Prati nas

Nema predaje

siromašni pod stare dane

Riziku od siromaštva najviše izložene starije osobe

Male mirovine i visoki troškovi života – tako bi se u najkraćim crtama moglo objasniti zašto su upravo osobe starije životne dobi u najvećoj opasnosti od siromaštva. Mnogi zato popunjavaju kućni budžet skupljanjem plastičnih boca i odlascima u socijalnu samoposlugu.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Zašto su ljudi siromašni?
foto: mifner/Pixabay

„Penzija mi je mala, režije su velike. Da nema boca ne znam da li bih imala svaki dan što za jesti“, priča gospođa Kata koja već nekoliko godina skupljanjem boca popunjava kućni budžet. „Ljudi često ostave boce za koje se dobije naknada pored kontejnera što je jako dobro jer onda ne moram kopati. Samo je problem što takve boce brzo pokupi netko drugi. Dosta je velika konkurencija među nama skupljačima’, kaže Kata uz gorak osmijeh.

Gospođa Kata je udovica i prima mirovinu od 2.200 kuna. Kad plati režije, ostane joj oko 1.000 ili 1.200 kuna što nije dovoljno za život. „Pomogne mi sin kad može, ali i on jedva krpa kraj s krajem. Ima dvoje djece, plaća kredit za stan, a žena mu ne radi. Ja radije onda ovako skupljam boce pa se nekako pokrpam, nego da njega molim za pomoć.“


U pučku kuhinju, zasad, još ne ide, ali joj puno pomogne odlazak u socijalnu samoposlugu gdje neke potrepštine poput ulja i brašna može dobiti besplatno. „Odem i na tržnicu nakon kraja radnog vremena jer se onda tamo može naći dosta besplatnog voća i povrća koje bi se inače bacilo. Općenito se puno hrane baca, to nije u redu“, kaže gospođa Kata.

Kata je samo jedna od čak milijun ljudi u Hrvatskoj koji žive u siromaštvu ili na njegovom rubu. Prije nekoliko dana i u Hrvatskoj je obilježen Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, a kako su upravo starije osobe u najvećem riziku od siromaštva, i Međunarodni je dan starijih osoba bio posvećen upravo siromaštvu.

Opasnost od prevare i zlostavljanja

Siromaštvo se, kako kažu u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu skrb, promatra na različite načine „među kojima su nedostatak sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba i osiguranje egzistencije, nedostupnost ili ograničena mogućnost obrazovanja, beskućništvo, loši i neodgovarajući stambeni uvjeti. Siromaštvo je stanje deprivacije dohotka i drugih izvora, materijalnih, socijalnih i kulturnih, a utječe na zdravlje, zapošljavanje, učenje i poštovanje.“

U Hrvatskoj je više od milijun osoba starije od 60 godina, a kvaliteta njihovog života doseže tek 61. od ukupno 96 rangiranih mjesta na ljestvici Global Age Watcha. Istraživanje navodi i kako upravo Hrvatska ima najvišu stopu siromaštva starijih osoba u regiji. No pučka pravobraniteljica Lora Vidović ističe još jednu opasnost kojoj su naročito izložene siromašne osobe starije dobi:

„Nedostatak osnovnih sredstava za život stavlja starije osobe u rizik od svih oblika zlostavljanja, a u Hrvatskoj su posebno izražene prevare putem ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju kada stariji često ostaju i bez imovine i bez adekvatne skrbi.“

Blagdansko vrijeme potiče depresiju

U vrijeme blagdana, siromaštvo i usamljenost – dvije najveće boljke starijih osoba – naročito dolaze do izražaja. Psihijatrica Marijana Braš, predstojnica Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb, za Hinu objašnjava zašto je to tako: „Sa svih nas strana zasipaju slikama sretne obitelji za bogatim stolom, a mi u Hrvatskoj imamo mnogo siromašnih koji si ne mogu zadovoljiti ni osnovne potrebe. U posebnom su riziku osobe koje žive same, daleko od članova obitelji, stanovnici velikih gradova koji nemaju puno prijatelja, siromašni i stariji sugrađani koji su izgubili životne partnere, oni koje su prekinuli emocionalne veze, nakon rastave braka ili smrti bliske osobe kojima će ovo biti prvi blagdani bez tih dragih osoba“, kaže doktorica Braš te dodaje da je naročito u blagdansko vrijeme potražnja za krevetima u psihijatrijskim klinikama. „Riječ o osobama koji žele za blagdane biti zaštićeni sigurnim okružjem bolnice kako ne bi bili sami kod kuće ili u nekakvim lošim okolnostima“, kaže doktorica Braš.

Što se može napraviti?

Sindikat umirovljenika Hrvatske iznio je niz od šest mjera koje bi mogle popraviti tešku financijsku situaciju brojnih starijih osoba u Hrvatskoj.

Prvi i najbitniji preduvjet zaustavljanja siromaštva je promjena formule usklađivanja mirovina. Da bi se zau­stavio višegodišnji trend pada mirovina u odnosu na plaće potrebno je hitno izmijeniti formulu usklađivanja, i to tako da se pojednostavi način obračuna samo prema indeksu koji je više rastao (plaće i cijene).

Drugo, uvođenje novog modela obi­teljske mirovine, prema kojem u slučaju smrti partnera svatko zadržava svoju mirovinu, a uz nju ima pravo, ovisno o prihodovnom cenzusu, i na 20-50% partnerove mirovine.

Treći prijedlog se odnosi na uvođenje zajamčene minimalne mirovine, koja je postojala do kraja 1998., ali se pretvorila u najnižu mirovinu. Izračun minimalne miro­vine vezao bi se automatski s minimalnom bruto plaćom, tako da njezin donji prag za 15 godina radnog staža (što je uvjet za stjecanje starosne mirovine) mirovina iznosi 45% minimalne plaće, odnosno sada 1.548 kuna, a za svaku do­datnu godinu staža bi se dodavao iznos jedne aktualne vri­jednosti mirovine, 63,88 kuna.

Četvrti prijedlog se odnosi na državnu naknadu za osobe starije od 65 godina (tzv. „nacionalna mirovina”). Predlaže se da se ona također veže uz minimalnu bruto pla­ću i da iznosi 30% bruto minimalne plaće, što je 1.032 kune te da se institut zajamčene minimalne mirovine i nacionalne mirovine uvedu paralelno, kako ne bi došlo do nezadovolj­stva umirovljenika koji su stekli mirovine temeljem rada.

Peti prijedlog se odnosi na uvođenje novog cenzu­sa za dopunsko osiguranje, jer postojeći nije mijenjan od 2004. godine.

Šesti prijedlog odnosi se na pravo svih umirov­ljenika na rad, što bi značilo rad bez ustege mirovine za sve kategorije umirovljenika pod istim uvjetima, kao što je omogućeno svim kategorijama branitelja.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Mozaik

Uspoređivati koronavirus i prometne nesreće jednostavno je glupo i opasno

Čak i da se te stvari mogu izjednačavati, što biste učinili da se suočite s mogućnošću da svaki stoti građanin u idućih dva mjeseca pogine u prometnoj nesreći?

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

“I od prometnih nesreća pogibaju ljudi pa nikome nije palo na pamet zabranjivati cestovni promet ili proglašavati karantenu zbog toga.” Ovo je teza koju često čujemo od koronaskeptika, a nažalost posljednjih dana koriste je i neki novinari u tekstovima kojima žele argumentirati potrebu vraćanja gospodarskog života u normalno stanje.

Potrebu za oživljavanjem gospodarstva razumijemo i podupiremo, no usporedba koronavirusa i prometnih nesreća jednostavno nije ispravna. Zato što su prometne nesreće više-manje ograničene na pojedine skupine u prometu i poznata konstanta. Zapravo, zbog ulaganja država u infrastrukturu i proizvođača automobila u sigurnost vozila, broj prometnih nesreća pada.


Stoga im je neinteligentno suprotstavljati koronavirus koji je nepoznat i ne znamo gdje su njegove granice. Ali znamo da je opasan te da broj zaraženih i mrtvih u društvima koja su zakašnjela s protuepidemijskim mjerama eksponencijalno raste.

Uz to, uobičajene prometne nesreće nigdje na svijetu nisu srušile zdravstvene sustave, prisilile liječnike da trijažiraju pacijente prema “biološkoj dobi” i poštuju protokole prema kojima (kronološki) starijim pacijentima treba dati morfij koji će ubrzati njihov odlazak, umjesto kisika koji će im produžiti život.

Uobičajene prometne nesreće nisu sagradile nova groblja, a nisu ni podigle smrtnost u gradovima, regijama, državama više od nekoliko puta. Samo u ožujku, broj smrtnih slučajeva u usporedbi s periodom od 2015. do 2019. godine skočio je za 568 posto u talijanskoj provinciji Bergamo, 391 posto u provinciji Cremona i 370 posto u provinciji Lodi.

I dok COVID-19 prate brojne nepoznanice, za prometne nesreće apsolutno sigurno možemo reći da se ne šire običnim društvenim kontaktom, disanjem ili kašljanjem. Još nije zabilježen smrtonosni prijenos lančanog sudara ili podlijetanja pod kamion s pacijenta na medicinsku sestru ili liječnika.

Usporedbom prometne nesreće i koronavirusa čini se logička zabluda lažnog izjednačavanja koja ne može uroditi ispravnim zaključivanjem. Čak i da se te stvari mogu izjednačavati, što biste učinili da se suočite s mogućnošću da svaki stoti građanin u idućih dva mjeseca pogine u prometnoj nesreći? Ili čak manje, recimo “samo” 20.000 njih. Među njima bi vjerojatno bio vaš prijatelj, dijete ili blagajnica iz lokalnog dućana.

Nadamo se da biste povikali: “Dovraga, zatvorite ceste dok ne pronađemo neko rješenje!”

Za one koji žele znati više

Prema Statističkom pregledu Ministarstva unutarnjih poslova u Hrvatskoj je tijekom prošle godine u prometu poginulo 297 osoba. Čak 110 osoba poginulo je uslijed slijetanja vozila s ceste. U sudarima su poginule 94 osobe. Kao crni rekord u prometu uzima se 1979. godina kada je poginulo čak 1.605 ljudi. 1990. godine poginulo je 1.360. sudionika prometa.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, od posljedica zaraze COVID-19 u 71 dan od registracije prve infekcije, usprkos strogim mjerama, umrle su 83 osobe.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP