Ante Goleš (foto: Samoobrana Međimurje)

Samoobrana za starije: Što učiniti kad vas napadnu

Autor: • 06. 09. 2018. • Kolaž, Mozaik, Nema predaje351 • Verzija za ispis Verzija za ispis

“Jedna gospođa opisala je situaciju kad joj je netko pokušao provaliti u stan. Bila je sama kod kuće i čula da netko pokušava razbiti prozor. Jako se uznemirila i nije znala što da napravi. Srećom, provalnike je nešto omelo u naumu pa su otišli. Jedna druga ispričala je kako su i njoj pokušali provaliti u kuću, no ona je upalila svjetlo pa su se preplašili i otrčali, a ona je, umjesto da odmah zove policiju, potrčala za njima. Kad je policija došla, lopovi su već bili pobjegli. Jedan gospodin, pak, ispričao mi je kako je svjedočio napadu na gospođu na ulici. Lopovi su je napali želeći joj otuđiti torbicu. Gospodin koji je bio prisutan nije znao kako bi je obranio. No da je ranije bio na našoj radionici samoobrane, kaže da bi točno znao što treba napraviti”, prepričava svjedočenje svojih polaznika Ante Goleš, policijski službenik i pripadnik postrojbe Interventne policije iz Čakovca te voditelj radionica samoobrane za žene, djecu i osobe starije životne dobi.

S radionicama samoobrane počeo je 2015. godine, a 2017. otvorio je udrugu Samoobrana Međimurje u sklopu koje nastavlja održavati radionice, u početku namijenjene prvenstveno ženama i djeci i to uglavnom na području Međimurja, no i u drugim mjestima pa je tako po jedna radionica održana i u Zadru i Ludbregu.



Od prvog dana ovog mjeseca, otvoren je i prvi Centar samoobrane u Čakovcu, jer na sjeverozapadu Hrvatske, priča Goleš, tako nešto još ne postoji. Uz žensku početničku grupu, radit će i s muškarcima. To će biti prvi puta da se bavi i muškom populacijom, jer do sada je bio posvećen onima ranjivijima – ženama. Najranjivije su upravo starije žene.

foto: Samoobrana Međimurje

Koliko su česti napadi na starije?

“Statistika pokazuje da između 2 i 10 posto starijih osoba doživi neki oblik zlostavljanja i zanemarivanja, a oko 8 posto starijih osoba izvrgnuto je nasilju u obitelji. Nadalje, oko 2 posto starijih osoba je doživjelo psihičko zlostavljanje, 1,1 posto verbalno zlostavljanje i 0,4 posto zanemarivanje. Od starijih osoba koje su doživjele neki oblik zlostavljanja, oko 41 posto osoba imalo je iskustva s muškom osobom kao zlostavljačem, dok su 25 posto počinitelja bile žene. Čak 33 posto počinitelja je plaćeno osoblje (njegovatelji, medicinska sestra), a većina zlostavljača (46 posto) je povezano sa žrtvom. Najprisutnije je psihičko, zatim ekonomsko te fizičko nasilje”, ispričao je Goleš za MojeVrijeme.hr.

Zlostavljanje starijih osoba je jedan od najslabije istraženih i proučavanih oblika nasilja i najrjeđe prijavljivan oblik nasilja, tako da su tamne brojke sigurno još veće. Starije osobe često izbjegavaju prijaviti nasilje iz raznih razloga kao što su strah, osjećaj srama, nepovjerenje u sustav, subjektivni osjećaj krivnje, nemoć i ovisnost o zlostavljaču. Zbog svega navedenog, rodila se ideja o radionicama samoobrane za starije osobe. Ideja je potekla od Udruge umirovljenika grada Čakovca.

foto: Samoobrana Međimurje

“Kad sam radio radionice samoobrane za starije, više sam se usredotočio na preventivne mjere suzbijanja napada usmjerene na osobe treće životne dobi. Znači, kako reagirati ako su napadnute”, objašnjava dalje Goleš. “Dotaknuli smo se imovinskih delikata, prevencija pokušaja razbojništva jer su osobe starije životne dobi česte mete krađa kad im se otuđuju osobne stvari, provaljuje im se u stanove i slično. Polaznicima sam davao savjete koji mogu biti korisni u takvim situacijama, primjerice, kako nositi torbice, kako na mobitelu spremiti pod opcijom ‘brzi poziv’ broj neke hitne službe poput policije. Naglasio sam im da moraju biti svjesni svoje okoline i znati što se događa oko njih.

Bilo je par slučajeva gdje su mi ljudi govorili da su se susretali s pokušajima provale i kad su provalnici već ušli u njihov stan. Naučio sam ih koje su sve mjere morali poduzeti unaprijed da do provale nikad i ne dođe. Nakon tih nekoliko savjeta uvidjeli su da bi provalu možda uspjeli i spriječiti da su napravili tih nekoliko stvari i da provalnik ne bi ni ušao u stan. Znači, kako reagirati u tim nekim stresnim situacijama. Imao sam prezentaciju kako se obraniti pomoću štapa, odnosno pomagala za hodanje, pomoću kišobrana, kako se drži torbica, u kojem dijelu odjeće se nosi novčanik i da se u novčaniku ne nose baš sve kartice i svi dokumenti. Osnovno je da se pinovi od kartica ne nose zapisani negdje uz kartice i slično. Bilo je dosta sadržajno predavanje, od elemenata samoobrane do statistike.”

Kod samoobrane za starije najbitnija je – tehnika

Sustav samoobrane kod starije populacije ponešto se razlikuje od onoga kad su napadnute mlađe osobe, objašnjava Goleš. “Samoobrana za mlađe osobe se više bazira na fizičkoj pripremljenosti i eksplozivnosti, dok se za starije osobe više rade razne tehnike samoobrane. Znači, tehnike koje su primjerenije za osobe koje su fizički slabije, nemaju takvu eksplozivnost i snagu kao mlađe. Na radionicama starijim osobama pokazujem upravo te tehnike. Bio je jedan gospodin od kojih 70 godina, ja sam ga uhvatio kao što bi to napravio neki eventualni napadač i on se, uz malo vježbe, oslobodio bez problema. Ako baratate tehnikom, sama snaga i nije toliko bitna. Ja svoje poaznike učim elemente gdje nije bitna fizička snaga već vještina i tehnika. Čovjek se može obraniti od bilo kojeg napada samo je važno da ovlada tehnikom. Nije točno da se čovjek ne može obraniti od napadača koji je jači ili brži. S pravom tehnikom se sve može.”

Bolje spriječiti nego liječiti

Ipak, objašnjava naš sugovornik, najbolje je učiniti sve da do napada nikad ni ne dođe. “Na radionicama za starije osobe mi je na prvom mjestu preventiva, odnosno kako osigurati da do napada ni ne dođe. Bolje spriječiti nego liječiti! Važno je zato više pozornosti posvetiti okolini, prvenstveno biti svjestan da je nasilje prisutno i da su stariji najranjivija skupina – zbog svoje dobi, slabije pokretljivosti, ali i zbog lakovjernosti i naivnosti. Vjeruju svima pa im zato i dolaze razno razni ljudi s nekim pretplatama, masažama, nekim ponudama.”

Ovaj stručnjak za samoobranu savjetuje starijim građanima da ne otvaraju vrata i ne puštaju u kuću nepoznate osobe. Trebaju i gledati prati li ih tko na putu do doma. “Ako im se čini da ih netko prati, trebaju promijeni smjer i skrenu u neku ulicu. Ako ustanove da ih osoba i dalje prati, neka biraju te ‘brze brojeve’ i neka uvijek prvo pozovu pomoć prije nego se sami sukobe s napadačem. Uglavnom, važno je paziti, stalno biti na oprezu. Gledati tko se nalazi oko tebe. Jer kad se napad dogodi, kad pitamo osobu kako je do toga došlo, ona najčešće veli da ne zna. Kaže nešto poput: ‘Zamislila sam se i ne znam što se dogodilo’. Jer nitko ne očekuje da će biti napadnut.”

Netko provaljuje u kuću! Što napraviti?

“Jedna je gospođa opisala kako se osjećala kad je čula da netko pokušava razbiti prozor. Rekla je da je bila zbunjena i nije znala što učiniti. Savjetovao sam joj da prvo upali sva svjetla vani. Zatim da otiđe po neki tvrdi predmet, valjak za tijesto, neku palicu ili nešto što može poslužiti za obranu. Ako je provalnik već počeo ulaziti u kuću, treba tim predmetom napraviti što je moguće veću buku, lupati, vikati, uglavnom pokušati svrnuti pozornost na ono što se događa i, naravno, brzo zvati 192”, kaže nam Ante Goleš.

“Bio je jedan slučaj gdje su lopovi usred bijelog dana pokušali ući u stan, no kad su shvatili da je netko kod kuće, okrenuli su se i počeli bježati. Gospođa je, umjesto da zove policiju, počela trčati za njima, no oni su bili brži i pobjegli su joj. Zvala je policiju tek 10 minuta nakon događaja, a tad je već bilo kasno i provalnici su pobjegli. Zato je važno alarmirati službe čim prije. Znači, upaliti svjetlo, vikati, uzeti neki tvrdi predmet, mogu to biti i ključevi, upaljač, kišobran…”

foto: Samoobrana Međimurje

Što ako mi netko na ulici želi oteti novčanik?

“Naravno i tu postoje načini kako se obraniti. Najjednostavniji preventivni savjet je nikad ne ići sam, zatim ne ići na slabo osvijetljena i slabo prometna mjesta te kad god je to moguće biti u grupi. Ako do napada dođe, treba odmah početi vikati i najbolje je držati ruke ispred sebe, dakle u poziciji između grudi, vrata i glave i napadača. Kad na radionicama to vježbamo, polaznicima pokazujem kako se iz te pozicije obraniti tako da nema šanse da napadač nešto napravi. Važno je da vas napadač ne može uhvatiti za vrat. Takve stvari se moraju baš uvježbati. Na radionicama polaznici sve isprobaju iz prve ruke i shvate o čemu se radi i kako postupiti. Neke stvari se mogu opisati riječima, no tek kad se isprobaju uživo, ljudi shvate kako se to radi. Ljudi ponekad misle da to neće funkcionirati i da se neće moći obraniti, no kad probaju, vide da zapravo nisu toliko nemoćni koliko su možda mislili.”

Zlu ne trebalo

Polaznici radionica su ljudi koji dolaze iz predostrožnosti, no ima i onih koji su, nažalost, napad već iskusili na vlastitoj koži, priča dalje Goleš.

“Na radionici koju smo organizirali na zahtjev Udruge umirovljenika Čakovca bilo je oko 50-60 ljudi i imali su svakakva iskustva. Odaziv je bio doista odličan. Poslije su mi rekli da ih se toliko ne skupi ni kad su neki sastanci s domjenkom. Ljude to zanima. Inače, u centru Čakovca su dva velika staračka doma i starije osobe često šeću i svako malo se dogodi neki napad ili pokušaj krađe. Udruga i grad su zato željeli nešto napraviti da se zaštiti ta skupina ljudi. Zato je odaziv bio tako dobar. Sigurno ćemo nastaviti tu suradnju. Centar koji sam upravo otvorio redovito će organizirati radionice za mlađu ekipu, ali i za stariju populaciju. O točnim terminima i mjestu održavanja radionica izvijestit ćemo putem medija, no informacije objavljujemo i na našoj Facebook stranici.“

Kakve su povratne informacije, odnosno, što kažu sami polaznici? “Reakcije su doista izvrsne, polaznici su mi rekli da su čuli puno korisnih stvari koje su potom isprobali u stvarnim situacijama. Obratio mi se i jedan čovjek koji je svjedočio napadu na jednu ženu. Rekao je da je znao neke stvari koje je naučio na radionici, da bi znao kako postupiti i kao je obraniti. Također, jedna od polaznica je bila i gospođa žrtva silovanja i obiteljskog nasilja. Kad je došla ona je bila potpuno psihički uništena, bez imalo samopouzdanja. S njom radimo već godinu dana i stanje joj se naočigled popravlja. Preporodila se. Dobila je samopouzdanje, vratila joj se nada u život, više je nije strah i pokušava normalno živjeti. Mi funkcioniramo kao jedna mala obitelj i osobama koje su bile žrtve napada ovakve stvari puno pomažu.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.

Ključne riječi Sve o temi: , , , ,


Imate komentar?

Dobronamjerni, argumentirani i pristojni komentari nas vesele. Ostale brišemo. To je naš doprinos higijeni javnog prostora i kulturi komuniciranja.

Povezane teme

Comments are closed.