Prati nas

Aktivno starenje

Ovi umirovljenici rade – zbog novca, ali i zbog osjećaja da su korisni

Male mirovine, visoki troškovi života ali i želja da se bude koristan te da se radi ono što se voli, nagnali su mnoge umirovljenike da rade i nakon odlaska u penziju. Porazgovarali smo s nekoliko njih koji su nam opisali kako dodatno zarađuju.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Silvija Novak

Od čuvanja djece, preko ručnog rada, sve do sitnih kućnih popravaka – mnogo je načina na koji umirovljenici pune kućni budžet. No, iako svaka kuna dobro dođe, penzioneri ne rade samo zbog zarade. Tako ispunjavaju vrijeme, zabavljaju se i osjećaju korisnima, a neki tek u mirovini napokon imaju vremena baviti se onim što zaista vole i u čemu uživaju.

Porazgovarali smo s nekoliko umirovljenika i doznali što sve rade kako bi podebljali mršavu mirovinu.


Marija (73) iz Zagreba – Čuvam djecu

Prvo sam čuvala unuke. Starija kćer je dobila prvo dijete taman kad sam ja otišla u penziju pa sam bila baka servis. Ona se vratila na posao kad je malom bila godina dana, pa sam ja čuvala Ivana jer ga nismo htjeli odmah dati u vrtić. Onda su me pitali neki nihovi prijatelji da ponekad pokupim i njihovo dijete iz vrtića, kada oni budu morali ostati dulje na poslu. To mi nije bio problem jer, ide u isti vrtić s mojim unukom. A i djeci je zabavnije ako su zajedno. Dogovorili smo se da će mi za to dati neku novčanu naknadu pa tako usput i zaradim. Ali ne radim vam ja to zbog novaca, znate. Djeca su život. Lijepo mi je s njima. Novac uvijek dobro dođe, pogotovo jer djeca kod mene i jedu, odvedem ih i na sladoled. Ali prvenstveno je tog zbog čiste radosti. Sad osim svojih unuka, povremeno čuvam još djecu od prijatelja i susjeda.

dijete više voli baku

foto: Pixabay

Ljerka (78) iz Zagreba – Iznajmljujem sobu

Ja sam vam ostala udovica jako mlada. Nisam imala ni 40 godina. Muž je umro od srca još dok su djeca bila u školi. Kasnije su i djeca otišla svojim putem, a ja sam ostala sama u tom velikom stanu. Osim što ne volim biti sama, skupo je održavati toliko kvadrata. Stalno nešto treba popraviti, te škripe vrata, te puše kroz prozor, pa račun za struju, grijanje, vodu… Pa kako to jedna penzionerka može platiti? Pomažu djeca, ne kažem. Ali i oni imaju svoje živote i troškove. Onda sam u ovu dodatnu sobu gdje je bila moja kćer, uzela jednu studenticu. Jako fina curica iz Virovitice. Tu je studirala fizioterapiju. Soba je bila uredna kao apoteka. Plaćala mi je sto eura i mogla je osim sobe koristiti zajedničku kupaonicu i kuhinju. U kuhinji nikad nije bila, ali se zato znala dugo uređivati u kupaoni. Sreća da imam još jedan mali toalet. Uvijek uzimam ženske podstanarke. Što ja znam, mislim da su urednije. Samo jednom sam imala jednog dečka, iako moram reći da je i taj bio vrlo, vrlo uredan. Jako dragi dečko. Iz Pule. Uvijek je pitao treba li mi što donijeti iz dućana i stanarinu mi je uvijek davao u posebnoj koverti. Jako drag dečko. Nisu mu baš prijateljice dolazile. Samo kolega s fakulteta.

Vesna (68) iz Zadra – Prodajem na tržnici

Mi vam volimo raditi. Takvi smo. I baka je puno radila, i otac i majka. I to uvijek u polju, na zemlji. Čak i kad je tata radio u tvornici, nakon posla bi odlazio pomoći što je još trebalo u polju. Ako se sijalo – onda to, ako je već bila berba –  onda to. Moja mama je tu prva počela sadit paprike. Do tada ih nije sadio nitko u selu i svi su joj govorili da to nema šanse uspjeti. Ali paprike su joj ispale jako dobro nakon čega su ih svi počeli saditi. Ta zemlja i to polje je uvijek bilo tu da nas izvuče, ako bi upali u neke novčane probleme ili kad je propala firma u kojoj sam radila. Otada sam se posvetila samo zemlji. Što uzgojim, prodajem na pijaci. Tu sam dočekala penziju, a tu prodajem i sada iako sam u penziji već par godina. Imam svoje paprike, pomidore, tikvice, smokve, bajame… Radim i džemove, slatko od smokava, šalše… Sada više nemam šalše. Prodalo se jutros. Došli neki Talijani pa kupili četiri boce.

foto: Silvija Novak

Mare (65) iz Zadra – Radim ručni rad

Treba mi za jedan dva do tri sata. A prodajem ih, tako… Po četrdeset kuna. Dam i za trideset. Pa prodam nešto. Sad kad su turisti, prodam malo više. Ali nije lako biti tu svaki dan na toj vrućini. No ja se sklonim malo u hlad i uvijek ponesem vodu za piti. I usput radim pomalo. Evo, sad dovršavam ovog malog anđela. Imat će plavi obrub na haljini i rukavima. Poslije ih stavljam u štirku da tako stoje. Inače neki hoće kupiti i bez štirke, ali ovako mogu stajati. Ovako dodatno zarađujem. Penzija je mala, djeca pomažu koliko mogu ali ja volim biti samostalna i da ja njima mogu nešto dati.

foto: Silvija Novak

Katica (70) iz Zagreba – Dajem instrukcije

Ja sam predavala kemiju pa sam i prve instrukcije davala iz kemije. Imala sam učenike na instrukcijama povremeno i dok sam radila, ali kad sam otišla u penziju to je postalo češće. S vremenom su mi osim iz kemije, učenici počeli dolaziti i iz matematike, iako to nisam studirala. Jednom mi se čak obratila mama jednog osnovnoškolca kojem bi trebala općenita pomoć u učenju, pisanju zadaća, lektire i to sve. To ipak nisam pristala. To je više posao za neke studente. Ja se držim svojih brojeva i formula. Može li se zaraditi? Može, može. Znate, sve više djece treba instrukcije, a roditelji imaju sve manje vremena. Osim toga svi bi htjeli imati pet ili bar četiri. Pa meni dolaze učenici s četvorkama. I ja se onda čudim. Pitam ih što ispravljaju, a oni meni da ne ispravljaju ništa nego su došli malo provježbat za peticu.

Vario (70) iz Zadra – Sviram na ulici

Ujutro sam na Forumu, a popodne tu na Kalelargi. Zbog sunca znate. Ali biram mjesto i po akustici. Tu je dosta dobra akustika. Inače, ovo mi je harmonika od prijatelja. Ja imam svoju, ali je puno veća i teža. A ova ima i torbu pa je lakše nositi. Oduvijek sviram harmoniku. Počeo sam još kao dječak, sa sedam godina. A sad mi je 70. Ali osjećam se kao da mi je 60. Ja za sebe imam 60 godina i to je to. Može se zaraditi. Pogotovo sad kad su turisti. Ali ne sviram ja zbog novca jer imam dobru penziju. Sviram jer to volim. Oduvijek sviram harmoniku, i to ovakvu s tipkama. Ne sviram dugmetaru. Ovo je Hohner. Ima jako puno vrsta harmonika. To je kompletan instrument s najbogatijim zvukom. Šteta što se harmoniku povezuje samo s narodnom i zabavnom muzikom jer harmonika je puno više od toga. Ja vam na harmonici sviram i rock i pop. Turisti polude.

foto: Silvija Novak

Barbara (74) iz Zagreba – Pečem kolače

Moja mama je jako dobro kuhala i pekla kolače, to sam od nje pokupila. Ostavila mi je prije smrti knjigu svojih recepata koje je posebno za mene ispisala krasopisom. Čuvam to kao oči u glavi. Tu su svi njezini recepti za jela i kolače. Kod nas doma je za Božić znalo biti i do 12 vrsta sitnih kolača, ne računajući torte. Još kao mala pekla sam kolače s njom i mogu reći da to oduvijek radim. Kad sam dobila svoju djecu, opet sam pekla kolače i s njima, a sad s unučicom. S vremenom sam počela peći kolače i za druge. Po narudžbi, što bi se reklo. Najčešće to budu kolači za vjenčanja ili krstitke. Ponekad i rođendanske torte. Ali ja vam ne radim za velike svatove jer radim sama pa ne bi ni stigla. Samo za 20 do 30 ljudi, ne više od toga. Sad radim za jedne krasne mladence. Vjenčat će na Gornjem gradu, a poslije idu nekam u Zagorje. Mene su zamolili da im napravim išlere, čupavce, londonerice, kiflice s čokoladom i još par takvih sitnih vrsta. I vjenčanu tortu im radim, naravno. Bit će od kokosa. Od pečenja kolača se može zaraditi. Iznenadila sam se. U početku je to bilo sitno i rijetko, ali onda su krenule stizati narudžbe. Valjda se pročulo jer nisam se nikad reklamirala, dijelila letke ili zvala ljude telefonski, što ljudi rade. Ljudi vam danas sve više vole domaće, prirodno… Dosta im je konfekcije.

Kako napraviti kolač bez jaja?

foto: Kuzinavanje.com

Karlo (73) iz Zagreba – Popravljam stvari

Ma sve vam ja znam popravit. Električne stvari, pegle, grijalice, pećnice. Znam i vodoinstalacije. Ja sam radio kao električar, ali uvijek sam volio sve popravljati. Zapravo, kao dijete sam volio rastavljati stvari pa ih ne bih znao poslije složiti natrag. Ali s vremenom sam naučio. Kad sam došao u penziju, popravio sam jednoj susjedi vešmašinu, drugoj promijenio utičnicu i pročulo se po zgradi da ja popravljam stvari. Znam imati dosta posla. Pazite, u ovim neboderima živi jako puno ljudi. Četiri nebodera od dvadeset katova, ej!

foto: Pixabay

Klara (68) iz Zagreba – Čistim stubišta i kafiće

Sad imam dva kafića i tri stubišta. Kafiće čistim svaki dan osim ponedjeljkom jer u nedjelju ne rade, a stubišta čistim jednom tjedno. Može li se zaraditi? Gledajte, ja ovako zaradim još jednu penziju. Samo od svoje penzije ne bih mogla preživjeti. Pa sve mi ode na režije. Voljela bih da mogu uzeti još jedan kafić jer tu se puno bolje plaća, ali problem je što ne mogu stići ujutro počistiti više od dva. Morala bih ustati u tri sata pa da sve stignem. Možda to i napravim, tko zna. Tu u blizini su poslovne zgrade i tu su fini ljudi tako da ne budu kafići baš jako neuredni. Ali svako jutro moram počistiti što je ostalo na stolovima, prebrisati sve površine, stakla, oprati zahode. Uglavnom ne bude velikog nereda, osim sad dok su bile utakmice. O, to je već bilo posla! Te boce, pobacani čikovi, prolivenog piva… Radila sam jednom prije u nekom kafiću kod Kranjčevićevog stadiona. Tamo je tako bilo nakon svake utakmice što znači svaki drugi dan, a nekad i češće. Ovo sad je mila majka.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.

.

Aktivno starenje

Unatoč koronavirusu, programi u centrima za kulturu idu dalje

S obzirom na epidemiju COVID-19, mnogi centri za kulturu i otvorena učilišta prilagodili su svoje programe novonastaloj situaciji. Osobe treće životne dobi ove godine imaju sužen izbor, ali nešto zanimljivih programa ipak se može naći.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Ova jesen po mnogome je drugačija od ostalih jer je epidemija koronavirusa poremetila većinu planova. Novonastaloj situaciji i tom famoznom “novom normalnom” prilagođavaju se i u zagrebačkim centrima za kulturu i otvorenim učilištima pa se uobičajeni programi održavaju u manjem obimu nego inače i pod posebnim epidemiološkim mjerama.

Dobra je vrijest da programa za treću životnu dob u većini centara ipak ima, a mi smo istražili koji su i kako u njima sudjelovati na siguran način.


Centar za kulturu i informacije Maksimir

Jadranka Kerin, voditeljica programa za osobe treće životne dobi u Centru za kulturu i informacije Maksimir, kazala nam je da ove jeseni idu dalje programi dramske skupine Treći čin i kiparsko slikarske radionice za treću dob.

“Ti su programi išli i ova tri mjeseca, sve do lipnja. Naše voditeljice koje rade u Domu za starije Maksimir su uz silan trud uspjele provesti neke programe jer, kao što znate, u domove za starije ne može se ući. Likovna radionica je recimo išla tako da je voditeljica, inače apsolventica na Akademiji likovnih umjetnosti Karla Radanović, polaznicima zadavala zadatke online vezane uz to što će crtati i u kojoj tehnici, i to razgovarajući s njima pojedinačno te uz pomoć socijalnih radnika u domu. Onda su polaznici, koliko su uspjeli, preko nekog kompjutora iz doma ili preko mobitela ako su nešto malo mlađi, slali te uratke natrag. Tako se to održavalo, a tako ćemo, nažalost morati nastaviti i dalje kad je riječ o aktivnostima u domu jer voditeljica ne može do polaznika pa je dosta teško. Pokušat ćemo, kad ova čitava situacija malo popusti, napraviti izložbu tih radova”, kaže gospođa Kerin.

“Tako funkcionira i dramska radionica gdje je još interesantnije, a voditeljica, diplomirana dramatrurginja Maja Sviben, radi pojedinačno s polaznicima okosnicu za dramske likove. Polaznici onda sami trebaju taj lik osmisliti, tekstualno i na sve druge načine pa onda ona to zapisuje. Nakon toga planiramo sve te likove okupiti i jednom, možda, tu predstavu doista i izvesti”, kaže Kerin.

No, nešto programa odvija se i u samom Centru. “Ono što ćemo mi raditi ovdje u Centru od ponedjeljka, 5. listopada, su likovne radionice za starije koje će se održavati vani na otvorenom u parku Maksimir. To će tako funkcionirati dok god dozvole vremenske prilike. Radionice će ići ponedjeljkom od 10 do 12 sati. Ako su na otvorenom, polaznici mogu biti na primjerenoj razdaljini, crtati, slikati i raditi, i to sve uz voditeljicu Loru Elezović, također apsolventicu na Akademiji likovnih umjetnosti”, opisuje nam Kerin.

Ostali programi za treću dob koje su prethodnih godina organizirali, sada, nažalost, više ne idu. Ide tek ples na svili za mlađe i suvremeni ples za djecu, no što se tiče programa za starije ove godine dostupne su samo navedene radionice.

Gospođa Kerin naglašava i sljedeće: “Sve radionice organizirane su pod posebnim epidemiološkim mjerama, polaznici su na razdaljini, nose se maske, pazimo, no i mučimo se u svemu tome.”

Najteže je, kaže, polaznicima u domu jer bi oni vrlo rado imali nekakve kontakte s vanjskim svijetom, ali nažalost takva je situacija i mjere za domove su dosta stroge.

“Naši polaznici koji dolaze u Centar su molili da svako nastavimo s programima i jako im se svidjela ideja da to bude na otvorenom u parku Maksimir. Naime, u toj likovnoj grupi ih ima dosta, 10-12, a naša prostorija u kojoj se program inače održava nije dovoljno velika da bi svi mogli u njoj biti na primjerenoj udaljenosti. Naravno da mi tu napravimo i propuh, imamo dezinficijense, svi nose maske i sve, ali razmak može među polaznicima biti najviše metar – što nije dovoljno. Probat ćemo zato vani pa ćemo vidjeti kako će ići”, kaže Jadranka Kerin.

Centar za kulturu Trešnjevka

Iz Centru za kulturu Trešnjevka doznali smo dobre vijesti. Naime, ondje su u tijeku upisi u jesenske programe za umirovljenike koji se održavaju pod posebnim epidemiološkim mjerama.

“Dostupne su radionice oblikovanja keramike, zatim likovnost, ples… Svi se programi održavaju, ali pod strogim mjerama, što znači da u dvorani nikad nije previše ljudi tako da svi mogu biti na propisanom razmaku, a na ulazima imamo i dezinficijense”, kaže Lovorka Mihanović iz marketinga Cekate-a.

“Također, može se doći na koncerte, predstave i stand-up nastupe, ali držimo se mjera – posjetiteljima mjerimo temperaturu, obavezne su maske i slično. U subotu imamo akciju i festival na otvorenom ‘Tratinska se budi’ u sklopu kojega će se moći slušati koncerti”, kaže Lovorka Mihanović.

“Što se tiče programa namijenjenih trećoj dobi, tu su Start Art likovna grupa u kojoj je maksimalan broj ljudi osam, zatim radionica keramike, art terapija i dramska grupa za odrasle, a u Društvenom klubu Prečko imamo pjevanje, tečaj izrade biljnih preparata, permakulture i slično. Što se mjera tiče, svi se kod nas osjećaju sigurno. Imamo i neke programe na otvorenom, vidi se da pazimo tako da naši polaznici dolaze i dalje”, dodaje Lovorka Mihanović.

foto: Oleg Mityukhin/Pixabay

Centar za kulturu Sesvete

U Centru za kulturu Sesvete, također je sve prilagođeno epidemiološkim mjerama, rekla nam je voditeljica centra i  viša stručna suradnica za glazbenu djelatnost, Aida Vidović Krilanović.

Tečajevi za umirovljenike, a to su tečajevi jezika (engleski, njemački i talijanski), zatim tečaj informatike za početnike na kojem se uči korištenje Worda, pretraživanje interneta i korištenje elektroničke pošte te tečajevi za napredne, ali i tečajevi izrade etno nakita ili dizajnerskog nakita, održavaju se u centru pod posebnim epidemiološkim mjerama.

2Pazimo da naših polaznika ima taman toliko da u našem prostoru mogu biti na propisanoj udaljenost, a tijekom izvođenja samih programa obavezno je nošenje maski”, kaže Vidović Krilanović.

Svima su, kaže, radionice i tečajevi nedostajali i sretni su što neki programi ove jeseni ipak idu. “Naši voditelji ulažu silan trud da bi programi išli, a polaznici nam kažu da se kod nas osjećaju sigurno i rado dolaze”, govori nam Vidović Krilanović te dodaje kako se nada da će se ova po svemu izvanredna situacija ipak ubrzo smiriti.

Narodno sveučilište Dubrava

Voditeljica programa za treću životnu dob u Narodnom sveučilištu Dubrava, Vesna Špalj-Senta, kazala nam je da za ovu godinu nisu predviđeni posebni programi za osobe treće životne dobi, jer su tako preporučili epidemiolozi. No i starije osobe se mogu, ako to žele, priključiti nekim programima za odrasle.

“Preporuka epidemiologa je takva da ove godine ne radimo posebno s osobama treće životne dobi jer se radi o ugroženoj skupini. No, ipak postoji mogućnost da osobe 50 plus dođu u neku grupu za odrasle. Pritom mislim na naše mješovite grupe jutarnjeg razgibavanja, joge i korektivnog pilatesa”, kaže nam Špalj-Senta.

“Nešto starijih polaznika imamo i u grupama ručnih radova, na tečaju izrade paške čipke, crtanja, slikanja i keramike, no napominjem da se radi o našim uobičajenim grupama u kojima nema popusta za umirovljenike”, objašnjava Špalj-Senta.

foto: Rui Dias/Pexels

Pučko otvoreno učilište

U Pučkom otvorenom učilištu je u tijeku nadoknada programa od proljetnog semestra koji se nisu mogli održati zbog epidemije, govori nam tajnica POU-a, Nina Radojević.

Kako su nakon toga došli godišnji odmori i ljeti, programi se nisu stigli izvesti do kraja pa se to odrađuje sada. “Imamo sad to nešto što smo dužni našim polaznicima pa zasad nema novih upisa i tako će biti negdje do kraja mjeseca studenog dok se sve ovo ne odradi. Što se epidemioloških mjera tiče, mi se ravnamo nekako po mjerama za škole. Koristimo veće učionice, odnosno polaznike smo preselili u veće učionice tako da mogu držati preporučeni razmak, svi nose maske, na ulazima su dezinficijensi za ruke i držimo se svih epidemioloških mjera”, kaže gospođa Radojević.

“Jedan dio nastave je odražen i online, a u njemu je sudjelovao tko može i ima mogućnosti. Koristili smo Zoom, Loom, Skype i razne druge aplikacije, ovisno o tome kako je koji profesor mogao i kako se snalazi jer i među našim profesorima ima i mlađih i starijih. Programi koje sada nadoknađujemo su strani jezici, informatika i programi iz opće kulture. Po nešto od svakog područja ne snije uspjelo odraditi prije ljeta, pa to odrađujemo sada.”

Što se novih programa u studenom tiče, još se sa sigurnošću ne zna koji će to programi biti. “Vjerojatno će biti tečajeva stranih jezika, informatike i likovnih radionica, a što se tiče programa opće kulture, njih iznova kreiramo za svaki semestar i uvijek bude nečeg novog, i tema i predavača, tako da će o tome biti odlučeno naknadno”, zaključuje Nina Radojević iz Pučkog otvorenog učilišta.  

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP