Prati nas

Nema predaje

Prvomajski prosvjed: Kradete od radnika, a pokrali ste i umirovljenike!

Pred nama je takozvana mirovinska reforma, zavijena velom tajne. Tek tu i tamo nam kapne neka informacija iz resornog ministarstva. A do sada je kapalo vrlo loše! Znamo da  ćemo morati raditi do 67. godine, a kažu treba pojačati mirovinski drugi stup.

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

Prvomajski prosvjed 2018.
foto: Sandro Bura

U organizaciji Saveza samostalnih sindikata Hrvatske i Matice hrvatskih sindikata u Zagrebu je održana velika prosvjedna povorka povodom Međunarodnog praznika rada. Radnici i umirovljenici oboružani transparentima i zviždaljkama, njih nekoliko tisuća, krenuli su od Radničkog doma preko Kvatrića do pozornice u perivoju Maksimir nedaleko koje je, neovisno od prosvjedne manifestacije, gradonačelnik Milan Bandić dijelio grah – mahom starijim građanima.

Sindikalne vođe posebno su izrazile zabrinutost zbog najavljene mirovinske reforme i produljenja radnog vijeka. „Pred nama je takozvana mirovinska reforma, obavijena velom tajne. Tek tu i tamo nam kapne neka informacija iz resornog ministarstva. Na kapaljku! A do sada je kapalo vrlo loše! Znamo da  ćemo morati raditi do 67. godine, a kažu treba pojačati mirovinski drugi stup“, kazao je potpredsjednik Sindikata umirovljenika Hrvatske Milan Tomičić.


Pokradeni smo!

Upozorio je i na sramotno mala, takozvana, usklađivanja mirovina. Od 1999. godine umirovljenici su na taj način konstantno zakidani i ukradeno im je više od 13% mirovine, tvrdi Tomičić. „Vlastodršci se hvale da je prošla godina bila najbolja po usklađivanju. To je notorna neistina. Ukupno su plaće porasle za 5,30% posto, a mirovina je porasla za samo 2,85%. Jasno je da je riječ o perfidnoj krađi umirovljenika“, upozorio je umirovljenički sindikalist na loše formule usklađivanja koje idu na štetu umirovljenika. „Ima i mirovina svojih dobrih strana. Ima i starost dobrih strana. Ali ne mogu se niti jedne sjetiti“, poručio je duhovito Tomičić s maksimirske bine.

Milan Tomičić iz Sindikata umirovljenika Hrvatske (foto: Sandro Bura)

Ove se godine koračalo pod sloganom “Za reforme za ljude” sa zahtjevom za pravedne plaće i bolje uvjete rada, dostojanstvenu starost, kvalitetno obrazovanje, učinkovit javni zdravstveni sustav, pravosuđe i javnu upravu, te vraćanje povjerenja građana u institucije, kao i promjenu odnosa prema EU i unutar nje.

Na transparentima je, između ostalog pisalo: “Uzimate siromašnima, dajete bogatima”, “Čekate da pocrkavamo?”, “I ja ću biti umirovljenik?”, “Ja bih na godišnji odmor u Njemačku, a ne na bauštelu”, “Tko s vragom tikve sadi. prosvjeduju mu mladi”, “Mi smo radnici, ne sluge”, “Nema radnika, nema ni profita”, “Rad na određeno. glad na neodređeno”, “Mi smo izigrani, vi ste nas opljačkali”, “S posla na groblje”, “Vratite ukradeno” itd. Prosvjednici su nosili narančaste balone. Više pogledajte u priloženoj galeriji.

 

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.

.

Mozaik

Zašto smo zbog epidemije postali tako okrutni jedni prema drugima?

Nošenje ili nenošenje maske, dezinficiranje ili nedezinficiranje ruku, držanje ili nedržanje distance postale su teme oko kojih se svađaju putnici u tramvajima, kupci u trgovinama, pacijenti koji čekaju na pregled pred domovima zdravlja, a o društvenim mrežama na internetu da i ne govorimo.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Pred Domom zdravlja Zagreb-zapad velika je gužva. Zboge epidemije koronavirusa onemogućen je normalan ulazak u zgradu, pa svi koji trebaju liječnika čekaju pred ulazom. Jedna medicinska sestra stoji na vratima s toplomjerom, mjeri pacijentima temperaturu i, ako je ona niža od 37,2, propušta unutra jednog po jednog.

“Što vi trebate?”, pita sestra jednog muškarca. “Laboratorij. Nosim uzorak za urinokulturu”, kaže sredovječni gospodin koji je pritom masku koju je inače normalno nosio na licu, malo spustio i otkrio usta kako bi ga sestra mogla bolje čuti.


“Gospodine, ne spuštajte masku”, kaže mu sestra. “Evo kad ih još dvoje izađe, možete vi ući. Uzorke predajete do kraja hodnika pa lijevo.” U međuvremenu je njegov postupak izazvao brojne komentare okupljenih ispred Doma zdravlja.

“Kakvog to ima smisla: nosiš masku dok šutiš, a kad progovoriš onda ju skineš?”, kaže jedna gospođa već iznervirana tolikim čekanjem.

“Gospođo, vas nitko ništa nije pitao”, odgovara joj čovjek, ponovno navlačeći masku preko nosa.

“Uostalom, vi stojite preblizu. Kad se netko pomakne za metar, evo odmah vas i dišete mu za vrat. Niste čuli za socijalno distanciranje?”

“Hm, skida masku i još je bezobrazan!” odgovara mu žena.

“Gospođo, odmaknite se! Što ste se tu nagurali?”, kaže joj muškarac, no tada, srećom, dvoje ljudi izlazi iz Doma zdravlja pa muškarac s opuštenim odnosom prema nošenju maske ulazi u zgradu.

“Svašta! Pa što smo mi koji ne skidamo masku budale?” čuje se komentar nekoga s kraja reda.

Scena kakva se prošlog četvrtka odvila pred Domom zdravlja Zagreb-zapad, u posljednje vrijeme nije nikakva rijetkost. Nošenje ili nenošenje maske, dezinficiranje ili nedezinficiranje ruku, držanje ili nedržanje distance postale su teme oko kojih se svađaju putnici u tramvajima, kupci u trgovinama, pacijenti koji čekaju na pregled pred domovima zdravlja, a o društvenim mrežama na internetu da i ne govorimo.

Epidemija koronavirusa donijela je sa sobom još jednu epidemiju – epidemiju svađa i posramljivanja zbog tog istog koronavirusa kojoj su strani mediji već nadijenuli i posebno ime: corona-shaming.

Što to u ovoj cijeloj epidemiji nagoni ljude da budu tako okrutni jedni prema drugima, objasnila nam je Andrea Vranić, izvanredna profesorica na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članica Zagrebačkog psihološkog društva.

“Vrijeme u kojem živimo, s naglaskom na pandemiju, je novo, drugačije, zahtjevno i neizvjesno. To je vrijeme u kojem su bojazan i strah za obitelj, zdravlje, budućnost svakodnevni pratitelji. Mogućnost djelovanja na izvor straha, na širenje pandemije, je mala – zapravo izgleda da jedino što možemo raditi je nositi zaštitne maske, rukavice, dezinficirati, držati razmak i slijediti ostale preporuke, koje se mogu činiti kao krhko oružje protiv nevidljivog, sveprisutnog neprijatelja. Odbacivanje ovih preporuka kao pretjeranih, kao političkih ili medicinskih zavjera, je za ljude koji ih se s pravom pridržavaju gotovo pa direktna prijetnja njihovom i zdravlju njihovih bližnjih. Na jednak se način doživljava kršenje epidemioloških savjeta zbog opuštenih druženja i okupljanja. Na prijetnju ili strah ljudi reagiraju na univerzalan način – tzv. ‘bježi ili bori se’ reakcijom, kaže profesorica Vranić.

To “dovođenje drugih u red” zapravo je dio “bori se” reakcije, tumači dalje profesorica Vranić.

“U slučaju korone bijeg se sastoji od još većeg povlačenja u svoje domove, ne izlaženja, izbjegavanja svakih kontakta, dok se ‘bori se’ reakcija dijelom očituje kroz dobacivanje, optuživanje, pa i vrijeđanju onih koji se ne ponašaju po pravilima. Ovakvom iskazivanju neodobravanja i ljutnje svakako pomaže i (ne)kultura shaminga u kojoj živimo. Ljude se javno vrijeđa zbog njihovih izbora i izgleda (od odjevnih do seksualnih), njihovih stavova i obiteljskih nasljeđa (uglavnom različitih od stavova i nasljeđa onih koji vrijeđaju), govora, držanja. Svakodnevno možemo svjedočiti takvom javnom psihološkom zlostavljanju, vrijeđanju i ismijavanju pojedinaca ili nekih grupa ljudi, posebice putem komentara na web-portalima, koji su vrlo često ‘hejterski’ i prozivajući. Ili, primjerice, trančiranje kandidata u raznim reality-showima je također jedan stravičan primjer ove nekulture.”

Jesu li se svađe i prepirke ovakvog tipa doista intenzivirale ili sada samo više primijećujemo stvar preko kojih bi ranije samo prešli?

“Sad s  jedne strane imamo strah, neizvjesnost i brigu za sebe i bližnje, potrebu da zaštitimo ono nama osobno važno i bitno, a s druge strane imamo neoprezne, lakomislene, možda komotne i svakako na ovaj način manje zabrinute ljude, koji se ne drže pravila i samim time su ugrožavajući za to nama bitno. Prva reakcija na to će biti ljutnja, a u (ne)kulturi u kojoj je postalo ‘ne vrijedno spomena’ vrijeđa li se nekog, upravo ćemo ju tako i izraziti. Posebno radi li se o ljudima koje osobno ne poznajemo ili smo upoznati tek s nekim dijelom njihovog, možda javnog, djelovanja. Ukoliko niste zainteresirani za neke teme, bio to nogomet ili ženska prava, čak niti u svojstvu čitatelja, do sada ste izbjegli izuzetne shaminga upućenih nogometašima ili feministkinjama. Pandemija je situacija koja je zadesila SVE ljude, ne samo neke grupe, a razmjeri i količina shaminga proporcionalna je broju uključenih”, zaključuje profesorica Vranić.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP