Prati nas

Nema predaje

Provjereno

Koliko staža imaju primatelji ‘povlaštenih’ mirovina i tko ih prima?

Nastavljamo kvartalno analizirati trendove u sektoru takozvanih povlaštenih mirovina prema podacima koje objavljuje Hrvatski zavodi za mirovinsko osiguranje. Najnovija analiza načinjena je prema stanju na 30. rujna 2018. godine. Ovoga puta donosimo i neke nove parametre poput broja korisnika invalidske i obiteljske mirovine u promatranim kategorijama. Također smo izdvojili i prosječan staž unutar kategorije. Pri tome treba znati da se je vojnicima vrijeme provedeno u ratu priznavalo kao dvostruki staž.

Objavljeno

|

Mirovina za ustaše' Koliku penziju imaju partizani?
foto: screenshot Saborska TV / U gori raste zelen bor

Nastavljamo kvartalno analizirati trendove u sektoru takozvanih povlaštenih mirovina prema podacima koje objavljuje Hrvatski zavodi za mirovinsko osiguranje. Najnovija analiza načinjena je prema stanju na 30. rujna 2018. godine.

Ovoga puta donosimo i neke nove parametre poput broja korisnika invalidske i obiteljske mirovine u najčešće spominjanim kategorijama. Također smo izdvojili i prosječan staž unutar kategorije. Pri tome treba znati da se vojnicima vrijeme provedeno u ratu priznavalo kao dvostruki staž.


Domobrani i ustaše: 5.195 mirovina (-207)

Mirovine pripadnika takozvane Hrvatske domovinske vojske (Domobranstvo, Ustaška vojnica i Oružnica NDH) prima 207 osoba manje. To je pad za 4% u tromjesečnom roku koji održava dugoročni trend. U trećem kvartalu ove su mirovine prosječno porasle za 58 kuna.

foto: Mojevrijeme.hr

Prosječni staž: 33 godina i 1 dan
Broj korisnika invalidske mirovine: 179 (3%)
Broj korisnika obiteljske mirovine: 4.335 (83%)
Prosječna mirovina: 2.427 kuna.

 

Borci NOR-a: 11.868 mirovina (-444)

Broj partizanskih mirovina pao je za 444 u odnosu na drugi kvartal tekuće godine. U postocima, broj partizanskih mirovina i obiteljskih mirovina koje primaju njihove udovice pao je za 3.6% kao i u prethodnom kvartalu.  U trećem kvartalu ove su mirovine prosječno porasle za 70 kuna.

foto: Mojevrijeme.hr

Prosječni staž: 29 godina, 2 mjeseca i 18 dana
Broj korisnika invalidske mirovine: 467 (4%)
Broj korisnika obiteljske mirovine: 9.396 (79%)
Prosječna mirovina: 2.829 kuna. 

 

Bivši politički zatvorenici: 3.085 mirovina (-50)

Mirovinsko je prestalo isplaćivati i 50 mirovina političkih zatvorenika što čini pad od 1.6%, kao i u prethodnom kvartalu.  U trećem kvartalu ove su mirovine prosječno porasle za 85 kuna.

Prosječni staž: 33 godine, 2 mjeseca i 19 dana
Broj korisnika invalidske mirovine: 299 (10%)
Broj korisnika obiteljske mirovine: 1.745 (57%)
Prosječna mirovina: 3.866 kuna.

 

Saborski zastupnici, ministri i ustavni suci: 659 mirovina (-3)

Broj mirovina saborskih zastupnika, ustavnih sudaca i članova vlade očekivano je stabilan. Isplaćuje ih se tri manje nego tri mjeseca ranije. To je pad od 0,5%, dok je u prethodnom kvartalu zabilježen rast. U trećem kvartalu ove su mirovine prosječno porasle za 223 kune.

Prosječni staž: 33 godina, 2 mjeseca i 12 dana
Broj korisnika invalidske mirovine: 5 (1%)
Broj korisnika obiteljske mirovine: 114 (17%)
Prosječna mirovina: 9.806 kuna.

 

Branitelji: 107.680 mirovine (+655)

Broj braniteljskih mirovina porastao je za 655.  To je je stabilan rast od 0,6%.

foto: MojeVrijeme.hr

 

1. Mirovine ostvarene prema ZOHBDR (71.304 mirovina)
U trećem kvartalu ove su mirovine prosječno porasle za 137 kuna.
Prosječni staž: 18 godina, 8 mjeseci i 7 dana
Broj korisnika invalidske mirovine: 56.047 (79%)
Broj korisnika obiteljske mirovine: 14.250 (20%)
Prosječna mirovina: 5.753 kuna

2. Mirovine priznate prema općim propisima, a određene prema  ZOHBDR iz 2017. godine (36.376 mirovina)
U trećem kvartalu ove su mirovine prosječno porasle za 71 kunu.
Prosječni staž: 27 godina, 7 mjeseci i 13 dana
Broj korisnika invalidske mirovine: 15.637 (43%)
Broj korisnika obiteljske mirovine: 6.741 (19%)
Prosječna mirovina: 2.582 kuna

 

HVO: 6.769 mirovina (-13)

Broj mirovina koje se isplaćuju pripadnicima HVO-a pao je za 13, što je pad od 0,2% u odnosu na prethodni kvartal. U trećem kvartalu ove su mirovine prosječno porasle za 76 kuna.

Prosječni staž: 7 godina, 3 mjeseca i 16 dana
Broj korisnika invalidske mirovine: 6.051 (89%)
Broj korisnika obiteljske mirovine: 718 (11%)
Prosječna mirovina: 3.040 kune.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Mozaik

Ovako to rade naši umirovljenici: Spašavanje planete počinje u vlastitoj kuhinji

Kad bi svatko krenuo od sebe i razvrstao svoj vlastiti otpad, i još kad bi se razvrstani otpad reciklirao na pravi način, a onaj otpad koji se ne može reciklirati spalio u spalionici koja usput proizvodi i električnu energiju, problemu s otpadom bili bi učas riješeni. A zašto se to onda ne radi?

Objavljeno

|

“Daleko od očiju, daleko od srca, znate kako se kaže. Ali ovaj je problem došao sasvim blizu očiju i ne možemo ga više ignorirati”, kaže gospodin Petar (68) dok u spremnik za plastični otpad ubacuje boce od mlijeka. “Za ove boce ne dobijem onu naknadu od 50 lipa pa njih bacam tu u spremnik. A ove boce od mineralne odnesem u trgovinu. Gledajte – 10 takvih boca i skupio sam dovoljno za kruh.”

Pitamo ga kad je počeo razvrstavati otpad, a on iskreno priznaje da mu je ta navika skroz nova.


“Tek nedavno, nažalost. Ali bolje ikad, nego nikad. Iskreno, potaknule su me moje unuke. Sudjelovale su i na onom školskom prosvjedu i puno mi govorile o tome. Stvarno smo zatrpali čitav svijet plastikom. O tome se sve više govori i na televiziji, na radiju… Ali i da se ne govori, to je nešto što sad možemo vidjeti i na vlastite oči. Ovo ljeto sam proveo par dana u Ždrelcu na otoku Pašmanu. Moja obitelj tamo ima kuću. U moru je puno plastike. Tko kaže da to ne vidi, slijep je!”

Za kraj gospodina Petra pitamo koliko će uopće njegovo razvrstavanje otpada imati učinka, odnosno što jedan čovjek tu može promijeniti?

“E vidite, u tome je problem. Svatko misli da sam ne može ništa. I onda 10 milijuna misli da sami ne mogu ništa. A ako vas je 10 milijuna – niste sami. Da svatko pridonese samo malo – evo samo ovoliko kao ja – stvari bi se bitno promijenile”, kaže Petar.

Doista, kad bi svatko krenuo od sebe i razvrstao svoj vlastiti otpad, i još kad bi se razvrstani otpad reciklirao na pravi način, a onaj otpad koji se ne može reciklirati spalio u spalionici koja usput proizvodi i električnu energiju, problemu s otpadom bili bi učas riješeni. A zašto se to onda ne radi? Ovo pitanje čini se posve suvišnim ako znamo da takva rješenja postoje i da su ih neki gradovi – da, čak i neki hrvatski gradovi! – uspješno primijenili. No što čekaju ostali? Ovako napisano na papiru sve to izgleda prilično jednostavno, no u praksi su stvari malo kompliciranije. Počevši od vlastite kante za smeće.

Tko za to ima mjesta?

“Karton i papir posebno. Plastika posebno. Biootpad posebno. Miješani komunalni otpad posebno. Pa to su četiri kante za smeće! Tko ima toliko prostora u stanu? Najbolje da čitav stan natrpam samo s kantama za smeće”, govori gospođa Marija (71) dok niz stubište tegli orgomnu vreću punu raznovrsnog smeća.

No gospođa Marija je u krivu. Količina smeća koju proizvede njezino kućanstvo ista je razvrstavao se taj otpad ili ne. Štoviše, razvrstan otpad će u stanu zauzimati manje mjesta. Dakle, problem nije u nedostatku mjesta, nego u nečemu mnogo teže rješivom. Problem je u nedostatku volje.

Testirali smo ovu teoriju: zauzima li razvrstavanje otpada doista više mjesta u vašoj kuhinji ili, naprotiv, štedi prostor?

foto: Silvija Novak

Zašto bismo se mi uzlud trudili?

No ako se i potrudimo i otpad razvrstamo, i dalje ostaje problem neuređenih zelenih otoka i kontejnera za otpad u kojima često ima najmanje onoga čega bi prema oznaci na kontejneru trebalo biti najviše. Zašto se onda uopće truditi razvrstavati, ako će sav otpad na kraju završiti na istom mjestu?

“Vidite, to je pogrešno razmišljanje”, kaže gospodin Petar. “Samo zato što netko drugi ne obavlja svoj dio zadatka kako bi trebalo, ne znači da smo i mi ostali amnestirani od odgovornog ponašanja. Osim toga, i gradovi će početi tretirati otpad kako treba. Ako neće sami od sebe shvatiti da to tako treba, prisilit će ih Europska unija ogromnom globama. Ljudi neke stvari ipak najbolje razumiju kad ih se opali po džepu. Dok se mi, stanovnici, naviknemo na razdvajanje, i gradovi će početi taj odvojeni otpad odvoziti točno tamo kamo bi trebalo. Iako ovo sad djeluje katastrofalno, mislim da će nakon prve dvije ili tri kazne koje plate, gradovi doći k sebi prije od građana kojima je tlaka malo se pomučiti i razvrstati otpad. Lakše je sve natrpati u jednu vreću, a za okoliš koga briga!”

Petar je u pravu. Ako ne zbog ekološke svijesti, gradovi bi mogli ozbiljnije pristupiti odvajanju otpada kad im zaprijete kazne. Neki su već krenuli i svima daju dobar primjer. Na primjer, otok Krk.

Što s glomaznim otpadom?

“Ja ne zovem ove razne ekipe koje se oglašavaju po stupovima i banderama. Zašto? Pa zato što mislim da oni iz neke stare vešmašine uzmu dio koji mogu prodati, a ostalo bace u neku šumu, na Sljeme ili tako negdje. Čisto sumnjam da stvari koje ne mogu iskoristiti nose na Jakuševac i onda tamo plaćaju njihovo skladištenje. Ja pozovem Čistoću da odvezu komad namještaja ili bijele tehnike koji više ne trebam ili sâm utovarim u auto i odvezem u reciklažno dvorište”, kaže gospođa Vesna (48).

“Ali više mi se sviđao onaj sistem kad smo unaprijed znali datum kad će se odvoziti glomazni otpad, nego ovo sad kad ti sam moraš zvati ekipu. Ljudima se ne da zvati, pa onda glomazni otpad ostavljaju kod običnih kontejnera i sve je zatrpano. Te komade namještaja radnici Čistoće ne mogu ubaciti u kamion i onda to tako stoji i stoji. Kiša natapa stari namještaj, skupljaju se štakori, užas.”

Spominjemo reciklažna dvorišta, no gospođa Vesna sasvim opravdano upozorava da za odvoz glomaznog otpada u jedno takvo dvorište treba neki prijevoz, malo veći auto ili kamion, a to također košta. “Ja nemam auto. A ako nekoga zamolim da preveze moju staru vešmašinu u reciklažno dvorište, onad to moram platiti. 50 kuna ovdje, 50 kuna ondje… Novac curi. Radije onda zovem Čistoću – koju ionako plaćam – pa oni odvezu sav otpad.”

No osim što služe za odlaganje otpada, reciklažna dvorišta sve su češće i mjesta na koja se odlazi neke stvari uzeti. U reciklažnom dvorištu u Zagorskoj ulici susrećemo Marka (55). On nije ništa donio, nego je neke stvari došao – uzeti. “Pogledajte ove keramičke pločice. Potpuno su nove. Netko je obnavljao kupaonicu i kupio previše, pa višak bacio. A ja imam jedan mali zid u kuhinji za koji mi trebaju taman takve pločice”, govori Marko sretan zbog današnjeg ulova.

“Ma ta kultura bacanja stvari koje su još dobre svima će nam doći glave. Pa više nitko ništa ne popravlja, sve se baca. Ovdje sam našao skroz upotrebljive stvari. Šteta je tako se odnositi i prema stvarima i prema novcu i prema Zemlji.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP