Prati nas

Mozaik

Dobizam – koliko ga zaista ima?

Diskriminacija na osnovu dobi zove se dobizam i raširena je pojava u našem društvu. Iako diskriminaciji mogu biti izložene i mlađe osobe, termin se uglavnom koristi za diskriminaciju starijih kad ih se zbog predrasuda i dobnih stereotipa omalovažava ili onemogućava u svakodnevnom aktivnostima.

Objavljeno

|

foto: Pixabay

Dobizam je termin koji se koristi za označavanje diskriminacije osoba ili grupa na osnovu njihove dobi. Prijevod je to engleskog termina „ageism“ koji je 1969. skovao liječnik, psihijatar i gerontolog Robert Neil Butler, inače prvi ravnatelj američkog Nacionalnog instituta za starenje. Iako se osobe može diskriminirati i na osnovu njihove mladosti, dobizam se uglavnom povezuje s diskriminacijom starijih osoba.

Ta diskriminacija može biti slučajna ili sistematična, a Butler ju je opisao kao kombinaciju tri povezana elementa: predrasude vezane uz stare osobe, staru dob i sam proces starenja; razni oblici diskriminacije starih osoba u praksi; institucionalna praksa koja podržava diskriminaciju starih. Razgovarali smo s nekoliko pripadnika starije generacije kako bismo doznali koliko su izloženi dobizmu u svakodnevnom životu.


Gordana (72) iz Zagreba

Pa ne mogu reći da sam se baš često sretala s tim. Valjda su ljudi s kojima se družim pretežno pristojni i ne dijele ljude s obzirom na godine. A ako netko i nije pristojan, ja se maknem. S takvim ljudima nemam što tražiti ionako. Dogodi se ponekad neka sitnica, na primjer da ti se netko dosta mlađi ne želi ustati u tramvaju. Mladi danas stalno bulje u te svoje mobitele i ne gledaju što se oko njih događa. A ponekad se i prave da ne primijete kad u tramvaju pored njih stoji netko stariji kome je sigurno teže stajati. Ali ne dam se ja. Kad je u tramvaju gužva, a netko tako sjedi i ne miče se, ja reagiram. Pristojno zamolim da mi ustupi stolicu jer ja ipak imam 72 godine, bole me noge i leđa. I mladi se tad ustanu kad ih lijepo zamoliš, ne mogu reći. A neki se dignu i sami. Ma sve vam to dolazi od kuće. Nekoga su roditelji naučili da bude pristojan a nekoga nisu.

Prvomajski prosvjed 2018.

foto: Sandro Bura

Vjekoslav (82) iz Zagreba

U svakodnevnom životu se nisam baš puno susretao s dobizmom. To je valjda zato što se najviše družim sa  starijima, ovakvima kao ja (smijeh). Ali zna me zasmetati na internetu. Ja jako volim internet i Facebook, pogotovo. Mislim da se dosta dobro snalazim, a ono što ne znam, pokažu mi kćeri. No smeta me što sve te neke upute nisu prilagođene starijima, a to je nepravedno jer starijih na internetu ima jako puno. Sve je prilagopđeno mlađima koji brzo pohvataju sve novotarije, a nama starijima ipak treba malo duže. I tu nastane problem. Ako imam problema s internetom ili mi treba neka pomoć ili informacija i nazovem svog teleoperatera i oni to sve tako na brzinu i bez volje „izbiflaju“ da nema šanse da se tu čovjek snađe. Oni bi trebali biti svjesni da ima jako puno njihovih korisnika koji su stariji i nisu toliko vješti s tehnologijom.

Na internetu najviše volim gledati o drugim gradovima i zemljama, zanima me politika i priroda. Ponekad komentiram nešto na internetu ili Facebooku i tu mi se znalo dogoditi da mi netko odgovori prilično bezobrazno samo zato što sam stariji. To niako nije u redu. Osim toga nemam nekih drugih problema.

Nada (75) iz Zagreba

Ja sam vam vrlo aktivna. U penziji sam već dosta dugo, no ponekad mi se čini da sad imam više posla nego dok sam radila. Putujem, dosta izlazim s prijateljicama i dva puta tjedno idem na vježbanje. Volim se srediti i uvijek imam frizuru, malo šminke i sređene nokte. Ja se sama sa sobom osjećam jako dobro. No nekoliko puta sam od dosta mlađih ljudi čula kako me komentiraju: „Što se ova stara toliko ‘larfa’, zašto se toliko šminka, pa što ona pokušava izgledati kao neka curica, pa kakve su to hlače, kakve cipele…“ To mi je grozno. Pa što bi se ljudi nakon određenih godina trebali prestati sređivati i izlaziti iz kuće? Zar postoji neki propis koji kaže da nakon sedamdesete više ne smiješ mazati nokte? Smiješno! Ali ne dira me to jako jer i oni će jednom doći u moje godine. Zapravo, doći će u moje godine ako budu imali sreće.

Zagreb, Maksimir (foto: Sandro Bura)

Vlasta (77) iz Zadra

Ja sam vam udovica već više od 15 godina. Muž je imao moždani udar i dvije sam ga godine njegovala. Kad je on umro, preselila sam u dom umirovljenika. Tako mi je bilo lakše i nisam više željela biti sama. Tamo sam upoznala jednog divnog gospodina, također udovca. Vlado mu je ime. Počeli smo se družiti i što da vam kažem – rodila se ljubav. Zavoljeli smo se jer smo imali slične životne priče, volimo slične stvari i lijepo nam je zajedno. Nisam očekivala da će se tako nešto dogoditi. Mislila sam da je to nemoguće. Ali vidite, dok je čovjek živ, sve se može dogoditi. No jako me neugodno iznenadilo kakve su ružne komentare ljudi imali. Neki, ne svi. Ali bilo ih je. Znali su reći da što si mi mislimo da smo tinejdžeri, kakvo je to ponašanje, pa zar smo tako brzo zaboravili naše pokojne bračne partnere… Jako me zaboljelo što su i neki meni bliski ljudi iz moje obitelji jako ružno reagirali. Pa zar bi ljubav trebala biti rezervirana samo za mlade? Što se stariji ne smiju zaljubiti? Uostalom, ja sam udovica već 15 godina, a moj Vlado 12. To je jako puno vremena. Zašto bismo bili sami ako nam je skupa bolje? Takvi ružni komentari su me jako razočarali. Čak sam i plakala, ali Vlado mu je tu velika utjeha i kaže mi da se ne obazirem na to. On mi je stvarno velika podrška.

Katica (73) iz Zadra

Ma mladi vam znaju misliti da mi stari ne razumijemo i ne primjećujemo neke stvari. Ali ako si star, pa nisi slijep i glup. Dogodi mi se da me u nekoj trgovini pokušaju preveslati. Misle da ako sam stara, da neću shvatiti. Evo recimo, neki dan sam uzela prašak za rublje koji je bio na akciji. No kad sam došla na blagajnu, zaračunali su mi ga po višoj cijeni. Ja sam se, naravno, pobunila, a blagajnica je bila tako bezobrazna i pokušala me uvjeriti da sam ja nešto krivo vidjela. Nakon što se nisam dala, pozvala je šeficu i još joj jako ružno preko telefona prokomentirala kako ju „neka stara gospođa gnjavi“. No kad je šefica došla, zajedno smo odnijele prašak do police gdje je bio i tamo doista vidjele da su stavili krivu cijenu. Šefica mi se poslije ispričala i stornirali su mi račun. Pa ja imam malu penziju i moram paziti na svaku kunu. Što si oni misle? Eto, takve stvari me smetaju.

Prvomajski prosvjed 2018.

foto: Sandro Bura

Vesna (69) iz Zagreba

Sve ovo što se događa, kako mi živimo, kako država brine odnosno ne brine za nas umirovljenike, sve vam je to jedna velika diskriminacija. Ja imam penziju 2000 kuna. Pa tko od toga može živjeti, pitam ja vas? Kad platim račune, ostane mi niti 1000 kuna za hranu. Ne pamtim kad sam zadnji put kupila nešto za obući, kad sam si nešto priuštila. Da nema moje djece, stvarno ne znam kako bih. A ja sam odradila 35 godina i 35 godina davala ovom društvu, a sad jedna spajam kraj s krajem i moram brojati svaki zalogaj. Evo, recite, zar to nije diskriminacija? Radiš čitav život i ondapod stare dane nemaš dovoljno ni za hranu. Sramota!

Vlado (78) iz Zagreba

Meni se neki dan dogodilo tu na rotoru kod Arene da su mi počeli trubiti jer se nisam uključio dovoljno brzo. Neki tip mi je vikao kroz prozor da šta ja još sa sto godina imam voziti. A ja vozim već pedeset godina i ni jedan sudar nisam imao. Možete si to zamisliti  – pedeset godina na cesti i ja nisam imao ni jedan sudar. A tad na rotoru je dolazio neki auto i nisam htio juriti. Sve ostalp je bilo u redu. Da sam mlađi, siguran sam da nitko ništa ne bi rekao, ali kad su vidjeli da sam stariji odmah je počela drama. To nije u redu.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.

.

Aktivno starenje

7 misli koje je najbolje odbaciti kako starite, ako zaista želite biti sretni

Za mene jer kasno, tko uopće želi čuti što ja mislim, ništa nema smisla… Lako je dopustiti takvim mislima da nas preuzmu, pogotovo kad zađemu u neke godine. No takve misli su otrov. Koji je protuotrov? Djelovanje!

Objavljeno

|

Kako biti sretan?

Dobizam (ageizam) je podmukao. I prisutan je svugdje. Vreba na nas na radnim mjestima, tove nas njime preko reklama, formira naše ekonomske strukture. Dobizam se pojavljuje u politici, uče ga u školi, utječe na naš zdravstveni sustav.

On također čuči i duboko u nama. Dobističke pristranosti koje nosimo u sebi utječu na naše izbore i kako se osjećamo. Dobizam se prvo pojavljuje u našim mislima. Ponekad smo ih svjesni, a ponekad nismo. No takve nam misli štete. Zadržavaju naše napredovanje i razvoj. Ispunjavaju nas sramom.


Pa kome je to potrebno? Umjesto toga, portal Psychology Today nudi nekoliko alternativa, nekoliko misli koje valja napustiti i čime ih zamijeniti:

1. Za mene je kasno!

To je loša misao. U redu, možda nam je u par stvari prošao vlak. Možda više ne možemo imati djecu, narasti još koji centimetar ili prohodati s Johnom Lennonom.

Ali kada izraz “za mene je prekasno” koristite kao moto života, trujete se i lišavate se mogućnosti. Nije kasno za mnogo stvari. No ako tako mislite, zatvarate vrata imaginaciji i motivaciji.

Što napraviti umjesto toga?

Kad primijetite misao “za mene je kasno”, učinite nešto. Kad se Mary poželjela pridružiti biciklističkom klubu, pomislila je da je za nju prekasno. No tada se trgnula i uzela bicikl iz spremišta te se provozala susjedstvom. “Ja to mogu!”, pomislila je.

Liz je pomislila da je “za nju prekasno” kad je razmišljala da upiše poduzetnički tečaj. Zato je na internetu pronašla odgovarajući članak i ideje su počele samo frcati.

Umjesto da samo mislite, napravite nešto! Misao je otrov, a protuotrov je djelovanje!

2. Moji najbolji dani su iza mene!

To je također loša misao koja nas samo rastužuje. Tužna je pomisao da ste vi, zapravo najbolje od vas, prošlost, zauvijek izgubljeni.

Kate nedostaje tijelo koje je nekad imala: “Izgledala sam najbolje s 22 godine.” Missy je bila pustolovna: “Moj uzbudljiv život je gotov!” Susan je voljela brinuti o svima: “Najbolje mi je bilo kad je obitelj bila na okupu.”

Naravno, odvajanje od osoba ili stvari koje smo voljeli može biti teško. No želite li provoditi vrijeme oplakujući nekadašnji život ili želite živjeti?

Što napraviti umjesto toga?

Odlučite da postajete sve bolji i bolji. Inzistirajte na tome da je najbolje tek pred vama. Što je sada u vama posebno, jedinstveno i sjajno? Napravite popis. Zapištite svoje dobre strane i polijepite te papiriće uokolo. I ne slušajte druge već vi sami odlučite što je kod vas najbolje. Preuzmite odgovornost za vaš vlastiti narativ i pričajte priče koje vas vesele.

Kateino tijelo je jako. Ona je dobra plivačica. Missy svake godine otputuje nekamo. Susan organizira druženja u svom domu. Imamo život iza nas, ali živimo i u ovom trenutku. Učinimo život vrijednim!

3. Nitko ne želi čuti što stara žena ima za reći!

To je također loša misao. Je li istinita? Kako to znate? Jeste li pokušali reći nešto zanimljivo u posljednje vrijeme? Podižete li glas? Ili unaprijed pretpostavljate da vas nitko ne sluša, pa mumljate sebi u bradu? Što imate za reći? Koju biste poruku voljeli prenijeti?

Lako je dopustiti da vas proguta vakuum dobizma u kojem nemamo glasa. No to nije izgovor da kažemo da nas nitko ne želi čuti, pogotovo ako ništa i ne govorite.

Što napraviti umjesto toga?

Pričajte priče. Nazdravljajte. Pišite blog. Najvažnije je da govorite stvari koje su vam važne, da ustanovite što vam je važno i slušate sami sebe, da znate što vas zanima.

Onda kad odlučite što vam je okupiralo pažnju, naučite više o tome. A nakon toga ispričajte drugima što vas fascinira, što vas ispunjava energijom.

Lako je uljuljkati se u površno čavrljanje pa govoriti o vremenskim prilikama, no to nisu pravi razgovori. Vjerojatno ste previše vremena proveli sušajući druge i zaboravili kako da se i vaš glas čuje. No to nije nemoguće postići. To je osnažujuće. Pokušajte!

Zaokupite pažnju okupljenih oko stola za blagovanje i ispričajte im nešto zanimljivo. Budite u centru pažnje.

4. Ah ta današnja djeca…

I to je loša misao. Nemojte misliti tako niti izgovarati te riječi. To je umarajuće. To je… staro. To su govorili o vama, to su govorili o vašoj majci, a to su govorili i o njezinoj majci.

Ovo je istina: današnja djeca su fascinantna! Oduvijek su i bila. Zašto? Jer su različita. Imaju različite probleme, nove izume, žive u zanimljivo vrijeme. Osuđujući ih, gubite mogućnost da se s njima povežete na smisleni način. Odbacujući ih, propuštate priliku da se inspirirate i naučite nešto novo, da dobijete novu energiju, isprobate nove i zanimljive stvari.

Što napraviti umjesto toga?

Zainteresirajte se za nove generacije. Sprijateljite se s njima. Raspitajte se o njima. Čitajte njihove knjige. Slušajte njihovu glazbu. Plešite njihove plesove. Počujte njihove ideje, politička razmišljanja i stavove otvorenim umom. Najbolji način starenja je ne pokušavati ostati mlad, već se inspirirati mladim ljudima.

5. Prošlost je bolja od budućnosti

To je loša misao! Ako je tome doista tako, zašto uopće investirati u budućnost. Ako budućnost nije vrijedna, onda možemo jednostavno ostati na kauču, više piti, izolirati se od svijeta i prestati učiti. Ta misao “prošlost vrijedi više od budućnosti” zadržava nas, koči nam napredovanje i uvjerava nas da su naše poznije godine samo nešto što treba izdržati. Ako budućnost ne vrijedi, zašto uopće danas napraviti nešto smisleno?

Što napraviti umjesto toga?

Vaša budućnost, bez obzira imate li 49, 59 ili 99 godina, jako je važna. Važna je jer ste sada ovdje i dok god ste ovdje možete ono što dolazi učiniti smislenim. Tko želite biti? Tko ste budući vi? Pišite o toj osobi. Dizajnirajte je. Donosite odluke do posljednjeg daha.

6. Nemam puno toga za ponuditi

To je jako loša misao. Ona nas ljuti. Naravno, događa se da nam dobizam oduzme važnost i snagu u svijetu okrenutom mladima. No moramo li baš odlučiti da nemamo ništa za ponuditi? Naime, to bi vas moglo natjerati da odustanete, prestanete pokušavati.

Doprinos društvu, činjenje razlike, ostavljanje nasljeđa osobine su generativnosti. Taj je izraz skovao psiholog Erik Erikson i označava brigu za nadolazeće generacije. To se smatra važnim korakom u procesu starenja. Bez generativnosti, kaže Erikson, nema napretka. A tko želi tako nešto?

Što napraviti umjesto toga?

Pronađite način da date svoj doprinos. Ponudite nešto. Odlučite kako ćete pomoći i kome tu pomoć uputiti. Dajte sebe!

7. Ne mogu podnijeti još jedan gubitak!

To je loša misao. Vi ćete svakako iskusiti još neki gubitak jer gubici su, baš kao i starenje, dio života. Ne možete zaustaviti starenje baš kao što ne možete zaustaviti gubitke. Također, sazdani smo tako da sve to možemo izdržati.

Svaki put kad sami sebi kažemo da ne možemo izdržati još jedan gubitak, bez obzira radi li se o našem voljenom, našem ljubimcu, nečemu materijalnom ili možda samo zubu, osiguravamo si dodatnu patnju. Jer smrt i ponovno rađanje dio su kruga života.

Što napraviti umjesto toga?

Budite tu i sudjelujte u evoluciji svojega života. Vi ste dio tog mističnog, čarobnog svemira. Vi ste zvjezdana prašina. Gledajte svijet oko sebe s divljenjem! Obavljajte one male posebne rituale, povežite se s drugima. Sagledajte širu sliku. Volite. Počnite primjećivati sve pristranosti vezan uz starenje. Preuzmite odgovornost i činite stvari koje će vas odvesti na neko novo mjesto.

Mijenjajući način na koji mislite, promijenit ćete sebe. A mijenjanjem sebe, mijenjate svijet. Starenje je zapravo sjajno! A sjajni ste i vi!

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP