Prati nas

Aktivno starenje

Kokice prijateljice daju jaja i liječe staračku usamljenost

Ja i moja druga supruga svugdje smo išli skupa, no kad je ona umrla, ostao sam sam. Prije nego su došle kokoši bio sam jako usamljen. Otkako sam postao član projekta HenPower, moj je život dobio neki novi smisao.

Silvija Novak

Objavljeno

|

HenPower (screenshot: SBS)

Owen Turnbull kupa malo petodnevno pile u sudoperu zajedničke praonice rublja u domu umirovljenika u kojem živi. Pile koje tiho pijuče dok mu Owen tepa, jedno je od četvoro siročadi. “Mama im je umrla prije tri dana. Našao sam je kad sam ih išao nahraniti. Bio sam jako tužan. Čovjek se poveže s tim pticama”, kaže Owen.

84-godišnji Owen već devet godina živi u domu umirovljenika gdje dijeli bungalov s 82-godišnjom suprugom. U domu živi još 70 drugih umirovljenika te 13 kokoši i 15 pilića. Svakoga jutra ustaje u pola šest, čisti kokošinjac, daje pticama vodu i hrani ih. Svake večeri (osim utorka kad ima slobodno) sprema ih na počinak.


Među kokošima je čak 16 različitih pasmina a svaka ptica ima svoje ime i to sve po ženama koje su doista živjele u tom kraju. Najljepša među njima, sa srebrnkastim perjem, nazvana je po Owenovoj supruzi. Jaja se prodaju po cijeni od 1,25 funti svako u središnjem prostoru doma gdje se nalaze i inkubatori te poslužuje čaj stanarima doma, piše Telegraph.

“Pilići i kokoši su dio programa za pomoć kod usamljenosti i izolacije. Na ideju se došlo 2012. godine kad je jedna stanarka doma koja je patila od demencije, osoblju doma stalno govorila kako joj nedostaju ‘njezine djevojke’. Osoblje doma nije znalo o kome govori – o sestrama ili kćerima? No na kraju su shvatili da je mislila na kokoši”, priča Douglas Hunter, voditelj kreativnih radionica za starije Equal Arts.

S obzirom da se tome nije protivio nitko iz centra za socijalnu skrb i organizacija za zaštitu životinja, nekoliko kokoši je doneseno u dom kako bi se vidjelo hoće li njihovo prisustvo smetati osoblju doma i ostalim stanarima. No i osoblje i drugi stanari zavoljeli su ptice pa su odlučili nabaviti još.

HenPower (screenshot: SBS)

Lutrijom do kokošinjca

Zanimljiv splet okolnosti omogućio je da se u domu izgradi prava nastamba za kokoši. Naime, organizacija Equal Arts na lutriji je osvojila 164.000 funti koje su utrošili na pokretanje projekta HenPower i izgradnju kokošinjca sa svom potrebnom opremom na osam različitih lokacija. Osim uobičajenih poslova oko držanja peradi, programom su obuhvaćene i razne druge aktivnosti na temu kokoši – od umjetničkih projekata, plesa i pjevanja. “Iznenadili biste se koliko ima pjesama na temu kokoši, pogotovo u jazzu iz tridesetih godina”, kaže Hunter.

Program je prije svega namijenjen muškarcima koji najčešće pate od depresije u domovima umirovljenika, iako ima i žena koje se bave kokošima. “Muškarci obično nemaju tako široku društvenu mrežu oko sebe pa su češće potišteni i usamljeni. Također, imaju manje hobija”, kaže Hunter.

Pilići koji mijenjaju život

Thomas “Ossie” Cresswell je velik muškarac koji se sporo kreće. Priznaje da je u početkuu bio skeptičan prema ideji kokoši u domu umirovljenika. Kako je i sam prije držao kokoši, pristao je sudjelovati u projektu no nije mu se svidjela ideja da se prema kokošima odnosi kao prema kućnim ljubimcima. No sada je jedan od najvatrenijih zagovornika. “Otkako su kokoši ovdje, moj život je ispunjeniji. Bio bih izgubljen bez njih.”

Početna grupa od 23 umirovljenika stvarno je svim srcem prihvatila projekt. Prošle godine su kupili inkubator i išli na aukciju kako bi kupili oplođena jaja. “Svi smo nestrpljivo čekali da se izlegnu prvi pilići, a kad se to dogodilo svi smo se veselili i grlili. To je bilo stvarno emotivno”, kaže Jos Forester-Melville jedan od voditelja projekta. “Svima su bile suzne oči. Owen je sve snimao video kamerom. Bili smo kao djeca u vrtiću.”

Važan dio HenPower projekta je suradnja sa zajednicom. Zato vode piliće na gostovanja po vrtićima i školama te u druge domove umirovljenika. “Kad dođemo u neki dom za starije, svi uglavnom sjede i gledaju u zid. A neki od njih su i mlađi od mene. No kad dovedemo piliće, odmah se povede razgovor i prostorija odmah oživi2, kaže Cresswell ta dodaje kkao je ovaj projekt promijenio i njegov život. “Živim u domu već 16 godina. Dva puta sam ostao udovac. Ja i moja druga supruga svugdje smo išli skupa, no kad je prije deset godina umrla, ostao sam sam. Prije nego su došle kokoši bio sam jako usamljen. Otkako sam postao član projekta HenPower, moj je život dobio neki novi smisao.”

HenPower (screenshot: SBS)

 

Projekt HenPower nije namijenjen isključivo stanarima doma umirovljenika. Tommy Appleby živi pet kilometara od doma umirovljenika i nikad nije držao kokoši. 20 godina je brinuo za teško bolesnu suprugu, a kad je ona umrla bio je jako usamljen. “Nisam se ni sa kime družio jer sam stalno brinuo o njoj. No nije mi bilo teško jer je ona bila žena mog života. No kad je prije pet godina umrla, ostao sam sasvim sam. Bio sam izgubljen.” Čovjeka uključenog u HenPower upoznao je na groblju. Kaže da mu isprva nije bilo lako povezati se s ljudima, no ptice su i tu pomogle. Sad među ljubiteljima kokoši ima dobre prijatelje.

Projekt HenPower definitivno mijenja živote. Kampanja za smanjenje usamljenosti provela je istraživanje i ustanovila da usamljenost povećava rizik od razvoja Alzheimerove bolsti za 50 posto. Za Applebyja je projekt HenPower značio ulaz i u ostale projekte. Sad redovito odlazi na satove ukulelea, slikanja i plesa. Kaže da se u početku malo mučio jer ne čuje baš najbolje, no sve je bilo popraćeno s puno smijeha.

Studija Sveučilišta Northumbria pokazala je da se kod muških sudionika projekta HenPower poboljšalo opće stanje te smanjila depresija i osjećaj usamljenosti. U jednom domu koji brine uglavnom o dementnim osobama, nakon uključuvanja u HenPower projekt značajno se smanjio broj nasilnih incidenata, čak za 50 posto, a upotreba antipsihotika toliko je smanjena da se oni više uopće ne izdaju rutinski. Uspjeh projekta potaknuo je interes drugih domova iz Velike Britanije ali i drugih zemalja u svijetu. Kako ovaj program napreduje u Australiji, pogledajte u ovom sjajnom videu.

.

Aktivno starenje

Unatoč koronavirusu, programi u centrima za kulturu idu dalje

S obzirom na epidemiju COVID-19, mnogi centri za kulturu i otvorena učilišta prilagodili su svoje programe novonastaloj situaciji. Osobe treće životne dobi ove godine imaju sužen izbor, ali nešto zanimljivih programa ipak se može naći.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Ova jesen po mnogome je drugačija od ostalih jer je epidemija koronavirusa poremetila većinu planova. Novonastaloj situaciji i tom famoznom “novom normalnom” prilagođavaju se i u zagrebačkim centrima za kulturu i otvorenim učilištima pa se uobičajeni programi održavaju u manjem obimu nego inače i pod posebnim epidemiološkim mjerama.

Dobra je vrijest da programa za treću životnu dob u većini centara ipak ima, a mi smo istražili koji su i kako u njima sudjelovati na siguran način.


Centar za kulturu i informacije Maksimir

Jadranka Kerin, voditeljica programa za osobe treće životne dobi u Centru za kulturu i informacije Maksimir, kazala nam je da ove jeseni idu dalje programi dramske skupine Treći čin i kiparsko slikarske radionice za treću dob.

“Ti su programi išli i ova tri mjeseca, sve do lipnja. Naše voditeljice koje rade u Domu za starije Maksimir su uz silan trud uspjele provesti neke programe jer, kao što znate, u domove za starije ne može se ući. Likovna radionica je recimo išla tako da je voditeljica, inače apsolventica na Akademiji likovnih umjetnosti Karla Radanović, polaznicima zadavala zadatke online vezane uz to što će crtati i u kojoj tehnici, i to razgovarajući s njima pojedinačno te uz pomoć socijalnih radnika u domu. Onda su polaznici, koliko su uspjeli, preko nekog kompjutora iz doma ili preko mobitela ako su nešto malo mlađi, slali te uratke natrag. Tako se to održavalo, a tako ćemo, nažalost morati nastaviti i dalje kad je riječ o aktivnostima u domu jer voditeljica ne može do polaznika pa je dosta teško. Pokušat ćemo, kad ova čitava situacija malo popusti, napraviti izložbu tih radova”, kaže gospođa Kerin.

“Tako funkcionira i dramska radionica gdje je još interesantnije, a voditeljica, diplomirana dramatrurginja Maja Sviben, radi pojedinačno s polaznicima okosnicu za dramske likove. Polaznici onda sami trebaju taj lik osmisliti, tekstualno i na sve druge načine pa onda ona to zapisuje. Nakon toga planiramo sve te likove okupiti i jednom, možda, tu predstavu doista i izvesti”, kaže Kerin.

No, nešto programa odvija se i u samom Centru. “Ono što ćemo mi raditi ovdje u Centru od ponedjeljka, 5. listopada, su likovne radionice za starije koje će se održavati vani na otvorenom u parku Maksimir. To će tako funkcionirati dok god dozvole vremenske prilike. Radionice će ići ponedjeljkom od 10 do 12 sati. Ako su na otvorenom, polaznici mogu biti na primjerenoj razdaljini, crtati, slikati i raditi, i to sve uz voditeljicu Loru Elezović, također apsolventicu na Akademiji likovnih umjetnosti”, opisuje nam Kerin.

Ostali programi za treću dob koje su prethodnih godina organizirali, sada, nažalost, više ne idu. Ide tek ples na svili za mlađe i suvremeni ples za djecu, no što se tiče programa za starije ove godine dostupne su samo navedene radionice.

Gospođa Kerin naglašava i sljedeće: “Sve radionice organizirane su pod posebnim epidemiološkim mjerama, polaznici su na razdaljini, nose se maske, pazimo, no i mučimo se u svemu tome.”

Najteže je, kaže, polaznicima u domu jer bi oni vrlo rado imali nekakve kontakte s vanjskim svijetom, ali nažalost takva je situacija i mjere za domove su dosta stroge.

“Naši polaznici koji dolaze u Centar su molili da svako nastavimo s programima i jako im se svidjela ideja da to bude na otvorenom u parku Maksimir. Naime, u toj likovnoj grupi ih ima dosta, 10-12, a naša prostorija u kojoj se program inače održava nije dovoljno velika da bi svi mogli u njoj biti na primjerenoj udaljenosti. Naravno da mi tu napravimo i propuh, imamo dezinficijense, svi nose maske i sve, ali razmak može među polaznicima biti najviše metar – što nije dovoljno. Probat ćemo zato vani pa ćemo vidjeti kako će ići”, kaže Jadranka Kerin.

Centar za kulturu Trešnjevka

Iz Centru za kulturu Trešnjevka doznali smo dobre vijesti. Naime, ondje su u tijeku upisi u jesenske programe za umirovljenike koji se održavaju pod posebnim epidemiološkim mjerama.

“Dostupne su radionice oblikovanja keramike, zatim likovnost, ples… Svi se programi održavaju, ali pod strogim mjerama, što znači da u dvorani nikad nije previše ljudi tako da svi mogu biti na propisanom razmaku, a na ulazima imamo i dezinficijense”, kaže Lovorka Mihanović iz marketinga Cekate-a.

“Također, može se doći na koncerte, predstave i stand-up nastupe, ali držimo se mjera – posjetiteljima mjerimo temperaturu, obavezne su maske i slično. U subotu imamo akciju i festival na otvorenom ‘Tratinska se budi’ u sklopu kojega će se moći slušati koncerti”, kaže Lovorka Mihanović.

“Što se tiče programa namijenjenih trećoj dobi, tu su Start Art likovna grupa u kojoj je maksimalan broj ljudi osam, zatim radionica keramike, art terapija i dramska grupa za odrasle, a u Društvenom klubu Prečko imamo pjevanje, tečaj izrade biljnih preparata, permakulture i slično. Što se mjera tiče, svi se kod nas osjećaju sigurno. Imamo i neke programe na otvorenom, vidi se da pazimo tako da naši polaznici dolaze i dalje”, dodaje Lovorka Mihanović.

foto: Oleg Mityukhin/Pixabay

Centar za kulturu Sesvete

U Centru za kulturu Sesvete, također je sve prilagođeno epidemiološkim mjerama, rekla nam je voditeljica centra i  viša stručna suradnica za glazbenu djelatnost, Aida Vidović Krilanović.

Tečajevi za umirovljenike, a to su tečajevi jezika (engleski, njemački i talijanski), zatim tečaj informatike za početnike na kojem se uči korištenje Worda, pretraživanje interneta i korištenje elektroničke pošte te tečajevi za napredne, ali i tečajevi izrade etno nakita ili dizajnerskog nakita, održavaju se u centru pod posebnim epidemiološkim mjerama.

2Pazimo da naših polaznika ima taman toliko da u našem prostoru mogu biti na propisanoj udaljenost, a tijekom izvođenja samih programa obavezno je nošenje maski”, kaže Vidović Krilanović.

Svima su, kaže, radionice i tečajevi nedostajali i sretni su što neki programi ove jeseni ipak idu. “Naši voditelji ulažu silan trud da bi programi išli, a polaznici nam kažu da se kod nas osjećaju sigurno i rado dolaze”, govori nam Vidović Krilanović te dodaje kako se nada da će se ova po svemu izvanredna situacija ipak ubrzo smiriti.

Narodno sveučilište Dubrava

Voditeljica programa za treću životnu dob u Narodnom sveučilištu Dubrava, Vesna Špalj-Senta, kazala nam je da za ovu godinu nisu predviđeni posebni programi za osobe treće životne dobi, jer su tako preporučili epidemiolozi. No i starije osobe se mogu, ako to žele, priključiti nekim programima za odrasle.

“Preporuka epidemiologa je takva da ove godine ne radimo posebno s osobama treće životne dobi jer se radi o ugroženoj skupini. No, ipak postoji mogućnost da osobe 50 plus dođu u neku grupu za odrasle. Pritom mislim na naše mješovite grupe jutarnjeg razgibavanja, joge i korektivnog pilatesa”, kaže nam Špalj-Senta.

“Nešto starijih polaznika imamo i u grupama ručnih radova, na tečaju izrade paške čipke, crtanja, slikanja i keramike, no napominjem da se radi o našim uobičajenim grupama u kojima nema popusta za umirovljenike”, objašnjava Špalj-Senta.

foto: Rui Dias/Pexels

Pučko otvoreno učilište

U Pučkom otvorenom učilištu je u tijeku nadoknada programa od proljetnog semestra koji se nisu mogli održati zbog epidemije, govori nam tajnica POU-a, Nina Radojević.

Kako su nakon toga došli godišnji odmori i ljeti, programi se nisu stigli izvesti do kraja pa se to odrađuje sada. “Imamo sad to nešto što smo dužni našim polaznicima pa zasad nema novih upisa i tako će biti negdje do kraja mjeseca studenog dok se sve ovo ne odradi. Što se epidemioloških mjera tiče, mi se ravnamo nekako po mjerama za škole. Koristimo veće učionice, odnosno polaznike smo preselili u veće učionice tako da mogu držati preporučeni razmak, svi nose maske, na ulazima su dezinficijensi za ruke i držimo se svih epidemioloških mjera”, kaže gospođa Radojević.

“Jedan dio nastave je odražen i online, a u njemu je sudjelovao tko može i ima mogućnosti. Koristili smo Zoom, Loom, Skype i razne druge aplikacije, ovisno o tome kako je koji profesor mogao i kako se snalazi jer i među našim profesorima ima i mlađih i starijih. Programi koje sada nadoknađujemo su strani jezici, informatika i programi iz opće kulture. Po nešto od svakog područja ne snije uspjelo odraditi prije ljeta, pa to odrađujemo sada.”

Što se novih programa u studenom tiče, još se sa sigurnošću ne zna koji će to programi biti. “Vjerojatno će biti tečajeva stranih jezika, informatike i likovnih radionica, a što se tiče programa opće kulture, njih iznova kreiramo za svaki semestar i uvijek bude nečeg novog, i tema i predavača, tako da će o tome biti odlučeno naknadno”, zaključuje Nina Radojević iz Pučkog otvorenog učilišta.  

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP