Prati nas

Mozaik

Gologuza velesila: Jugoslavija – nudistički raj na zemlji

Moralisti su protiv toga što goli golcati hodaju zajedno majke i kćerke, očevi i sinovi. Odista, lijepo je ugledati lijepo tijelo a, ljutio se neko ili ne, nije baš prijatno vidjeti mlohavu kožuru na ostarjelom tijelu.

Objavljeno

|

Nudističke plaže u Hrvatskoj
Hvar, 1981. (screenshot: Stubenkino/Youtube)

“Imate li nešto protiv nudista? Pa, nemojte, zaboga! Valjda znate da naš turizam očekuje dobre pare od golaća. A počelo je davnog predratnog ljeta, kada je engleski kralj svukao gaće i zaprepastio mirne Rabljane”, pisao je 1983. godine AS magazin. Tekst o kulturi golog tijela prenosimo u cijelosti.

Počelo je davne predratne godine, na Rabu. Njegovo Veličanstvo, engleski kralj Edvard VIII ostao je go “k’o od majke rođen”! Ajme, što to sad bi, pitali su se zabezeknuti Rabljani. Kralj nije davao ni pet para za čuđenje, nego je bezbrižno izložio tijelo suncu. Tako je krenuo nudizam na našem Jadranu. Ni manje ni više, nego je baš kralj promovirao jednu novu kategoriju turističke potrošnje.



Istina, onda je to bilo i van pameti i protiv morala. Danas je to, kažu upućeni, i pametno, i normalno, i moralno jer naturizam donosi, na kraju krajeva, dobre šoldi. Jugoslavija je danas i zvanično među vodećim turističkim zemljama koje su poklonicima “slobodne kulture tijela” to jest nudistima, dale slobodu da se, na za to određenim mjestima, goli golcati sunčaju i kupaju do mile volje.

Stid je izdahnuo, pa se i naši sve više skidaju. A još prije desetak godina, to bi bila prava bruka i sramota.

Nadus – go, nag. Tako je to na latinskom. Još u starih Grka njegovan je kult nagog ljudskog tijela. Prošli su vijekovi, a onda je u Njemačkoj, početkom “atomskog stoljeća”, nudizam dobio prve poklonike s motom “oslobađanja predrasuda i stida”. Kao pomoć harmonijskom i zdravom razvoju, fizičkoj i moralnoj higijeni.

Ali, avaj, to je bilo lako reći. Čik se skini pa pokaži ono što se ispod skuta krije. Pa, to je sablazan i skandal, to je muka i bruka. I tako, počela su da se lome koplja, za ili protiv. Još i danas frcaju otrovne strijele na račun nemorala onih koji tvrde da je njihovo nago tijelo sasvim moralno i normalno.

Golaći se nisu dali zbuniti i, korak po korak, postali su masovna kolona, koja je umarširala i u naš turizam, a da o svijetu ne govorimo. Jer, treba i to znati, nudisti imaju i svoju internacionalnu organizaciju. Najpoznatija je FNI, što će reći Federation Naturiste Internationale (Internacionalna naturistička federacija). Njeno članstvo ponajviše se regrutira iz nordijskih zemalja – Švedske i Finske – a u SR Njemačkoj je doslovno milijunsko, više nego u neke tamošnje stranke. Nijemci i jesu “prva liga” nudizma na našoj obali.

Naturizam je na Jadran stigao kriomice. Dugo je bio meta napada i iščuđavanja, nerazumijevanja i zgražavanja. Ali, mic po mic, uspio je da se iskrca, najavljujući potonju invaziju onog dana 1961. godine kada je u Vrsaru kod Umaga otvoren prvi nudistički kamp u Jugoslaviji. Dogodilo se to davanjem dozvole minhenskom naturističkom klubu “Miramare” da tamo pobode svoju zastavu “slobodne kulture tijela”.

Nudističke plaže u Hrvatskoj

Hvar, 1981. (screenshot: Stubenkino/Youtube)

Sijevnule su gole zadnjice!

Prošle su dvije decenije od tada i vi danas, krstareći našom Jadranskom magistralom, ili pak obalom, možete da uočite brojne signalne table na kojima stoje tri velika slova: FKK. To je ta skraćenica poklonika kulta nagog tijela.

Na mapi jadranskih FKK najpoznatiji su Vrsar, Koversada kod Poreča, “Punta skala” kod Zadra, “Suha punta” na Rabu, Jerolim i Stipanska na Hvaru, Osmine kod Dubrovnika i Ada na Bojani, u blizini Ulcinja.

Odjevenima je ulaz zabranjen, a golima je sve prirodno sem ako medu njima ima – obučenih. Jer, golaćima je uvijek na umu ono što je još 1903. rekao izvjesni Rihard Ringerviter, Nijemac, kada je u svom pisaniju “Golotinja” poručio: “Uživajte u suncu i zraku!”

Što da ne, rekli su prije dvadesetak ljeta i naši turistički radnici, pa je malo potom u Vrsaru, 1970, održan i Trinaesti internacionalni naturistički kongres u sto posto golom dekoru. Došlo je čak 11.000 golaća i, uz 60 delegata iz 40 zemalja, dogovorilo se da predrasude razbijaju i gaće slobodno skidaju na vrelom suncu i pod plavim nebom.

Naša obala je rezervirala više od dva i pol milijuna kvadratnih metara plaža za golaće samo na potezu od Opatije do Portoroža. Zadovoljan što smo im otvorili kapije, Oskar Harle, predsjednik Udruženja naturista SR Njemačke, podario nam je kompliment: “Jugoslavija nas je veoma lijepo primila. Vaši turistički privrednici su shvatili da zajedno s nama mogu razvijati jedan oblik modernog turizma. Bilo je i kod nas u početku dilema, ali je razum pobijedio.”

Skandal na otočiću Katarina

Zvanična mjesta FKK su danas poznata. Međutim, nitko ne može točno prebrojati mjesta na kojima se ljudi “bez smokvinog lista” ilegalno kupaju, sunčaju i odmaraju. Prije nekoliko godina, 1978, izbio je i pravi skandal kada su se mještani iz okoline Biograda na moru pobunili što su golaći ilegalno zaposjeli obližnji otočić.

Desilo se to tako što je “divlja” naturistička plaža zauzela pola Katarine, dok je druga polovina bila namijenjena tekstilnim radnicima. Odjeveni, to jest oni u kostimima, nisu mogli da gledaju gole, pa je Skupština općine Biograd i zvanično zabranila, nudizam te vrste.

Izazvan tim događajem, Miroslav Kalinić, direktor »Solina-turista«, inače potpredsjednik Turističkog saveza općine, tada je rekao: “Mislim da je odluka Skupštine općine o zabrani nudizma na Katarini pogrešna. Ne zato što je tamo objekt pa ćemo izgubiti određenu zaradu, nego zbog širih interesa. Ionako nedovoljno koristimo nudističku konjunkturu. Sve je više turista koji traže nudističke plaže, što im mi slabo nudimo, a imamo odlične prirodne i druge uvjete.”

Pobune protiv golaća bilo je i u Pirovcu, kada su prije nekoliko ljeta mještani pokidali ogradu FKK kampa. Golaći gledaju svoja posla i ne osvrću se mnogo na gnjev odjevenih. Ovaj reporter bio je među njima baš na Adi kod Ulcinja, i pitao nudiste zašto su u pokretu “slobodne kulture tijela”, i šta im, na kraju krajeva, znači to što se 2ko’ od majke rođeni”, izlažu darovima sunca i mora.

Habert Veri, mašinski tehničar iz zapadnonjemačkog grada Frajburga, to je ovako objasnio: “Živim i radim u industrijskom centru. Posao mi je veoma naporan. Prije 15 godina imao sam i psihičkih tegoba. Čuo sam za pokret FKK i odmah se učlanio i otišao na otok Silt u Sjevernom moru. Moje poteškoće su nestale, posao sam počeo da radim normalno.”

Karina Fridman iz Dortmunda kaže da nikako nije mogla da se odmori i da je stalno osjećala užasan teret života. “Onda sam prihvatila povratak prirodi. Ovdje, u kampu, svi smo kao jedna porodica. Bez bilo kakvih komunikativnih ograda i tabua. Ne osjećamo bilo kakvu društvenu hijerarhiju ili, pak, prestiž”, rekla je simpatična Njemica.

Idući u pohode golaćima, sjetili smo se i misli jedne liječnice: “Čovjek se prema nudizmu ne opredjeljuje ni kao homo naturalis, ni kao homo moralis, već kao homo estetis.” Drugim riječima, htjela je da kaže da ne bi imala ništa protiv da se skine do gole kože, ali pod jednim uvjetom – da joj je 40 godina manje.

Odista, lijepo je ugledati lijepo tijelo a, ljutio se neko ili ne, nije baš prijatno vidjeti mlohavu kožuru na ostarjelom tijelu. Moralisti su, također, od A do Ž protiv toga što goli golcati hodaju zajedno majke i kćerke, očevi i sinovi.

Domaći golaći

Ali, koliko god mnogi gledali nudiste s čuđenjem i primali ih nerado, i u nas se naturizam nezadrživo širi. Još prošlog ljeta stizale su brojne fotografije naših pristalica FKK s beogradske Ade, za Zlatnog rata na Braču, iz Jerolima na Hvaru, i s drugih plaža. Stid našeg kupača je na izdisaju. A, uostalom, šta je više stid?

Eto, tako smo i mi dobili prva zvanična naturistička društva, na primjer ono u Hrvatskoj, čija je osnovna baza u Poreču. Prvi predsjednik bio je Redžep Tofani, rodom iz sela Junika kod Đakovice, inače radnik “Sirovine” iz Ljubljane. On je prije nekoliko ljeta izjavio novinarki Višnji Marjanović: “Došao sam do zaključka da je to zdrav život. Da je, kad se odbace predrasude, to svet kome se valja posvetiti. U njemu su svi ravnopravni. Nema lijepih i ružnih, bogatih i siromašnih. Kad se svučemo, svi smo isti.”

To je, eto, gola istina golaća. I nemojte da vas to ljuti. Uostalom, oni vas i ne zovu da ih gledate! Onaj kralj, Edvard VIII, nije hajao za skrivene poglede zaprepaštenih Rabljana. Znao je čovjek da je svakog čuda za tri dana. Danas su mu Rabljani zahvalni što je prvi svukao gaće i mnogo godina kasnije navukao nudiste da pohrle ka uvali Kandarola.

/autor: Dinko Omeragić / AS magazin, 1983. / Yugopapir/

U priloženom videu pogledajte desetminutni video snimljen na otoku Hvaru 1981. godine

.

Mozaik

Menopauza? Da, ali s 50 sam privlačnija nego s 20

‘Menopauza nije za svakoga ispunjena samo znojem i suzama. Ima ih različitih. Iznutra se osjećam bolje nego ikada.’

Objavljeno

|

Nova sam pedesetogodišnjakinja i čekam da se dogodi taj trenutak: trenutak u kojem ću nestati bez traga, piše u Guardianu komičarka i spisatejica Cally Beaton.

Moja 51. godina počela je viješću da je francuski pisac i redatelj Yann Moix kazao kako su žene nakon pedesete za njega nevidljive. (Zgodan podatak za usput: nakon te izjave žene su ga obasule fotografijama svojih tijela kojima dokazuju kako su još uvijek u jako dobroj formi. Jadan Yann)



Kako je objasnio, on preferira nevjerojatna tijela 25-godišnjakinja. No stvar je u tome što znam da sam 50 objektivno atraktivnija nego kad sam bila u dvadesetima, kad sam bila nesretna, nesigurna, s viškom kilograma i ne baš previše privlačna. Sada sam privlačnija i nego kad sam bila u tridesetima, kad sam podizala djecu, žonglirala poslovne i obiteljske obaveze i prolazila kroz bolan razvod. Privlačnija sam i nego kad sam bila u četrdesetima i prolazila kroz perimenopauzu, imala stalne promjene raspoloženja i bila zbunjena.

Tek u kasnim četrdesetima počela sam samu sebe vidjeti jasno. Napustila sam posao, a djeca su napustila mene (odselili su se i osnovali svoje obitelji). Tad sam započela novu karijeru stand-up komičarke. Sve je bilo novo i uzbudljivo, a nastupi na televiziji, radiju i pozornici učinili su me najvidljivijom ikad.

Nakon pet desetljeća trudnoće, napokon sam rodila krasan zavežljaj samopouzdanja.

Već je puno toga rečeno o krivulji sreće koja raste oko pedesete godine, no ne slažem se u potpunosti s tvrdnjama da je to nekako povezano s gubitkom tjelesne ljepote. Naime, ne vidim ništa kontradiktorno u ideji žene od 50 godina koja je još uvijek lijepa, privlačna i osjetljiva na modu. I ja se tako osjećam i ne očekujem da će taj osjećaj prestati u šezdesetoj ili sedamdesetoj godini.

Sjajan monolog Belinde, lika kojeg tumači Kristin Scott Thomas u seriji “Fleabag” o menopauzi kao o razdoblju konačnog oslobođenja žena koje bi trebalo slaviti jer više nisi tek “mašina s dijelovima”, sigurno će s vremenom postati općepriznata mantra.

No ja i dalje uživam u tome da me stranci smatraju lijepom i u tome da mi traperice dobro stoje. Također, i dalje se brinem da će mi karijera ugasnuti zajedno s jajnicima. Da ne brinem o tim stvarima, vjerojatno bih bila još slobodnija. No za tu vrstu slobode vjerojatno bih trebala prestati biti feministica. No istina je da se sada ipak osjećam slobodnije nego prije.

To što mi je pedeset i što sam sama, ne znači da sam prestala izlaziti sa zanimljivim ljudima. Nadam se da i oni za mene misle da sam zanimljiva. Menopauza nije za svakoga ispunjena samo znojem i suzama. Ima ih različitih. Iznutra se osjećam bolje nego ikada. Ok, i dalje sam jedan ogroman nered, ali nešto manji nego ranije. Također, zadovoljnija sam izgledom, koliko god to čudno zvučalo.

Stoga ne donosite pogrešne zaključke o ženama iznad pedesete, niti o njihovoj nevidljivosti. Možda je jedina stvar koju ne možete vidjeti to koliko su stvari sada bolje. Osim toga, nije li nevidljivost jedna od najželjenijih super-moći?

Nastavi čitati