Prati nas

Mozaik

Euforija i sivi oblak: Što se zapravo dogodilo na dočeku Vatrenih?

Odgovornost ne treba tražiti među nogometašima nesvjesnima političke poruke koju su poslali. Baš kao i u drugim zemljama, njihov javni identitet nije zasnovan na građanskom angažmanu. Uostalom, oni su i inače glazbeno fluidni pa će jučer slušati Thompsona, a već dana zaplesati uz Daru Bubamaru i Milu Kitića.

Objavljeno

|

“Povratak Vatrenih popraćen je kolektivnom euforijom koju su mnogi usporedili s nacionalnim ushitom koji je izazvala operacija Oluja. Kao i tada, mnogi misle da je riječ o nultoj točki hrvatske renesanse. Stvarno?” piše Deutsche Welle.

Doček nogometne reprezentacije po svojim razmjerima bio je spektakl kakvog Hrvatska ne pamti i impresivan je po mnogočemu. Prvenstveno po izostanku ozbiljnih incidenata i sigurnosne prijetnje, unatoč pola milijuna navijača koji su se rasporedili na 15 kilometara dugoj trasi, o čemu su oduševljeno izvijestili i brojni strani novinari. Povremene provokacije u vidu ustaškog pozdrava „Za dom spremni” i isticanja parola i simbola propale NDH bili su daleko ispod očekivanog što se može smatrati velikim uspjehom hrvatskih građana.


Thompson – sivi oblak nad autobusom

Činjenicu da su nogometaši i izbornik Zlatko Dalić u pobjednički autobus koji se satima kretao kroz razdraganu masu pozvali ikonu tvrde desnice – pjevača Marka Perkovića Thompsona unio je, prije svega, nervozu u dobar dio pratitelja spektakla. „Hoće li se veličanstven doček pretvoriti u nacionalistički dernek?” pitanje je koje su si međusobno postavljali kolege novinari svjesni da bi Thompsonova pjesma „Čavoglave“ koja počinje upravo sa „Za dom spremni” mogla uništiti cijeli događaj i promijeniti njegov smisao. Iako je na inzistiranje nogometaša zapjevao u finalu spektakla, „Čavoglave“ su izostale, a publika nije negodovala kada je organizator prekinuo ovaj nastup. To je bilo i svojevrsno poniženje za Thompsona koji je proglašen sivim oblakom nad ovom navijačkom paradom. Umjesto ratničke, okupljeni građani odabrali su navijačku pjesmu.

Odgovornost ne treba tražiti među nogometašima nesvjesnima političke poruke koju su poslali. Baš kao i u drugim zemljama, njihov javni identitet nije zasnovan na građanskom angažmanu. Uostalom, oni su i inače glazbeno fluidni pa će jučer slušati Thompsona, a već dana zaplesati uz Daru Bubamaru i Milu Kitića. Prije svega, riječ je o propustu organizatora koji nije na vrijeme predvidio ovakav desant na pozornicu koja ipak nije postavljena za privatnu zabavu sportskih heroja.

Kako je nastala euforija?

Osim na sjajnom sportskom uspjehu, ovaj fenomen euforičnog dočeka nogometaša počiva na stanju koje su kreirali mediji i vladajući političari namećući nogomet kao tabletu Prozaca depresivnoj naciji. Pripisivale su se tako izborniku Zlatku Daliću čudesne moći stvaranja nacionalnog zajedništva, a srebro doneseno iz Rusije predstavljano je kao ishodišna točka nove hrvatske renesanse. U svemu su sudjelovali i brojni stručnjaci, od psihologa preko politologa do sociologa čiji su nastupi pomalo nalikovali predavanjima self-help majstora u naivnom preslikavanju nogometne svlačionice na politiku i gospodarstvo.

No Dalić je samo nogometni izbornik i sportaš i od njega ne treba očekivati akcije koje će spasiti društvo. Pokazao je to već u pomalo bahatom odgovoru novinaru koji ga je pitao zašto je pozvao Thompsona u autobus. „Hrvatska je druga u svijetu, a vi mene pitate o pjevačima, nemojte me provocirati. Pjevao je pjevač koji je naša himna“, rekao je  i otkrio da zajedništvo o kojem je govorio nije zajedništvo u toleranciji i promoviranju vrijednosti prihvatljivih svima.

Tko se sve pokušao okoristiti narodnim veseljem?

Očekivano, privatizacija domoljublja i zajedništva nije izostala na konzervativno-klerikalnom dijelu političke scene koja je u narodnoj radosti vidjela mobilizacijski moment za obračun s neistomišljenicima i vladajućima.

„Zajedništvo naroda, Crkve, vojske i Vatrenih postoji. Rat razdora, kako bi zadržali svoje privilegije i jaram nad narodom, su opet proglasili političari i sluganska pera. Nećemo vas više trpjeti. Izgubiti ćete na svim frontama. Već ste izgubili, samo je pitanje vremena kada ćete nestati. I povijest će vas zvati ono što jeste, bezlične sluge i izdajnici. Živjela hrvatska sloboda!“ S tim je riječima na „narodne neprijatelje“ ukazao Vice Batarelo, jedan od vođa konzervativne revolucije u Hrvatskoj.

Korak dalje otišao je popularni hrvatski svećenik Ivan Ike Mandurić, podupiratelj prosvjeda iz Savske 66 kojim je mali dio branitelja rušio vladu Zorana Milanovića (SDP). I ovoga puta Mandurić dušmanina vidi u Banskim dvorima pa, između ostalog poručuje da je premijer Andrej Plenković (HDZ) narodni neprijatelj broj 1. „Njegova politika svodi se na gaženje i zatiranje nacionalnog identiteta i kršćanskih vrijednosti i svega onog što je Hrvat teškom mukom pod svakakvim terorima čuvao i gradio i zašto su branitelji ginuli“, piše svećenik o Plenkoviću kao „pravom pravcatom nacionalnom izdajniku prvog reda“ i dodaje: „Ovaj zanos, sam po sebi, silno puno znači i više ništa neće biti isto. No, istovremeno, dok sve ostaje  na samom zanosu, sve će ostati isto. Sve dok se ne anulira i onesposobi najvećeg neprijatelja Hrvatske – premijera; sve dok izdajnik naroda – njegovog duha, identiteta i vjere – ima vlast“, zaključuje ovaj sluga božji.

Vladimir Putin, Emmauel Macron i Kolinda Grabar-Kitarović

Predsjednica na svjetskom tronu

Iako se Mandurić naknadno ispričao za ove riječi, u njima je sublimirano sve ono što su u nogomet posljednjih tjedana pokušali učitati oni koji se nisu samo veselili nogometnom uspjehu, a to je lov na političke neprijatelje. No političko vrhnje sporta u Hrvatskoj uvijek je znao pobrati baš HDZ. I ovoga puta u sjeni nogometne groznice, ispod radara, donijete su važne državne odluke. I predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, izvorna hadezeovka, svojim je neobičnim i neobuzdanim ponašanjem u Rusiji postigla planetarni uspjeh među ljudima sitih političara otuđenih od vlastite biračke baze. Doduše, slika Hrvatske koju je prezentirala, a u kojoj državnici dišu s narodom, putuju jeftinim prijevozom i u kojoj žena može biti što god poželi, ne odgovara stvarnosti.

Današnje jutro u Zagrebu je sasma obično, svakodnevno. Oni koji moraju radi otišli su na posao. Oni koji nemaju stalni posao, gledaju kako preživjeti do iduće socijalne naknade ili honorara isplaćenog na crno. Oni sretniji, već su na plaži. Neki već plaču kako će iduće dvije godine morati otplaćivati kredit koji su dignuli za put u Rusiju. Euforija naočigled popušta i sve je manje vremena za one koji se žele okoristiti njome. (Siniša Bogdanić, Deutsche Welle

.

Mozaik

Svi pričaju o tjelesnom mirisu starijih ljudi. No on možda uopće nije tako loš?

Potražite li na internetu odgovor na ovo pitanje, dobit ćete svakojaka mišljenja. A niti znanstvenici se ne slažu oko toga što uzrokuje taj poseban slatkast miris. I postoji li on uopće.

Objavljeno

|

Prošle smo godine ja i moj muž proveli par mjeseci putujući. Za to vrijeme smo našu kuću iznajmili starijem bračnom paru dok se njihova kuća preuređivala. Kad smo se nakon nekoliko mjeseci vratili, kuća je bila besprijekorno čista no u zraku je bio specifičan miris: pomalo ustajao i slatkast, imao je i notu jagoda u kartonskoj kutiji, piše za New York Times Ann Bauer.

Obrisala sam površine i oprala podove no miris je i dalje bio tu. Nije to bio jako neugodan miris ali pomalu čudan i ljudski. Kasnije te večeri sam potražila na internetu: “Imaju li stariji ljudi poseban miris?” Odgovori koje sam dobila bili su da. I ne. I možda.


Spomenula sam to svoje pitanje grupi spisateljica s kojima se povremeno družim, i koje su u dobi od 40 do 70 godina, i dobila vrlo različite odgovore. Mlađe žene su rekle da postoji miris koje povezuju sa starenjem, no starije su to smatrale dobizmom, a neke se čak i uvrijedile.

Meni su 53 godine i postajem sve osjetljivija na ovo pitanje, no također trebam i informacije. Ako postoji način da popravim svoj osobni miris, sada i u budućnosti, želim znati. Zato sam odgovor potražila kod dvoje renomiranih znanstvenika i od njih dobila jednako podijeljeno mišljenje.

Svi su nanjušili stariju osobu

Johan Lundstrom, 46-godišnji biolog u istraživačkom centru za kemiju Monell, kaže da su njegova istraživanja potvrdila ono što su japanski znanstvenici ustanovili još 2001. Nezasićeni aldehid zvan 2-nonenal u većoj je mjeri prisutan na koži starijih osoba gdje često proizvodi specifičan travkast, voskast ili masnjikav miris.

Njegova studija analizirala je uzorke znoja ispod pazuha ljudi u dobi između 20 i 95 godina  i zatim te uzorke ponudila 41 sudioniku na ocjenjivanje koji su trebali reći koliko im je neki miris intenzivan ili neugodan. Sudionici su također mogli označiti misle li da pojedini miris dolazi od mlađe ili starije osobe, a Lundstrom je poslije analizom ustanovio da su skoro svi pogodili ako se radilo o starijoj osobi.

Miris starijih je slabiji od mirisa mlađih ljudi

No George Preti, 74-godišnji organski kemičar također iz centra Monell, kaže kako se njegova istraživanja ne poklapaju s onima japanskih znanstvenika ili doktora Lundstroma. Doktor Preti je uzimao uzorke s kože gornjeg dijela leđa i nadlaktica, podvrgao ih kromatografiji i spektrometriji te ustanovio da niti jedna metoda analize nije otkrila prisutnost 2-nonenal kod starijih ispitanika.

“Miris starijih ljudi je zapravo slabiji od mlađih”, kaže doktor Preti. “Ukoliko ne odete u neki starački dom gdje postoje različiti higijenski aspekti, nećete pronaći onaj tipičan slatkasti miris o kojemu svi pričaju.”

“Znam što vam je George rekao”, kazao je doktor Lundstrom. “No on je u krivu. Njegova studija je bila postavljena preusko. On je osjetljiv na ovu temu jer je i on sam star.”

Najgore vonjaju sredovječni muškarci

Općenito, studije pokazuju da na “slijepom testu” mirisa najgore prolaze sredovječni muškarci jer njihov miris uvijek bude proglašen najgorim, gorim i od mlađih i od starijih osoba. Najbolji miris, unatoč našim strahovima, imaju sredovječne žene. Kemijska analiza otkriva zašto je to tako: mlađi i stariji imaju nižu razinu lojne sekrecije.

Studija doktora Lundstroma potvrdila je postojanje “mirisa starih ljudi” no naglasio je da većina sudionika ispitivanja taj miris nije ocijenila kao neogodan već neutralan. Lundstrom vjeruje da se taj miris percipira kao neugodan uglavnom zbog konteksta. Lundstrom to uspoređuje s mirisom kravlje balege kojeg u štali smatramo prirodnim, no u spavaćoj sobi uznemirujućim i neugodnim.

Sve je u kontekstu

“U japanskoj studiji su oni ljudi kojima nije rečeno o kakvom se mirisu radi, miris ocijenili neutralnim. No kad su ljudi znali da je miris od starije osobe, ocijenili su ga neugodnim.”

Pristranost u Japanu je očita. Oni čak imaju i riječ za miris starijih ljudi – kareishu – i ona ima negativnu konotaciju. Jedna japanska kompanija, Mirai Clinical, za 16 dolara prodaje i poseban sapun od kakija za koji obećaje da eliminira “uvredljive mirise”.

Doktor Preti sumnja u znanstvenost studije iz 2001. “Kad je studija objavljena, bilo mi je 57 godina i bio sam prilično uvrijeđen njome. Grupa sudionika koje su označili kao stare, uključivala je i ljude od 40 godina. Pa to je ludo!”, kaže doktor Preti.

S druge strane, doktor Lundstrom prihvaća zaključke japanske studije no sumnja u učinkovitost proizvoda baziranih na priči o kereishu; kaže kako nikakav skupocjeni sapun neće popraviti stvar. “Miris ima vrlo veliku podsvjesnu komponentu, pa maskiranje neće pomoći. Svaki miris se veže uz poseban kemijski receptor u nosu i ta informacije putuje čak i kroz vrlo intenzivan parfem”, kaže Lundstrom.

Umjesto toga, on svojim vlastitim ostarjelim roditeljima savjetuje da ostanu aktivni, redovito zrače kuću i peru odjeću i posteljinu, čak i ako se ne doima prljavo. Druge faktore poput genetske predispozicije ili općeg zdravlja je teže kontrolirati.

Bolesti utječu na miris…

Znanstvenici se slažu da ljudi s kroničnim bolestima češće imaju poseban miris, bez obzira na dob. Doktor Preti to više povezuje s posebnom prehranom, metabolizmom i osobnom higijenom, a doktor Lundstrom s mogućnošću – koja je još u postupku istraživanja – da upalni procesi u tijelu uzrokuju odumiranje stanica što proizvodi određen miris.

Doktor Preti, unatoč svojem uvjerenju da stariji ljudi mirišu manje intenzivno i bolje od mlađih ljudi, preporučuje istu stvar.

“To zvuči dosta razumno”, kaže doktor Preti nakon što je čuo Lundstromovu teoriju. “Mi nismo razgovarali o upalnim procesima, a svi sudionici studije rekli su da su zdravi.”

Oba znanstvenika spomenula su da ljudi s godinama, uglavnom oko sedmog desetljeća, pomalo gube osjet mirisa što dovodi do smanjenog osjeta vlastitog mirisa – poput disanja u vlastite dlanove ili njuškanje vlastitog pazuha.

“Uvjeren sam da zdrav osamdesetogodišnjak proizvodi manje mirisa od zdravog tridesetogodišnjaka”, nastavlja doktor Preti. “No kad se u sve upletu bolest i nepokretnost, stvar se komplicira. Vjerujte mi, ja sam brinuo o nekome tko je imao moždani udar. To je posve druga stvar.”

Nonenal i njegov rođak slađeg mirisa, nonanal, aldehidi su otkriveni u dvadesetim godinama prošlog stoljeća otkada se u malim količinama koriste u industriji mirisa i aroma.

“Nonanal, koji se također može naći i na koži starijih ljudi, u industriji parfema zove se i aldehid C-9 i jedan je od sastojaka slavnog parfema Chanel 5′” kaže doktor Craig Warren, konzultant za mirise i bivši potpredsjednik međunarodne kompanije Internationals Flavors and Fragrances.

… a i prehrana

“Moguće je da je taj aldehid prisutniji kod Japanaca nego Amerikanaca”, kaže Warren. (Doktor Preti je iznio pretpostavku da je tome tako jer Japanci jedu mnogo ribe.) “Sada mi je skoro 80 godina i proveo sam život istražujući mirise. Da mi netko kaže da imam specifičan miris, ne bih se uvrijedio nego bih pokušao nešto poduzeti u vezi s time.”

Nova metoda maskiranja mirisa možda je ključ. Doktor Warren surađuje s kompanijom iz Illinoisa, Belle Aire Creations, koja je razvila tehniku maskiranja mirisa većom molekulom koja više ne može s površine “pobjeći” u zrak. “Nonenal bi bio savršeni kandidat za tu tehniku maskiranja'”, kaže doktor Warren. “No koliko ja znam, nitko nije u potrazi za sredstvom kojim bi maskirao taj miris. Tržište nije izrazilo potrebu za tim.”

No možda se radi o tome da je ta tema preosjetjiva za američku kompaniju, dodaje Warren. Neki proizvođači sredstava za žensku higijenu optuženi su za seksizam pa se kompanije možda boje da ne naljute starije kupce.

I na kraju: Ne brinite

Za sada je najbolji način da se riješite mirisa povezanih sa starenjem taj da se dobro brinete o sebi i svom domu: vježbajte, ostanite zdravi i hidratizirani, jedite zdravu hranu, otvorite prozore, redovito perite i čistite. I ne brinite o mirisu.

Nedavno sam svratila do onih starijih prijatelja kojima sam svojevremeno iznajmila kuću. Dok je gospođa posluživala čaj, ponovno sam osjetila onaj slatkasti miris kojeg se nisam mogla riješiti u svojoj kući. No u njihovom udobnom i šarmantnom domu ispunjenom jastucima i tepisima, nije me smetao.

Kontekst, pomislila sam. S obzirom na to, doktor Lundstrom je imao pravo.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP