Prati nas

Mozaik

Nikad bolje: Broj ekstremnih siromaha od jučer je pao za 130 tisuća

Možda je prosjek drugačiji no što ste zamišljali. No dok vi naričete za radničkim odmaralištima iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, brojne obitelji u, recimo, Aziji po prvi su si puta priuštili tanjure, pribor za jelo ili tekuću vodu.

Objavljeno

|

foto: Pixabay

“Svijet postaje sve gori. Ratovi, nasilje, prirodne katastrofe, korupcija, sve veći jaz među bogatima i siromašnima, iscrpljivanje prirodnih resursa.” Sve su to priče s kojima vas hrane mediji, no slika svijeta koju tako stječete je djelomična, iskrivljena i predramatizirana. Čak i u gotovo idealnim društvima stvara se taj dojam pa samo 10 posto Šveđana misli kako svijet postaje bolji, optimističnih Amerikanaca je 6 posto, a Nijemaca tek 4 posto.

Možda je vama zaista nekada bilo bolje, ali čovječanstvu ide dobro i Zemlja nikada nije bila tako dobro mjesto za život kao danas. No mi smo previše zaokupljeni sobom, vlastitim patnjama i željama da bi nam to bilo važno. Možda je prosjek drugačiji no što ste zamišljali. No dok vi naričete za radničkim odmaralištima iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, brojne obitelji u, recimo, Aziji po prvi su si puta priuštili tanjure, pribor za jelo ili tekuću vodu.


Teško je to shvatiti kada mediji ne prate globalni razvoj i izvještavaju najčešće o negativnim događajima u svijetu kojem pripadamo. Jer zanima nas isključivo balončić u kojem živimo.  Tko bi uostalom svaki dan čitao vijest koja bi imala naslov „Broj ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu od jučer je pao za 130 tisuća“? I taj bi se naslov mogao objavljivati svakoga dana od 1990. godine. I bio bi točan svakoga dana. Nažalost, u ljudskoj je prirodi da su nam atraktivne crne vijesti koje govore o tragediji tek nekoliko ljudi, dok nas poboljšanja koja osjećaju milijuni uopće ne zanimaju.

Nikad manje ekstremnog siromaštva

Za znanstvenike je ekstremno siromašan onaj čovjek koji dnevno ne može potrošiti više od 1,90 dolara. U 1820. godini samo je elita uživala dobar životni standard, dok su svi ostali bili ekstremno siromašni. Od tada do danas, broj ekstremnih siromaha opada. 1950. godine čak 75 posto ljudi živjelo je u ekstremnom siromaštvu. 1981. godine takvih je bilo 44 posto da bi broj ekstremnih siromaha u 2015. godini pao na 10 posto svjetske populacije. I to sve uz sedam puta više stanovnika.

Ekonomski rast je promijenio odnose među ljudima. Nekada je jedini način da jednome bude bolje bio taj da drugome bude gore. No ekonomski rast je kroz tehnološku revoluciju učinio to da kada je jednima bolje, postaje bolje i drugima.  Drugim riječima, tehnologija je vlasniku tvornice automobila omogućila da postane jako bogat, ali je istovremeno podignula produktivnost i prihod drugih ljudi koji rade u njegovi tvornicama ili pratećim industrijama. U priloženom grafu pogledajte stanje ekstremnog siromaštva po godinama.

Nepismenost je pred istrjebljenjem

1820. godine samo je 10 posto osoba starijih od 15 godina bilo pismeno. 1930. godine pismenih je bilo 35 posto da bi sada 85 posto globalnog stanovništva starijeg od 15 godina znalo čitati i pisati. Ako mislite da znanost, političke slobode i tehnologija mogu riješiti svjetske probleme, te da je to nemoguće bez sposobnosti čitanja, zamislite koliko bi to bilo moguće sa 100 milijuna pismenih ljudi 1800. godine. Danas ih je 4,6 milijardi. Potražite ih u priloženom grafikonu.

Zdraviji smo no ikad

1800. godine je 43 posto novorođene djece u svijetu umiralo do petog rođendana i to je bilo primjenjivo na sve dijelove svijeta. Prevladavanju ovog problema su isprva pomogli poboljšani sanitarni uvjeti koji su došli s ekonomskim razvojem, a potom i medicina, ali i poboljšana prehrana.

Znanstvenici su otkrili lijekove o kojima se nekada moglo samo sanjati, pogotovo kada su se razvile teorije u uzročnicima bolesti u drugoj polovici 19. stoljeća. Jer tada je tek postalo jasno koliko su sanitarni uvjeti u domovima, ali i u bolnicama zaista važni.

To je bio temelj razvoja antibiotika i cjepiva od kojih je procvjetalo javno zdravlje. Spoznala se važnost kolektivnog imuniteta i higijene pa u 2015. godini bilježimo dječji mortalitet od 4,3 posto. U dva stoljeća, ova crna brojka smanjila se deset puta. Dalek je to put pređen u relativno kratkom vremenu kojeg najlakše možete spoznati ako se poigrate s ovim prikazom mortaliteta djece u globalnim razmjerima.

Ovo je samo djelić podataka objavljeni na portalu „Our World in data“. Riječ je o javnom znanstvenom projektu koji nam pokušava dati realnu percepciju životnih uvjeta u svijetu. Rade ga ugledni svjetski stručnjaci, na čelu s ekonomistom Maxom Roserom sa Sveučilišta u Oxfordu.

 

.

Mozaik

Svi pričaju o tjelesnom mirisu starijih ljudi. No on možda uopće nije tako loš?

Potražite li na internetu odgovor na ovo pitanje, dobit ćete svakojaka mišljenja. A niti znanstvenici se ne slažu oko toga što uzrokuje taj poseban slatkast miris. I postoji li on uopće.

Objavljeno

|

Prošle smo godine ja i moj muž proveli par mjeseci putujući. Za to vrijeme smo našu kuću iznajmili starijem bračnom paru dok se njihova kuća preuređivala. Kad smo se nakon nekoliko mjeseci vratili, kuća je bila besprijekorno čista no u zraku je bio specifičan miris: pomalo ustajao i slatkast, imao je i notu jagoda u kartonskoj kutiji, piše za New York Times Ann Bauer.

Obrisala sam površine i oprala podove no miris je i dalje bio tu. Nije to bio jako neugodan miris ali pomalu čudan i ljudski. Kasnije te večeri sam potražila na internetu: “Imaju li stariji ljudi poseban miris?” Odgovori koje sam dobila bili su da. I ne. I možda.


Spomenula sam to svoje pitanje grupi spisateljica s kojima se povremeno družim, i koje su u dobi od 40 do 70 godina, i dobila vrlo različite odgovore. Mlađe žene su rekle da postoji miris koje povezuju sa starenjem, no starije su to smatrale dobizmom, a neke se čak i uvrijedile.

Meni su 53 godine i postajem sve osjetljivija na ovo pitanje, no također trebam i informacije. Ako postoji način da popravim svoj osobni miris, sada i u budućnosti, želim znati. Zato sam odgovor potražila kod dvoje renomiranih znanstvenika i od njih dobila jednako podijeljeno mišljenje.

Svi su nanjušili stariju osobu

Johan Lundstrom, 46-godišnji biolog u istraživačkom centru za kemiju Monell, kaže da su njegova istraživanja potvrdila ono što su japanski znanstvenici ustanovili još 2001. Nezasićeni aldehid zvan 2-nonenal u većoj je mjeri prisutan na koži starijih osoba gdje često proizvodi specifičan travkast, voskast ili masnjikav miris.

Njegova studija analizirala je uzorke znoja ispod pazuha ljudi u dobi između 20 i 95 godina  i zatim te uzorke ponudila 41 sudioniku na ocjenjivanje koji su trebali reći koliko im je neki miris intenzivan ili neugodan. Sudionici su također mogli označiti misle li da pojedini miris dolazi od mlađe ili starije osobe, a Lundstrom je poslije analizom ustanovio da su skoro svi pogodili ako se radilo o starijoj osobi.

Miris starijih je slabiji od mirisa mlađih ljudi

No George Preti, 74-godišnji organski kemičar također iz centra Monell, kaže kako se njegova istraživanja ne poklapaju s onima japanskih znanstvenika ili doktora Lundstroma. Doktor Preti je uzimao uzorke s kože gornjeg dijela leđa i nadlaktica, podvrgao ih kromatografiji i spektrometriji te ustanovio da niti jedna metoda analize nije otkrila prisutnost 2-nonenal kod starijih ispitanika.

“Miris starijih ljudi je zapravo slabiji od mlađih”, kaže doktor Preti. “Ukoliko ne odete u neki starački dom gdje postoje različiti higijenski aspekti, nećete pronaći onaj tipičan slatkasti miris o kojemu svi pričaju.”

“Znam što vam je George rekao”, kazao je doktor Lundstrom. “No on je u krivu. Njegova studija je bila postavljena preusko. On je osjetljiv na ovu temu jer je i on sam star.”

Najgore vonjaju sredovječni muškarci

Općenito, studije pokazuju da na “slijepom testu” mirisa najgore prolaze sredovječni muškarci jer njihov miris uvijek bude proglašen najgorim, gorim i od mlađih i od starijih osoba. Najbolji miris, unatoč našim strahovima, imaju sredovječne žene. Kemijska analiza otkriva zašto je to tako: mlađi i stariji imaju nižu razinu lojne sekrecije.

Studija doktora Lundstroma potvrdila je postojanje “mirisa starih ljudi” no naglasio je da većina sudionika ispitivanja taj miris nije ocijenila kao neogodan već neutralan. Lundstrom vjeruje da se taj miris percipira kao neugodan uglavnom zbog konteksta. Lundstrom to uspoređuje s mirisom kravlje balege kojeg u štali smatramo prirodnim, no u spavaćoj sobi uznemirujućim i neugodnim.

Sve je u kontekstu

“U japanskoj studiji su oni ljudi kojima nije rečeno o kakvom se mirisu radi, miris ocijenili neutralnim. No kad su ljudi znali da je miris od starije osobe, ocijenili su ga neugodnim.”

Pristranost u Japanu je očita. Oni čak imaju i riječ za miris starijih ljudi – kareishu – i ona ima negativnu konotaciju. Jedna japanska kompanija, Mirai Clinical, za 16 dolara prodaje i poseban sapun od kakija za koji obećaje da eliminira “uvredljive mirise”.

Doktor Preti sumnja u znanstvenost studije iz 2001. “Kad je studija objavljena, bilo mi je 57 godina i bio sam prilično uvrijeđen njome. Grupa sudionika koje su označili kao stare, uključivala je i ljude od 40 godina. Pa to je ludo!”, kaže doktor Preti.

S druge strane, doktor Lundstrom prihvaća zaključke japanske studije no sumnja u učinkovitost proizvoda baziranih na priči o kereishu; kaže kako nikakav skupocjeni sapun neće popraviti stvar. “Miris ima vrlo veliku podsvjesnu komponentu, pa maskiranje neće pomoći. Svaki miris se veže uz poseban kemijski receptor u nosu i ta informacije putuje čak i kroz vrlo intenzivan parfem”, kaže Lundstrom.

Umjesto toga, on svojim vlastitim ostarjelim roditeljima savjetuje da ostanu aktivni, redovito zrače kuću i peru odjeću i posteljinu, čak i ako se ne doima prljavo. Druge faktore poput genetske predispozicije ili općeg zdravlja je teže kontrolirati.

Bolesti utječu na miris…

Znanstvenici se slažu da ljudi s kroničnim bolestima češće imaju poseban miris, bez obzira na dob. Doktor Preti to više povezuje s posebnom prehranom, metabolizmom i osobnom higijenom, a doktor Lundstrom s mogućnošću – koja je još u postupku istraživanja – da upalni procesi u tijelu uzrokuju odumiranje stanica što proizvodi određen miris.

Doktor Preti, unatoč svojem uvjerenju da stariji ljudi mirišu manje intenzivno i bolje od mlađih ljudi, preporučuje istu stvar.

“To zvuči dosta razumno”, kaže doktor Preti nakon što je čuo Lundstromovu teoriju. “Mi nismo razgovarali o upalnim procesima, a svi sudionici studije rekli su da su zdravi.”

Oba znanstvenika spomenula su da ljudi s godinama, uglavnom oko sedmog desetljeća, pomalo gube osjet mirisa što dovodi do smanjenog osjeta vlastitog mirisa – poput disanja u vlastite dlanove ili njuškanje vlastitog pazuha.

“Uvjeren sam da zdrav osamdesetogodišnjak proizvodi manje mirisa od zdravog tridesetogodišnjaka”, nastavlja doktor Preti. “No kad se u sve upletu bolest i nepokretnost, stvar se komplicira. Vjerujte mi, ja sam brinuo o nekome tko je imao moždani udar. To je posve druga stvar.”

Nonenal i njegov rođak slađeg mirisa, nonanal, aldehidi su otkriveni u dvadesetim godinama prošlog stoljeća otkada se u malim količinama koriste u industriji mirisa i aroma.

“Nonanal, koji se također može naći i na koži starijih ljudi, u industriji parfema zove se i aldehid C-9 i jedan je od sastojaka slavnog parfema Chanel 5′” kaže doktor Craig Warren, konzultant za mirise i bivši potpredsjednik međunarodne kompanije Internationals Flavors and Fragrances.

… a i prehrana

“Moguće je da je taj aldehid prisutniji kod Japanaca nego Amerikanaca”, kaže Warren. (Doktor Preti je iznio pretpostavku da je tome tako jer Japanci jedu mnogo ribe.) “Sada mi je skoro 80 godina i proveo sam život istražujući mirise. Da mi netko kaže da imam specifičan miris, ne bih se uvrijedio nego bih pokušao nešto poduzeti u vezi s time.”

Nova metoda maskiranja mirisa možda je ključ. Doktor Warren surađuje s kompanijom iz Illinoisa, Belle Aire Creations, koja je razvila tehniku maskiranja mirisa većom molekulom koja više ne može s površine “pobjeći” u zrak. “Nonenal bi bio savršeni kandidat za tu tehniku maskiranja'”, kaže doktor Warren. “No koliko ja znam, nitko nije u potrazi za sredstvom kojim bi maskirao taj miris. Tržište nije izrazilo potrebu za tim.”

No možda se radi o tome da je ta tema preosjetjiva za američku kompaniju, dodaje Warren. Neki proizvođači sredstava za žensku higijenu optuženi su za seksizam pa se kompanije možda boje da ne naljute starije kupce.

I na kraju: Ne brinite

Za sada je najbolji način da se riješite mirisa povezanih sa starenjem taj da se dobro brinete o sebi i svom domu: vježbajte, ostanite zdravi i hidratizirani, jedite zdravu hranu, otvorite prozore, redovito perite i čistite. I ne brinite o mirisu.

Nedavno sam svratila do onih starijih prijatelja kojima sam svojevremeno iznajmila kuću. Dok je gospođa posluživala čaj, ponovno sam osjetila onaj slatkasti miris kojeg se nisam mogla riješiti u svojoj kući. No u njihovom udobnom i šarmantnom domu ispunjenom jastucima i tepisima, nije me smetao.

Kontekst, pomislila sam. S obzirom na to, doktor Lundstrom je imao pravo.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP