Prati nas

Aktivno starenje

jeste li za ples?

‘Moja mama je plesala u ovom klubu do 91. Nadam se da ću je nadmašiti!’

Klubovi za starije osobe – a pritom ne mislimo na klubove ljubitelja cvijeća ili heklanja, već prave, lude disko klubove – sve su češći. Jedan od najpoznatijih je The Posh Club u istočnom Londonu u kojem je zabava jednako divlja kao i u bilo kojem londonskom klubu, iako su svi posjetitelji stariji od 60.

Objavljeno

|

The Posh Club (screenshot: Duckie/Youtube)

U zatamnjenoj prostoriji u Hackneyu nekoliko desetaka ljudi žustro pleše na zvukove rockabilly glazbe. Svi muškarci imaju kravate, žene su u svečanim haljinama, a svima su u rukama čaše s alkoholnim pićem. Atmosfera je odlična, baš kao što i obično bude u klubovima u istočnom Londonu, no po dvije stvari ovaj je klub ipak drugačiji od drugih. Kao prvo, nije sred noći već je dva popodne, a drugo, svi posjetitelji su stariji od 60 godina, neki čak i značajno stariji od toga.

Ovo je The Posh Club koji svakoga tjedna organizira ekstravagantne zabave za seniore koje se osim glazbe i plesa sastoji i od nastupa raznih imitatora, bendova i kabaretskih točaka. “Kad sam tek počeo nastupati ovdje, mislio sam da će to biti neka lagana, neobavezna gaža. No već na prvom nastupu zasuli su me ženskim gaćicama”, kaže Conrad Hamilton, imitator Elvisa Presleya.


The Posh Club, kako se sam šali na svojoj web stranici, “vraća ritam u umjetne kukove”. Doista, pored plesnog podija stoji čitava gomila štapova za hodanje i štaka. Jednom su čak morali zvati hitnu pomoć jer se jedna gošća od kojih osamdesetak godina toliko dobro zabavljala da je zaboravila popiti svoje tablete.

“Mi smo vjerojatno jedini klub na svijetu u koji dolazi hitna pomoć jer je netko zaboravio popiti tablete, a ne zato jer ih je popio previše”, šali se jedan od voditelja kluba Dicky Eaton i dodaje kako je najstarija gošća imala 108 godina.

Ovaj je klub sebi stvorio ime i privukao publiku tako što je za starije osobe počeo organizirati divlje zabave, nimalo nalik onima na kojima obično zamišljamo 80-i-nešto-godišnjake. Ideja je vrlo brzo zaživjela i stvorila se kritična masa ljudi koja redovito dolazi i zabavlja se baš kao da godine nisu važne.

“Ovo je najnevjerojatniji klub u kojem sam ikad radio. Željeli smo ljudima ponuditi program koji bi im pomogao da ne budu usamljeni, no nismo željeli tipičnu, ‘staračku’ zabavu s laganom glazbom i bezalkoholnim pićima. I stariji su nekad bili mladi i ludo su se zabavljali, možda čak i luđe nego današnja mladež. Ti partijaneri i dalje čuče u tim ljudima i samo čekaju priliku da ponovno zaplešu”, kaže Dicky.

“Moja mama je plesala ovdje i s 91 godinom. Ja to želim nadmašiti”, kaže 74-godišnja Mabelyn Dick. „Želim se vratiti ovamo i kad prevalim devedesetu. Nadam se da ću biti jednako glamurozna.”

“Unutra je preglasno da bi čovjek uopće mogao razmišljati. Samo možeš plesati! Nije li to sjajno? Tako bi to i inače trebalo izgledati”, kaže 80-godišnja Margareta Warllin.

U ludom plesu i smijehu, zabava lagano dolazi svojem kraju. A tek je osam navečer.  Kako se svjetla lagano pale, zadihani plesači odlaze prema garderobi po svoje kapute. “Da u svakom gradu postoji jedan ovakav klub, bilo bi manje bolesnih i usamljenih starijih osoba. I liste čekanja na dom bile bi puno manje. Ovo je predivno”, kaže na odlasku jedan vremešni partijaner.

.

Aktivno starenje

‘Sad napokon imam vremena pa učim strani jezik!’

Mnogi umirovljenici nakon prestanka radnog odnosa napokon imaju vremena posvetiti se svojim interesima, pa mnogi odlučuju naučiti neki strani jezik. U ponudi je mnogo tečajeva za umirovljenike, a dobra je vijest što se jezik može naučiti i u zrelijoj životnoj dobi.

Objavljeno

|

“Što sam učila u školi? Joj, pa ja sam vam učila ruski. Bilo je to prije ohoho godina. Takvo je vrijeme bilo – ili ruski ili ništa. Ne moram ni reći da mi od tog ruskog na kraju nije ništa ostalo. A i ne putujem u Rusiju, ne treba mi baš ruski jezik. Ali engleski – to je posve druga stvar”, priča nam Olga Mišak, umirovljenica iz Zagreba.

“Odlučila sam se na engleski jer u današnje vrijeme svi znaju engleski. To je postao nekakva lingua franca, zajednički jezik na kojem se svi sporazumijevaju. Osim toga, ako hoćeš pročitati nekakav članak izvana, vidjeti što se događa po svijetu, moraš znati engleski. To je postalo posve normalno. A mi koji nismo engleski učili u školi i koji nismo odrasli uz kompjutore, nama engleski nije tako prirodan i normalan kao mlađima. Ja sam zato došla na tečaj”, govori dalje gospođa Olga.


“U današnje vrijeme svi znaju engleski. Moji unuci su znali engleski i prije nego su krenuli u školu. Tu su filmovi, igrice, glazba… Engleski im je ušao u uho i prije nego su ga počeli učiti u školi. Ali s nama starijima je drugačije. Mi engleski nismo ‘uhvatili’ u mladosti i danas je puno teže naučiti ga. Ja sam zato odlučila upisati tečaj. U mirovini sam, imam vremena i sad je vrijeme da nešto napravim za sebe – a to je učenje jezika”, objašnjava naša sugovornica.

Tečaj je, kaže, platila na rate. “Upisala sam početni tečaj da mi objasne sve lijepo ispočetka. Imam nastavu dva puta tjedno, utorkom i četvrtkom. Učiteljica nam je jako simpatična mlada djevojka. To koliko ona ima strpljenja s nama je nevjerojatno. Znate, mi stariji ne kopčamo baš tako brzo kao djeca i za neka nam stvari treba puno više vremena. Ali naša Ivana je jako strpljiva. Svaka joj čast”, kaže nam na kraju gospođa Olga pripremajući se za još jedan sat.

Učenje i druženje

Razna pučka otvorena učilišta, centri za kulturu i obrazovanje pa i privatne škole stranih jezika nude tečajeve jezika za umirovljenike. Oni nisu toliko popularni kao tečajevi jezika za mlade, no zainteresiranih se ipak nađe. Nekoliko pitanja postavili smo profesorici Ani Horvatović iz centra za jezike Poliglossa.

Razlikuje li se učenje jezika u starijoj dobi od učenja u mlađoj, kako je koncipiran tečaj i koje su specifičnosti učenja jezika kasnije u životu?

Imamo dosta učenika starije životne dobi koji dolaze iz privatnih razloga u smislu da sada napokon imaju vremena učiti jezike i žele savladati neki jezik za koji prije nisu imali vremena. Možda imaju neku rodbinu vani ili im djeca žive vani pa im treba jezik ili naprosto sada više putuju pa se žele moći sporazumjeti. Znači, treba im svakodnevna komunikacija, snalaženje u restoranima, u zračnoj luci i slično.

Je li nastava jezika za starije po nečemu specifična i razlikuje li se od nastave za mlađe osobe?

Prije svega, tečajevi za umirovljenike uglavnom su u prijepodnevnim satima kad umirovljenici imaju vremena jer ne rade i ne idu na posao. U to vrijeme i brže stignu do naše škole jer u prometu nije takva gužva kao kad bi na tečaj morali dolaziti poslijepodne kad su nam termini tečajeva za poslovne ljude ili učenike.

Što se same nastave tiče, i teme i način i ritam prezentiranja prilagođeni su starijim osobama i njihovim potrebama i dok poslovni ljudi više trebaju pisanu komunikaciju, umirovljenici uglavnom više trebaju usmenu komunikaciju pa je naglasak na konverzaciji, ponavljanju, igranju uloga i slično.

Posebno je i to što su na tečajevima jezika za umirovljenike naši polaznici okruženi osobama slične dobi i sličnih interesa, pa nema treme koja bi se možda pojavila da idu na tečaj s mlađima. Atmosfera na satovima je zato sjajna, opuštena, stvaraju se i prijateljstva koja često potraju i nakon što tečaj završi. Ljudi često poslije sata idu na kavu i druže se tako da je to jedna vrlo vrijedna posebnost tečaja za umirovljenike. Dakle, nije samo učenje jezika već i druženje.

Može li osoba u zrelim godinama doista savladati neki jezik i progovoriti ga kao da ga je počela učiti u mlađim godinama?

Starije osobe definitivno mogu naučiti jezik. Oni koji zaista dođu motivirani, čak i ako nemaju neko posebno predznanje, čak i ako nisu engleski ili koji drugi jezik nikada nisu učili, mogu ga savladati do razine koja im je potrebna. Godine tu nisu nikakva prepreka. Ako doista to žele, svi mogu naučiti strani jezik bez obzira na godine.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP