Prati nas

Mozaik

Nikad bolje: Broj ekstremnih siromaha od jučer je pao za 130 tisuća

Možda je prosjek drugačiji no što ste zamišljali. No dok vi naričete za radničkim odmaralištima iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, brojne obitelji u, recimo, Aziji po prvi su si puta priuštili tanjure, pribor za jelo ili tekuću vodu.

Objavljeno

|

foto: Pixabay

“Svijet postaje sve gori. Ratovi, nasilje, prirodne katastrofe, korupcija, sve veći jaz među bogatima i siromašnima, iscrpljivanje prirodnih resursa.” Sve su to priče s kojima vas hrane mediji, no slika svijeta koju tako stječete je djelomična, iskrivljena i predramatizirana. Čak i u gotovo idealnim društvima stvara se taj dojam pa samo 10 posto Šveđana misli kako svijet postaje bolji, optimističnih Amerikanaca je 6 posto, a Nijemaca tek 4 posto.

Možda je vama zaista nekada bilo bolje, ali čovječanstvu ide dobro i Zemlja nikada nije bila tako dobro mjesto za život kao danas. No mi smo previše zaokupljeni sobom, vlastitim patnjama i željama da bi nam to bilo važno. Možda je prosjek drugačiji no što ste zamišljali. No dok vi naričete za radničkim odmaralištima iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, brojne obitelji u, recimo, Aziji po prvi su si puta priuštili tanjure, pribor za jelo ili tekuću vodu.



Teško je to shvatiti kada mediji ne prate globalni razvoj i izvještavaju najčešće o negativnim događajima u svijetu kojem pripadamo. Jer zanima nas isključivo balončić u kojem živimo.  Tko bi uostalom svaki dan čitao vijest koja bi imala naslov „Broj ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu od jučer je pao za 130 tisuća“? I taj bi se naslov mogao objavljivati svakoga dana od 1990. godine. I bio bi točan svakoga dana. Nažalost, u ljudskoj je prirodi da su nam atraktivne crne vijesti koje govore o tragediji tek nekoliko ljudi, dok nas poboljšanja koja osjećaju milijuni uopće ne zanimaju.

Nikad manje ekstremnog siromaštva

Za znanstvenike je ekstremno siromašan onaj čovjek koji dnevno ne može potrošiti više od 1,90 dolara. U 1820. godini samo je elita uživala dobar životni standard, dok su svi ostali bili ekstremno siromašni. Od tada do danas, broj ekstremnih siromaha opada. 1950. godine čak 75 posto ljudi živjelo je u ekstremnom siromaštvu. 1981. godine takvih je bilo 44 posto da bi broj ekstremnih siromaha u 2015. godini pao na 10 posto svjetske populacije. I to sve uz sedam puta više stanovnika.

Ekonomski rast je promijenio odnose među ljudima. Nekada je jedini način da jednome bude bolje bio taj da drugome bude gore. No ekonomski rast je kroz tehnološku revoluciju učinio to da kada je jednima bolje, postaje bolje i drugima.  Drugim riječima, tehnologija je vlasniku tvornice automobila omogućila da postane jako bogat, ali je istovremeno podignula produktivnost i prihod drugih ljudi koji rade u njegovi tvornicama ili pratećim industrijama. U priloženom grafu pogledajte stanje ekstremnog siromaštva po godinama.

Nepismenost je pred istrjebljenjem

1820. godine samo je 10 posto osoba starijih od 15 godina bilo pismeno. 1930. godine pismenih je bilo 35 posto da bi sada 85 posto globalnog stanovništva starijeg od 15 godina znalo čitati i pisati. Ako mislite da znanost, političke slobode i tehnologija mogu riješiti svjetske probleme, te da je to nemoguće bez sposobnosti čitanja, zamislite koliko bi to bilo moguće sa 100 milijuna pismenih ljudi 1800. godine. Danas ih je 4,6 milijardi. Potražite ih u priloženom grafikonu.

Zdraviji smo no ikad

1800. godine je 43 posto novorođene djece u svijetu umiralo do petog rođendana i to je bilo primjenjivo na sve dijelove svijeta. Prevladavanju ovog problema su isprva pomogli poboljšani sanitarni uvjeti koji su došli s ekonomskim razvojem, a potom i medicina, ali i poboljšana prehrana.

Znanstvenici su otkrili lijekove o kojima se nekada moglo samo sanjati, pogotovo kada su se razvile teorije u uzročnicima bolesti u drugoj polovici 19. stoljeća. Jer tada je tek postalo jasno koliko su sanitarni uvjeti u domovima, ali i u bolnicama zaista važni.

To je bio temelj razvoja antibiotika i cjepiva od kojih je procvjetalo javno zdravlje. Spoznala se važnost kolektivnog imuniteta i higijene pa u 2015. godini bilježimo dječji mortalitet od 4,3 posto. U dva stoljeća, ova crna brojka smanjila se deset puta. Dalek je to put pređen u relativno kratkom vremenu kojeg najlakše možete spoznati ako se poigrate s ovim prikazom mortaliteta djece u globalnim razmjerima.

Ovo je samo djelić podataka objavljeni na portalu „Our World in data“. Riječ je o javnom znanstvenom projektu koji nam pokušava dati realnu percepciju životnih uvjeta u svijetu. Rade ga ugledni svjetski stručnjaci, na čelu s ekonomistom Maxom Roserom sa Sveučilišta u Oxfordu.

 

.

Mozaik

Žižek: ‘Za sreću ne smijete imati previše demokracije, ona donosi odgovornost’

Sreća znači da svoju krivnju možete svaliti na nekog drugog. U Čehoslovačkoj su se šalili: ako je vrijeme loše, ako bjesni oluja, neki komunist je opet uprskao stvar, kaže slovenski filozof.

Objavljeno

|

Autor

Tko je Žižek?

Klinički psihijatar, kanadski sveučilišni profesor Jordan Peterson, proglašen je jednim od najutjecajnijih intelektualaca današnjice, a prije više od godinu dana izazvao je na intelektualni dvoboj Slavoja Žižeka, slovenskog sveučilišnog profesora i ravnatelja londonskog instituta Birkbeck, koji je i sam desetljećima prisutan na globalnoj filozofskoj sceni.

Žižek je bačenu rukavicu napokon prihvatio, a mediji su događaj odmah nazvali “sukobom divova”, javlja HRT.



U razgovoru na temu sreća Peterson je kazao kako smatra da je “sreća nuspojava, nešto što vas snađe”. “Podložni smo silama u sebi koje nisu pod kontrolom volje, a tako je i sa srećom. Ne možete se natjerati biti sretni. Možda se uspijete natjerati da budete nesretni, ali ne i sretni”.

Žižek pak kaže da “za sreću ne smijete imati previše demokracije jer to donosi breme odgovornosti”. “Sreća znači da svoju krivnju možete svaliti na nekog drugog. U Čehoslovačkoj su se šalili: ako je vrijeme loše, ako bjesni oluja, neki komunist je opet uprskao stvar”, dodaje.

Pozivajući se na izjave Winstona Churchilla o demokraciji Peterson kaže da je “riječ o najgorem obliku vladavine koji postoji osim svih ostalih oblika. Isto bi se moglo reći i za kapitalizam. Riječ je o najgorem obliku ekonomskog sustava osim svih ostalih koje smo ikad iskušali”.

Filozofski dvoboj Slavoja Žižeka i Jordana Petersona, kojega neki nazivaju i “debatom stoljeća” mogli ste na Prvom programu HRT-a. Snimku u cijelosti pogledajte 26. travnja na Trećem programu.

Nastavi čitati