Prati nas

Nema predaje

odazovite se na poziv

Ako se rano otkrije, rak debelog crijeva je izlječiv

Rak debelog crijeva drugi je najopasniji oblik raka od kojeg umire najviše ljudi. No ako se promjene na debelom crijevu rano otkriju, šanse za izliječenje su mnogo veće.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Pixabay

“Moj otac umro je od raka debelog crijeva”, priča nam Ivana (43) iz Rijeke. “Inače je uvijek bio dobrog zdravlja, samo što je puno pušio. Uvijek sam mislila da ako ikada oboli od kakvog raka, to će prije biti rak pluća. Ali ne, obolio je od raka debelog crijeva. Ja i sestra dugo nismo ništa znale. Znate kako je, o tim stvari i o tom konkretnom organu se ne govori. Mama nam je kasnije rekla da je čak i njoj dosta dugo tajio. Patio je od hemoroida i na to se stanje nekako navikao. Nije baš puno reagirao ni na krv u stolici, mislio je da su to hemoroidi. No kad su se te tegobe pojačale, otišao je k liječniku. Na nagovor mame, naravno. Tamo su mu rekli da će trebati operaciju i da je trebao doći ranije. Odstranili su mu dosta velik dio crijeva, no nažalost karcinom se već proširio i tata je umro nakon par mjeseci. Otada svima govorim koliko je važno da idu rano na pregled, čak i ako im se čini da je sve u redu”, priča Ivana.

Tumor debelog crijeva prilično je čest, čak drugi je najučestaliji, nakon dojke kod žena, i pluća kod muškaraca. U Zagrebu svake godine oboli 500 novih osoba, a umre ih 360. Na godinu ih u Hrvatskoj oboli tri tisuće, a čak 2 tisuće umre.


Rano otkrivanje raka debelog crijeva je ključno pa smo o toj temi porazgovarali s koordinatoricom Nacionalnog programa za rano otkrivanje raka debelog crijeva, izv. prof. dr. sc. Natašom Antoljak, dr.med., spec. epidemiologije.

Kad je Nacionalni program ranogo tkrivanja raka debelog crijeva pokrenut i do kad traje? 

Usvojen je odlukom Vlade u listopadu 2007. godine. Pozivni ciklus je svake dvije godine i upravo je započeo 4. ciklus pozivanja u kojem će se pozivati osobe rođene 1945. do 1969. godine.

Koliko je rak debelog crijeva čest i koliko je opasna ta bolest?  

Drugi je po pojavnosti i po smrtnosti od zloćudnih novotvorina u oba spola. Od njega u Hrvatskoj obolijeva godišnje prosječno oko 3.000 osoba oba spola, a oko 2.000 ih umire, što je stabilni trend u posljednjih nekoliko godina. U 2015. rak debelog crijeva je otkriven u 3.229 osoba, a u 2017. godini od te bolesti umrlo je 2.037 osoba te je to peti uzrok smrti u Hrvatskoj.

Što se zna o uzrocima raka debelog crijeva? Može li se bolest spriječiti?

Postoje izloženosti za koje imamo dokaze da povećavaju rizik obolijevanja od raka debelog crijeva kao pušenje duhana, pretilost i česta konzumacija dimljenog i prerađenog crvenog mesa uz slab unos povrća bogatog vlaknima. Također u nekim nasljednim stanjima (obiteljska polipoza i drugi sindromi ili upalna bolest crijeva) češća je pojavnost tog sijela raka.

Kolike su šanse za izlječenje?

Ako se uklone polipi srednjeg i visokog rizika, moguće je izbjeći bolest, te je ovo sijelo raka spriječivo što je vrlo važno. Ako se pregledom ustanovi rak debelog ili završnog crijeva, ukoliko je u početnoj fazi, dobre su šanse za pet i višegodišnje preživljenje. Treba napomenuti da u slučajevima ako je lokalizacija raka takva ili postoji proširenost bolesti, potrebno je tijekom operacije postaviti stomu (otvor na trbušnoj stijenci gdje se zatim stolica prazni u vrećicu) i to je često trajno stanje. Stoga je iznimno važno naglasiti važnost primarne i sekundarne prevencije.

Koji su prvi simptomi bolesti i je li već prekasno kad se simptomi pojave?

Na žalost, osobe se obično jave kad se u stolici pojavi već vidljiva krv ili imaju bolove u trbuhu, kao i probleme kao neredovita stolica ili promjena promjera stolice. U tom slučaju šanse za uspješno liječenje su manje.

Koji su sve elementi programa ranog otkrivanja raka debelog crijeva?

Prvi probirni test je gvajakov test na skrivenu krv u stolici. Za osobe pozitivne na toj pretrazi, dogovara se i unutar programa upućuje na kolonoskopiju. Zlatni standard za konačnu dijagnozu ali i istodobno liječenje je kolonoskopija u dobro očišćenog bolesnika, učinjena od endoskopičara dodatno educiranog za rad u programu probira. Naime, ova kolonoskopija ima osobitosti jer je nužno zamijetiti i male polipe koji po svojoj histologiji i obliku mogu prijeći u rak ili već predstavljaju prezloćudnu promjenu te je obaveza ukloniti ih i poslati na analizu. Upravo time je moguće rak debelog crijeva i spriječiti.

Kako izgleda pregled?

Nakon dobrog čišćenja sredstvom za čišćenje crijeva (koje udovoljava znanstveno dokazanom standardu za masovne probire), kolonoskopija se obavlja savitljivim kolonoskopom te se pažljivo pregledava debelo crijevo cijelom svojom dužinom, kao i tijekom izvlačenja kolonoskopa.

Kakav je odaziv na preventivni pregled? 

Trenutna procjena odaziva 3. ciklusa je 25-39%, ovisno o županiji i godištu, a bolji odaziv je općenito u starijoj dobnoj skupini. Procjena udjela testiranih osoba unutar programa je 21%, no do zaključenja nalaza bit će i viši. Osobita vrijednost programa je visok udio osoba u kojih su otkriveni i uklonjeni polipi, što predstavlja najbolju prevenciju raka debelog crijeva. Neophodno je informirati javnost o tome da je svjetski i europski standard upravo provedba ovakvog organiziranog programa probira (skrininga) u kojeg se aktivno poziva stanovništvo dobi 50-74 godina te osiguravaju standardi kvalitete programa.

Kazne za one koji se ne odazovu na pregled?

Ministar zdravstva Milan Kujundžić nedavno je podsjetio je da su prije 12 godina počeli preventivni programi za karcinom dojke, debelog crijeva i cerviksa, ali, upozorio je, “s relativno lošim odazivom pacijenata”, posebice u njegovu području gastroenterologije. Smatra kako pacijenti ne idu na te preglede jer misle da im se to neće dogoditi, ali, istaknuo je, zloćudna bolest može se dogoditi svima. “Pitam vas što mislite o penalizaciji onih koji se ne odazovu na takve postupke. Možda razmisliti o nekim financijskim mjerama, da ih se privoli da razmisle o sebi i svome zdravlju”, rekao je Kujundžić u travnju.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Mozaik

Vrtovi na balkonu nisu samo razbibriga, tako se mogu uzgojiti pristojne količine hrane

Da biste se okušali u vrtlarstvu, nije vam potrebno mnogo zemlje. Pronašli smo ljude koji sasvim ozbiljne količine hrane uzgajaju na vlastitom balkonu.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Mali vrt u kojem se može uzgojiti dovoljno hrane da bi se to moglo osjetiti na kućnom budžetu i dovoljno znanja da se to učini, san su mnogih. Hrvatska je neslavni rekorder po udjelu izdataka za hranu u kućnom budžetu, pa tako svaki mjesec u prosjeku na hranu ode 28 posto onoga što zaradimo. To je, doduše, za pet postotnih poena manje nego prije desetak godina kad smo na hranu trošili 33 posto budžeta, ali je dalje puno. Ne treba ni naglašavati da u Hrvatskoj na hranu potrošimo značajno više od prosjeka Europske unije gdje se na hranu troši, ovisno o državi, između tri i deset posto kućnog budžeta.

Razlog ovakvog stanja u Hrvatskoj su niske plaće i mirovine s jedne, a cijene hrane iste ili čak i više nego u ostalim zemljama Europske unije, s druge strane.


No nije samo to. Sve više smo svjesni važnosti zdrave prehrane pa želimo namirnice za koje smo sigurni da su posve prirodne i netretirane ikakvim štetnim stvarima. Osim toga, u današnjem užurbanom i stresnom životu komadić zemlje na kojem bi se moglo raditi i kasnije uživati u plodovima svojih ruku, za mnoge su način opuštanja i mogli bismo reći oblik meditacije uz rad.

Kako nemaju svi luksuz komada zemlje, niti mogu doći do parcele urbanog vrta – koje svojim građanima omogućuju neki gradovi – mnogi se u želji da se nekako ipak okušaju u vrtlarstvu, okreću balkonima, terasama, pa čak i zelenim površinama oko stambenih zgrada. No je li takvo vrtlarenje samo odmor za živce i zgodan hobi, ili se na balkonu može uzgojiti dovoljno hrane za ukusne obroke koji k tome mogu utjecati na kućni budžet? Kolika je uopće najmanja površina na kojoj je moguće uzgojiti neku primjetnu količinu hrane?

Pronašli smo ljude koji kažu da puno površine, uz malo kreativnosti, volje i pametnu organizaciju, i ne treba. Vrtlari entuzijasti okupljeni oko Facebook grupe “Moj mali vrt” podijelili su s nama svoja iskustva.

Slavica Bartolović: “Mi smo jedne godine posadili mahune u tegle po stepenicama i imali dovoljno za sebe, za zamrzivač i za dijeliti. Peršin i celer također radi lista imam u teglama. Vrt mi je mali, ali i u njemu svašta ima. Neke stvari kupujemo, no čovjeka uvijek veseli ubrati svoje, ma koliko god to bilo.”

Irina-Helga Breskvar: “Imam mali balkon širine 98 cm, ali dugačak skoro devet metara. Sadim okruglu mrkvu, celer i peršin za list, jagode, češnjak, blitvu, balkonski paradajz, bosiljak, timijan… Svašta.”

Martina Mačković: “Imam vrt na lođi i terasi. Uistinu se osjeti na kućnom budžetu. Salatu nisam morala kupiti od studenog 2019. do kraja lipnja ove godine, a jedemo je skoro svaki dan. Sadila sam salatu i sijala rikolu u različitim fazama i šišala je kod branja pa bi ona iznova potjerala. Imala sam i dosta blitve koja nanovo raste kad se pošiša, doduše ne tako brzo kao salata. Sadim i mladi luk, češnjak, hrpu celera, provansalskog kelja, a o isplativosti začinskog bilja da ne govorim: ružmarin, bosiljak, kadulja, majčina duđica, vlasac, peršin, celer, kopar. Imala sam i manje količine mladog krumpira, oko 1,8 kg te rajčice.”

Biserka Rak: “Imam nekih 40 kvadrata vrta i uvijek ima nešto u njemu, ovisno koje je godišnje doba. Vrt je na suncu, dosta zaklonjen od vjetra i jako rano počnem s berbom povrća. Prve rajčice, paprike i tikvice berem već u kasno proljeće, a ako računate koliko je kilogram svega, osjeti se ušteda. Uvijek imam svega pomalo koliko nama treba, a višak ili kuham ili spremam u zamrzivač.”

Julijana Cifrek Brna: “Ja imam vrt od cca 100 m2. Nije puno, ali uz redovito sijanje i održavanje, ima svega pomalo. Povrće kupujem samo kad mi nešto ne uspije, recimo ove godine paprika. Rad u vrtu opušta, smiruje i jedno mi je od najdrazih mjesta.”

Lili Mendeš: “Imam vrt od oko 180 kvadrata. To je baš za ostavljanje briga i problema, uživanje u plodovima i njihovoj ljepoti… Nadmudrujem se sa štetnicima, no zato imam ekološki uzgoj povrća i voća. I dakako da to pomaže kućnom budžetu.”

Za četveročlanu obitelj – 50 kvadrata

Koja površina je dovoljna da bi se uspjelo uzgojiti dovoljno povrća, voća ili začinskog bilja da bismo to doista primijetili i na novčaniku, pitali smo Andreju Čoh, urbanu vrtlaricu koja je svoja iskustva u vrtlarenju na skučenim prostorima dijelila i u TV emisiji “Gradionica vrtova” koja se emitirala na HVT-u.

“Da biste uspjeli uzgojiti dovoljno hrane za sebe, a govorimo o četveročlanoj obitelji, onda vam je potrebno oko 50 kvadratnih metara prostora. Naravno, nećete tako moći uzgojiti svu hranu koja vam je potrebna, ali pametnom sadnjom, te godine neke namirnice nećete morati kupovati”, kaže nam Andreja.

“Pametna sadnja znači da će biti iskorišten doslovno svaki centimetar od tih pedesetak kvadrata, pa ako zasadite mahune ili tikvice i pažljivo brinete o njima, to povrće nećete morati kupovati jer ih se može uzgojiti doista puno tako da ćete možda nešto i podijeliti.”

S čim početi?

“Uvijek je najbolje početi sa začinima jer vam za njih doista ne treba puno prostora i možete ih uzgajati u tegli na prozoru. Znači, ružmarin, lovor, timijan… To su sve trajnice što znači da će rasti čitavu godinu”, kaže Čoh pa dodaje: “Ako se odlučite za bosiljak, u jednoj ga se tegli može uzgojiti doista puno. Ja ga nakon branja usitnjavam i stavljam u maslinovo ulje koje potom zaledim u kutijama za led, pa kad mi je potrebno, dodam u neko jelo bosiljak. I što je najvažnije, uvijek znam da je posve prirodno i neprskano.”

“Osim začina, ono što bih svakako preporučila za početak su razne salate koje se mogu uzgajti u teglama na balkonu. Imate li dovoljno prostora, u balkonskom vrtu veličine jedne palete, možete uzgojiti dovoljno salate da je uvijek imate dovoljno. Ako te gredice natkrijete plastikom, produžit ćete im sezonu pa ćete i salate imati dulje. Osim zelene salate, tako možete uzgajati i matovilac, špinat i slično.”

A kad nakon začinskih biljaka steknete “zeleni palac”, možete se okušati u nečem zahtjevnijem. “Imam prijateljicu koja na balkonu ima maslinu koja svake godine daje ploda otprilike jednu za šaku. Naravno, da to nije neka količina, ali samo da vidite da se na balkonima mogu uzgajati i zahtjevnije stvari. Mogu se u teglama imati male voćke, citrusi na primjer, mandarine ili limuni. Oni preko zime mogu biti u stanovima, na zatvorenom, gdje cvjetaju čitave godine i prostoriji daju prekrasan svjež miris. Za tako uzgojen limun ste posve sigurni da nije ničime tretiran pa možete iskoristiti sve: i sam limun i njegovu koricu. Naime, neprskane limune je ponekad teško naći”, kaže nam Andreja.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP