Smiju li baka i djed razmaziti unučad?
foto: BigStock

Alimentacije bake i djedove bacaju na prosjački štap

Autor: • 16. 05. 2018. • Vijesti625 • Verzija za ispis Verzija za ispis

Djed i baka Kišur iz Sesveta doživjeli su priču iz crne kronike. Sretno su živjeli u zajedničkom domaćinstvu sa sinom, snahom i troje unučadi, kad je sin odjednom poginuo u prometnoj nesreći.

Snaha se posvađala sa svekrvom i svojevoljno odselila kod svojih roditelja te zabranila viđanje unučadi baki i djedu po pokojnom ocu. Iako su djeca dobila obiteljsku mirovinu od oko 1.600 kuna, kao i dječji doplatak, a ona je tada i radila, uvjetovala je viđanje unučadi djedu i baki plaćanjem alimentacije. Sud je tako presudio: baki će se od 1.500 kuna oduzimati 600 kuna, a djedu od 3.400 – 900 kuna.



Tako su jednim potezom pera i beskrajnim inatom snahe djed i baka bačeni na prosjački štap. Baka Kišur s tugom ponavlja kako su uvijek pomagali sina i njegovu obitelj te kupovali unucima dok su živjeli s njima, a nastavili bi i dalje da su ih uopće mogli vidjeti.  Kako nisu mogli isplatiti sudske i odvjetničke troškove izgubljenog spora te zaostalu alimentaciju, njihove su mirovine ovršene, javlja Glas umirovljenika.

Ceh za tuđu odgovornost

Pravnom savjetovalištu Sindikata umirovljenika Hrvatske sve češće se obraćaju umirovljenici i druge starije osobe, odnosno bake i djedovi, žaleći se na institut uzdržavanja unučadi koji je uveden Obiteljskim zakonom (NN 75/2014) još 2014. godine. Odredbe zakona, točnije članak 288. stavak 2. pruža mogućnost da bake i djedovi po roditelju koji ne plaća uzdržavanje, a dužan ga je plaćati, budu sudski prisiljeni plaćati uzdržavanje unucima (supsidijarni obveznici).

S obzirom na učestalost zahtjeva baka i djedova za pružanje pravne pomoći u pogledu sporova radi prisilnog ostvarenja prava na uzdržavanje usmjerenog protiv njih, svjedoci smo čestog i uspješnog korištenja instituta uzdržavanja na teret bake i djeda.

Sindikat umirovljenika Hrvatske već 26 godina bavi se pitanjima zaštite prava umirovljenika i starijih osoba, a sada se suočio s krajnje nepravednim rješenjem prenošenja tereta s države na roditelje živog ili pokojnog roditelja koji ne plaća alimentaciju.

U gornjem slučaju obitelji Kišur, logično je da je država svoju obvezu ispunila davanjem obiteljske mirovine i dječjih doplataka, ali brojni bake i djedovi postaju žrtve takvog zakonskog rješenja, jer ih se tereti i ovršava na mizernim mirovinama zbog neodgovornosti njihovog sina koji je nezaposlen, odselio, emigrirao i sl.

Upoznali smo tako i baku iz Donjeg Miholjca kojoj se ovršava pola jadne mirovine za unuka, koji živi u inozemstvu i viđa ga jednom godišnje. Njezin sin također živi u inozemstvu, no snaha je odlučila tužiti majku bivšeg supruga za alimentaciju, iako živi u obilju, u novom braku, s dvije plaće.

Je li logično da baka odgovara do smrti za svog neodgovornog ili nesposobnog sina za kojeg čak ne zna niti gdje stanuje?

Kako brinuti o starim roditeljima?

foto: Pixabay

Nepravedno i neuobičajeno

Nije pravedno, ali niti uobičajeno. U svim zemljama EU oba roditelja imaju zakonsku obvezu da financijski podupru svoje dijete. U slučajevima razilaženja majke i oca djeteta kada zakonske odredbe o zaštiti interesa djeteta ne rezultiraju zadovoljavajućim ishodom, u nekim zemljama država jamči dječju pomoć – uzdržavanje (u Austriji, Estoniji, Njemačkoj, Mađarskoj, Italiji i Švedskoj); uzdržavanje od strane lokalnih vlasti (u Češkoj, Danskoj i Finskoj); uzdržavanje posebnim sredstvima (u Latviji, Litvi, Luksemburgu, Poljskoj i Portugalu); ili posebnom upravnom agencijom (u Nizozemskoj i Velikoj Britaniji).

Model koji je uvela bivša ministrica Milanka Opačić, zakonski je omogućen tek u dijelu američkih država, ali ne u europskim zemljama, jer nije u duhu socijalne države kakvu promiče EU.

SUH stoga ovih dana upućuje inicijativu novoj ministrici Nadi Murganić, kojom predlaže izmjenu i dopunu Obiteljskog zakona (NN 103/2015) i Zakona o privremenom uzdržavanju (NN 92/2014) s ciljem usvajanja pravednijeg zakonskog rješenja u obiteljskim odnosima.

Rastuće siromaštvo u Hrvatskoj, uz sve češće ovrhe nad bakama i djedovima, za slučaj nemogućnosti plaćanja dosuđenog uzdržavanja, dovodi i do mogućnosti gubitka prava vlasništva jedine nekretnine u kojoj stanuju.

No, nije problem samo to što ih se financijski opterećuje, pa i ugrožava, već se psihološki negativno djeluje na njih i na njihovo zdravstveno stanje.

Nezaštićena obitelj

Naposljetku, SUH je čvrstog stajališta kako se prilikom donošenja zakonskih rješenja za obveznike uzdržavanja treba voditi računa ne samo o materijalnoj dobrobiti djeteta već i o emocionalnom odnosu članova obitelji, izlaže ih se stresu, a djeca su dodatno traumatizirana zbog obiteljskih sukoba vezanih uz uzdržavanje.

Situacija u kojoj jedan roditelj ne živi s djetetom ili je preminuo dovoljno je uznemirujuća i za obiteljski odnos ni u kom slučaju nije poticajno financijsko kažnjavanje bake i djeda. Sadašnjim zakonskim uređenjem Republika Hrvatska propustila je zaštititi obitelj, a odgovornost je prebacila na stare i siromašne, umjesto da zbog humanih i demografskih razloga, očvrsne već postojeći sustav za privremeno uzdržavanje djece (Zakon o privremenom uzdržavanju, 2014.) koji osigurava sredstva i isplate naknada za privremeno uzdržavanje djeteta kada obveznik plaćanja uzdržavanja tu obvezu ne ispunjava. Molimo da iz svih formulacija izbacite djedove i bake!

Općepoznata je činjenica da Hrvatska već dugi niz godina bilježi vrlo nepovoljne demografske trendove. Posljedice dugoročnog niskog fertiliteta očituju se u dugogodišnjem smanjivanju ukupnog broja stanovnika, prirodnoj depopulaciji (negativni prirodni prirast), demografskom starenju, ali u posljednje vrijeme ubrzanom umiranju zbog siromaštva.

Poruka Vladi RH je kratka i jasna: ako već ne brinete o starima i njihovom preživljavanju, pobrinite se barem o djeci. Tako vam demografije, koja vam je stalno na jeziku. (Jasna. A. Petrović, Glas umirovljenika

Ključne riječi Sve o temi: , ,


Imate komentar?

Dobronamjerni, argumentirani i pristojni komentari nas vesele. Ostale brišemo. To je naš doprinos higijeni javnog prostora i kulturi komuniciranja.

Povezane teme

Comments are closed.