Prati nas

Mozaik

Euforija i sivi oblak: Što se zapravo dogodilo na dočeku Vatrenih?

Odgovornost ne treba tražiti među nogometašima nesvjesnima političke poruke koju su poslali. Baš kao i u drugim zemljama, njihov javni identitet nije zasnovan na građanskom angažmanu. Uostalom, oni su i inače glazbeno fluidni pa će jučer slušati Thompsona, a već dana zaplesati uz Daru Bubamaru i Milu Kitića.

Objavljeno

|

“Povratak Vatrenih popraćen je kolektivnom euforijom koju su mnogi usporedili s nacionalnim ushitom koji je izazvala operacija Oluja. Kao i tada, mnogi misle da je riječ o nultoj točki hrvatske renesanse. Stvarno?” piše Deutsche Welle.

Doček nogometne reprezentacije po svojim razmjerima bio je spektakl kakvog Hrvatska ne pamti i impresivan je po mnogočemu. Prvenstveno po izostanku ozbiljnih incidenata i sigurnosne prijetnje, unatoč pola milijuna navijača koji su se rasporedili na 15 kilometara dugoj trasi, o čemu su oduševljeno izvijestili i brojni strani novinari. Povremene provokacije u vidu ustaškog pozdrava „Za dom spremni” i isticanja parola i simbola propale NDH bili su daleko ispod očekivanog što se može smatrati velikim uspjehom hrvatskih građana.


Thompson – sivi oblak nad autobusom

Činjenicu da su nogometaši i izbornik Zlatko Dalić u pobjednički autobus koji se satima kretao kroz razdraganu masu pozvali ikonu tvrde desnice – pjevača Marka Perkovića Thompsona unio je, prije svega, nervozu u dobar dio pratitelja spektakla. „Hoće li se veličanstven doček pretvoriti u nacionalistički dernek?” pitanje je koje su si međusobno postavljali kolege novinari svjesni da bi Thompsonova pjesma „Čavoglave“ koja počinje upravo sa „Za dom spremni” mogla uništiti cijeli događaj i promijeniti njegov smisao. Iako je na inzistiranje nogometaša zapjevao u finalu spektakla, „Čavoglave“ su izostale, a publika nije negodovala kada je organizator prekinuo ovaj nastup. To je bilo i svojevrsno poniženje za Thompsona koji je proglašen sivim oblakom nad ovom navijačkom paradom. Umjesto ratničke, okupljeni građani odabrali su navijačku pjesmu.

Odgovornost ne treba tražiti među nogometašima nesvjesnima političke poruke koju su poslali. Baš kao i u drugim zemljama, njihov javni identitet nije zasnovan na građanskom angažmanu. Uostalom, oni su i inače glazbeno fluidni pa će jučer slušati Thompsona, a već dana zaplesati uz Daru Bubamaru i Milu Kitića. Prije svega, riječ je o propustu organizatora koji nije na vrijeme predvidio ovakav desant na pozornicu koja ipak nije postavljena za privatnu zabavu sportskih heroja.

Kako je nastala euforija?

Osim na sjajnom sportskom uspjehu, ovaj fenomen euforičnog dočeka nogometaša počiva na stanju koje su kreirali mediji i vladajući političari namećući nogomet kao tabletu Prozaca depresivnoj naciji. Pripisivale su se tako izborniku Zlatku Daliću čudesne moći stvaranja nacionalnog zajedništva, a srebro doneseno iz Rusije predstavljano je kao ishodišna točka nove hrvatske renesanse. U svemu su sudjelovali i brojni stručnjaci, od psihologa preko politologa do sociologa čiji su nastupi pomalo nalikovali predavanjima self-help majstora u naivnom preslikavanju nogometne svlačionice na politiku i gospodarstvo.

No Dalić je samo nogometni izbornik i sportaš i od njega ne treba očekivati akcije koje će spasiti društvo. Pokazao je to već u pomalo bahatom odgovoru novinaru koji ga je pitao zašto je pozvao Thompsona u autobus. „Hrvatska je druga u svijetu, a vi mene pitate o pjevačima, nemojte me provocirati. Pjevao je pjevač koji je naša himna“, rekao je  i otkrio da zajedništvo o kojem je govorio nije zajedništvo u toleranciji i promoviranju vrijednosti prihvatljivih svima.

Tko se sve pokušao okoristiti narodnim veseljem?

Očekivano, privatizacija domoljublja i zajedništva nije izostala na konzervativno-klerikalnom dijelu političke scene koja je u narodnoj radosti vidjela mobilizacijski moment za obračun s neistomišljenicima i vladajućima.

„Zajedništvo naroda, Crkve, vojske i Vatrenih postoji. Rat razdora, kako bi zadržali svoje privilegije i jaram nad narodom, su opet proglasili političari i sluganska pera. Nećemo vas više trpjeti. Izgubiti ćete na svim frontama. Već ste izgubili, samo je pitanje vremena kada ćete nestati. I povijest će vas zvati ono što jeste, bezlične sluge i izdajnici. Živjela hrvatska sloboda!“ S tim je riječima na „narodne neprijatelje“ ukazao Vice Batarelo, jedan od vođa konzervativne revolucije u Hrvatskoj.

Korak dalje otišao je popularni hrvatski svećenik Ivan Ike Mandurić, podupiratelj prosvjeda iz Savske 66 kojim je mali dio branitelja rušio vladu Zorana Milanovića (SDP). I ovoga puta Mandurić dušmanina vidi u Banskim dvorima pa, između ostalog poručuje da je premijer Andrej Plenković (HDZ) narodni neprijatelj broj 1. „Njegova politika svodi se na gaženje i zatiranje nacionalnog identiteta i kršćanskih vrijednosti i svega onog što je Hrvat teškom mukom pod svakakvim terorima čuvao i gradio i zašto su branitelji ginuli“, piše svećenik o Plenkoviću kao „pravom pravcatom nacionalnom izdajniku prvog reda“ i dodaje: „Ovaj zanos, sam po sebi, silno puno znači i više ništa neće biti isto. No, istovremeno, dok sve ostaje  na samom zanosu, sve će ostati isto. Sve dok se ne anulira i onesposobi najvećeg neprijatelja Hrvatske – premijera; sve dok izdajnik naroda – njegovog duha, identiteta i vjere – ima vlast“, zaključuje ovaj sluga božji.

Vladimir Putin, Emmauel Macron i Kolinda Grabar-Kitarović

Predsjednica na svjetskom tronu

Iako se Mandurić naknadno ispričao za ove riječi, u njima je sublimirano sve ono što su u nogomet posljednjih tjedana pokušali učitati oni koji se nisu samo veselili nogometnom uspjehu, a to je lov na političke neprijatelje. No političko vrhnje sporta u Hrvatskoj uvijek je znao pobrati baš HDZ. I ovoga puta u sjeni nogometne groznice, ispod radara, donijete su važne državne odluke. I predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, izvorna hadezeovka, svojim je neobičnim i neobuzdanim ponašanjem u Rusiji postigla planetarni uspjeh među ljudima sitih političara otuđenih od vlastite biračke baze. Doduše, slika Hrvatske koju je prezentirala, a u kojoj državnici dišu s narodom, putuju jeftinim prijevozom i u kojoj žena može biti što god poželi, ne odgovara stvarnosti.

Današnje jutro u Zagrebu je sasma obično, svakodnevno. Oni koji moraju radi otišli su na posao. Oni koji nemaju stalni posao, gledaju kako preživjeti do iduće socijalne naknade ili honorara isplaćenog na crno. Oni sretniji, već su na plaži. Neki već plaču kako će iduće dvije godine morati otplaćivati kredit koji su dignuli za put u Rusiju. Euforija naočigled popušta i sve je manje vremena za one koji se žele okoristiti njome. (Siniša Bogdanić, Deutsche Welle

.

Mozaik

Gej par koji želi udomiti dijete poručio hejterima: Udomite ih vi i riješite problem

Ovi zagovornici reducirane ljubavi i reducirane zbilje ne shvaćaju da spolni čin i seksualnost ne ulaze u područje odgoja, udomiteljstva i posvajanja, kaže saborski zastupnik Marko Vučetić.

Objavljeno

|

Autor

Ivo Šegota i Mladen Kožić istospolni su par koji želi udomiti dijete. U Centru za socijalnu skrb su im odbili dati dozvolu za udomljavanje, oni su se žalili Ministarstvu, to nije prošlo pa su na Upravnom sudu dobili presudu bez mogućnosti žalbe prema kojoj imaju pravo ući u postupak za udomljavanje. Krenuli su ponovno u Centar i unatoč presudi dobili odbijenicu.

“Da sam sâm došao, ne bi me se propitivalo, bili bi presretni u Centru, imam najbolje godine, živim u urbanoj sredini, visoko sam obrazovan, situiran. Upadam u idealan prozor udomitelja”, rekao je Šegota za RTL. Mladen i Ivo žalit će se Ministarstvu obitelji i sigurni su da ono neće ponoviti glupost Centra te da će donijeti jedinu pravnu odluku.


Puno je onih koji bi im uskratili mogućnost udomljavanja, navodno zbog brige za djecu, a zapravo zbog predrasuda koje gaje prema homoseksualnim osobama. “Govorimo o tisuću i više djece koja svoje djetinjstvo provode u sirotištima. Svi ti protivnici neka udome dvoje, troje djece, koliko smo mi htjeli i riješili bismo sve probleme. Mi ne bismo imali koga udomiti i svi bi bili sretni osim nas dvojice. Mi smo država puna licemjerja, te koji su najglasniji ne vidimo da dolaze u Centar. A u Hrvatskoj kronično nedostaje udomitelja”, kazao je Ivo u programu RTL-a.

Vučetić: Zagovornici reducirane ljubavi žele Hrvatsku svesti na manijakalnu pseudo-tvorevinu

Ova je tema došla i do sabornice. Protekli tjedan razotkrila se gola zbilja Hrvatske, kazao je u svom slobodnom govoru Marko Vučetić iz Kluba nezavisnih zastupnika. “Imali smo nekoliko slučajeva koji nas maksimalno provociraju kao društvo. Svjedočili smo slučaju Ive Šegote i Mladena Kožića kojima je uskraćeno udomiteljstvo. Ono im je uskraćeno zbog jedne argumentacije, a to je protuhumana argumentacija.”

Marko Vučetić (screenshot: N1)

“Argumentacija koja proizlazi ih onih slojeva društva koji smatraju da njihov reducirani pogled, reducirana ljubav i reducirano roditeljstvo, reducirana kultura, reducirani jezik, reducirana vjera, reducirana humanost trebaju biti mjera humanosti čitave države”, kazao je Vučetić, podsjetivši da je Šegoti i Kožiću uskraćeno udomiteljstvo zbog toga što žive u istospolnoj zajednici.

Kaže da je to neprihvatljivo. „Ovi zagovornici reducirane ljubavi i reducirane zbilje ne shvaćaju da spolni čin i seksualnost ne ulaze u područje odgoja, udomiteljstva i posvajanja. Oni koji smatraju da zbog seksualne orijentacije nekome treba uskratit udomiteljstvo nisu ništa drugo nego manijakalni dijelovi društva koji Hrvatsku žele svesti na manijakalnu pseudotvorevinu’, kaže Vučetić.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP