Prati nas

Mozaik

Može li se otići u mirovinu s 30? Oni misle da može

Ako ste spremni potpuno promijeniti svoj život, fanatično štedjeti i odbaciti skoro sve što konzumeristički način života pruža, možda biste se mogli umiroviti već s 30 godina. O ovoj temi govore pripadnici pokreta ‘Fire Movement’ kojima je to pošlo za rukom.

Objavljeno

|

Kako rano u penziju?
foto: Pixabay

Mnogo se u zadnje vrijeme govori o dobi za odlazak u mirovinu i mnogi se s pravom boje da će, kako kažu, “s posla direktno na Mirogoj”. I dok se kod nas budući umirovljenici bune uglavnom samo na društvenim mrežama, u Rusiji su organizirani prilično burni prosvjedi nakon najave da će se raditi do 67. godine – što je doista vrlo problematično s obzirom na očekivani životni vijek prosječnog Rusa koji iznosi tek 66 godina.

No dok se većina bori za neku prihvatljiviju opciju, neki još uvijek mladi ljudi preuzeli su stvar u svoje ruke i u penziju su otišli – pazite sad – s 30 godina! Oni su dio pokreta koji se naziva Fire Movement (Pokret vatre). Prenosimo razgovor britanskog Guardiana s ovom zanimljivom ekipom koja otkriva kako im je pošlo za rukom postati tako mladi umirovljenici.



Ime: Fire Movement.

Koliko postoje: Niti deset godina.

Tko su oni: Grupa četrdeset-i-nešto-godišnjaka koji imaju puno slobodnog vremena jer ne rade.

Jesu li zoni zapravo lijeni? Nisu lijeni već su pronašli vrlo preciznu kombinaciju zarade, štednje i štedljivog života koja im je omogućila da napuste posao dok su još relativno mladi.

Što znači ime njihovog pokreta Fire Movement? FIRE je zapravo akronim od “financial independent retire early”, odnosno “financijska neovisnost i rano umirovljenje”.

Kako su došli na tu ideju? Zamisao je to američkog blogera Petera Adeneya, poznatog i kao Mr Money Monkey, koji je i sam otišao u penziju s 30 godina te sada zajedno sa ženom i djecom živi financijski neovisnim životom.

Kako mu je to uspjelo? Bio je vrlo obziran prema novcu, puno štedio i pomalo fanatično odbijao modernu konzumerističku kulturu: nikad nije uzeo kredit, otišao u minus ili neracionalno trošio. “Plaćanje parkinga je znak da se nalazite u području koje nije zamišljeno za automobile te se korištenjem auta zapravo opirete dizajnu vlastitog grada”, objašnjava primjerom Adeney svoj stil života.

To zvuči mudro. Ima još, naravno. Adeney zarađuje oko 400.000 dolara godišnje do svog bloga, no od tog iznosa potroši tek manji dio.

Kako da i sam naučim živjeti poput pripadnika Fire Movementa? To je zapravo pitanje omjera: trebali biste uštedjeti oko 25 puta onoliko koliko vam je potrebno za život godinu dana. Ako za život trebate 20.000 dolara, trebali biste uštedjeti oko 500.000 dolara.

Što ako imam kredit? Pa to trebate prvo otplatiti.

Što je s ostalim dugovanjima i karticama? Ne smijete imati nikakve dugove niti koristiti kreditne kartice ako želite isprobati život po sistemu Fire Movementa. Niti jesti po restoranima, također.

No mogu li se svejedno zabavljati? Pa ako vam je brojanje svakog novčića zabavno, onda zašto da ne.

Je li to zapravo okrutno? Nije. Tako spašavate i sebe i planet. I imate slobodu.

Slobodu od čega? Slobodu od brige i raznih gluposti koje čine svakodnevicu većine ljudi.

Ok. Upišite me! Dobrodošli! Počnite stavljati na stranu pola svojih ukupnih prihoda i vidimo se za 15 godina.

Ali kad platim sve što trebam, ne ostane mi ništa. Koliko vam ostane?

Recimo da to nije pozitivan broj. Ako vas tješi, niste jedini s tim problemom. Recite sami sebi i ostalima: Probudite se, ovce! Ne treba vam ni auto, ni praznici ni pasta za zube. No nemojte reći: “Mogu li vidjeti vinsku kartu?”

.

Mozaik

Predsjedničina kći je upisala Harvard. Zašto Hrvati ne mogu prihvatiti njezin uspjeh?

Vijest da je kćer Kolinde Grabar Kitarović upisala Harvard, rekla nam je puno toga o njoj: ona je pametna, radišna, uporna, snalažljiva, uspješna. No ono što smo nakon objave te vijesti saznali o nama samima, nije baš tako pohvalno.

Objavljeno

|

Mediji su danas prenijeli vijest da je kćer predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, Katarina, upisala Harvard, jedno od najboljih sveučilišta na svijetu. Štoviše, na prijemnom je ispitu bila među jedan posto najboljih u svijetu pa je dobila stipendiju koja će joj pokrivati sve troškove studiranja i smještaja, piše Jutarnji.

Bravo, draga Katarina!



Inače, Katarina Kitarović je i državna prvakinja u umjetničkom klizanju pa je iz toga vidljivo da se radi o doista iznimnoj mladoj ženi, inteligentnoj, spretnoj, izraženih radnih navika, upornoj, uspješnoj… Jednom riječju, ona je dijete koje bi svaki roditelj poželio.

Nakon objave ove vijesti, doznali smo, dakle, da predsjednica ima jako pametnu i uspješnu kćer. Ali, nažalost, doznali smo još ponešto o nama samima. Nakon objave vijesti, po portalima je krenuo pravi, što bi se reklo, shit storm – osim velikog broja pozitivnih komentara, našao se ovdje i zavidan broj onih koji uspjeh Kolindine kćeri nikako ne mogu provariti. On ih peče i boli. Hm, tko zna zašto?

Moram naglasiti da uopće nisam fan naše predsjednice. Nisam za nju glasala, niti ću to učiniti na sljedećim izborima. Ali priča o njezinoj kćeri s time nema veze. Izdvojila sam nekoliko meni “najdražih” komentara i dala na njih svoj osvrt. Odmah će vam biti jasno na što ciljam…

“Ma kakav je to uspjeh? Mama ima para pa je šalje, i moje bi studirale u inozemstvu.”

Da, Katarinina mama “ima para” jer je predsjednica države. Međutim, djevojka je dobila stipendiju tako da sve mamima pare neće biti potrebne jer joj sam Harvard omogućuje studiranje. Ako Harvard odluči stipendirati i vaše kćeri, svaka im čast.

“Lako je njoj bilo doći do Harvarda s maminim vezama!”

Harvard je, podsjetimo, jedno od najboljih, najprestižnijih, najutjecajnijih i najrespektiranijih sveučilišta na svijetu. Broj jedan se ne postaje tako što se rade protekcije djeci moćnika – kao što to rade neka druga sveučilišta. Ne znam zašto mi je sad na pamet palo nekoliko hrvatskih… Osim toga, u svijetu ima i važnijih funkcija od predsjednice Hrvatske. Njihovi kandidati su i sinovi i kćeri predsjednika Amerike, pa se ipak svi ne upišu. Jednom Harvardu, radno mjesto roditelja nekog studenta neće značiti baš tako mnogo kao što znači u našoj maloj provinciji.

“A gdje će se upisati kćeri radnika Uljanika, draga predsjednice?”

Ovo dvoje ima veze isto kao i juha s rezancima i anticiklona. Bi li radnicima Uljanika bilo bolje da je Kolindina kćer upisala, recimo, Prometni fakultet u Zagrebu? Ili da ga uopće nije upisala? Trebaju li djeca političara biti neobrazovana i nezaposlena jer će tada radnicima u Hrvatskoj biti lakše? Uostalom, zašto se neko genijalno dijete čiji roditelj radi u Uljaniku također ne bi upisalo na Harvard ako je prošlo na prijemnom i dobilo stipendiju? Podsjećamo, studiranje predsjedničine kćeri neće se financirati iz proračuna, a još manje iz stečajne mase Uljanika. Dakle, to dvoje nema nikakve međusobne veze.

“U Hrvatskoj ima masu darovitije djece, ali im mama nije predsjednica pa ne mogu ići na Harvard!”

Stvarno? U Hrvatskoj su djeca baš tako masovno genijalna i radišna da bi im Harvard dao stipendiju, ali eto, siroti nemaju mamu predsjednicu? Ako su djeca tako inteligenta, sigurno su to naslijedila od svojih jednako inteligentnih roditelja. A ako smo svi baš tako inteligentni i genijalni – zašto smo tu gdje jesmo? Da, znam, znam, lopovi, ratni profiteri, privatizacija itd. Ali da baš od te sve inteligencije nismo mogli iznaći način kako se tome oduprijeti i pretvoriti Hrvatsku u bogatu, prosperitetnu i uspješnu zemlju… Nisam sigurna. Nešto mi smrdi u toj teoriji o posvemašnjoj inteligenciji Hrvata. Smrdi – kao da nije točna.

“Prvo kćer bivšeg premijera Sanadera, a sad ova! Sve jedno ljepše od drugoga”

O objema situacijama znam samo onoliko koliko se moglo doznati iz medija, no čini mi se da ova dva slučaja nemaju nikakve veze. Koliko smo uspjeli saznati iz iskaza svjedoka na suđenju bivšem premijeru, Petri Sanader i njenom momku je boravak u Americi navodno plaćao otac preko sumnjivih prijatelja i poslova. Barem tako tvrdi Robert Ježić. Katarina Kitarović je dobila stipendiju prestižnog fakulteta. Čini mi se da se ta dva slučaja razlikuju kao nebo i zemlja.

“Mamina dušica je uspješna u čemu god da se okuša: prvo klizanje, pa sad Harvard! Joj da je meni biti kćer predsjednice!”

Ma da, kad na klizaljkama izvodiš piruetu ili trostruki aksel, jako je važno na kojoj su ti mama i tata funkciji. Nema to ni slučajno veze s danonoćnim treninzima. U redu, netko može reći da je Katarina imala mogućnosti trenirati jer je iz bogate obitelji, ali bar smo mi u Hrvatskoj svjedoci da svaki čas vrlo uspješan sportaš postane netko čiji roditelji nisu bogati, nego se izdignuo zahvaljujući isključivo svom vlastitom talentu i upornosti. Zašto to ne bi mogao biti slučaj i kad je u pitanju Katarina Kitarović? Aha, znam – zato što joj je mama predsjednica Hrvatske, a nju ne volimo. Prema tome – njezino dijete ne smije biti uspješno!

Vijest da je Katarina Kitarović, dakle, upisala Harvard rekla je dosta o njoj samoj: da je pametna, uporna, radišna, uspješna. A što je rekla o nama? Da smo zlobni i glupi? Ne želim vjerovati da je to istina.

Nastavi čitati