Prati nas

Mozaik

Divljina, ulica i prašina: Jesmo li nekad bolje odgajali djecu?

Jesu li vaš unuk i njegovi prijatelji ikada sami naložili vatru u polju kako bi ispekli ukradene kukuruze? Zločesto protrčali kroz visoku travu ili polje žita? Najljepše dječje uspomene nastaju u takvim trenucima, daleko od roditelja, a njih je sve manje u svijetu u kojemu stavljamo na vagu sigurnost i samostalnost.

Objavljeno

|

najbolje igraonice za djecu
foto: Pixabay

“Nekada se znalo tko je roditelj, a tko dijete”, izjava je koju često čujemo uz zamjerke kako današnje društvo uzdiže djecu na razinu božanstva, dok svaka mlada obitelj ima omanju knjižnicu na temu odgoja djece. Danas je sve u rasporedu, strukturi, uvažavanju djetetovih želja i osjećaja, dok samo dijete postaje projekt kojeg treba izgurati do kraja, a roditelj ono što u poslu nazivamo projektnim menadžerom.

Odgojne metode promijenile su se stubokom u devedesetim godinama prošlog stoljeća pa se bake i djedovi moraju navikavati na neko drugačije postupanje s djecom u kojem je “pedagoško” lupanje po stražnjici (ili čak neka žešća fizička mjera) postalo razlog za razgovor sa socijalnim radnikom. Sjećate li se vremena dok su se stariji družili u oblaku cigarete, a djeca su pored njih sjedila i mirno slušala ili su se sama zabavljala uz televizijski program? Danas bi to bio zločin.


Bilo je to vrijeme kada nisu postojale igraonice. Djeca su se igrala u dvorištima, u prašini na ulici, u napuštenim zgradama i starim automobilima. Na svim tim uzbudljivim mjestima koje danas smatramo opasnima. Danas unuke vodimo na satove glazbe, sporta, lijepog ponašanja i svega onoga što im mi, kao roditelji i bake i djedovi, navodno ne možemo dati. Satnica im je ispunjena obavezama. No jesu li djeca i roditelji danas sretniji?

Ako je pitati bake, majke su postale paranoidne, žele kontrolirati svaki detalj djetetovog života. Roditeljstvo je postalo kompliciranije, zahtjevnije, opsesivnije. Roditelji nemaju mira, a nemaju ga ni najmlađi.

Dok smo nekada imali jednu ili dvije knjige koje su nam nudile svo potrebno znanje o odgoju djece, majke danas biraju između različitih pristupa ili škola od kojih se svaki drastično razlikuje od drugoga. A konačnu riječ ima internet i sulude roditeljske rasprave na forumima. Hoće li dijete imati trajne posljedice ako tu i tamo prespava s roditeljima u krevetu? Hoće li mrziti roditelje ako ga pošalju u kut? I kako će to, dovraga, utjecati na njegovo samopouzdanje u četrdesetima? Smiju li se djeca uopće igrati rata? Hoće li zbog toga postati manje empatični?  Nekada si roditelji nisu postavljali takva pitanja.

Uz sve to, djeca gube samostalnost i slobodu. Možete li zamisliti da dijete danas pustite s njegovim vršnjacima na bazen bez nadzora ili u šumu? Da slobodno zagazi u potok kako bi uhvatio punoglavce? Jesu li vaš unuk i njegovi prijatelji ikada sami naložili vatru u polju kako bi ispekli ukradene kukuruze? Zločesto protrčali kroz visoku travu ili polje žita? Najljepše dječje uspomene nastaju u takvim trenucima, daleko od roditelja, a njih je sve manje u svijetu u kojemu stavljamo na vagu sigurnost i samostalnost. Pri čemu uvijek odabiremo sigurnost. Jer za samostalnost, mislimo, uvijek ima vremena. A zapravo nema. Pa dolazimo u situaciju da roditelji zabavljaju djecu, umjesto da se djeca zabavljaju sama.

Psiholozi ove pomake u roditeljstvu povezuju s boljim protokom informacija. Danas znamo za sve ružne stvari koje se događaju u svijetu, a one nam narušavaju poimanje stvarnosti i ograničavaju spoznaju da je naš svijet bitno sigurniji od onoga što vidimo na televiziji i internetu. Iako ne posve siguran.

Kažu, svaki roditelj mora sam odlučiti kako će odgajati svoje dijete, no stakleno zvono nije dobar odabir. Dijete se ne može posve zaštiti, pokriti mu oči i uši da ne vidi ono što roditelji ne žele da vidi. Uostalom, djeca se odgajaju za ovaj svijet i moraju znati kako on funkcionira. Moraju prepoznati opasnosti, iskusiti razočaranju, shvatiti da ne mogu dobiti sve što požele, spoznati da ne mogu biti dobri u svemu i da svijet nije mirisna livada na kojoj će im se događati samo lijepe stvari. Iako će tih lijepih stvari, ako im to dopustimo, biti daleko više od onih ružnih.

Bake i djedovi to znaju. Samo kako u to uvjeriti mlade roditelje?

.

Mozaik

Deset najčešćih strahova koji nas sputavaju i sprječavaju da budemo sretni

Sa strahovima se možete suočiti, korak po korak. Suočavanje sa strahovima jača vašu mentalnu kondiciju. A što je bolja vaša mentalna kondicija, postaje sve lakše suočavati se sa strahovima.

Objavljeno

|

Priznavanje vlastitih strahova i suočavanje s njima ključ je ostvarenja osobnih ciljeva, piše psihoterapeutkinja Amy Morin za portal Psychology Today.

Bilo da se vaši strahovi tiču ljubavne veze, karijere, smrti ili nelagode i boli, ako se ne odvažite napustiti zonu ugode vaš će život biti beznačajan. Kao terapeutkinja se često susrećem s ljudima koji ulažu jako puno truda u izbjegavanje osjećaja tjeskobe, a kao rezultat toga razviju simptome depresije. Trud koji ulažu u izbjegavanje nelagode dvosjekli je mač. Takvi žive dosadne i sigurne živote lišene rizika i uzbuđenja koji su ljudima prijeko potrebni kako bi se osjećali živima.


Slijedi deset najčešćih strahova koji sputavaju ljude u životu:

1. Promjena

Živimo u svijetu koji se stalno mijenja, a promjena se odvija tempom bržim nego ikada prije. Usprkos ovoj činjenici, mnogi ljudi se boje promjene te joj se aktivno odupiru. Podliježući ovom strahu, u životu možete propustiti mnoge prilike. Kad izbjegavate promjenu, riskirate stagnaciju i postajete rob navike.

2. Samoća

Zbog straha od samoće ljudi se ponekad opiru samačkom životu pa zbog toga znaju ostati u toksičnim vezama. Strah od samoće može rezultirati i opsesivnim korištenjem društvenih mreža koje može dovesti do izbjegavanja osobnih kontakata s drugim ljudima. Iako nije prirodno težiti osamljenosti, jako je važno okružiti se zdravim ljudima i zdravim društvenim interakcijama.

3. Neuspjeh

Strah od neuspjeha jedan je od najčešćih strahova. Neuspjeh izaziva nelagodu i može dovesti do osjećaja neadekvatnosti. Također, strah od neuspjeha će vas spriječiti da raditi bilo što, osim ako uspjeh nije zajamčen. U konačnici, propustiti ćete sve životne lekcije i prilike koje bi vam mogle pomoći da postanete uspješni.

4. Odbijanje

Mnogi ljudi izbjegavaju upoznavanje novih ljudi ili ulazak u novu vezu zbog straha od odbijanja. Čak i pojedinci koji su već u braku ponekad izbjegavaju tražiti nešto od svojih supružnika kako ih druga strana ne bi odbila. Bilo da ste se preplašili pozvati atraktivnu osobu na spoj ili tražiti povišicu od šefa, zbog straha od odbijanja ćete zaglaviti na jednom mjestu. Pa iako je odbijanje bolno, nije ni približno značajno kao propuštanje prilike u životu.

5. Nesigurnost

Ljudi često izbjegavaju isprobavanje nečeg novog i različitog zbog straha od nepoznatog. U krajnjoj liniji, nema garancije da će neka novina učiniti život boljim. Ali stalno zadržavanje na starom siguran je način da život ostane dosadan i stagnantan. Bilo da se bojite prihvatiti novi posao ili se preseliti u novi grad, nemojte dopustiti da vas strah od nesigurnosti sputa u tome.

6. Propast

Nažalost neizbježna je činjenica da će neke akcije koje poduzmemo propasti. Ponekad taj strah od propasti sputava ljude u uživanju u životu. Nemoguće je spriječiti loše ishode nekih naših akcija. Ali strah od takvih događaja ne bi vas smio sputavati u tome da živite bogat i ispunjen život koji je isto tako pun dobrih stvari.

7. Povreda

Vjerojatno su vas roditelji ili odrasla osoba od povjerenja naučili da pogledate u oba smjera prije nego što prijeđete cestu kako ne biste završili pod kotačima. Naravno da je to razumno, međutim strah od povrede, fizičke ili emocionalne, nas često sputava u životu. Strah od nelagodnih osjećaja i emocija mogao bi vas sputavati u stvaranju dubokih i smislenih veza u životu. Ili bi vas mogao sputavati u obavljanju posla. Nažalost bez emocionalnog rizika, nema ni nagrade.

8. Osuda okoline

Normalno je da se želite svidjeti svojoj okolini. Ali strah od osude okoline bi vas mogao spriječiti da ostvarite svoj istinski potencijal. Istina je sljedeća: neki ljudi će vas žestoko osuđivati bez obzira na sve. Ali vjera u to da ste dovoljno mentalno čvrsti da možete živjeti u skladu sa svojim vrijednostima ključna je ako želite živjeti najbolji mogući život.

9. Neadekvatnost

Još jedan strah kojeg mnogi proživljavaju je osjećaj da nisu dovoljno dobri. Ako vas muči osjećaj neadekvatnosti, teško ćete postati uspješni. Možda ćete postati perfekcionist kako biste pokušali dokazati svoju vrijednost. Strah od neadekvatnosti često je duboko ukorijenjen. Iako se teško s njim direktno suočiti, uspjeh nećete postići dok god se ne osjetite dovoljno vrijednima za njegovo postizanje.

10. Gubitak slobode

Određena količina straha od gubitka slobode može biti zdrava, ali isto tako može postati problem koji vas koči u životu. Za mnoge ljude strah od gubitka slobode postaje samoispunjujuće proročanstvo. Na primjer, netko tko želi voditi slobodan život može izbjegavati pronalaženje stalnog zaposlenja. Posljedično, takvi bi ljudi mogli izgubiti slobodu koju bi im donijela financijska stabilnost. Zato je važno razmisliti i o negativnim stranama zadržavanja određenih sloboda.

Poboljšajte svoju mentalnu kondiciju

Na sreću, ne trebate dopustiti svojim strahovima da vas koče u životu. Sa strahovima se možete suočiti, korak po korak. Suočavanje sa strahovima jača vašu mentalnu kondiciju. A što je bolja vaša mentalna kondicija, postaje sve lakše suočavati se sa strahovima. Stoga se postavite proaktivno prema stvarima koje vas plaše i izgradite mentalnu kondiciju koja vam je potrebna da živite najbolji mogući život.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP