Narodni običaji za Sve svete i Dušni dan

Svi sveti, 1. studenoga, katolički je blagdan koji uz Dušni dan povezujemo sa štovanjem pokojnika. Strogo gledano, 1. studenog katolici slave sve sveci, kako one koji su već kanonizirani, tako i one koji to još nisu. U pravoslavnim crkvama ovaj se blagdan slavi prve nedjelje po Duhovima, te označuje završetak uskrsnoga dijela liturgijske godine.

Svi sveti

Spomen mučenika, zajednički različitim crkvama, počeo se slaviti od 4. stoljeća. Prvi tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji i to upravo u nedjelju nakon Duhova. Ovaj običaj naveden je i u 74. homiliji svetog Ivana Zlatoustog (407.) te se do danas zadržao u istočnim pravoslavnim crkvama.  Papa Grgur III. (731. – 741.) premjestio je ovaj blagdan na 1. studenoga kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom „Samhain“ koji je označavao Novu godinu. Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih monaha.

Dušni dan

Dušni dan koji dolazi dan kasnije, dakle 2. studenog, posvećen je mrtvima, a obilježava se i u Engleskoj crkvi, kao i u mnogim evangeličkim crkvama. Spomendan vjernih mrtvih nastao je inicijativom sveca, benediktinskog opata iz Clunyja, svetog Odilona. Krajem I. tisućljeća, već se na mnogim mjestima nakon blagdana Svih svetih slavio i spomendan mrtvih. Taj spomendan 998., sv. Odilon službeno je uveo u Cluny, o kojem je bilo ovisno oko tisuću benediktinskih samostana. Preko benediktinaca, blagdan se proširio po Europi. Vatikan je službeno potvrdio ovaj blagdan 1311.

Hrvatski običaji

U crkvenoj godini i tradicijskoj kulturi blagdan Svih svetih današnje značenje dobio je u razdoblju od IX. do XI. st. S obzirom na običaje, u Hrvatskoj ima regionalno-lokalno značenje, piše Hrvatska enciklopedija. Na području Sinja ljudi su se posjećivali i tom prigodom otvarali bačve da se kuša mlado vino. Mnogi su blagdan Svih svetih smatrali prvim Božićem. U okolici Nove Gradiške ispred mjesne crkve igraju se kola, dok u nekim krajevima zvona zvone čitave noći.

Običaj obilaženja groblja pokojnih nastao je tek u 20. stoljeću. Pri blagovanju obrednim se postupcima obraćalo pokojnicima, za njih se na grobovima ostavljala hrana ili se kroz noć u kući ostavio prostrt stol s jelom i pićem (ili samo pićem). Gdjegdje se za taj dan priprema posebno jelo od leće, koje se nudi svakomu tko naiđe ili dođe u kuću.

U jadranskoj su se regiji pekli posebni kolačići ili peciva lumbija, ublija i slično. Nekada rjeđe, u novije doba obvezno je uređivanje i kićenje grobova cvijećem, paljenje svijeća, škropljenje posvećenom vodom. U nekim stočarskim krajevima taj se dan smatrao pastirskim blagdanom, posljednjim u godini, kada su pastiri bili posebno darivani od svojega gospodara, najčešće u hrani, kojom su se zajedno častili.