Prati nas

Zdravlje

Ranoranioci su manje skloni depresiji

Jeste li jutarnji tip ili više noćna ptica? Zanimljivo novo istraživanje provedeno na više od 32 tisuće žena u dobi od 55 godina ustanovilo je da će od depresije češće oboljeti oni koji danju spavaju, a noću su budni. Znanstvenici to povezuju s nedostatkom danjeg svjetla.

Objavljeno

|

Kako biti zahvalan?
foto: BigStock

Istraživanje provedeno na više od 32.000 žena i objavljeno u časopisu Journal of Psychiatric Research, ustanovilo je da su žene koje se rano bude manje sklone mentalnim oboljenjima i to zbog veće izloženosti danjem svjetlu. Znanstvenici sa Sveučilišta Colorado i iz Klinike za ženske bolesti u Bostonu, proučavali su povezanost poremećaja raspoloženja i kronotipa, odnosno navike odlaska na počinak u buđenja. Te se navike obično manifestiraju na skali od pravih jutarnjih tipova koji vole rano ustajati, pa do spavalica i noćnih sova koji su radije budni noću, a ujutro odgađaju ustajanje iz kreveta. Kojem dijelu skale ćete pripadati određeno je genetikom, kažu znanstvenici te dodaju da oni koji se radije bude rano ujutro imaju između 12 i 27 posto manje šanse da obole od depresije.

Istraživanje koje je trajalo četiri godine uključivalo je i podatke dobivene od 32.470 medicinskih sestara. Prosječna dob ispitanica bila je 55 godina. Kad je 2009. počelo ovo istraživanje, niti jednoj sudionici nije bila dijagnosticirana depresija. U to vrijeme 37 posto njih sebe je opisivalo kao ranoranioce, 53 posto ih je sebe vidjelo kao srednji tip, a deset posto ih je reklo da vole dulje spavati i da su noćni tipovi. Po završetku istraživanja, Céline Vetter i njezin tim primijetili su da su se znakovi depresije pojavili kod 2.581 osobe, od čega su 290 bile noćne ptice. Istraživanje je pokazalo da su oni koji se kasno bude skloniji depresiji, čak i kad se isključe ostali potencijalno opasni faktori poput samačkog života, pušenja i nedruštvenosti.


“Sve to nam govori da postoji efekt kronotipa na razvoj depresije koji nije povezan s ostalim rizicima poput stila života i okoline”, kaže voditeljica istraživanja Céline Vetter. “Koliko i u koje vrijeme dobivate danje svjetlo, utječe na vaš kronotip. A izloženost svjetlu također utječe na rizik od pojave depresije. Sljedeći važan korak u našem istraživanju bit će utvrditi doprinos količine svjetla i genetike na razvoj depresije.”

Iako studija sugerira da obrasci spavanja mogu pogodovati razvoju depresije, Vetter kaže kako to nipošto ne znači da će noćne ptice nesumnjivo oboljeti od depresije. “Da, kronotip je relevantan kad se radi o depresiji, no njegov je utjecaj malen. U svakom slučaju bih preporučila svima da se dobro naspavaju, vježbaju, provode vrijeme na otvorenom i pokušaju upiti što je moguće više prirodnog danjeg svjetla.”

.

Zdravlje

Zimska depresija posebno pogađa starije, a liječi se svjetlošću

U ovim hladnim, sivim danima se čuje kako terapija svjetlom pomaže protiv tipične zimske depresije. Pomaže li doista? Ili se sami uvjeravamo u to? Da, to doista pomaže – uglavnom, ali ne svima.

Objavljeno

|

Autor

Još je starogrčki liječnik Aretaios savjetovao: “Letargičare valja izložiti svjetlosti i pustiti ih njegovom zračenju”. Jer vječiti umor – makar se spava više nego inače, bezvoljnost i loše raspoloženje u hladnim zimskim danima kad su ionako dani kratki su poznati simptomi i davno prije nego što je to dobilo pomodni naziv Seasonal Affective Disorder (SAD). Običnim rječnikom rečeno, to je zimska depresija i nema malo ljudi koji bi se možda najradije, kao medvjed, zavukli nekamo i spavali sve do ljepših dana, piše Deutsche Welle.

Nipošto ne griješe niti oni koji u ovim danima i spontano posežu za (toplom?) čokoladom: u njoj se nalazi prilična količina aminokiseline triptofana koji se u našem mozgu pak pretvara u serotonin, takozvani “hormon sreće”. Ali taj hormon doista nastaje i sunčanog dana zbog obilja svjetla.


Henrik Oster iz Instituta za neurobiologiju Sveučilišta Lübeck upozorava i kako je problem što već silom prilika po zimi palimo svjetlo i po danu i po noći – i tako narušavamo unutrašnji ritam našeg tijela. “Više ne funkcionira sinkronizacija našeg tijela s dobom dana. To pokušavamo korigirati tim umjetnim svjetlosnim signalom u terapiji svjetlom”.

Tko želi izići van po ovakvom vremenu?

Uobičajena rasvjeta koju imamo kod kuće ili u uredu neće postići taj učinak. Doduše, najbolje bi bilo i po zimi dan provoditi na otvorenom jer je i po tmurnom, zimskom danu zapravo dovoljno svjetlosti da nas to živne. Ali zima je, i ako se nekad još to moralo, tko će danas provoditi vrijeme na hladnoći. Zato se pokazalo kako takva svjetlosna terapija pomaže jer je to svjetlost i od 10.000 luksa. Ne treba niti pretjerivati: dovoljno je provesti pola sata pod takvom svjetlošću i nipošto ne gledati u izvor svjetla. Najbolje je takvu terapiju provesti ujutro, odmah nakon buđenja. Možda tek “uz put”, na primjer uz doručak.

Dolac, Zagreb (photo: Sandro Bura)

Medicinska istraživanja potvrđuju kako je naš unutrašnji sat uvelike upravljan s dva hormona: prvi je kortizol i on je u stanju naše tijelo “dići na noge” – bilo u uzbuđenju, ali i ujutro kad se budimo. Drugi je melatonin, “hormon spavanja” i on je već i kemijski osjetljiv na svjetlost. “Kad ustanemo po noći i upalimo svjetlo, onda se i naša razina melatonina veoma smanjuje već za nekoliko sekundi”, objašnjava Oster. Zato je važno da nas po noći ne smeta svjetlo, a svjetlosnom terapijom na gotovo prirodan način upravlja i tim hormonima.

Makar “zimska depresija” bez ikakve sumnje pogađa i mlade, istina je da ovi dani posebno teško padaju starijim osobama. Nerijetko je njihov čitav “unutrašnji sat” polako postao problematičan, a njihov noćni san je često isprekidan – “fragmentiran” kako za Deutsche Welle kaže Oster. Rezultat jest dojam kako im nikad nije dovoljno sna, bez obzira koliko vremena proveli u krevetu.

Ne za sve, ali za većinu nas…

I tu svjetlosna terapija može nešto pomoći: medicinari su postavili takve uređaje u više staračkih domova i mnogima se uspio popraviti taj njihov ritam gdje će tijelo znati kada je dan, a kada je noć. Svakako najgore što se tom “unutrašnjem satu” može učiniti jest vječito buljenje u ekran – bilo televizije ili računala. Terapeuti su se naslušali iskustava osoba koje tvrde kako “uz televizor odmah zaspu”. To može biti točno obzirom na televizijski program, ali to neće biti san koji će donijeti odmor.

Naravno terapija svjetlom nije lijek protiv svega, a za neke može biti i štetna: na prvom mjestu su tu oni koji ionako imaju neke probleme s očima, a već po prirodi šećerne bolesti koja može voditi i do oštećenja vida, dobro je i da takvi bolesnici radije tek malo prošeću po prirodnom, pa makar i sivom zimskom svjetlu. I kod uzimanja antibiotika se mogu stvoriti neželjene posljedice, a nije preporučljiva niti kod nekih ozbiljnih psihičkih oboljenja.

No u svakom slučaju bi tople zrake sunca – ili barem takvog umjetnog svjetla kod depresije trebale biti prvi izbor, daleko prije nego što se posegne za nekim psihofarmakološkim antidepresivom. Naravno, s izuzetkom čokolade. Ali, sunce ne deblja.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP