Prati nas

Aktivno starenje

Ovako izgleda život u selu za oboljele od demencije

Sela za osobe s demencijom su ograđene zajednice dizajnirane posebno za osobe koje pate od demencije, što je termin koji se rabi za opisivanje različitih simptoma od zbunjenosti i izgubljenosti, pa do ozbiljnijeg gubitka pamćenja. Stanovnici Hogeweyka stanuju u kućama s po šest soba, a svaka je dizajnirana slijedeći jedan od četiri životna stila.

Silvija Novak

Objavljeno

|

screenshot: ZNnieuws

Anja, gospođa u osamdesetim godinama kaže da živi u selu otprilike jedan sat. U stvari, ondje živi već više od godinu dana. Kao i svi njezini susjedi, Anja pati od uznapredovale demencije. No onih dana kad se osjeća dobro, može poći u kupovinu namirnica u lokalnom dućanu, napraviti frizuru u lokalnom frizerskom salonu i navečer igrati bingo. Osim toga, može namočiti noge u fontani na seoskom trgu, pa čak poći i na vožnju biciklom. Anja živi u Hogeweyku u blizini Amsterdama, prvom selu za osobe s demencijom, piše The Economist.

Sela za osobe s demencijom su ograđene zajednice dizajnirane posebno za osobe koje pate od demencije, što je termin koji se rabi za opisivanje različitih simptoma od zbunjenosti i izgubljenosti, pa do ozbiljnijeg gubitka pamćenja. Demencije su posljedica raznih bolesti mozga karakterističnih za stariju dob. Stanovnici Hogeweyka stanuju u kućama s po šest soba, a svaka je dizajnirana slijedeći jedan od četiri životna stila. Ti stilovi su odabrani za pacijente nakon pomne analize i testiranja te intervjua s obitelji oboljelog. Anja i njezini sustanari žive u tradicionalnom kućanstvu s klasičnim kuhinjskim aparatima i šivaćom mašinom na kojoj piše da je proizvedena u Zapadnoj Njemačkoj. “Ovdje nećete naći suvremeni ili minimalistički dizajn”, kaže Eloy van Hal koji je osnovao ovo selo 2008. godine. Susjedna kuća ukrašena je ružičastim tapetama i kičastim plastičnim lusterima te je dio tzv. “urbanog stila”.


Hogeweyk svojim stanarima omogućuje izvjesnu slobodu i sigurnost onima koje pamćenje polagano napušta. Grupiranje stanara prema životnim stilovima osmišljeno je kako bi se ostvario koninuitet između njihovih prošlih i sadašnjih života. Ideja je bazirana na terapiji reminiscencije koja tjeskobu  pacijenata pokušava smanjiti stvaranjem poznatog okruženja. To dobro funkcionira pa se ideja počela širiti. Rotterdam je tako izgradio Muzej sjećanja gdje posjetitelji mogu vidjeti razne predmete iz svojeg djetinjstva i mladosti. U Dresdenu je pak jedan dom umirovljenika neke sobe uredio tako da podsjećaju na Istočnu Njemačku pa je sve puno predmeta iz komunističkog doba i slika Ericha Honeckera, bivšeg vođe komunističke partije Istočne Njemačke. Ponekad takve male varke čine mnogo kako bi posjetitelji bili sigurni. Jedan dom u Düsseldorfu ima lažbu autobusno stanicu pa stanari koji, u svojoj konfuziji, požele nekamo otići, ondje mogu “čekati autobus”. Nakon što na stanici provedu neko vrijeme, njegovatelji ih otprave nazad do njihovih soba.

Hogeweyk je prošle godine posjetilo 1400 ljudi želeći vidjeti kako to tamo funkcionira i možda napraviti nešto slično u svojoj zemlji. A lako je vidjeti i zašto. 1993. godine, kad je Hogeweyk bio samo običan dom, oko 50 posto pacijenata primalo je antipsihotične lijekove. 2015. godine samo je osam posto pacijenata primalo antipsihotike. U istraživanju o zadovoljstvu pacijenata provedenom 2010., ovaj dom je ostvario rezultat 9,1 od ukupno 10, dok je nacionalni prosjek bio 7,5.

No spomenimo na kraju i ovo: Hogeweyk postoji zato što si država Nizozemska to može priuštiti i financiran je uglavnom od strane države. Nacionalni sistem zdravstvenog osiguranja pokriva oko 6.000 eura troškova mjesečno po pacijentu pri čemu najbogatiji pojedinci uplaćuju oko 2.400 eura mjesečno. Sve u svemu, Nizozemska troši 4,3 posto svog BDP-a na dugotrajnu njegu, što je najveći iznos među zemljama OECD-a. Može se reći kako je potrebno „selo“ da bi se brinulo o dementnim pacijentima, no kad je plaćanje u pitanju, tu uskače država. Pogledajte priloženi video.

.

Aktivno starenje

Unatoč koronavirusu, programi u centrima za kulturu idu dalje

S obzirom na epidemiju COVID-19, mnogi centri za kulturu i otvorena učilišta prilagodili su svoje programe novonastaloj situaciji. Osobe treće životne dobi ove godine imaju sužen izbor, ali nešto zanimljivih programa ipak se može naći.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Ova jesen po mnogome je drugačija od ostalih jer je epidemija koronavirusa poremetila većinu planova. Novonastaloj situaciji i tom famoznom “novom normalnom” prilagođavaju se i u zagrebačkim centrima za kulturu i otvorenim učilištima pa se uobičajeni programi održavaju u manjem obimu nego inače i pod posebnim epidemiološkim mjerama.

Dobra je vrijest da programa za treću životnu dob u većini centara ipak ima, a mi smo istražili koji su i kako u njima sudjelovati na siguran način.


Centar za kulturu i informacije Maksimir

Jadranka Kerin, voditeljica programa za osobe treće životne dobi u Centru za kulturu i informacije Maksimir, kazala nam je da ove jeseni idu dalje programi dramske skupine Treći čin i kiparsko slikarske radionice za treću dob.

“Ti su programi išli i ova tri mjeseca, sve do lipnja. Naše voditeljice koje rade u Domu za starije Maksimir su uz silan trud uspjele provesti neke programe jer, kao što znate, u domove za starije ne može se ući. Likovna radionica je recimo išla tako da je voditeljica, inače apsolventica na Akademiji likovnih umjetnosti Karla Radanović, polaznicima zadavala zadatke online vezane uz to što će crtati i u kojoj tehnici, i to razgovarajući s njima pojedinačno te uz pomoć socijalnih radnika u domu. Onda su polaznici, koliko su uspjeli, preko nekog kompjutora iz doma ili preko mobitela ako su nešto malo mlađi, slali te uratke natrag. Tako se to održavalo, a tako ćemo, nažalost morati nastaviti i dalje kad je riječ o aktivnostima u domu jer voditeljica ne može do polaznika pa je dosta teško. Pokušat ćemo, kad ova čitava situacija malo popusti, napraviti izložbu tih radova”, kaže gospođa Kerin.

“Tako funkcionira i dramska radionica gdje je još interesantnije, a voditeljica, diplomirana dramatrurginja Maja Sviben, radi pojedinačno s polaznicima okosnicu za dramske likove. Polaznici onda sami trebaju taj lik osmisliti, tekstualno i na sve druge načine pa onda ona to zapisuje. Nakon toga planiramo sve te likove okupiti i jednom, možda, tu predstavu doista i izvesti”, kaže Kerin.

No, nešto programa odvija se i u samom Centru. “Ono što ćemo mi raditi ovdje u Centru od ponedjeljka, 5. listopada, su likovne radionice za starije koje će se održavati vani na otvorenom u parku Maksimir. To će tako funkcionirati dok god dozvole vremenske prilike. Radionice će ići ponedjeljkom od 10 do 12 sati. Ako su na otvorenom, polaznici mogu biti na primjerenoj razdaljini, crtati, slikati i raditi, i to sve uz voditeljicu Loru Elezović, također apsolventicu na Akademiji likovnih umjetnosti”, opisuje nam Kerin.

Ostali programi za treću dob koje su prethodnih godina organizirali, sada, nažalost, više ne idu. Ide tek ples na svili za mlađe i suvremeni ples za djecu, no što se tiče programa za starije ove godine dostupne su samo navedene radionice.

Gospođa Kerin naglašava i sljedeće: “Sve radionice organizirane su pod posebnim epidemiološkim mjerama, polaznici su na razdaljini, nose se maske, pazimo, no i mučimo se u svemu tome.”

Najteže je, kaže, polaznicima u domu jer bi oni vrlo rado imali nekakve kontakte s vanjskim svijetom, ali nažalost takva je situacija i mjere za domove su dosta stroge.

“Naši polaznici koji dolaze u Centar su molili da svako nastavimo s programima i jako im se svidjela ideja da to bude na otvorenom u parku Maksimir. Naime, u toj likovnoj grupi ih ima dosta, 10-12, a naša prostorija u kojoj se program inače održava nije dovoljno velika da bi svi mogli u njoj biti na primjerenoj udaljenosti. Naravno da mi tu napravimo i propuh, imamo dezinficijense, svi nose maske i sve, ali razmak može među polaznicima biti najviše metar – što nije dovoljno. Probat ćemo zato vani pa ćemo vidjeti kako će ići”, kaže Jadranka Kerin.

Centar za kulturu Trešnjevka

Iz Centru za kulturu Trešnjevka doznali smo dobre vijesti. Naime, ondje su u tijeku upisi u jesenske programe za umirovljenike koji se održavaju pod posebnim epidemiološkim mjerama.

“Dostupne su radionice oblikovanja keramike, zatim likovnost, ples… Svi se programi održavaju, ali pod strogim mjerama, što znači da u dvorani nikad nije previše ljudi tako da svi mogu biti na propisanom razmaku, a na ulazima imamo i dezinficijense”, kaže Lovorka Mihanović iz marketinga Cekate-a.

“Također, može se doći na koncerte, predstave i stand-up nastupe, ali držimo se mjera – posjetiteljima mjerimo temperaturu, obavezne su maske i slično. U subotu imamo akciju i festival na otvorenom ‘Tratinska se budi’ u sklopu kojega će se moći slušati koncerti”, kaže Lovorka Mihanović.

“Što se tiče programa namijenjenih trećoj dobi, tu su Start Art likovna grupa u kojoj je maksimalan broj ljudi osam, zatim radionica keramike, art terapija i dramska grupa za odrasle, a u Društvenom klubu Prečko imamo pjevanje, tečaj izrade biljnih preparata, permakulture i slično. Što se mjera tiče, svi se kod nas osjećaju sigurno. Imamo i neke programe na otvorenom, vidi se da pazimo tako da naši polaznici dolaze i dalje”, dodaje Lovorka Mihanović.

foto: Oleg Mityukhin/Pixabay

Centar za kulturu Sesvete

U Centru za kulturu Sesvete, također je sve prilagođeno epidemiološkim mjerama, rekla nam je voditeljica centra i  viša stručna suradnica za glazbenu djelatnost, Aida Vidović Krilanović.

Tečajevi za umirovljenike, a to su tečajevi jezika (engleski, njemački i talijanski), zatim tečaj informatike za početnike na kojem se uči korištenje Worda, pretraživanje interneta i korištenje elektroničke pošte te tečajevi za napredne, ali i tečajevi izrade etno nakita ili dizajnerskog nakita, održavaju se u centru pod posebnim epidemiološkim mjerama.

2Pazimo da naših polaznika ima taman toliko da u našem prostoru mogu biti na propisanoj udaljenost, a tijekom izvođenja samih programa obavezno je nošenje maski”, kaže Vidović Krilanović.

Svima su, kaže, radionice i tečajevi nedostajali i sretni su što neki programi ove jeseni ipak idu. “Naši voditelji ulažu silan trud da bi programi išli, a polaznici nam kažu da se kod nas osjećaju sigurno i rado dolaze”, govori nam Vidović Krilanović te dodaje kako se nada da će se ova po svemu izvanredna situacija ipak ubrzo smiriti.

Narodno sveučilište Dubrava

Voditeljica programa za treću životnu dob u Narodnom sveučilištu Dubrava, Vesna Špalj-Senta, kazala nam je da za ovu godinu nisu predviđeni posebni programi za osobe treće životne dobi, jer su tako preporučili epidemiolozi. No i starije osobe se mogu, ako to žele, priključiti nekim programima za odrasle.

“Preporuka epidemiologa je takva da ove godine ne radimo posebno s osobama treće životne dobi jer se radi o ugroženoj skupini. No, ipak postoji mogućnost da osobe 50 plus dođu u neku grupu za odrasle. Pritom mislim na naše mješovite grupe jutarnjeg razgibavanja, joge i korektivnog pilatesa”, kaže nam Špalj-Senta.

“Nešto starijih polaznika imamo i u grupama ručnih radova, na tečaju izrade paške čipke, crtanja, slikanja i keramike, no napominjem da se radi o našim uobičajenim grupama u kojima nema popusta za umirovljenike”, objašnjava Špalj-Senta.

foto: Rui Dias/Pexels

Pučko otvoreno učilište

U Pučkom otvorenom učilištu je u tijeku nadoknada programa od proljetnog semestra koji se nisu mogli održati zbog epidemije, govori nam tajnica POU-a, Nina Radojević.

Kako su nakon toga došli godišnji odmori i ljeti, programi se nisu stigli izvesti do kraja pa se to odrađuje sada. “Imamo sad to nešto što smo dužni našim polaznicima pa zasad nema novih upisa i tako će biti negdje do kraja mjeseca studenog dok se sve ovo ne odradi. Što se epidemioloških mjera tiče, mi se ravnamo nekako po mjerama za škole. Koristimo veće učionice, odnosno polaznike smo preselili u veće učionice tako da mogu držati preporučeni razmak, svi nose maske, na ulazima su dezinficijensi za ruke i držimo se svih epidemioloških mjera”, kaže gospođa Radojević.

“Jedan dio nastave je odražen i online, a u njemu je sudjelovao tko može i ima mogućnosti. Koristili smo Zoom, Loom, Skype i razne druge aplikacije, ovisno o tome kako je koji profesor mogao i kako se snalazi jer i među našim profesorima ima i mlađih i starijih. Programi koje sada nadoknađujemo su strani jezici, informatika i programi iz opće kulture. Po nešto od svakog područja ne snije uspjelo odraditi prije ljeta, pa to odrađujemo sada.”

Što se novih programa u studenom tiče, još se sa sigurnošću ne zna koji će to programi biti. “Vjerojatno će biti tečajeva stranih jezika, informatike i likovnih radionica, a što se tiče programa opće kulture, njih iznova kreiramo za svaki semestar i uvijek bude nečeg novog, i tema i predavača, tako da će o tome biti odlučeno naknadno”, zaključuje Nina Radojević iz Pučkog otvorenog učilišta.  

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP