Prati nas

Mozaik

Čangrizava mladost: ‘Babe’ u tramvaju su im krive za sve

Navodno je riječ o ženama u godina kojima je životni zadatak zagorčavati život mladima u javnom prijevozu. Zbog toga se često čuju i prijedlozi kako bi im trebalo oduzeti besplatne vozne karte ili ih barem ograničiti na vrijeme u kojem ne bi nikome smetale, recimo od 3 sata iza ponoći do 5 sati ujutro.

Objavljeno

|

Ustati starijima u tramvaju? Bon ton?
foto: BigStock

Znate li one bradate viceve o takozvanim babama u tramvaju? Baba(!) u tramvaju dolazi do dva mladića koji sjede i kaže „Dečko mogao bi ustati da baka sjedne, bole me noge.“ Mladić joj odgovori: „Baba jesi ti ustajala starijima kad si bila mojih godina?“ „Naravno“, potvrdi baba. „Eto, zato te danas bole noge“, pobjedonosno će uskliknuti mudri mladac.

Navodno je riječ o ženama u godina kojima je životni zadatak zagorčavati život mladima u javnom prijevozu. Zbog toga se često čuju i prijedlozi kako bi im trebalo oduzeti besplatne vozne karte ili ih barem ograničiti na vrijeme u kojem ne bi nikome smetale, recimo od 3 sata iza ponoći do 5 sati ujutro.



Vjerojatno ste se i sami u mlađim godinama na isti način izrugivali sa starijim gospođama, a danas već pomalo očekujete da vam mlađi ustupe mjesto. Ne brinite, riječ je o generacijskoj razmirici koja traje otkako je javnog prijevoza. No zanimljivo je vidjeti što mladi danas zamjeraju budućim verzijama sebe. Izdvojili smo najzanimljivija zapažanja s hrvatskih foruma.

Baba je trošila kisik poštenoj inteligenciji

Svako jutro autobusi i tramvaji su puni baba koje se bespotrebno voze. Te babe idu na nekakav plac da bi kupile dvije mrkve, umjesto da to kupe u nekom obližnjem dućanu. Time stvaraju gužvu u prometalu i nepotrebno zauzimaju mjesto radnom narodu, studentariji i poštenoj inteligenciji. Te babe ne pokazuju ni malo razumijevanja za radne ljude, niti minimum solidarnosti. Izgleda da je to isključivo hrvatski fenomen jer u ostalim svjetskim gradovima nema takve zastupljenosti baba u javnim prometalima.

Babi su radile žlijezde

„Ja sam prva stigla, gospa draga“, drečala je kumica sa stražnje strane tramvaja, unoseći se kumici s prednje strane tramvaja u lice, zajapurena, krvavih očiju. Na jutarnjem suncu blistale su kapi sline pri prijelazu sa njenih vlažnih usana na mekano lice. Osjetio se vonj znoja, onaj specifičan vonj kad ih naljutite, pa sve žlijezde na tijelu počinju lučiti tekućine i mirise koji prazne tramvaj.

Zašto muškarci šire noge?

foto: Nevermindtheend / Flickr

Baba je trebala biti u prnjama, a ne ušminkana

Sjećam se jednog jutra, bilo je to jedno prije mjesec dana kad sam išla u traumatološku bolnicu. Ugledam slobodno mjesto i sjednem, a  kad ono odjednom iza mene stvori se babac u štiklama, nalickana od glave do pete. Napadne ona mene da kaj ja sjedim. Objasnim joj zbog čega sam primorana sjediti. Onda je počela: “Joj kak’ si ti neodgojena. Di su ti godine? Kako možeš tvrditi da te boli gležanj?“ Kad sam joj rekla da kako ima uopće snage da potrči za tramvajom i to još u štiklurinama (jer sam ju vidjela), onda je samo zašutjela. Ma marš! Izludjela me!

Baba je izazivala kaos u prometu

U tramvaju one rade najmanju štetu. Eventualno će te trknuti u prolazu ili, ako sjediš, tiskat će te s trbuhom. Ili će skupina baba na stanici blokirati izlaz jer jedva čekaju da uđu i pri tome pilje u tebe, a ne pada im na pamet da ti naprave prolaz.

Izvan tramvaja ili busa one su puno opasnije. Kada hodaju ulicom one se kreću na takav način da izazovu maksimalan zastoj i kaos. Meni je to fascinantno. Jedno vrijeme sam mislio da to rade namjerno jer valjda na takav način izražavaju nekakvu frustraciju ili tako nešto. Jednom sam vidio kako baba prisiljava tramvaj i kamion na kočenje jer ona eto koristi svoje pravo prelaska po zebri. Pod baba ne mislim na ženski rod nego na one stare spodobe koje se kreću na način kao da žele napraviti suicid. I da pri tom još nekom stvore šokove.

Tko ima pravo na besplatan pokaz?

foto: Pixabay

 

Trebala se dignuti baba, a ne mladi nogometaši

Svibanj. Trudna sam s trbuhom do zuba, vani vruće za popizdit. Ulazim u sedmicu, jer idem na kontrolu. Pun tramvaj baba koje me ne doživljavaju ni 5 posto. Inače u tramvaju ne sjedim nikad, ali onda mi je bilo fakat koma. I tko mi prepusti sjedalo? Dečki od nekih 18 godina, kaj su išli na tekmu. Toliko o babama i njihovoj „kulturi“.

Baba nije imala dovoljnu visinu za svoju težinu

Menopauza im je odavno završila, žile ovapnile, a one se za mjesto grabe k’o žedan vode. Ali ako njih bole noge, kako mogu trčati? Taj fenomen je meni neobjašnjiv! Još je gore to što su preniske za svoju težinu, pa pod takvom velikom masom melju sve ispred sebe. Ne smijete im reći da malo pripaze, jer vi ste: bezobrazni, umišljeni ili narkomani. Što svi umirovljenici rade u 7 ujutro u tramvaju kad svi idu na posao? Neki kolektivni dogovor?

.

Mozaik

Jesu li žene same sebi neprijateljice? Oslobodimo se anti-ageing demona!

‘Koliko ste mladosti potrošili brinući se što će biti kad je više ne bude? Kako smo, bez obzira na sve dokaze protiv, progutale udicu da naša vrijednost nestaje zajedno s reproduktivnom sposobnošću? Druženjem s ljudima raznih godišta lakše ćemo izaći iz tog začaranog kruga negoranja starosti i početi razmišljati o njezinim prednostima.’

Objavljeno

|

Prije nekoliko godina doživjela sam prosvjetljujuć trenutak, piše u New York Timesu Ashton Applewhite. Toliko mnogo žena boji svoju kosu kako bi prikrile sijede. Mnoge žale tog truda i troška, a to je ujedno i glavni način kako same sebe, kao starije žene, činimo nevidljivima.

Kad je čitava grupa nevidljiva, nevidljivi su i problemi koji je more. Zamislite da svijet vidi koliko nas ima, i kako smo predivne, i zabavne. Zamislite da se okupimo i sve zajedno pustimo sijede vlasi. To bi doista bila velika promjena.



Ovu ideju objavila sam na svojoj Facebook stranici i dobila mnoštvo reakcija, ne nužno dobrih. No to sam i zaslužila. “Ti prva pusti sijede”, glasio je jedan od komentara. To sam i učinila i čitavu kosu obojila i sivo, čak i one smeđe dijelove jer mi se činilo da ionako nitko neće vjerovati da mi je to prirodna boja. Naučila sam i važnu lekciju: Tko sam ja da govorim ženama kako bi trebale izgledati i što bi trebale raditi? Svaka ima pravo na vlastite odluke. Svaka ima pravo starjeti na način koji njoj najbolje odgovara.

Mladost # moć # ljepota

No o jednome se možemo složiti: Starenje je ženama teže. Mi nosimo teret izjednačavanja ljepote s mladošću i mladosti s moći – to je dvostruki spoj dobizma i seksizma. A kako se s time nosimo? Utapamo se u anti-ageing proizvodima. Lažemo o svojim godinama. Izgladnjujemo se, vježbamo, podvrgavamo se estetskim zahvatima.

Ove strategije mogu biti vrlo uspješne pa nije ni čudo što se toliko žena njima služi. Ne osuđujem, kunem se – ali kad se starija osoba izdaje za mlađu, to je kao da se homoseksualac predstavlja kao heteroseksualac, a crnac kao bijelac. Ovakva ponašanja imaju svoj korijen u osjećaju srama u vezi nečega u vezi s čime ne bi trebalo osjećati sram. Osim toga, takve stvari podržavaju istu tu diskriminaciju koja ih je i potakla.

Žene hrane seksizam i ageizam

Izgled je važan. Divljenje godi. No opsjednutost društva sa ženskim izgledom manje je vezano uz samu ljepotu, a više uz potčinjavanje i moć. Kad se žene natječu koja će izgledati mlađe, one zapravo podupiru dobizam, seksizam, izgled-izam i patrijarhat. Oko još nečega se možemo složiti: sve je to prilično veliko opterećenje. Ljestvica je postavljena tako visoko da smo osuđene na neuspjeh. Osim toga, takve nas stvari okreću jedne protiv drugih i zbog takvih su stvari najsiromašnije od najsiromašnijih upravo – starije žene nebjelkinje.

Prigrlite stigmatizirano

I što da žene rade? Ujedine se protiv dobizma baš kao što su se ujedinile protiv seksizma u 60-ima i 70-ima. Da bi neki pokreti bili snažni, članovi pokreta moraju prigrliti upravo ono što je stigmatizirano bez obzira radi li se o određenoj boji kože, ljubavi prema istom spolu ili starenju. To zapravo znači napraviti pomak od nijekanja dobi prema njezinu prihvaćanju.

No puno je to za tražiti. Otvorite li bilo koji ženski časopis, zasut će vas stotine članaka i oglasa tipa: “Ne možete očekivati da ćete biti željene ako se zapustite”. U toj stigmi nema baš ništa prirodno. No promjena ipak stiže. Magazin Allure zabranio je upotrebu pojma “anti-ageing” te umjesto toga prigrlio opise poput “dugoočekivano i neophodno potrebno slavljenje same sebe – zajedno s borama i svim ostalim”. Ako modna industrija može napraviti ovakav zaokret, možemo i mi. Moramo promijeniti načina na koji gledamo same sebe i druge. Evo kako krenuti:

Starenje nas obogaćuje

Tko doista misli da je neka starija gospođa manje zanimljiva, manje zabavna i manje vrijedna od žene koja je bila prije? Ako je to doista tako, odakle dolaze takve poruke i koja im je svrha? Naravno, starenje donosi i prilične gubitke, ali i autentičnost, samopouzdanje, perspektivu, samospoznaju. Moja mama čak kaže i da joj noge sada izgledaju bolje nego prije. Prioriteti su jasniji. Lakše se nosimo s osjećajima. Želimo manje. Manje nam je bitno što ljudi misle što u svakom slučaju oslobađa. Za mnoge žene je kasnija faza života ujedno i ona najbolje.

Naučimo gledati jedni na druge – ali i na sebe – velikodušnije

Umjesto da gledajući se u zrcalo mrmljamo: “Pa što se to, dovraga, dogodilo?”, prisjetimo se doista nekih stvari koje su se dogodile i koliko su divne bile. Ona bora koja ide od nosa do usana? Glumica Frances McDormand kaže da je u njenom slučaju ta bora rezultat toga što je godinama svojemu sinu govorila “Wow!” ili “Oh, kako zanimljivo!” Frances svoje lice naziva mapom, odbija estetske zahvate koji bi s njenog lica izbrisali prošlost. Nezadovoljstvo je ono što pogoni više milijardi dolara vrijednu industriju ljepote. Samopouzdanje je afrodizijak. Koji od vaših prijatelja su seksualno najaktivniji? Ne oni najljepši, niti oni najmršaviji. Niti oni najmlađi, nego oni koji misle da su njihovi ljubavnici pravi sretnici.

Odbacite način razmišljanja koji suprotstavlja mladost i starost

Predrasude nas okreću jedne protiv drugih. Kao što se mame koje rade stalno svade s mamama koje su doma, umjesto da se ujedine u borbi za iste plaće kao muškarci. Razlog zbog kojeg se žene tako srčano natječu za radna mjesta je taj što na određenim pozicijama za žene doista ima manje mjesta. Ne radi se o tome da žena ima previše, nego o tome da je za žene otvoreno manje pozicija. Stalno sukobljavanje ne samo da utvrđuje trenutnu raspodjelu moći već nas onemogućuje da budemo otvoreni i velikodušni.

Okupimo se svi zajedno, bez obzira na dob, i razgovarajmo o ovim stvarima

Svaka generacija mora za sebe naučiti kako je uzaludno i štetno pribojavati se starenja. Koliko ste mladosti potrošili brinući se što će biti kad je više ne bude? Kako smo, bez obzira na sve dokaze protiv, progutale udicu da naša vrijednost nestaje zajedno s reproduktivnom sposobnošću? Druženjem s ljudima raznih godišta lakše ćemo izaći iz tog začaranog kruga negoranja starosti i početi razmišljati o njezinim prednostima.

Imamo izbor: možemo kopati još dublju rupu ili možemo odbaciti tu prokletu lopatu. Ako imamo želju, volju i viziju, možemo se od natjecanja pomaknuti ka suradnji. Možemo umjesto o strahu, razgovarati o osnaživanju. I tu promjenu možemo donijeti svijetu. Ženski pokreti naučili su nas da se moramo izboriti za naša prava i moć, a pro-aging pokreti će nas naučiti da od te moći ne odustanemo.

Nastavi čitati