Prati nas

Aktivno starenje

Ovako izgleda život u selu za oboljele od demencije

Sela za osobe s demencijom su ograđene zajednice dizajnirane posebno za osobe koje pate od demencije, što je termin koji se rabi za opisivanje različitih simptoma od zbunjenosti i izgubljenosti, pa do ozbiljnijeg gubitka pamćenja. Stanovnici Hogeweyka stanuju u kućama s po šest soba, a svaka je dizajnirana slijedeći jedan od četiri životna stila.

Objavljeno

|

screenshot: ZNnieuws

Anja, gospođa u osamdesetim godinama kaže da živi u selu otprilike jedan sat. U stvari, ondje živi već više od godinu dana. Kao i svi njezini susjedi, Anja pati od uznapredovale demencije. No onih dana kad se osjeća dobro, može poći u kupovinu namirnica u lokalnom dućanu, napraviti frizuru u lokalnom frizerskom salonu i navečer igrati bingo. Osim toga, može namočiti noge u fontani na seoskom trgu, pa čak poći i na vožnju biciklom. Anja živi u Hogeweyku u blizini Amsterdama, prvom selu za osobe s demencijom, piše The Economist.

Sela za osobe s demencijom su ograđene zajednice dizajnirane posebno za osobe koje pate od demencije, što je termin koji se rabi za opisivanje različitih simptoma od zbunjenosti i izgubljenosti, pa do ozbiljnijeg gubitka pamćenja. Demencije su posljedica raznih bolesti mozga karakterističnih za stariju dob. Stanovnici Hogeweyka stanuju u kućama s po šest soba, a svaka je dizajnirana slijedeći jedan od četiri životna stila. Ti stilovi su odabrani za pacijente nakon pomne analize i testiranja te intervjua s obitelji oboljelog. Anja i njezini sustanari žive u tradicionalnom kućanstvu s klasičnim kuhinjskim aparatima i šivaćom mašinom na kojoj piše da je proizvedena u Zapadnoj Njemačkoj. “Ovdje nećete naći suvremeni ili minimalistički dizajn”, kaže Eloy van Hal koji je osnovao ovo selo 2008. godine. Susjedna kuća ukrašena je ružičastim tapetama i kičastim plastičnim lusterima te je dio tzv. “urbanog stila”.


Hogeweyk svojim stanarima omogućuje izvjesnu slobodu i sigurnost onima koje pamćenje polagano napušta. Grupiranje stanara prema životnim stilovima osmišljeno je kako bi se ostvario koninuitet između njihovih prošlih i sadašnjih života. Ideja je bazirana na terapiji reminiscencije koja tjeskobu  pacijenata pokušava smanjiti stvaranjem poznatog okruženja. To dobro funkcionira pa se ideja počela širiti. Rotterdam je tako izgradio Muzej sjećanja gdje posjetitelji mogu vidjeti razne predmete iz svojeg djetinjstva i mladosti. U Dresdenu je pak jedan dom umirovljenika neke sobe uredio tako da podsjećaju na Istočnu Njemačku pa je sve puno predmeta iz komunističkog doba i slika Ericha Honeckera, bivšeg vođe komunističke partije Istočne Njemačke. Ponekad takve male varke čine mnogo kako bi posjetitelji bili sigurni. Jedan dom u Düsseldorfu ima lažbu autobusno stanicu pa stanari koji, u svojoj konfuziji, požele nekamo otići, ondje mogu “čekati autobus”. Nakon što na stanici provedu neko vrijeme, njegovatelji ih otprave nazad do njihovih soba.

Hogeweyk je prošle godine posjetilo 1400 ljudi želeći vidjeti kako to tamo funkcionira i možda napraviti nešto slično u svojoj zemlji. A lako je vidjeti i zašto. 1993. godine, kad je Hogeweyk bio samo običan dom, oko 50 posto pacijenata primalo je antipsihotične lijekove. 2015. godine samo je osam posto pacijenata primalo antipsihotike. U istraživanju o zadovoljstvu pacijenata provedenom 2010., ovaj dom je ostvario rezultat 9,1 od ukupno 10, dok je nacionalni prosjek bio 7,5.

No spomenimo na kraju i ovo: Hogeweyk postoji zato što si država Nizozemska to može priuštiti i financiran je uglavnom od strane države. Nacionalni sistem zdravstvenog osiguranja pokriva oko 6.000 eura troškova mjesečno po pacijentu pri čemu najbogatiji pojedinci uplaćuju oko 2.400 eura mjesečno. Sve u svemu, Nizozemska troši 4,3 posto svog BDP-a na dugotrajnu njegu, što je najveći iznos među zemljama OECD-a. Može se reći kako je potrebno „selo“ da bi se brinulo o dementnim pacijentima, no kad je plaćanje u pitanju, tu uskače država. Pogledajte priloženi video.

.

Aktivno starenje

Ovih šest načina razmišljanja vuku nas naprijed, a zbog njih se i osjećamo bolje

Marlene Caraballo autorica je bloga ‘Cheers To Chapter Two’ što bi se moglo prevesti kao ‘Nazdravimo drugom poglavlju’. Obrađuje brojne teme zanimljive osobama 50+ među kojima je i samopouzdanje.

Objavljeno

|

Svi mi pokušavamo biti najbolja verzija samih sebe i živjeti najbolji mogući život, pogotovo kad prijeđemo neke godine, piše Marlene Caraballo u svom blogu Cheers To Chapter Two. Neke dane se osjećamo kao pobjednici, a druge dane smo u potpunom kaosu.

Istina je, kao i uvijek, negdje na sredini i baš u toj sredini leži naš pravi stav i naše pravo ja. Pa zašto onda neki ljudi uvijek izgledaju i ponašaju se kao da su puni samopouzdanja, a drugi se vuku kroz dane osjećajući se poraženo i jadno čak i ako nemaju objektivnih razloga za to?


Razgovarajući s jakim i samopouzdanim osobama iznad pedesete, došla sam do zaključka da je ključ u ovih šest načina razmišljanja.

1. Očekuju obilje

Ako se ujutro probudimo i odmah počnemo razmišljati o stvarima kojih se plašimo i užasavamo i ako se usredotočimo na sve ono što nemamo i što ne zaslužujemo, upravo to je ono što ćemo na kraju naći. Nedostatnost je stanje u kojem mislimo da nešto ne zaslužujemo, da nam stalno nečega fali, bez obzira radilo se o novcu, zdravlju, prijateljima, samopouzdanju, sreći. Drugim riječim, čaša nam je uvijek napola prazna.

Osobe s pozitivnim stavom čašu vide napola punom i sa samopouzdanjem se suočavaju sa svime onime što im donosi novi dan. One vjeruju da su pred njima dobre stvari i takve stvari u svojem životu primjećuju. Optimistične su i u životu očekuju obilje. Ako nam takav stav nije prirođen, moguće ga je do neke mjere izvježbati. No za to je potrebna odlučnost i upornost.

2. Zahvalni su

Prihvatiti svaki novi dan sa zahvalnošću znači osjećati se dobro i prije nogo smo ujutro otvorili oči. Budimo realni, doživjeti pedeseti rođendan je dobra vijest samo po sebi, jer, nažalost, svi znamo ljude kojima to nije uspjelo. Mi smo već u prednosti samim time što smo dobili šansu nastaviti naprijed. Možete izabrati da budete zadovoljni s onim što imate ili vječno zdvajati nad onim što nemate. Jer koliko god da imali, uvijek će se naći netko tko ima više. Pa zašto onda brinuti o tome?

Svakoga dana našega života imamo priliku svjedočiti čudu bivanja živima. Miris ljiljana u zraku, zvuk cvrčaka u predvečerje, nevjerojatni prizori izlaska i zalaska sunca… Jednostavno biti živ je bonus samo po sebi. Divno je usredotočiti se na ono što imate umjesto na ono što nemate.

3. Rješavaju probleme

Ako ste napunili pedesetu, slobodno se potapšajte po leđima jer ste do sada već sigurno porješavali puno problema u svojem životu. Zapravo, rješavate probleme svaki dan. Snažna i samopouzdana osoba iznalazi rješenja problema umjesto da očajava što se s problemima uopće susrela. Svatko ima probleme i izazove u životu. Čak i oni koji nam djeluju najsretniji i najopušteniji. Razlika je u perspektivi. Sretni ljudi vide problem i razmisle o rješenju. Nesretni ljudi samo gledaju u problem i ne čine ništa.

4. Pomažu drugima

Ako pomno promotrimo snažne i samopouzdane osobe, primijetit ćemo da su one gotovo uvijek one koje daju. No tu valja biti i oprezan jer dati previše sebe može dovesti do emocionalne iscrpljenosti. Ipak, najsretniji među nama uvijek gledaju onkraj svojih vlastitih potreba.

Imati suosjećanja prema drugima i, još važnije, poduzeti nešto da pomognemo onima koji pomoć trebaju, čini čuda za naše vlastito raspoloženje jer se tada osjećamo korisno i velikodušno. Pomaganje drugima bez žrtvovanja sebe, a bez da očekujemo nešto zauzvrat, baš uvijek nam vraća mnogo, mnogo više.

5. Ne uspoređuju

Samopouzdane osobe se ne uspoređuju s drugima. Znaju gdje stoje u odnosu na druge, ali ih to ne opterećuje. Odnosno, vide li nekoga tko stoji bolje od njih u poslu, društvu, kondiciji, bilo čemu, ugledaju se na njega i inspiriraju se njime, no ostaju usredotočene na svoj vlastiti put.

6. Gledaju širu sliku i imaju velike snove

Ovo je možda i najosobnije od svega jer naš pogled na život posve je različit od bilo čijeg pogleda. Imati velike snove ne znači sanjariti o nemogućem, već misliti da možemo ostvariti više nego ostvarujemo sada. I najvažnije od svega, da zaslužujemo više. Oni koji gledaju širu sliku i imaju velike snove, znaju zacrtati cilj i poduzeti prema tom cilju male ali uporne korake sve dok ne postignu ono što su zamislili.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP