenzivne njege. U drugoj skupini koja je bila predmet istrage, i u kojoj nisu dobivali vitamin D, 50 posto pacijenata je moralo na intenzivnu.

“Prvi važan korak kod ovakvih studija je da se pogleda kako su skupine sastavljene”, kaže Smollich. A kako bi se odgovorilo na pitanje djelovanja vitamina D, skupine bi morale biti identično formirane.

Metodološki čisto?

No, upravo tu je problem. Studija navodi neke rizične faktore i pruža informacije o tome koliko pacijenata boluje od određenih bolesti, na primjer od dijabetesa tip 2.

“Samo šest posto pacijenata koji su dobivali vitamin D su bili dijabetičari, ali 19 posto dijabetičara je bilo u skupini koja je dobivala placebo”” kaže Smollich.

Još veća razlika je kod pacijenata s visokim krvnim tlakom: 57 posto pacijenata, koji nisu dobivali vitamin D, je imalo problema s povišenim krvnim tlakom. U drugoj skupini bilo je samo 24 posto sudionika studije s povišenim tlakom.

“Što će reći da su u skupini koja nije dobivala vitamin D bili bolesniji pacijenti”, rezimira farmakolog. I takve heterogene skupine na kraju iskrivljuju rezultat. Ali, nije samo to znakovito: u slučaju COVIDA 19 znamo da su dijabetes i visok krvni tlak rizični faktori, koji utječu na teži tijek bolesti”, kaže Smollich za Deutsche Welle. “Dakle, nije nikakvo čudo da su pacijenti iz skupine koja nije dobivala vitamin D češće završavali na intenzivnoj njezi.”

Ovakva studija, koja nije metodički čista, ne može odgovoriti na pitanje jesu li pacijenti završavali na intenzivnoj njezi zbog toga što im je nedostajalo vitamina D ili zbog prethodnih bolesti. I brojne druge studije i pregledi su došli do zaključka da davanje vitamina D nema značajan učinak na oboljenje od COVIDA 19.

Ali…!

Dijabetes tip 2 i povišeni krvni tlak imaju više toga zajedničkog. Oni nisu samo rizični faktori za teške infekcije COVIDOM 19, već i bolesti koje su povezane s ishranom. Dakle, varaju se svi oni koji su pomislili da ishrana i status hranjivih tvari ne igraju nikakvu ulogu u pandemiji koronavirusa. Upravo je suprotno.

“Nutrijenti su važni za različite razine imunosnog sustava”, kaže Anika Wagner, profesorica prehrane i imunosnog sustava na Sveučilištu u Giessenu. Manjak nutrijenata slabi različite obrambene mehanizme imunosnog sustava i olakšava patogenima napad.

Moraju li se uzimati dodaci hrani?

Pored pitanja koliko su hranjivi sastojci važni za sprječavanje bolesti, sve češće se raspravlja o tomu zadovoljava li se naš imunosni sustav zdravom ishranom ili su mu za obranu nužni dodatni sastojci kako bi funkcionirao na najvišoj razini. Odgovor glasi: ovisi. “Načelno preporučujem da se hranjivi sastojci na dnevnoj bazi pokriju ishranom”, kaže Wagner i naglašava da je to “definitivno moguće”. Ali, na osnovi porasta stope gojaznih ljudi, postoji sumnja da se prakticiranje zdrave ishrane ne provodi u dovoljno mjeri. Time naravno manjka i adekvatna opskrba nutrijentima.

“Gojazni ljudi često konzumiraju previše hrane bogate energijom, ali s malo nutrijenata”, naglašava Wagner. To su zaslađena pića, gotova jela i slatkiši. “Gojazne osobe tako razviju sklonost ka dijabetesu i visokom krvnom tlaku.”

Nedostatak nutrijenata slabi imunosni sustav, a gojaznost, dijabetes i visok tlak utiru put teškim oboljenjima od COVIDA 19.

Ovdje onda ponovo u igru ulazi vitamin D: manjak vitamina D se “često natprosječno javlja kod bolesti i životnih uvjeta koji povećavaju rizik od infekcije COVIDOM 19, dakle kod starijih osoba, gojaznih ili osoba koje boluju od dijabetesa tipa 2”, napisao je Martin Smollich u svom stručnom blogu “Medicina nutricionizma”.

Ignoriranje veze između ishrane i bolesti

To je začarani krug koji nije ni nov niti nepoznat. “Mnoge bolesti koje su relevantne za koronu, mogle bi se spriječiti prevencijom”, priopćilo je još u svibnju ove godine Njemačko društvo dijabetičara (DDG).

Usprkos tome: “U Njemačkoj se često potpuno ignorira veza između ishrane i bolesti. To je za mene vrlo dramatično, s obzirom na to da bi se to moglo modificirati”, kaže Smollich. “Umjesto toga pandemija koronavirusa pogodila je jedno društvo u kojem su ishranom uvjetovane bolesti – normalno stanje.”

Jedna druga skupina bi mogla profitirati od priorizacije hranjivih sastojaka za zdravlje – stariji. “Znamo da imunosni sustav u starosti ne funkcionira više tako dobro i da se smanjuje mogućnost sinteze vitamina D”, kaže Anika Wagner. Ovdje bi se zaista trebalo razmisliti o suplementaciji.

Na kraju krajeva i Savezni institut za procjenu rizika (BfR) preporučuje starijim osobama i kroničnim bolesnicima dodatak vitamina D, a posebno ako su osobe upućene na medicinsku njegu.

Farmakolog Smollich u svom blogu piše da je od uzimanja pojedinih mikronutrijenata važnije da se fokus stavi na fundamentalnu optimizaciju statusa hranjivih sastojaka, kako bi se spriječile razne bolesti. “Odgovarajuće nutricionističke i zdravstvene političke mjere su u pogledu pandemije koronavirusa važnije nego ikada.”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP