Prati nas

Aktivno starenje

Šezdesete su još bolje

Prednost pedesetih: Budalaštine skužim na 10 kilometara

Shvatila sam da iza sebe imam više godina nego ispred sebe i to me mobiliziralo. Nema se vremena za gubljenje, piše Janet Bertolus koja je nedavno proslavila velikih pedeset. I usput o sebi i svijetu otkrila nekoliko zanimljivih stvari. Na primjer, njezin radar za gluposti radi besprijekorno.

Objavljeno

|

Kada su žene najsretnije?
foto: Pixabay

„Iako mi vrat više nije onako zategnut kao prije i nikako da skinem onih nekoliko kila viška, moj život je daleko od svršenog“, piše za Huffington Post njihova kolumnistica Janet Bertolus.

Osjećam se sjajno, izgledam dobro za svoje godine i općenito sam zadovoljna životom. Kako sam nedavno proslavila velikih 50, sastavila sam popis stvari radi kojih je ovo razdoblje života možda i najbolje dosad.



1.

Nema više prištića. To je za mene velika stvar. Imala sam problema s aknama doslovno do prije pet minuta.

2.

Više slobodnog vremena zbog manje gubljenja vremena pred ogledalom. Kad pomislim koliko sam vremena u životu provela pred ogledalom… Srećom, perfekcionist u meni je umro. Sada više ne vidim tako dobro, a i prestala sam koristiti ogledalo koje povećava (pa nisam valjda mazohist!), tako da mi se dogodi da imam pokoju dlaku na bradi ili neuredan ruž, no to me više ne brine. Usput, tko bi rekao da će sijeda kosa postati tako trendi da se i neke mlade djevojke farbaju u sivo.

3.

Prestala sam se pitati zašto se neke stvari događaju. To je tako zamorno. Da sam barem prestala ranije.

4.

Moj radar za gluposti radi besprijekorno. Budalaštinu sada namirišem s deset kilometara udaljenosti.

5.

Napokon je stigla mudrost. Možda nemam završen doktorat, ali definitivno mogu reći da su godine iskustva učinile svoje.

6.

Ljudi od mene manje očekuju, pa kad siđem s motora ili probušim nos ili kažem nešto prosto, oni se iznenade. A to jednostavno obožavam!

7.

Popis neispunjenih želja je sve manji. A i te neispunjene želje nekako se čine ostvarive.

8.

U životu sam upoznala više vrsta ljubavi. Osim one za dijete – to čuvam za idući život. No znam razliku između romantične i zrele ljubavi, ljubavi za psa i mačku, platonske i tjelesne ljubavi, ljubavi za vlastitu zemlju i za ostatak svijeta, i – možda i najvažnije – znam što znači voljeti sebe.

9.

Baš me briga! Naime, više ne želim gubiti vrijeme. Moje inhibicije su nepostojeće. Kad me pitaš, izravno ću ti reći što mislim. Ne bojim se konflikta, ali ni ne srljam u njih. Na karaokama ću zapjevati prva i prva baciti tanjur u grčkom restoranu.

10.

Shvatila sam da iza sebe imam više godina nego ispred sebe i to me mobiliziralo. Nema se vremena za gubljenje!

.

Aktivno starenje

‘Za 80. rođendan darovala sam si – tetovažu!’

Ova tetovaža je dar koji sam sama sebi poklonila za 80. rođendan. Namjeravam tu novu tetovažu iskoristiti u razgovorima o toma kako su žene u osamdesetim godinama tretirane i kako se na njih gleda. Brine me to što mnoge žene mojih godina skrivaju svoju dob. Zašto misle da moraju sakriti taj podatak? I zašto misle da moraju skrivati i mijenjati kako izgledaju? Što to zapravo govori o nama?

Objavljeno

|

Gdje se tetovirati?

Elaine Soloway nagrađivana je autorica blogova i kazališnih predstava koje je producirala zajedno s kćerima. Nedavno je proslavila 80. rođendan i tom si je prilikom darovala – tetovažu. Evo što o tome kaže:

“Graciela spokojno sjedi na mom desnom ramenu. To je tetovaža morskog konjica veličine dlana. Ima prelijepe oči s dugačkim trepavicama, dugačak ružičasti rep i krunu. Tri puta dnevno pažljivo perem svoju novu tetovažu antibakterijskim sapunom i sušim ručnikom. Vrlo sam pažljiva prilikom tog procesa, baš kao nova mama koja njeguje svoje dijete.



Ova tetovaža je dar koji sam sama sebi poklonila za 80. rođendan. To je također podsjetnik na dar koji sam sama sebi poklonila prošle godine kad sam napokon naučila plivati.

Netko bi mogao pomisliti da sam umjesto na tetoviranje trebala odvesti svoje naborano lice estetskom kirurgu, no nakon jednog propalog braka i drugog koji je završio smrću supruga, odlučila sam da to ipak nije za mene. Sretna sam sama i ne zanimaju me nove veze. Nikad nisam zavidjela prijateljicama koje su bile na faceliftingu i tretmanu protiv bora. To je njihova stvar. Meni se činilo nepotrebnim dobrovoljno odlaziti u bolnicu. Ja kod doktora idem samo u prijekoj nuždi.

Graciela je moja druga tetovaža. Prvu sam napravila kad mi je bilo 60 godina i ona je moja posveta dvjema kćerima. Na lijevoj nadlaktici imam srce, glazbene note i imena svojih kćeri Faith i Jill. Mnogi su me čudno gledali kad sam se prvi put odlučila tetovirati. Iako sam uvijek gajila stav ‘baš me briga što ljudi misle’, sad imam spremne još neke odgovore u slučaju da netko odluči zabadati nos.

Sa svojih tek nešto više od 1,50 centimetara lako se izgubim u gužvi. A kad i nisam skrivena, moja veličina u kombinaciji s mojim godinama često izazove komentare poput: ‘Joj, baš ste slatki!’ I dok su oni koji mi to govore uvjereni da mi daju kompliment, ja čujem nešto posve drugo. Te me riječi još više umanjuju. Kao da sam nekakva mala životinjica, mačkica ili psić. A ja sam zapravo pametna, sposobna i samostalna žena.

Zato sam odlučila da sada, sa svojih 80 godina, napravim novu tetovažu kojom neću slaviti svoje divne kćeri, već sebe. Namjeravam tu novu tetovažu iskoristiti u razgovorima o toma kako su žene u osamdesetim godinama tretirane i kako se na njih gleda. Brine me to što mnoge žene mojih godina skrivaju svoju dob. Zašto misle da moraju sakriti taj podatak? I zašto misle da moraju skrivati i mijenjati kako izgledaju? Što to zapravo govori o nama? Zašto se imaju potrebu mijenjati umjesto da budu ponosne na to što jesu?

Naravno, razumijem da će u mnogim slučajevima mlađe osobe imati prednost, no umjesto da se prilagođavamo stereotipima, zašto ih jednostavno ne bismo razbili?

Možda moja nova tetovaža pomaže otkriti pravu priču o mom životu. Kad me pitaju što ta slika znači, ja im objasnim da znači da nikad nije kasno za ostvariti ciljeve. Mislim da je to ključna poruka za sve starije ljude. Vidite, plivanje je bila moja dugogodišnja želja. I naučila sam plivati. Također, naučila sam nešto španjolskog i naučila svirati omiljenu pjesmu na klaviru. Priznajem da mi ne ide najbolje, ali u ovom sam slučaju zadovoljna s osrednjim. Nikad se neću natjecati na olimpijskim igrama za starije, ali plivati znam. Neću nikada pisati poeziju na španjolskom, ali mogu voditi jednostavan razgovor. Nikad neću imati solistički koncert, ali najdražu pjesmu znam odsvirati.

Ono što je najvažnije je to da me moj bazen, moj klavir i moji prijatelji govornici španjolskog prihvaćaju onakvom kakva jesam – stara, naborana, sjedokosa, tetovirana i – sretna!”

Nastavi čitati