Prati nas

Aktivno starenje

Što ako ćemo morati raditi do stote?

Većina ljudi pozne godine zamišlja kao zasluženi godišnji odmor i priliku da zauvijek napuste posao i uživaju u udobnosti svoga doma. No u budućnosti to možda neće biti tako. Postoji vrlo velik jaz između količine novca koju ljudi na razne načine uspiju uštediti za mirovinu, i količine novca koji će im zaista biti potreban.

Objavljeno

|

Umirovljenici na tržištu rada
foto: Pixabay

“Između 100. i 105. Godine objavio sam četiri stručna članka”, kaže postariji gospodin Bill Franklin (106), vjerojatno najstariji aktivni liječnik na svijetu. Za liječnika se obrazovao još u tridesetim godinama prošlog stoljeća. Tijekom svoje plodne karijere, postao je jedan od vodećih stručnjaka za alergije. Radio je na Nobelovom nagradom ovjenčanom istraživanju antibiotika uz slavnog Alexandera Fleminga, a jednom je bio pozvan i u Irak kako bi liječio diktatora Sadama Huseina. Iako su pravila takva da je trebao otići umirovinu s 65 godina, nije mu padalo na pamet ostaviti posao i otada radi kao volonter.  “Moram napisati još jedan članak sad kad mi je 106 godina. Već imam neke natuknice”, kaže Franklin.

Ne moramo posebno ni naglašavati, Franklinov stav je rijetkost. Većina ljudi pozne godine zamišlja kao zasluženi godišnji odmor i priliku da zauvijek napuste posao i uživaju u udobnosti svoga doma. No u budućnosti to možda neće biti tako. Postoji vrlo velik jaz između količine novca koju ljudi na razne načine uspiju uštediti za mirovinu, i količine novca koji će im zaista biti potreban.
Prema nezavnom izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma, ljudi u nekom od najjačih svjetskih ekonomija svijeta – SAD-u, Velikoj Britaniji, Japanu, Nizozemskoj, Kanadi, Australiji, Kini i Indiji – suočeni su s nevjerojatnim manjkom u mirovinskoj štednji – čak 428 trilijuna dolara do 2015. godine, piše BBC.


Većina današnje djece naprednog svijeta će doživjeti stotu

U međuvremenu svjetska populacija sve više stari. 2015. godine na svijetu je živjelo 451.000 stogodišnjaka, a predviđa se da će se taj broj u idućih 30 godina povećati osam puta. U SAD-u to je najveća demografska grupa. U Velikoj Britaniji ih je toliko da je kraljica uposlila dodatne zaposlenike da svim stogodišnjacima pošalju rođendanske čestitke. Većina djece rođena u bogatijim zemljama može očekivati da će doživjeti stotu. To je ujedno i dio problema. U Americi u šezdesetima, oko dva desetljeća nakon što su po prvi put predstavljene državne mirovine, ljudi su u njima u prosjeku uživali oko pet godina – prosječna dob odlaska u mirovinu bila je 65, a prosječna životna dob 70.

No za stogodišnjake, umirovljeno doba moglo bi trajati i do sedam puta duže. A s obzirom da se kompanije sve rjeđe odlučuju za izdašne mirovinske fondove, oni Amerikanci koji se nadaju i u penziji zadržati svoje prosječne prihode od oko 44.000 dolara godišnje, prije umirovljenja trebali bi uštedjeti oko milijun dolara. No je li to moguće? Za mnoge – nije. Zato odlučuju nastaviti raditi.

Posla ima…

No koje poslove mogu obavljati? I tko će ih uopće zaposliti? Odgovor na prvo pitanje mogao bi vas iznenaditi. Umirovljenici širom svijeta, od Kalifornije do Poljske, stogodišnjaci itekako rade. A čini se da im nije strana niti jedna profesija. Previše ih je da bismo ih sve nabrojali, ali spomenimo samo brijače poput Anthonyja Mancinellija koji brije ljude već 95 godina, atletičari poput Stanislawa Kowalskog koji je nedavno oborio svjetski rekord na sto metara za osobe starije od sto godina te Youtube zvijezde poput Mastanamme, 107-godišnjakinje koja svoje gledatelje uči tajnama kuhanja.

Čini se da stariji ljudi žele raditi i to je nešto s čime se Peter Knight, poduzetnik iz Velike Britanije može poistovjetiti. On je prije četiri godine otvorio agenciju za zapošljavanje starijih osoba Forties People. “Nema gornje granice. Naš najstariji klijent ima 94 godine i uspio je naći posao kojim je zadovoljan”, kaže Knight. Naravno, neki poslovi su predobri da bi ih se napustilo. To “najbolje zna slavni TV voditelj David Attenborough kojemu su 92 godine i ne pada mu na pamet otići u penziju. Štoviše, siguran je da će doživjeti stotu pa planira još mnoge projekte. “U Velikoj Britaniji više ne postoji obavezna dob za odlazak u mirovinu, a ako u obzir uzmete akademsku zajednicu, posve je prirodno da ljudi žele nastaviti predavati i kad prijeđu sedamdesetu. Naravno, posao sveučilišnog profesora prilično je ugodan”, kaže gerontologinja Jane Falkingham iz Centra za populacijske promjene u Southamptonu.

Stogodišnjaci su, zapravo, zdravi

No postoji još nešto. Agencija Forties People kaže da se zna dogoditi da kompanije žele zaposliti nekog mlađeg, no ne uspijevaju naći nikoga s traženim vještinama pa pribjegavaju zapošljavanju starijih osoba. Naravno, ako se radi o fizički zahtjevnijim poslovima, nastavak rada može biti pravi izazov za nekog starijeg. No tu je i tehnologija koja može pomoći. “Mnoge fizičke poslove sada obavljaju strojevi. To mijenja prirodu rada, pa ljudi mogu dulje ostati u radnom odnosu.” Dodajmo i kako je većina stogodišnjaka začuđujuće dobrog zdravlja, osim što imaju daleko više bora. Neke studije pokazuju da stogodišnjaci pate od manje bolesti nego dvadesetak godina mlađi ljudi. Niti mentalno nisu za odbaciti, iako se mora priznati da se neke mentalne sposobnosti smanjuju ili usporavaju s godinama.

Ono što će se još morati promijeniti je percepcija okoline. Naime, većina kompanija svoje timove opisuje kao mlade, poletne i energične. Morat će se pronaći način da se i iskustvo starijih zaposlenika prikaže kao prednost – što ono svakako jest. Naravno, na smatra svatko dobrom idejom zadržati posao gotovo do smrti, pogotovo ako znamo da je nekima zbog zdravstvenog stanja nemoguće raditi i nakon 65. No produljenjem životnog vijeka, svakako ćemo morati promijeniri naš pogled na radni vijek.

.

Aktivno starenje

Ovih šest načina razmišljanja vuku nas naprijed, a zbog njih se i osjećamo bolje

Marlene Caraballo autorica je bloga ‘Cheers To Chapter Two’ što bi se moglo prevesti kao ‘Nazdravimo drugom poglavlju’. Obrađuje brojne teme zanimljive osobama 50+ među kojima je i samopouzdanje.

Objavljeno

|

Svi mi pokušavamo biti najbolja verzija samih sebe i živjeti najbolji mogući život, pogotovo kad prijeđemo neke godine, piše Marlene Caraballo u svom blogu Cheers To Chapter Two. Neke dane se osjećamo kao pobjednici, a druge dane smo u potpunom kaosu.

Istina je, kao i uvijek, negdje na sredini i baš u toj sredini leži naš pravi stav i naše pravo ja. Pa zašto onda neki ljudi uvijek izgledaju i ponašaju se kao da su puni samopouzdanja, a drugi se vuku kroz dane osjećajući se poraženo i jadno čak i ako nemaju objektivnih razloga za to?


Razgovarajući s jakim i samopouzdanim osobama iznad pedesete, došla sam do zaključka da je ključ u ovih šest načina razmišljanja.

1. Očekuju obilje

Ako se ujutro probudimo i odmah počnemo razmišljati o stvarima kojih se plašimo i užasavamo i ako se usredotočimo na sve ono što nemamo i što ne zaslužujemo, upravo to je ono što ćemo na kraju naći. Nedostatnost je stanje u kojem mislimo da nešto ne zaslužujemo, da nam stalno nečega fali, bez obzira radilo se o novcu, zdravlju, prijateljima, samopouzdanju, sreći. Drugim riječim, čaša nam je uvijek napola prazna.

Osobe s pozitivnim stavom čašu vide napola punom i sa samopouzdanjem se suočavaju sa svime onime što im donosi novi dan. One vjeruju da su pred njima dobre stvari i takve stvari u svojem životu primjećuju. Optimistične su i u životu očekuju obilje. Ako nam takav stav nije prirođen, moguće ga je do neke mjere izvježbati. No za to je potrebna odlučnost i upornost.

2. Zahvalni su

Prihvatiti svaki novi dan sa zahvalnošću znači osjećati se dobro i prije nogo smo ujutro otvorili oči. Budimo realni, doživjeti pedeseti rođendan je dobra vijest samo po sebi, jer, nažalost, svi znamo ljude kojima to nije uspjelo. Mi smo već u prednosti samim time što smo dobili šansu nastaviti naprijed. Možete izabrati da budete zadovoljni s onim što imate ili vječno zdvajati nad onim što nemate. Jer koliko god da imali, uvijek će se naći netko tko ima više. Pa zašto onda brinuti o tome?

Svakoga dana našega života imamo priliku svjedočiti čudu bivanja živima. Miris ljiljana u zraku, zvuk cvrčaka u predvečerje, nevjerojatni prizori izlaska i zalaska sunca… Jednostavno biti živ je bonus samo po sebi. Divno je usredotočiti se na ono što imate umjesto na ono što nemate.

3. Rješavaju probleme

Ako ste napunili pedesetu, slobodno se potapšajte po leđima jer ste do sada već sigurno porješavali puno problema u svojem životu. Zapravo, rješavate probleme svaki dan. Snažna i samopouzdana osoba iznalazi rješenja problema umjesto da očajava što se s problemima uopće susrela. Svatko ima probleme i izazove u životu. Čak i oni koji nam djeluju najsretniji i najopušteniji. Razlika je u perspektivi. Sretni ljudi vide problem i razmisle o rješenju. Nesretni ljudi samo gledaju u problem i ne čine ništa.

4. Pomažu drugima

Ako pomno promotrimo snažne i samopouzdane osobe, primijetit ćemo da su one gotovo uvijek one koje daju. No tu valja biti i oprezan jer dati previše sebe može dovesti do emocionalne iscrpljenosti. Ipak, najsretniji među nama uvijek gledaju onkraj svojih vlastitih potreba.

Imati suosjećanja prema drugima i, još važnije, poduzeti nešto da pomognemo onima koji pomoć trebaju, čini čuda za naše vlastito raspoloženje jer se tada osjećamo korisno i velikodušno. Pomaganje drugima bez žrtvovanja sebe, a bez da očekujemo nešto zauzvrat, baš uvijek nam vraća mnogo, mnogo više.

5. Ne uspoređuju

Samopouzdane osobe se ne uspoređuju s drugima. Znaju gdje stoje u odnosu na druge, ali ih to ne opterećuje. Odnosno, vide li nekoga tko stoji bolje od njih u poslu, društvu, kondiciji, bilo čemu, ugledaju se na njega i inspiriraju se njime, no ostaju usredotočene na svoj vlastiti put.

6. Gledaju širu sliku i imaju velike snove

Ovo je možda i najosobnije od svega jer naš pogled na život posve je različit od bilo čijeg pogleda. Imati velike snove ne znači sanjariti o nemogućem, već misliti da možemo ostvariti više nego ostvarujemo sada. I najvažnije od svega, da zaslužujemo više. Oni koji gledaju širu sliku i imaju velike snove, znaju zacrtati cilj i poduzeti prema tom cilju male ali uporne korake sve dok ne postignu ono što su zamislili.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP