Prati nas

Mozaik

Samo dobra zabava

Zabava i druženje: Noć vještica nije američka izmišljotina

Irski migranti su običaj krajem 19. stoljeća donijeli i u Sjedinjene Američke Države, gdje se proširio i među drugim useljenicima. Od tamo je kasnije reimportiran nazad u Europu.

Objavljeno

|

foto: Pixabay

“Halloween se proširio Europom. No dok jedni tu svetkovinu sa zadovoljstvom slave, drugi ju ignoriraju kao stranu i nepotrebnu. Ali kako je taj paganski običaj u stvari nastao i kako ga se slavi u različitim zemljama?” piše Deutsche Welle.

Dok jedni euforično obilaze prodavaonice s kostimima ili puštaju mašti na volju i izmišljaju vlastite modne kreacije, drugi zabravljuju vrata i gase svjetlo, da netko ne bi pomislio da su kod kuće: bliži se Noć vještica. Mnogi smatraju kako se tu radi samo o nekoj novoj pomodnoj američkoj izmišljotini koja s našom europskom tradicijom nema ništa zajedničko, a u protestantskim dijelovima Starog kontinenta se neki boje za kontaminaciju svog Dana protestantizma (31.10.) stranim i nepoželjnim elementima. No istovremeno je sve više onih koji sa zadovoljstvom i uz veliki osmjeh na licu oblače kostime s motivima mrtvačkih glava i izrezuju bundeve kako bi u njih stavili svijeće.


No o kakvom se tu običaju opće radi, kako je i kada on nastao? Mnogi su uvjereni kako Halloween potiče iz Amerike, ali to nije točno. Michelle Dunne je povjesničarka na sveučilištu Dublin City u Irskoj. Jedno od polja istraživanja su joj i irski narodni običaji. “Halloween je bila jedna od četiri najvažnije keltske svetkovine”, objašnjava Dunne.

Paganski običaj

Početci sežu u vrijeme prije više od 2000 godina. Izvorni irski naziv je “Samhain” i obilježava kalendarski početak zime 1. studenoga. Tada je prevladavalo vjerovanje kako u predvečerje svetkovine duhovi hodaju po zemlji jer se u toj noći briše granica između svijeta živih i svijeta mrtvih. “Prije polaska u krevet ljudi su palili u kuhinji vatru i ostavljali jelo na stolu za pretke koji te noći posjećuju kuću”, kaže Dunne. Zbog toga se i danas Noć vještica, kako glasi hrvatski naziv za Halloween, obilježava i slavi 31. listopada.

Samo ime dolazi od naziva za večer prije Svih svetih: All Hallows’ Eve. Irski migranti su običaj krajem 19. stoljeća donijeli i u Sjedinjene Američke Države, gdje se proširio i među drugim useljenicima. Od tamo je kasnije reimportiran nazad u Europu.

Zombie Walk Zagreb (foto: Siniša Bogdanić)

Oblik susjedskog druženja

U Sjedinjenim Državama je Halloween prije svega neobavezno obiteljsko i dobrosusjedsko slavlje. Djeca idu od jednih do drugih kućnih vrata i traže slatkiše, a prozori su u pravilu ukrašeni bundevama u kojima su izrezbarena nakešena lica ili su izvješeni pauci. “Gomila slatkiša je za šestogodišnje dijete ono što je BMW M3 za njegovog četrdesetogodišnjeg oca”, napisao je jedan autor u listu Louisville Courier Journal pokušavajući objasniti značenje Halloweena za američku djecu.

Zbog toga je za odrasle pitanje časti da u kući imaju dovoljno slatkiša kada im djeca pokucaju na vrata. Pred Halloween lanci supermarketa nude ogromna pakiranja slatkiša po sniženim cijenama. A uz čokolade, bombone ili kekse za djecu, u pravili se tu nađe i neka piva ili čaša vina za odrasle, pripravi se roštilj i ćaska se sa susjedima – u SAD-u je Halloween i oblik druženja susjeda.

Party unatoč bombama

U Europi najveći Halloween-Party se već godinama slavi u sjevernoirskom gradu Derryu. Elizabeth Cunningham tamo organizira muzički festival na kojem će se ove godine okupiti po svoj prilici više od 100.000 ljudi. U gradiću s ukupno 85.000 stanovnika to znači prije svega “planiranje, planiranje i opet planiranje”, kaže Cunningham. Gosti dolaze sa svih strana svijeta: iz Kanade, Amerike ili Australije. Više od 600 ljudi pomaže u organizaciji, kako bi koncerti i zaključni vatromet prošli bez problema.

A sve je skromno započelo 1985.: za vrijeme nereda u Sjevernoj Irskoj je pub Doherty’s Bar u Derryu organizirao jednu Halloween-Party. “Ideja je bila da se ljudima skrene pažnja na nešto drugo, da se zabave”, priča Cunningham. Došlo je 50 gostiju, kada je došla prijetnja kako je u pubu postavljena bomba. “Bar je evakuiran, ali su ljudi naprosto nastavili slaviti na ulici.” I tako je nastao festival. “Halloween je ljude u Derryu ponovo međusobno približio”, objašnjava Cunnigham.

Zombie Walk Zagreb (foto: Siniša Bogdanić)

Da su i ljudi u Njemačkoj s vremenom počeli 31. listopada oblačiti kostime s mrtvačkim glavama i navlačiti maske zombija ima prije svega veze s utjecajem Hollywooda, objašnjava kulturologinja Monique Scheer. “Mi tu imamo blizak kontakt s američkom popularnom kulturom”, kaže Scheer, a preko filmova i televizijskih serija je onda i Halloween postao popularan.

Scheer je rođena u SAD-u i bavi se na sveučilištu u Tübingenu istraživanjem kulturalne raznolikosti. Od 1990-ih godina ona prati kako se Noć vještica sve više slavi i obilježava i u Njemačkoj. Tome pogoduje djelomice i kalendar: sljedeći dan, 1. studeni, su Svi sveti, i to je službeni praznik u velikom dijelu Njemačke.

.

Mozaik

Što god da pisalo, garancija vam vrijedi dvije godine!

‘Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja.’

Objavljeno

|

“Taman je istekla garancija i mašina se pokvarila. Evo, pet godina i par mjeseci je prošlo otkako smo je kupili. Majstor je rekao da je crkla elektronika i da se to ne popravlja. Sad kupujemo novu. Ma dobro smo i prošli. Evo susjedu krepala nakon tri godine. U redu, njegova je još bila pod garancijom, ali ipak. Problem je to i nepotrebna komplikacija. A prije – prije si kupio mašinu i imao si je čitav život. Danas mi se čini da su stvari baš tako dizajnirane da se pokvare kad istekne garancija”, govori Branko Šimić (68) umirovljeni grafičar iz Zagreba.

Vjerujemo da su se mnogi susreli s ovakvim problemom, iako nije do kraja jasno radi li se samo o dojmu ili su današnji uređaju doista tako “programirani” da se pokvare taman kad istekne jamstvo. Bilo kako bilo, Europski parlament usvojio je Izvješće o produljenju trajanja uređaja kojim se zabranilo programirano kvarenje, ugradnja vitalnih dijelova koji se nakon kvara više ne mogu zamijeniti, a usvojen je i prijedlog o većoj dostupnost rezervnih dijelova i uvođenja minimalnog trajanja električnih aparata.


No bez obzira na akcije Europskog parlamenta, i u okviru već postojećih propisa, prava potrošača su u nekim slučajevima veća – samo što to mnogi kupci ne znaju. Da – opet se radi o malim slovima na ugovorima i jamstvenim listovima koji, barem u ovom slučaju, nezadovoljnom potrošaču idu na ruku.

Porazgovarali smo s Dunjom Maletić, pravnom savjetnicom iz područja zaštite potrošača koja nam je otkrila neke od dobro čuvanih tajni koje bi kupci morali znati.

Dunja Maletić (foto: privatni album)

“Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja da se ostvari pravo na besplatni popravak ili zamjenu uređaja. Znači, to je prvo: zavarava se kupce vezano uz duljinu trajanja roka za reklamaciju”, otkriva nam Maletić.

Važno je znati i da, barem u prvo vrijeme, imate pravo birate želite li pokvareni uređaj popravljati ili uzeti novi. “Drugo je – i to potrošači trebaju znati – ako kupe uređaj i u prvih šest mjeseci dođe do kvara, oni imaju pravo predati u tih prvih šest mjeseci uređaj na servis da bi se ustanovilo postojanje kvara, ali u prvih šest mjeseci mogu birati žele li popravak ili novi uređaj. Nakon protoka tih šest mjeseci, ide se na popravak, ali unutar tih šest mjeseci kupac bira hoće li popravak ili zamjenu. Ako je popravak nemoguć, onda ide zamjena. To vrijedi općenito za sve električne uređaje koje je kupila fizička osoba. Dakle, ne ako je kupljen preko firme ili obrta već ako ga je kupila fizička osoba.”

Otpremanje uređaja na servis također je zadaća trgovca, nastavlja Maletić: “Treba naglasiti još jedan detalj kojeg potrošači često nisu svjesni. Oni ne moraju uređaj slati na servis o svom trošku, nego je trgovac kod kojeg je uređaj kupljen dužan poslati uređaj na servis i vratiti ga nazad potrošaču. Hoće li za to vrijeme potrošač dobiti zamjenski uređaj nije regulirano zakonima i propisima već to ovisi o dobroj volji trgovca. Treba naglasiti i da mnogi trgovci kažu da uređaj može biti na servisu 45 dana, no to ne propisuje ni jedan zakon već smatramo da bi razumni rok za popravak trebao biti mnogo kraći. Tako da kad netko kaže potrošaču da je rok 45 dana, ovaj mora znati da to nije tako propisano već da se radi o subjektivnom tumačenju.”

Oko nekih rokova ipak valja biti oprezan, kaže Maletić: “Kad se neki uređaj, recimo mobitel ili tablet, kupi u poslovnici, trgovac nije dužan odobriti zamjenu u roku od 14 dana ako taj uređaj nema nedostatka. To je također korisno znati. Znači, za uređaje kupljene u poslovnici ne vrijedi onaj rok od 14 dana kao kod ugovora sklopljenih na daljinu, preko telefona ili interneta.”

Za kraj, Maletić savjetuje koji je najbolji način za upućivanje prigovora: “Jedini ispravni način je pisani način. Dakle, prigovor trgovcu se uvijek mora uputiti pisanim putem – e-mailom ili regularnom poštom – kako bi postojao pisani trag o reklamaciji, ali i zbog još jedne važne stvari. Naime, na pisani prigovor je trgovac dužan odgovoriti u roku od 15 dana, dok se u razgovoru osobno u poslovnici ili preko telefonom stvari mogu unedogled odugovlačiti. Znači, prigovor uvijek treba upućivati pisanim putem.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP