‘Želimo novu formulu, dio mirovine umrlog partnera, pravo na rad…’

U Hrvatskoj se svaka treća osoba starija od 65 godina nalazi u zoni siromaštva. Prosječna mirovina iznosi 2.317, 90 kuna, a medijan 2.105,86 kuna, čime se iskazuje da se više od 52% mirovina nalazi ispod hrvatske linije siromaštva. Iz navedenih razloga, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske predlažu donošenje ovih hitnih mjera.

1. Promijenite formulu usklađivanja mirovina!

Da bi se zaustavio višegodišnji trend pada mirovina u odnosu na plaće potrebno je hitno izmijeniti formulu usklađivanja, i to tako da se pojednostavi način obračuna samo prema indeksu koji je više rastao (plaće i cijene). Ti bi bilo u skladu s predizbornim obećanjem aktualne Vlade o rastu mirovina prema 50% prosječne plaće, kao i u skladu sa sadašnjom gospodarskom i financijskom situacijom u državi. U zadnjih osam godina bruto plaće su porasle 12,10 posto, potrošačke cijene 6,50 posto, a mirovine 8,16 posto – indeks plaće prema mirovinama je čak 148! Taj disparitet posebno je izražen u 2017. godini: plaće su u tom razdoblju porasle 5,30%, a mirovine 2,75% – indeks je čak 193. Dakle, nisu mirovine najviše rasle od 2008., već su upravo prošle godine najviše pale.

2. Uvedite novi model obiteljske mirovine!

Prema novom modelu u slučaju smrti partnera svatko zadržava svoju mirovinu, a uz nju ima pravo, ovisno o prihodovnom cenzusu, i na 20-50% partnerove mirovine. S obzirom da je od ukupnog broja obiteljskih umirovljenika čak 93,35% žena, one su najizloženije rastućem siromaštvu, ukoliko se ne uvede ovakav model obiteljske mirovine. Treba naglasiti da je prosječna obiteljska mirovina vrlo niska, samo 1.924 kn, a preživjeli partner ju koristi temeljem zajedničkih 60-tak godina radnog staža.

3. Uvedite zajamčenu najmanju mirovinu!

Ona je postojala do kraja 1998., ali se preimenovala u najnižu mirovinu. Izračun minimalne mirovine veza bi se automatski s minimalnom bruto plaćom, tako da njezin donji prag za 15 godina radnog staža (što je uvjet za stjecanje starosne mirovine) mirovina iznosi 45% minimalne plaće, odnosno sada 1.548 kn, a za svaku dodatnu godinu staža bi se dodavao iznos jedne aktualne vrijednosti mirovine, 63,88 kn. Time bi minimalna mirovina za 30 godina radnog staža (1.548 + 15 godina x 63,88/958 kn) iznosila 2.506 kn; a za 40 god staža (1.548 + 25 godina x 63,88) – 3.145 kn. Minimalna mirovina bi se odnosila na mirovine stečene radom i plaćanjem doprinosa u Hrvatskoj, a regulativu u vezi obiteljskih i invalidskih mirovina treba razmotriti.

4. Uvedite nacionalnu mirovinu!

Prijedlog se odnosi na državnu naknadu za osobe starije od 65 godina (tzv. „nacionalna mirovina“). Predlaže se da se ona također veže uz minimalnu bruto plaću i da iznosi 30% bruto minimalne plaće, što je 1.032 kn te da se institut zajamčene minimalne mirovine i nacionalne mirovine uvedu paralelno, kako ne bi došlo do nezadovoljstva umirovljenika koji su stekli mirovine temeljem rada. Ne postoje jasne procjene koliko bi osoba ostvarilo pravo na državnu naknadu, no na potrebu takve mirovine kakvu imaju gotovo sve EU zemlje i više od 110 zemalja u svijetu, ukazuje i podatak da Hrvatska, uz Španjolsku, ima samo 64 posto pokrivenost stanovništva starijeg od 65 godina starosnim mirovinama (za razliku od većine EU zemalja koje imaju 90-100 posto pokrivenosti).

5. Promijenite cenzus za dopunsko osiguranje

Peti prijedlog se odnosi na uvođenje novog cenzusa za dopunsko osiguranje, jer postojeći nije mijenjan od 2004. godine. Predlaže se da se cenzus usklađuje prema visini hrvatske linije siromaštva, koja je za 2017. godinu iznosila 2.180 kn, a redovito je izračunava i objavljuje Državni zavod za statistiku RH (sada je cenzus za osiguranika – samca 1.939.39 kn, a prema prijedlogu bi nakon 14 godina porastao za samo 9 posto).

6. Dopustite radi svim umirovljenicima!

To bi značilo rad bez ustege mirovine za sve kategorije umirovljenika pod istim uvjetima, kao što je omogućeno svim kategorijama branitelja. U slučaju nastavka diskriminatornog isključivanja prijevremenih starosnih umirovljenika iz prava na rad, osobito stoga što je u Hrvatskoj vrlo niska stopa radne aktivnosti starijih osoba, još više će bujati rad na crno. K tome, nema vjerodostojnog opravdanja isključivanja prijevremenih starosnih umirovljenika iz prava na rad naspram omogućenog rada za tzv. starosne umirovljenike, jer prijevremeni imaju 4 godine radnog staža i plaćanja mirovinskih doprinosa više nego starosni umirovljenici, a prosječno mlađi su 8 godina. Na posljetku, Hrvatska bi umjesto prekarnog rada za mlađe radnike (npr. masovni nelegalni rad na određeno), mogla dopuniti potrebe tržišta za takvim oblicima rada zapošljavanjem umirovljenika, umjesto uvozom radne snage.