Prati nas

Mozaik

Sam u kući

Božić s obitelji ne mora biti sreća, a ni Božić bez drugih ne mora biti tuga

Ne daj, Bože, nikome da tuguje taj dan svakome daj ljubavi da ne bude sam, stihovi su pjesme koja se već prosipa iz zvučnika trgovačkih centara i radijskih prijemnika. Jer, eto, dalo bi se pogrešno zaključiti, oni koji su za Božić sami – nemaju ljubavi i moraju biti tužni.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Usamljenost na Božić
foto: Pixabay

Malo što nas može učiniti toliko nesretnim kao potraga za srećom. Iako je sreća za svakoga sasma različito iskustvo i osjećaj, društveno nametnuta slika sreće cijedi se sa zidova Facebooka na kojima moramo izgledati nestvarno lijepo, pružiti dojam da smo bogatiji nego što jesmo, poslovno uspješni i nikako ne biti sami.

Ljudi vas žele uvjeriti da su sretniji no što jesu. A u tom dokazivanju biti sam je postalo gotovo sramota. Raspitajte se među svojim poznanicima koliko ih je spremno otići u restoran, kafić ili u kino bez pratnje. Britanski filozof Julian Baggini u jednoj je kolumni napisao da je to znak kulturoloških očekivanja, a koje smo prešutno i nesvjesno usvojili i prema kojima su odlazak u restoran ili kino društveni događaji.


Izdresirano smo tako da mislimo da je biti sam sa sobom užasno stanje pa pretpostavljamo da su odlasci u restoran ili kino bez pratnje – tužni. “Veći dio odraslog života proveo sam sam nego u vezama. I naučio sam u većini stvari uživati sam. Glavna prepreka u tome je bila svijest o samome sebi”, kaže Baggini.

Ugasite radio i opsujte

Biti nasamo sam sa sobom i svojim mislima ljudima je, čini se, najteže. U svakom trenutku pokušavamo pobjeći od sebe. Pokazalo je to i kontroverzno istraživanje iz 2014. godine u kojem je 67 posto muških ispitanika i 25 posto ženskih, radije odabralo opciju neugodnih električnih šokova, nego provesti 15 minuta u tišini i kontemplaciji.

A za Božić biti sam gotovo da je kletva. “Ne daj, Bože, nikome da tuguje taj dan svakome daj ljubavi da ne bude sam”, stihovi su pjesme koja se već prosipa iz zvučnika trgovačkih centara i radijskih prijemnika. Jer, eto, dalo bi se pogrešno zaključiti, oni koji su za Božić sami – nemaju ljubavi i moraju biti tužni. Normalna reakcija na ovakve stihovane predrasude trebala bi biti sočna psovka.

Ne zavidite drugima

To ne znači da svatko tko je sam mora i uživati u svojoj situaciji, ali također ne znači i da svatko onaj tko nije sam jest sretan. Možda se iza fotografije sretne obitelji objavljene na Facebooku krije teška obiteljska priča. Možda će kolegica koja se pohvalila božićnim ručkom na kraju dana plakati, jer ni za Božić nije pronašla zajednički jezik sa sinom i snahom. Možda bi prijateljica koja se slikala s mužem ispod imele radije bila s nekim drugim muškarcem. A i okupljanja rodbine često nisu baš tako ugodna i lijepa iskustva.

“Provesti Božić sa samim sobom može biti oslobađajuće iskustvo. Živimo u svijetu u kojem se očekuje da se povinujemo društvenim očekivanjima, a kršiti ih može biti uzbudljivo. Naravno, to se razlikuje od kulture do kulture. U zapadnjačkoj kulturi je samoća stigmatizirana i očekuje se da budemo svakodnevno povezani s drugim ljudima, pogotovo na Božić”, izjavio je za BBC psihijatar Arthur Cassidy.

A zapravo, možda je dobro preskočiti svu onu forsiranu radost, zamornu strku oko pripreme “velikog dana”, nepodnošljive rođake i pretvaranje da su darovi koje ste dobili baš ono što vam treba. Možda vam treba malo mira, dobra knjiga i šalica kakaa. Jer vaša sreća ne ovisi o drugima.

.

Mozaik

Lewisia – kamena djevica kojoj ćete se veseliti iz godine u godinu

Lewisia je otporna biljka kojoj je siromašan kamenjar prirodno okruženje. Može se uzgajati na ekstremno ocjeditim položajima, ali i u loncima.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Kada bismo mogli križati čuvarkuću i jaglac, vjerojatno bismo dobili biljku nalik lewisiji, cvjetnici koja polako, ali sigurno, osvaja hrvatske vrtove i balkone. Priča o njoj, barem onaj dio poznat zapadnoj civilizaciji, počela je paralelno s najvećom američkom avanturom – ekspedicijom koja je pod vodstvom Meriwethera Lewisa i Williama Clarka istražila do tada nepoznat zapad Amerike.

Meriwether Lewis, vojnik i javni službenik, ali i prirodoslovac, kraj potoka Lolo u današnjoj saveznoj državi Montani 1. srpnja 1806. godine otkrio je biljčicu koja je kasnije po njemu dobila ime – Lewisia rediviva.


Indijanski crni lijek

Ova skromna biljka navikla na škrte kamenjare ranije je bila poznata američkim domorocima koji su je zvali gorkim korijenom ili crnim lijekom, a koristili su je kao rijetku delikatesu. Legenda kaže da su za bisage pune gorkog korijena davali konja.

Postoji čak i mit prema kojem je jedan dio biljke iz originalnog Lewisovog herbara oživljen naknadno i to nekoliko godina nakon što je biljka prikupljenja. Ono što je sasma sigurno je da se Lewis iz višegodišnje ekspedicije vratio s barem jednim živim i zdravim primjerkom lewisije.

Kamena djevica

Iako se i danas L. rediviva sa svojim velikim ružičastim cvijetom rado uzgaja po znalačkim vrtovima, po popularnosti ju je pretekla bliska rođaka Lewisia cotyledon koja cvijeta više puta godišnje; od ranog proljeća do kasne jeseni. Zovu je još i Siskiyou lewisia ili kamena djevica.

I kod ove vrste lišće dugo do 9 centimetara raspoređeno je čvrsto rozetasto. A na stapkama dugim do 30 centimetara, štitasto su zbijeni cvjetovi koji dolaze u puno boja; od čisto bijele preko ružičaste, narančaste i crvene do potpuno žute. Mnogima su najzanimljivije hippie varijante s prugastim cvjetovima. Rod Lewisia, za sada, bilježi 19 vrsta smještenih u botaničku porodicu Montiaceae.

Lewisia cotyledon (foto: Sandro Bura)

Gdje uzgajati?

Lewisia je otporna biljka kojoj je siromašan kamenjar prirodno okruženje. Može se uzgajati na ekstremno ocjeditim položajima, ali i u loncima. Kada se uzgaja kao lončanica, valja joj osigurati hladno prezimljavanje u svijetlim i negrijanim prostorijama. Uspjeh je zagarantiran kada se biljka zimi, zbog kontroliranja vlage, može držati u negrijanom stakleniku.

Pozicija i temperatura

Samim tim što potječe iz američkih stjenjaka jasno ne da Lewisia podnosi ekstremne raspone temperature i sušu. Lewisia traži puno svjetla. Uspijevati će na punom suncu, ali i na zapadnoj ekspoziciji.

Supstrat

Biljku valja posaditi u ocjedito, siromašno i po mogućnosti kiselo tlo. Idealne su za kamenjar i sadnju u kamene zidove. Kada se uzgaja kao lončanica, dobar recept za supstrat je jedna trećina kvarcnog (riječnog) pijeska na dvije trećine komercijalne tresetne mješavine za uzgoj lončanica.

Kada zalijevati

Ekstremno je osjetljiva na višak vlage. U takvim uvjetima vrlo lako dođe do truljenja “mrkvastog” korijena. Stoga se voda u podlošku nikada ne smije zadržavati, a biljku valja zaliti tek kada se supstrat u potpunosti osušio.

Kako prihranjivati

Iako je lewisia “programirana” za škrte uvjete, možete je tijekom ljeta gnojiti na dvotjednoj bazi komercijalnim gnojivima za cvatuće biljke.

Kako razmnožavati

Odvajanjem postranih izboja i sjemenom.

Ubiranje sjemena lewisije

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP