Prati nas

Mozaik

Sam u kući

Božić s obitelji ne mora biti sreća, a ni Božić bez drugih ne mora biti tuga

Ne daj, Bože, nikome da tuguje taj dan svakome daj ljubavi da ne bude sam, stihovi su pjesme koja se već prosipa iz zvučnika trgovačkih centara i radijskih prijemnika. Jer, eto, dalo bi se pogrešno zaključiti, oni koji su za Božić sami – nemaju ljubavi i moraju biti tužni.

Objavljeno

|

Usamljenost na Božić
foto: Pixabay

Malo što nas može učiniti toliko nesretnim kao potraga za srećom. Iako je sreća za svakoga sasma različito iskustvo i osjećaj, društveno nametnuta slika sreće cijedi se sa zidova Facebooka na kojima moramo izgledati nestvarno lijepo, pružiti dojam da smo bogatiji nego što jesmo, poslovno uspješni i nikako ne biti sami.

Ljudi vas žele uvjeriti da su sretniji no što jesu. A u tom dokazivanju biti sam je postalo gotovo sramota. Raspitajte se među svojim poznanicima koliko ih je spremno otići u restoran, kafić ili u kino bez pratnje. Britanski filozof Julian Baggini u jednoj je kolumni napisao da je to znak kulturoloških očekivanja, a koje smo prešutno i nesvjesno usvojili i prema kojima su odlazak u restoran ili kino društveni događaji.



Izdresirano smo tako da mislimo da je biti sam sa sobom užasno stanje pa pretpostavljamo da su odlasci u restoran ili kino bez pratnje – tužni. “Veći dio odraslog života proveo sam sam nego u vezama. I naučio sam u većini stvari uživati sam. Glavna prepreka u tome je bila svijest o samome sebi”, kaže Baggini.

Ugasite radio i opsujte

Biti nasamo sam sa sobom i svojim mislima ljudima je, čini se, najteže. U svakom trenutku pokušavamo pobjeći od sebe. Pokazalo je to i kontroverzno istraživanje iz 2014. godine u kojem je 67 posto muških ispitanika i 25 posto ženskih, radije odabralo opciju neugodnih električnih šokova, nego provesti 15 minuta u tišini i kontemplaciji.

A za Božić biti sam gotovo da je kletva. “Ne daj, Bože, nikome da tuguje taj dan svakome daj ljubavi da ne bude sam”, stihovi su pjesme koja se već prosipa iz zvučnika trgovačkih centara i radijskih prijemnika. Jer, eto, dalo bi se pogrešno zaključiti, oni koji su za Božić sami – nemaju ljubavi i moraju biti tužni. Normalna reakcija na ovakve stihovane predrasude trebala bi biti sočna psovka.

Ne zavidite drugima

To ne znači da svatko tko je sam mora i uživati u svojoj situaciji, ali također ne znači i da svatko onaj tko nije sam jest sretan. Možda se iza fotografije sretne obitelji objavljene na Facebooku krije teška obiteljska priča. Možda će kolegica koja se pohvalila božićnim ručkom na kraju dana plakati, jer ni za Božić nije pronašla zajednički jezik sa sinom i snahom. Možda bi prijateljica koja se slikala s mužem ispod imele radije bila s nekim drugim muškarcem. A i okupljanja rodbine često nisu baš tako ugodna i lijepa iskustva.

“Provesti Božić sa samim sobom može biti oslobađajuće iskustvo. Živimo u svijetu u kojem se očekuje da se povinujemo društvenim očekivanjima, a kršiti ih može biti uzbudljivo. Naravno, to se razlikuje od kulture do kulture. U zapadnjačkoj kulturi je samoća stigmatizirana i očekuje se da budemo svakodnevno povezani s drugim ljudima, pogotovo na Božić”, izjavio je za BBC psihijatar Arthur Cassidy.

A zapravo, možda je dobro preskočiti svu onu forsiranu radost, zamornu strku oko pripreme “velikog dana”, nepodnošljive rođake i pretvaranje da su darovi koje ste dobili baš ono što vam treba. Možda vam treba malo mira, dobra knjiga i šalica kakaa. Jer vaša sreća ne ovisi o drugima.

.

Mozaik

Menopauza? Da, ali s 50 sam privlačnija nego s 20

‘Menopauza nije za svakoga ispunjena samo znojem i suzama. Ima ih različitih. Iznutra se osjećam bolje nego ikada.’

Objavljeno

|

Nova sam pedesetogodišnjakinja i čekam da se dogodi taj trenutak: trenutak u kojem ću nestati bez traga, piše u Guardianu komičarka i spisatejica Cally Beaton.

Moja 51. godina počela je viješću da je francuski pisac i redatelj Yann Moix kazao kako su žene nakon pedesete za njega nevidljive. (Zgodan podatak za usput: nakon te izjave žene su ga obasule fotografijama svojih tijela kojima dokazuju kako su još uvijek u jako dobroj formi. Jadan Yann)



Kako je objasnio, on preferira nevjerojatna tijela 25-godišnjakinja. No stvar je u tome što znam da sam 50 objektivno atraktivnija nego kad sam bila u dvadesetima, kad sam bila nesretna, nesigurna, s viškom kilograma i ne baš previše privlačna. Sada sam privlačnija i nego kad sam bila u tridesetima, kad sam podizala djecu, žonglirala poslovne i obiteljske obaveze i prolazila kroz bolan razvod. Privlačnija sam i nego kad sam bila u četrdesetima i prolazila kroz perimenopauzu, imala stalne promjene raspoloženja i bila zbunjena.

Tek u kasnim četrdesetima počela sam samu sebe vidjeti jasno. Napustila sam posao, a djeca su napustila mene (odselili su se i osnovali svoje obitelji). Tad sam započela novu karijeru stand-up komičarke. Sve je bilo novo i uzbudljivo, a nastupi na televiziji, radiju i pozornici učinili su me najvidljivijom ikad.

Nakon pet desetljeća trudnoće, napokon sam rodila krasan zavežljaj samopouzdanja.

Već je puno toga rečeno o krivulji sreće koja raste oko pedesete godine, no ne slažem se u potpunosti s tvrdnjama da je to nekako povezano s gubitkom tjelesne ljepote. Naime, ne vidim ništa kontradiktorno u ideji žene od 50 godina koja je još uvijek lijepa, privlačna i osjetljiva na modu. I ja se tako osjećam i ne očekujem da će taj osjećaj prestati u šezdesetoj ili sedamdesetoj godini.

Sjajan monolog Belinde, lika kojeg tumači Kristin Scott Thomas u seriji “Fleabag” o menopauzi kao o razdoblju konačnog oslobođenja žena koje bi trebalo slaviti jer više nisi tek “mašina s dijelovima”, sigurno će s vremenom postati općepriznata mantra.

No ja i dalje uživam u tome da me stranci smatraju lijepom i u tome da mi traperice dobro stoje. Također, i dalje se brinem da će mi karijera ugasnuti zajedno s jajnicima. Da ne brinem o tim stvarima, vjerojatno bih bila još slobodnija. No za tu vrstu slobode vjerojatno bih trebala prestati biti feministica. No istina je da se sada ipak osjećam slobodnije nego prije.

To što mi je pedeset i što sam sama, ne znači da sam prestala izlaziti sa zanimljivim ljudima. Nadam se da i oni za mene misle da sam zanimljiva. Menopauza nije za svakoga ispunjena samo znojem i suzama. Ima ih različitih. Iznutra se osjećam bolje nego ikada. Ok, i dalje sam jedan ogroman nered, ali nešto manji nego ranije. Također, zadovoljnija sam izgledom, koliko god to čudno zvučalo.

Stoga ne donosite pogrešne zaključke o ženama iznad pedesete, niti o njihovoj nevidljivosti. Možda je jedina stvar koju ne možete vidjeti to koliko su stvari sada bolje. Osim toga, nije li nevidljivost jedna od najželjenijih super-moći?

Nastavi čitati