Prati nas

Vijesti

Britanski domovi su pakao za starije, nema kupanja, nema čistog rublja…

Iako se kaže da se snaga nekog društva mjeri time kako se brine za svoje najslabije članove, čini se da u praksi baš i nije tako. Naime, Velika Britanija, bogata i moćna zemlja, potpuno je podbacila kad je u pitanju briga za starije i nemoćne. To se može iščitati iz najnovijih istraživanja provedenih u tamošnjim domovima za starije.

Objavljeno

|

kakvo je stanje u domovima
foto: Pixabay

Nakon najnovijeg izvještaja o stanju u britanskim domovima za starije i nemoćne, na vidjelo je izašlo u kakvim groznim uvjetima žive štićenici nekih od njih, piše Independent. Naime, osoblje domova znalo je uskraćivati hranu korisnicima ili ih mjesecima ostavljati neokupanima. U otvorenom pismu koje je više od 80 humanitarnih organizacija poslalo britanskom ministru zdravstva, Jeremyju Huntu, traži se njegovo hitno djelovanje i revizija poslovanja domova za starije. Otkriveno je također i da je svakom petom korisniku doma uskraćena hrana, a svakom četvrtom osnovna njega poput kupanja, pomoći oko odlaska na toalet ili promjene odjeće.

U ispitivanju koje je provela organizacija Care Support Alliance (CSA) sudjelovalo je više od 4000 ljudi koji svi imaju neko iskustvo života u domovima za starije. Ustanovljeno je i da je četvrtina ispitanih trebala bolnički tretman, dok ga je doista primila samo osmina. 16 posto ispitanih kazalo je da im je uskraćena potrebna njega, dok je čak 40 posto reklo da su se često osjećali usamljenima i izoliranima.


Njegovatelji su pali s Marsa

Jedan korisnik doma otkrio je da ga nisu okupali više od dva mjeseca te da istu pidžamu nosi od početka godine.”Mjesecima se nisam okupao. Pod moje sobe su usisali samo jednom u tri godine. Plahte mijenjaju otprilike jednom u šest mjeseci. Njegovatelji jednostavno nemaju vremena za nas, za čišćenje, kupanje…” Drugi korisnik je rekao kako osjeća da je svojoj obitelji postavo veliki teret.

S druge strane, njegovatelji također obuhvaćeni ispitivanjem ponudili su prilično nevjerojatno objašnjenje. Oni su, naime, kazali kako dugo vremena uopće nisu bili svjesni da je njihov zadatak brinuti o korisnicima doma. ‘Dobiti od socijalne službe nekakve informacije o tome što bi trebali raditi, ravno je zgoditku na lutriji’, glasio je jedan odgovor.

Brojne organizacije sad apeliraju na nadležno ministarstvo i ostale službe da se hitno pozabave ovim problemom te da “poprave pokvareni sistem”. “Izvan je svake sumnje da sistem brige za starije uopće ne radi kako spada te da ne ispunjava svoju namjenu. Danas se više od milijun starijih i nemoćnih svakodnevno muči da dobiju osnovnu njegu i podršku koju trebaju i na koju imaju pravo”, stoji, između ostalog, u otvorenom pismu upućenom ministru.

Sustavu nedostaje 2,5 milijardi funti

Obitelji i prijatelji starijih i nemoćnih pritisnuti su do krajnjih granica u nastojanju da svojim najmilijima osiguraju kakvu-takvu skrb, dok istovremeno odgovorne službe to ne čine. Kako bi stvari krenule nabolje, organizacije okupljene oko ove inicijative traže više financijskih sredstava za dugoročno rješenje problema u sektoru socijalne skrbi u koje nedostaje čak 2,5 milijardi funti.

I izvještaj Odbora za javne financije (Commons Public Accounts Committee – PAC) pruža vrlo malo dokaza da je skrb za korisnike u domovima za starije i nemoćne adekvatna. Caroline Abrahams, ravnateljica organizacije Age UK i Saveza za njegu i podršku (Care and Support Alliance) kaže kako su tisuće ljudi iz ovog izvještaja živi dokaz da je sisten skrbi za starije pokvaren i neučinkovit.

“Posebno je teško čuti svjedočanstva ljudi koji nisu dobili nužnu pomoć i njegu, iako su njihove potrebe ostale iste ili se čak povećale. Istina je da smanjenje financijskih sredstava za tu namjenu zapravo ne štedi državi novac, već te troškove na kraju plaća zdravstveni sistem jer ljudi zbog neadekvatne njege češće obolijevaju i prisiljeni su tražiti liječničku pomoć.” Ravnatelj Nacionalnog društva za autizam, Mark Lever, kaže kako je ovaj problem vrlo raširen diljem zemlje te da su obitelji na koncu te koje plaćaju najvišu cijenu. Vlada se još nije očitovala o ovoj temi.

.

Vijesti

‘Makarski umirovljenici gladuju. Svi osim povlaštenih su ugroženi. Nešto se mora hitno učiniti!’

Sve više ljudi kopa po smeću i nema tu razlike jer su svi ugroženi osim onih koji dobivaju povlaštene mirovine. Nešto se mora učiniti, i to hitno.

Objavljeno

|

Autor

Zašto su ljudi siromašni?

Kopanje po kontejnerima u potrazi za plastičnim bocama, od kojih se dnevno može zaraditi barem 20 kuna za kruh i mlijeko, postalo je, nažalost, hrvatska realnost, i to nezaposlenih, socijalnih slučajeva, zaposlenih s malim primanjima i – najžalosnije – umirovljenika, koji su svoj cijeli radni vijek radili misleći da će se na koncu, kad odu u mirovinu, moći pošteno odmoriti, piše Slobodna Dalmacija.

Ovakva je slika, kao i u većini hrvatskih gradova, vidljiva i u turistički razvijenoj Makarskoj, u kojoj nema svatko sreće zarađivati na iznajmljivanju apartmana ili uživati u pristojnoj mirovini.


Granica siromaštva

 “Umirovljenici u Makarskoj žive u dosta nepovoljnoj situaciji jer od njih 1500, 1000 ih ima mirovine manje od 2500 kuna, pa ih čak 800 prima mirovine od oko 1600 kuna, a dosta ih je s najmanjim mirovinama od 700 kuna”, kaže predsjednik makarskog ogranka Hrvatske stranke umirovljenika Milan Grbavac.

“Granica siromaštva lani je iznosila 2320 kuna, tako da u Makarskoj 1200 umirovljenika živi ispod praga ljudskog dostojanstva, a s druge strane, ima ih 70 s povlaštenim mirovinama i do 12 tisuća kuna. Prema hrvatskom Zakonu, košarica za četveročlanu obitelj iznosi 4500 kuna, a za dvočlanu 2300 kuna, pa je prema brojkama jasno kako živi bračni par umirovljenika. Jadno i bijedno, kako nitko ne zaslužuje nakon četiri desetljeća radnog vijeka”, govori Grbavac, dodavši da se umirovljenici koji imaju svoje apartmane malo ‘pokriju’, a neki i rade na pola radnog vremena, posebno bivši policajci ili vojnici koji su relativno mladi otišli u mirovinu.

Rade na crno da bi preživjeli

Kako kaže, mnogo makarskih umirovljenika radi na crno, i to sve poslove, od čišćenja apartmana, stanova i kafića, do čuvanja djece i na bauštelama, bave se svim i svačim samo kako bi mogli preživjeti.

“Do sada su prilikom rada nakon umirovljenja morali zamrzavati mirovinu, a sada zakonski više ne moraju, ali im se skida dio mirovine ako rade četiri sata dnevno ili 20 tjedno, primjerice s 2000 na 1940 kuna. S obzirom na to da na tržištu manjka radne snage, dosta umirovljenika rade i kao vozači autobusa”, kaže Grbavac, te napominje da su najkritičniji umirovljenici koji su bolesni jer mjesečna mirovina od 2200 kuna nije dostatna ni za život, a kamoli za lijekove.

Makarska (foto: Maria Butyrina/Unsplash)

Bježe od prijatelja, jer nemaju za kavu

„”Primjerice, moja mjesečna mirovina iznosi 2400 kuna, od čega dopunsko zdravstveno osiguranje plaćam 80 kuna, a 454 kune svakog mjeseca potrošim za lijekove, što je gotovo petina mirovine i to nije dostatno za život. Događa se da na ulici sretnete prijatelja ili kolegu umirovljenika i doslovno bježite od njega jer nemate ni za kavu”, govori Grbavac za Slobodnu.

Napominje i da Makarska kao grad ne vodi računa o svojim umirovljenicima, koji su božićnicu nakon šest godina pauze počeli dobivati za vrijeme bivšega gradonačelnika Tončija Bilića. Ove se godine tako božićnica od 200 kuna dijelila umirovljenicima čija mjesečna primanja ne prelaze 3500 kuna, pa su oni s 1200 i 3500 kuna mirovine dobili poklon-bon u istom iznosu, što nije dobra raspodjela.

Preživljavanje magijom

“Kako živimo? Ne znam ni ja kojom magijom. Makarski umirovljenici uglavnom hranu kupuju na akcijama i pomno prate u kojim se trgovačkim lancima one odvijaju, a usput, primjerice, na tržnici besplatno uzimaju oštećeno voće i povrće pred kraj radnog vremena. Većina umirovljenika srami se svojeg financijskog stanja, pa nerijetko plastične boce iz kontejnera kupe i umirovljeni profesori, ali to je danas neminovno”, govori Grbavac, kojega općenito ljuti omjer povlaštenih i radničkih mirovina, odnosno 30 posto radničkih i 70 povlaštenih, čijim je umirovljenicima prosjek rada bio sedam godina, što se, kako tvrdi, u većini slučajeva odnosi na saborske zastupnike i suce.

“U zadnje dvije godine povlaštene su mirovine u prosjeku porasle za više od 1000 kuna, a radničke nisu, dok s druge strane u našem gradu jedva životare umirovljenici koji primaju mjesečne mirovine od 700 kuna, a uglavnom je riječ o ljudima koji su se razboljeli nakon 13 ili 14 godina rada i onda su otišli u invalidsku mirovinu. U Makarskoj je prosjek mirovine bio 2300 kuna i pokazalo se da nam je ekonomija najgora u cijeloj regiji. Znači, nakon 40 godina rintanja i u 61. godini života čovjek ode u mirovinu, i ne da krpa kraj s krajem ili živi od 1. do 1., nego životari prvih 10 dana, a ostalih 20 dana gladuje.”

“Sve više ljudi kopa po smeću i nema tu razlike jer su svi ugroženi osim onih koji dobivaju povlaštene mirovine. Nešto se mora učiniti, i to hitno”, zaključuje Grbavac za Slobodnu.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP