Prati nas

Mozaik

Dobizam – koliko ga zaista ima?

Diskriminacija na osnovu dobi zove se dobizam i raširena je pojava u našem društvu. Iako diskriminaciji mogu biti izložene i mlađe osobe, termin se uglavnom koristi za diskriminaciju starijih kad ih se zbog predrasuda i dobnih stereotipa omalovažava ili onemogućava u svakodnevnom aktivnostima.

Objavljeno

|

foto: Pixabay

Dobizam je termin koji se koristi za označavanje diskriminacije osoba ili grupa na osnovu njihove dobi. Prijevod je to engleskog termina „ageism“ koji je 1969. skovao liječnik, psihijatar i gerontolog Robert Neil Butler, inače prvi ravnatelj američkog Nacionalnog instituta za starenje. Iako se osobe može diskriminirati i na osnovu njihove mladosti, dobizam se uglavnom povezuje s diskriminacijom starijih osoba.

Ta diskriminacija može biti slučajna ili sistematična, a Butler ju je opisao kao kombinaciju tri povezana elementa: predrasude vezane uz stare osobe, staru dob i sam proces starenja; razni oblici diskriminacije starih osoba u praksi; institucionalna praksa koja podržava diskriminaciju starih. Razgovarali smo s nekoliko pripadnika starije generacije kako bismo doznali koliko su izloženi dobizmu u svakodnevnom životu.


Gordana (72) iz Zagreba

Pa ne mogu reći da sam se baš često sretala s tim. Valjda su ljudi s kojima se družim pretežno pristojni i ne dijele ljude s obzirom na godine. A ako netko i nije pristojan, ja se maknem. S takvim ljudima nemam što tražiti ionako. Dogodi se ponekad neka sitnica, na primjer da ti se netko dosta mlađi ne želi ustati u tramvaju. Mladi danas stalno bulje u te svoje mobitele i ne gledaju što se oko njih događa. A ponekad se i prave da ne primijete kad u tramvaju pored njih stoji netko stariji kome je sigurno teže stajati. Ali ne dam se ja. Kad je u tramvaju gužva, a netko tako sjedi i ne miče se, ja reagiram. Pristojno zamolim da mi ustupi stolicu jer ja ipak imam 72 godine, bole me noge i leđa. I mladi se tad ustanu kad ih lijepo zamoliš, ne mogu reći. A neki se dignu i sami. Ma sve vam to dolazi od kuće. Nekoga su roditelji naučili da bude pristojan a nekoga nisu.

Prvomajski prosvjed 2018.

foto: Sandro Bura

Vjekoslav (82) iz Zagreba

U svakodnevnom životu se nisam baš puno susretao s dobizmom. To je valjda zato što se najviše družim sa  starijima, ovakvima kao ja (smijeh). Ali zna me zasmetati na internetu. Ja jako volim internet i Facebook, pogotovo. Mislim da se dosta dobro snalazim, a ono što ne znam, pokažu mi kćeri. No smeta me što sve te neke upute nisu prilagođene starijima, a to je nepravedno jer starijih na internetu ima jako puno. Sve je prilagopđeno mlađima koji brzo pohvataju sve novotarije, a nama starijima ipak treba malo duže. I tu nastane problem. Ako imam problema s internetom ili mi treba neka pomoć ili informacija i nazovem svog teleoperatera i oni to sve tako na brzinu i bez volje „izbiflaju“ da nema šanse da se tu čovjek snađe. Oni bi trebali biti svjesni da ima jako puno njihovih korisnika koji su stariji i nisu toliko vješti s tehnologijom.

Na internetu najviše volim gledati o drugim gradovima i zemljama, zanima me politika i priroda. Ponekad komentiram nešto na internetu ili Facebooku i tu mi se znalo dogoditi da mi netko odgovori prilično bezobrazno samo zato što sam stariji. To niako nije u redu. Osim toga nemam nekih drugih problema.

Nada (75) iz Zagreba

Ja sam vam vrlo aktivna. U penziji sam već dosta dugo, no ponekad mi se čini da sad imam više posla nego dok sam radila. Putujem, dosta izlazim s prijateljicama i dva puta tjedno idem na vježbanje. Volim se srediti i uvijek imam frizuru, malo šminke i sređene nokte. Ja se sama sa sobom osjećam jako dobro. No nekoliko puta sam od dosta mlađih ljudi čula kako me komentiraju: „Što se ova stara toliko ‘larfa’, zašto se toliko šminka, pa što ona pokušava izgledati kao neka curica, pa kakve su to hlače, kakve cipele…“ To mi je grozno. Pa što bi se ljudi nakon određenih godina trebali prestati sređivati i izlaziti iz kuće? Zar postoji neki propis koji kaže da nakon sedamdesete više ne smiješ mazati nokte? Smiješno! Ali ne dira me to jako jer i oni će jednom doći u moje godine. Zapravo, doći će u moje godine ako budu imali sreće.

Zagreb, Maksimir (foto: Sandro Bura)

Vlasta (77) iz Zadra

Ja sam vam udovica već više od 15 godina. Muž je imao moždani udar i dvije sam ga godine njegovala. Kad je on umro, preselila sam u dom umirovljenika. Tako mi je bilo lakše i nisam više željela biti sama. Tamo sam upoznala jednog divnog gospodina, također udovca. Vlado mu je ime. Počeli smo se družiti i što da vam kažem – rodila se ljubav. Zavoljeli smo se jer smo imali slične životne priče, volimo slične stvari i lijepo nam je zajedno. Nisam očekivala da će se tako nešto dogoditi. Mislila sam da je to nemoguće. Ali vidite, dok je čovjek živ, sve se može dogoditi. No jako me neugodno iznenadilo kakve su ružne komentare ljudi imali. Neki, ne svi. Ali bilo ih je. Znali su reći da što si mi mislimo da smo tinejdžeri, kakvo je to ponašanje, pa zar smo tako brzo zaboravili naše pokojne bračne partnere… Jako me zaboljelo što su i neki meni bliski ljudi iz moje obitelji jako ružno reagirali. Pa zar bi ljubav trebala biti rezervirana samo za mlade? Što se stariji ne smiju zaljubiti? Uostalom, ja sam udovica već 15 godina, a moj Vlado 12. To je jako puno vremena. Zašto bismo bili sami ako nam je skupa bolje? Takvi ružni komentari su me jako razočarali. Čak sam i plakala, ali Vlado mu je tu velika utjeha i kaže mi da se ne obazirem na to. On mi je stvarno velika podrška.

Katica (73) iz Zadra

Ma mladi vam znaju misliti da mi stari ne razumijemo i ne primjećujemo neke stvari. Ali ako si star, pa nisi slijep i glup. Dogodi mi se da me u nekoj trgovini pokušaju preveslati. Misle da ako sam stara, da neću shvatiti. Evo recimo, neki dan sam uzela prašak za rublje koji je bio na akciji. No kad sam došla na blagajnu, zaračunali su mi ga po višoj cijeni. Ja sam se, naravno, pobunila, a blagajnica je bila tako bezobrazna i pokušala me uvjeriti da sam ja nešto krivo vidjela. Nakon što se nisam dala, pozvala je šeficu i još joj jako ružno preko telefona prokomentirala kako ju „neka stara gospođa gnjavi“. No kad je šefica došla, zajedno smo odnijele prašak do police gdje je bio i tamo doista vidjele da su stavili krivu cijenu. Šefica mi se poslije ispričala i stornirali su mi račun. Pa ja imam malu penziju i moram paziti na svaku kunu. Što si oni misle? Eto, takve stvari me smetaju.

Prvomajski prosvjed 2018.

foto: Sandro Bura

Vesna (69) iz Zagreba

Sve ovo što se događa, kako mi živimo, kako država brine odnosno ne brine za nas umirovljenike, sve vam je to jedna velika diskriminacija. Ja imam penziju 2000 kuna. Pa tko od toga može živjeti, pitam ja vas? Kad platim račune, ostane mi niti 1000 kuna za hranu. Ne pamtim kad sam zadnji put kupila nešto za obući, kad sam si nešto priuštila. Da nema moje djece, stvarno ne znam kako bih. A ja sam odradila 35 godina i 35 godina davala ovom društvu, a sad jedna spajam kraj s krajem i moram brojati svaki zalogaj. Evo, recite, zar to nije diskriminacija? Radiš čitav život i ondapod stare dane nemaš dovoljno ni za hranu. Sramota!

Vlado (78) iz Zagreba

Meni se neki dan dogodilo tu na rotoru kod Arene da su mi počeli trubiti jer se nisam uključio dovoljno brzo. Neki tip mi je vikao kroz prozor da šta ja još sa sto godina imam voziti. A ja vozim već pedeset godina i ni jedan sudar nisam imao. Možete si to zamisliti  – pedeset godina na cesti i ja nisam imao ni jedan sudar. A tad na rotoru je dolazio neki auto i nisam htio juriti. Sve ostalp je bilo u redu. Da sam mlađi, siguran sam da nitko ništa ne bi rekao, ali kad su vidjeli da sam stariji odmah je počela drama. To nije u redu.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.

.

Mozaik

Svi pričaju o tjelesnom mirisu starijih ljudi. No on možda uopće nije tako loš?

Potražite li na internetu odgovor na ovo pitanje, dobit ćete svakojaka mišljenja. A niti znanstvenici se ne slažu oko toga što uzrokuje taj poseban slatkast miris. I postoji li on uopće.

Objavljeno

|

Prošle smo godine ja i moj muž proveli par mjeseci putujući. Za to vrijeme smo našu kuću iznajmili starijem bračnom paru dok se njihova kuća preuređivala. Kad smo se nakon nekoliko mjeseci vratili, kuća je bila besprijekorno čista no u zraku je bio specifičan miris: pomalo ustajao i slatkast, imao je i notu jagoda u kartonskoj kutiji, piše za New York Times Ann Bauer.

Obrisala sam površine i oprala podove no miris je i dalje bio tu. Nije to bio jako neugodan miris ali pomalu čudan i ljudski. Kasnije te večeri sam potražila na internetu: “Imaju li stariji ljudi poseban miris?” Odgovori koje sam dobila bili su da. I ne. I možda.


Spomenula sam to svoje pitanje grupi spisateljica s kojima se povremeno družim, i koje su u dobi od 40 do 70 godina, i dobila vrlo različite odgovore. Mlađe žene su rekle da postoji miris koje povezuju sa starenjem, no starije su to smatrale dobizmom, a neke se čak i uvrijedile.

Meni su 53 godine i postajem sve osjetljivija na ovo pitanje, no također trebam i informacije. Ako postoji način da popravim svoj osobni miris, sada i u budućnosti, želim znati. Zato sam odgovor potražila kod dvoje renomiranih znanstvenika i od njih dobila jednako podijeljeno mišljenje.

Svi su nanjušili stariju osobu

Johan Lundstrom, 46-godišnji biolog u istraživačkom centru za kemiju Monell, kaže da su njegova istraživanja potvrdila ono što su japanski znanstvenici ustanovili još 2001. Nezasićeni aldehid zvan 2-nonenal u većoj je mjeri prisutan na koži starijih osoba gdje često proizvodi specifičan travkast, voskast ili masnjikav miris.

Njegova studija analizirala je uzorke znoja ispod pazuha ljudi u dobi između 20 i 95 godina  i zatim te uzorke ponudila 41 sudioniku na ocjenjivanje koji su trebali reći koliko im je neki miris intenzivan ili neugodan. Sudionici su također mogli označiti misle li da pojedini miris dolazi od mlađe ili starije osobe, a Lundstrom je poslije analizom ustanovio da su skoro svi pogodili ako se radilo o starijoj osobi.

Miris starijih je slabiji od mirisa mlađih ljudi

No George Preti, 74-godišnji organski kemičar također iz centra Monell, kaže kako se njegova istraživanja ne poklapaju s onima japanskih znanstvenika ili doktora Lundstroma. Doktor Preti je uzimao uzorke s kože gornjeg dijela leđa i nadlaktica, podvrgao ih kromatografiji i spektrometriji te ustanovio da niti jedna metoda analize nije otkrila prisutnost 2-nonenal kod starijih ispitanika.

“Miris starijih ljudi je zapravo slabiji od mlađih”, kaže doktor Preti. “Ukoliko ne odete u neki starački dom gdje postoje različiti higijenski aspekti, nećete pronaći onaj tipičan slatkasti miris o kojemu svi pričaju.”

“Znam što vam je George rekao”, kazao je doktor Lundstrom. “No on je u krivu. Njegova studija je bila postavljena preusko. On je osjetljiv na ovu temu jer je i on sam star.”

Najgore vonjaju sredovječni muškarci

Općenito, studije pokazuju da na “slijepom testu” mirisa najgore prolaze sredovječni muškarci jer njihov miris uvijek bude proglašen najgorim, gorim i od mlađih i od starijih osoba. Najbolji miris, unatoč našim strahovima, imaju sredovječne žene. Kemijska analiza otkriva zašto je to tako: mlađi i stariji imaju nižu razinu lojne sekrecije.

Studija doktora Lundstroma potvrdila je postojanje “mirisa starih ljudi” no naglasio je da većina sudionika ispitivanja taj miris nije ocijenila kao neogodan već neutralan. Lundstrom vjeruje da se taj miris percipira kao neugodan uglavnom zbog konteksta. Lundstrom to uspoređuje s mirisom kravlje balege kojeg u štali smatramo prirodnim, no u spavaćoj sobi uznemirujućim i neugodnim.

Sve je u kontekstu

“U japanskoj studiji su oni ljudi kojima nije rečeno o kakvom se mirisu radi, miris ocijenili neutralnim. No kad su ljudi znali da je miris od starije osobe, ocijenili su ga neugodnim.”

Pristranost u Japanu je očita. Oni čak imaju i riječ za miris starijih ljudi – kareishu – i ona ima negativnu konotaciju. Jedna japanska kompanija, Mirai Clinical, za 16 dolara prodaje i poseban sapun od kakija za koji obećaje da eliminira “uvredljive mirise”.

Doktor Preti sumnja u znanstvenost studije iz 2001. “Kad je studija objavljena, bilo mi je 57 godina i bio sam prilično uvrijeđen njome. Grupa sudionika koje su označili kao stare, uključivala je i ljude od 40 godina. Pa to je ludo!”, kaže doktor Preti.

S druge strane, doktor Lundstrom prihvaća zaključke japanske studije no sumnja u učinkovitost proizvoda baziranih na priči o kereishu; kaže kako nikakav skupocjeni sapun neće popraviti stvar. “Miris ima vrlo veliku podsvjesnu komponentu, pa maskiranje neće pomoći. Svaki miris se veže uz poseban kemijski receptor u nosu i ta informacije putuje čak i kroz vrlo intenzivan parfem”, kaže Lundstrom.

Umjesto toga, on svojim vlastitim ostarjelim roditeljima savjetuje da ostanu aktivni, redovito zrače kuću i peru odjeću i posteljinu, čak i ako se ne doima prljavo. Druge faktore poput genetske predispozicije ili općeg zdravlja je teže kontrolirati.

Bolesti utječu na miris…

Znanstvenici se slažu da ljudi s kroničnim bolestima češće imaju poseban miris, bez obzira na dob. Doktor Preti to više povezuje s posebnom prehranom, metabolizmom i osobnom higijenom, a doktor Lundstrom s mogućnošću – koja je još u postupku istraživanja – da upalni procesi u tijelu uzrokuju odumiranje stanica što proizvodi određen miris.

Doktor Preti, unatoč svojem uvjerenju da stariji ljudi mirišu manje intenzivno i bolje od mlađih ljudi, preporučuje istu stvar.

“To zvuči dosta razumno”, kaže doktor Preti nakon što je čuo Lundstromovu teoriju. “Mi nismo razgovarali o upalnim procesima, a svi sudionici studije rekli su da su zdravi.”

Oba znanstvenika spomenula su da ljudi s godinama, uglavnom oko sedmog desetljeća, pomalo gube osjet mirisa što dovodi do smanjenog osjeta vlastitog mirisa – poput disanja u vlastite dlanove ili njuškanje vlastitog pazuha.

“Uvjeren sam da zdrav osamdesetogodišnjak proizvodi manje mirisa od zdravog tridesetogodišnjaka”, nastavlja doktor Preti. “No kad se u sve upletu bolest i nepokretnost, stvar se komplicira. Vjerujte mi, ja sam brinuo o nekome tko je imao moždani udar. To je posve druga stvar.”

Nonenal i njegov rođak slađeg mirisa, nonanal, aldehidi su otkriveni u dvadesetim godinama prošlog stoljeća otkada se u malim količinama koriste u industriji mirisa i aroma.

“Nonanal, koji se također može naći i na koži starijih ljudi, u industriji parfema zove se i aldehid C-9 i jedan je od sastojaka slavnog parfema Chanel 5′” kaže doktor Craig Warren, konzultant za mirise i bivši potpredsjednik međunarodne kompanije Internationals Flavors and Fragrances.

… a i prehrana

“Moguće je da je taj aldehid prisutniji kod Japanaca nego Amerikanaca”, kaže Warren. (Doktor Preti je iznio pretpostavku da je tome tako jer Japanci jedu mnogo ribe.) “Sada mi je skoro 80 godina i proveo sam život istražujući mirise. Da mi netko kaže da imam specifičan miris, ne bih se uvrijedio nego bih pokušao nešto poduzeti u vezi s time.”

Nova metoda maskiranja mirisa možda je ključ. Doktor Warren surađuje s kompanijom iz Illinoisa, Belle Aire Creations, koja je razvila tehniku maskiranja mirisa većom molekulom koja više ne može s površine “pobjeći” u zrak. “Nonenal bi bio savršeni kandidat za tu tehniku maskiranja'”, kaže doktor Warren. “No koliko ja znam, nitko nije u potrazi za sredstvom kojim bi maskirao taj miris. Tržište nije izrazilo potrebu za tim.”

No možda se radi o tome da je ta tema preosjetjiva za američku kompaniju, dodaje Warren. Neki proizvođači sredstava za žensku higijenu optuženi su za seksizam pa se kompanije možda boje da ne naljute starije kupce.

I na kraju: Ne brinite

Za sada je najbolji način da se riješite mirisa povezanih sa starenjem taj da se dobro brinete o sebi i svom domu: vježbajte, ostanite zdravi i hidratizirani, jedite zdravu hranu, otvorite prozore, redovito perite i čistite. I ne brinite o mirisu.

Nedavno sam svratila do onih starijih prijatelja kojima sam svojevremeno iznajmila kuću. Dok je gospođa posluživala čaj, ponovno sam osjetila onaj slatkasti miris kojeg se nisam mogla riješiti u svojoj kući. No u njihovom udobnom i šarmantnom domu ispunjenom jastucima i tepisima, nije me smetao.

Kontekst, pomislila sam. S obzirom na to, doktor Lundstrom je imao pravo.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP