Prati nas

Mozaik

W. Bernstein: Tito je u Drvaru imao impresivnu figuru, kasnije se udebljao

Sjećam se da je bio u velikoj pećini, odnosno pećini koja je štitila kuću. Sjećam se i da je imao velikog psa. Dočekao me je iza velikog stola i prvi put sam ga vidio nakratko. Vjerovao sam u sve što sam vidio u partizanima, ponijelo me je i htio sam biti dio svega toga.

Objavljeno

|

Tito u Drvaru 1944. godine (screenshot: History Channel)

Walter Bernstein (96) prvi je saveznički novinar koji je samoinicijativno doputovao u Jugoslaviju i 1944. godine u Drvaru intervjuirao Josipa Broza Tita za američki vojni tjednik “Yenk”. Prije njega s Titom je intervju napravio jedino Associated Press, i to pisanim putem preko partizanskog posrednika u Bariju. Intervju je svejedno cenzurirala saveznička vojna komanda, ali je posredstvom samog američkog predsjednika Roosevelta na kraju objavljen u “New York Timesu”, piše tjednik Novosti.

„Bio sam previše glup da bih bio uplašen. Najprije sam doputovao na Vis i tamo ostao deset dana. Sjećam se da sam pojeo jako puno hobotnica. Znam da su formirali veliku grupu mladih partizana iz svih dijelova Jugoslavije koji su trebali otputovati u Drvar. Avionom smo noću prebačeni negdje u okolicu Splita, nakon čega smo hodali sve do Drvara. U to vrijeme njemačke snage držale su gradove, dok su partizani držali sela. Imali smo manjih problema hodajući do Drvara, ali smo na kraju tamo stigli


Sjećam se da je bio u velikoj pećini, odnosno pećini koja je štitila kuću. Sjećam se i da je imao velikog psa. Dočekao me je iza velikog stola i prvi put sam ga vidio nakratko. Vjerovao sam u sve što sam vidio u partizanima, ponijelo me je i htio sam biti dio svega toga. Iz današnje pozicije, mislim da sam bio jako mlad i da su moja pitanja bila naivna. Bio je izrazito impresivan, njegova cijela figura. Nije bio debeo, kao što je to postao kasnije. Znao sam da je prije rata ilegalno putovao tako što je glumio lik bogatog biznismena. Imao sam osjećaj da je bio za sve to sposoban i sve što je radio za mene je bilo strahovito važno“, izjavio je za Novosti.

Josip Broz (foto: Glas Javnosti)

U intervjuu koji je u ‘Yanku’ objavljen 16. lipnja 1944. Bernstein će, između ostalog, napisati: “Titov kozmopolitizam postaje još očigledniji što ste duže s njim. On nije jednostavni seljački vođa, već čovjek svijeta. Zapravo je Tito vrhunski sofisticiran čovjek u najboljem smislu te riječi. Postoje momenti kada ostavlja utisak dobrog glumca – uniformu nosi s talentom.” Razgovor je vođen na engleskom jeziku, a prevodila ga je izvjesna Olga.

Američki vojni magazin Yank, 1944.

.

Mozaik

Cijelo španjolsko selo pretvoreno je u umirovljenički dom. ‘Ovo je sjajan život!’

Starenje populacije izazov je s kojim se susreće većina država, a Španjolska je među zemljama svijeta s najdužim očekivanim životnim vijekom – čak 83 godine!

Objavljeno

|

Autor

Pescueza u zapadnoj Španjolskoj je selo umirovljenika. Naime, prilagođeno je starijoj populaciji kroz program “Ostani s nama”. Stariji žitelji ovog sela čine dvije trećine njegova stanovništva. Na raspolaganju su im usluge zahvaljujući kojima mogu živjeti punim životom i, što im je najvažnije, samostalno.

Cijelo se selo pretvorilo u veliki starački dom, javlja BBC. “Pescueza želi biti zajednica, prijateljski teritorij za starije ljude. Želimo da ljudi žele ostati u svojim domovima, u svojoj okolini i da zadovoljimo sve njihove potrebe”, govori Constanzio Rodriguez, predsjednik udruge “Prijatelji Pescueze”.


Starenje populacije izazov je s kojim se susreće većina država, a Španjolska je među zemljama svijeta s najdužim očekivanim životnim vijekom – čak 83 godine!

“Uskoro ću navršiti 94 godine.” “Imam 80 godina.” “Ja imam 76 i cijeli život živim ovdje!” Izjave su to nekih od stanovnika ovog sela koji broji 130 žitelja i tek je svaki treći mlađi od 65 godina.

Kroz projekt “Ostani s nama” ugrađeni su rukohvati i protuklizne površine na ulicama. Organiziran je Dnevni centar koji svakodnevno priprema hranu i održava satove tjelovježbe za seljane. Mnogi od njih, nakon rada u vrtu ili vinogradu, dolaze u restoran kolektivne prehrane zbog hrane, ali i društva. Osigurana je i služba čišćenja, kao i prijevoz za seniore. “Od svih stvari koje su napravili za starije, najbolji je Dnevni centar – jer se u njemu družimo”, kaže jedan od korisnika usluga – Pio (76). Naime, mještani se u ovakvom selu osjećaju sigurno i ne pate od usamljenosti.

Projekt financiraju lokalna i regionalna uprava, a sufinanciraju ga i korisnici programa. Svi su opremljeni mobitelima s “crvenim gumbom” koji izravno poziva pomoć. Postoji nada da će se ovakav model brige o starijima kopirati u drugim dijelovima Španjolske. “Da ne živim u ovom selu, ne bih bio živ”, zaključuje Pio. Pogledajte više u videu.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP