Prati nas

Nema predaje

Izlaz u čaši

Tri priče o alkoholizmu: Stariji piju iz navike ili usamljenosti

Uz čašicu se nazdravlja toke rođenom djetetu, uz čašicu se oprašta od dragog pokojnika. Alkohol je društveno prihvatljiv i zato je prave razmjere alkoholizma teško utvrditi. I sve više starijih osoba pije, a ako to ne čine iz navike ili zbog društva, onda u alkoholu utapaju svoju usamljenost.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Kako prestati piti?
foto: Pixabay

Ni jedna priča o alkoholizmu nije lijepa i rijetko koja ima sretan završetak. U pričama o alkoholizmu žrtve su svi – bračni partneri alkoholičara, djeca, obitelj, prijatelji, pa i sam alkoholičar.

Tri priče o alkoholizmu

Moj muž je puno pio. To je oduvijek tako. Znala sam ja da on pije, a ja sam, kad sam se udavala za njega, mislila da će to prestati. Njega je zapravo u alkoholičara pretvorila njegova obitelj. Rodio se kao peto dijete: prvi sin nakon četiri kćeri u kući bogatog vlasnika pilane. Oduvijek su ga nutkali, još kao i malog. Ponekad bi pio više, ponekad manje, ali čaša ili flaša su uvijek bile uz njega. Nakon rođenja djece postao je i nasilan. Uglavnom su to bile uvrede, rijetko kad bi me udario. No kad su djeca odrasla i odselila, često bi me znao udariti. I to uvijek kad bi bio pijan. Kad bi se otrijeznio, bilo bi mu žao pa bi mi se ispričavao. No kad bi bio pijan, bolje je bilo ne stati mu na put.

Ponekad je bilo tako grozno da sam morala otići od kuće. Jednom sam se sklonila kod susjede, a jednom su mi djeca čak iznajmila malu garsonijeru u Zagrebu blizu njih. Onda je zvao i molio me da se vratim. Rekao je da će se promijeniti. I stvarno se promijenio ali to nije dugo trajao. Opet se jedne večeri vratio kući pijan i istukao me. Otišla sam kod susjede i zvala policiju, ali oni vam tu ne mogu baš puno napraviti. Morao bi me baš jako istući da završim u bolnici pa da oni mogu reagirati. Muž je umro prošle godine od ciroze jetre. Mislila sam da će mi laknuti nakon njegove smrti ali nije mi lakše. Žao mi je što nikada nismo mogli normalno živjeti, a sada, kad njega više nema, znam da se to više nikada neće dogoditi. Dragica (56), Daruvar

Kad god bi me tata nekuda vodio, uvijek smo završili u birtiji. Išli bi u kino, a on bi otišao nešto popiti i prije i poslije filma. Ponekad bi negdje krenuli, usput svratili do birtije pa tamo i ostali. Kad sam bio jako mali nisam na to obraćao pozornost jer mi je to bilo normalno. No kad sam malo narastao, shvatio sam da samo moj tata toliko puno pije i da samo ja provodim puno vremena po raznim gostionama. Sjećam se da me jednom pokupio poslije škole i odveo u birtiju. On je s društvom pio na šanku, a meni je rekao da za stolom pišem zadaću. Na kraju je mama došla po nas. Mene je odvela kući, a on se nije dao nego je ostao do fajrunta.

Ja i moje dvije sestre često smo znale ići i tražiti ga po mjestu. Zapravo, nije to bilo baš neko traženje jer smo točno znali gdje ćemo ga naći – za nekim šankom. Mama ga je jednom uspjela nagovoriti da se ide liječiti i stvarno je otišao u Zagreb u Vinogradsku bolnicu jer mu je zaprijetila da će otići od njega i odvesti mene i sestre. Tih par mjeseci što nije pio su bili odlični, no to nažalost nije dugo trajalo. Opet je počeo piti. Mama je prije nekoliko godina umrla od raka, a ja i sestre smo odselili. Tata još uvijek živi u Novskoj i ne trijezni se. Ne znam koliko će još tako izdržati. Tomislav (36), Novska

Mama je počela piti kad je tata obolio. Dobio je moždani udar i ostao nepokretan pa ga je ona pazila. To je bilo stvarno strašno. Morala ga je hraniti i kupati i presvlačiti. Kao malo dijete. To je trajalo sedam godina. Pretpostavljam da je mama zato počela piti, no to je skrivala od nas. Sestra i ja smo primijetile da se nešto čudno događa kad bismo je zvali, a ona se nije javljala i poslije nam rekla da je spavala. Kad bi joj došli u posjet, znala je biti neobično vesela i petljao joj se jezik. Onda ju je sestra pitala je li nešto popila, no ona je kao iz topa odgovorila da nije. A vidjelo se na njoj da je pod gasom. Sestra je pretražila čitavu kuću i pobacala sav alkohol koji je pronašla, a kad je sljedeći put došla našla je bocu vina u košari s vešem za pranje. Kad je nakon sedam godina tata umro, i mama je ubrzo otišla za njim. Sahranili smo mamu i tatu iste godine. Mihaela (55), Zagreb

Alkohol je društveno prihvatljiv i u tome je problem

Koliki je točan broj alkoholičara u Hrvatskoj, nitko ne može sa sigurnošću reći. Barata se brojkom od oko 300.000, no pretpostavlja se da je stvarna brojka i puno veća od toga. Problem je i to što nema registra ovisnika o alkoholu pa dok registar registriranih ovisnika o drogama postoji, registar alkoholičara ne postoji iako ga je stručnjak svjetskoga glasa, prof. dr. Vladimir Hudolin, pokušao pokrenuti još 1965. godine.


Problem je i u tome što je alkohol društveno prihvatljiv. Dapače, vezan je uz mnoge običaje i tradicije pa nerijetko osobe koje imaju problem s prekomjernim pijenjem prođu nezapaženo jer piju – svi. A baš je društveno pijenje, kao i konzumacija alkohola da bi se ublažila neka stresna stanja ili psihičke tegobe, najčešći razlog zašto ljudi posežu za čašicom.

Alkohol uzrokuje niz bolesti

U kojoj god da se dobi javio, alkoholizam je velik problem. No posebno su osjetljive osobe starije dobi jer njihovo tijelo više nije u stanju procesuirati alkohol tako učinkovito kao mlađe. Alkoholizam je bolest koja razara gotovo sve organe pri čemu najviše stradavaju jetra, gušterača i želudac. Pijenje previše alkohola, kroz duži vremenski period, može dovesti i do nastanka nekih vrsta raka (usta, grla, jednjaka, jetre, dojke, debelog crijeva), oštećenja mozga te pogoršavanja stanja poput osteoporoze, dijabetese, visokog krvnog tlaka i čira na želucu. Učestalo konzumiranje alkohola u većim količinama djeluje posebno negativno na srce i krvne žile te povećava rizik za razvoj kardiovaskularnih bolesti. Istraživanja su pokazala da su krvne žile alkoholičara u prosjeku deset godina starije od biološke starosti te osobe.

Zašto stari piju?

Ako učestalo pijenje alkohola nije navika koju imaju iz mladosti, starije osobe piju kako bi ublažile neki šokantan ili tragičan događaj poput smrti bliske osobe ili zbog depresije i usamljenosti. Upravo ovo potonje, prava je epidemija među starijom populacijom. Odlazak u mirovinu znači i prestanak svakodnevnog druženja s kolegama, osamostaljivanje djece i njihov odlazak iz roditeljskog doma znači i praznu kuću, a smrt bračnog druga znači kraj veze koje je u mnogo slučajeva trajala veći dio života. Tu su onda još bolesti te besparica koje, svaka na svoj način, onemogućuju kretanje i druženje s ljudima.

Ima li pomoći?

Ako osoba sama primijeti da ima problem s alkoholom i odluči poduzeti nešto u vezi s time, to je već pola obavljenog posla. No najčešće se takve stvari ne događaju već problema s alkoholom prve postanu svjesne osobe iz alkoholičarove okoline. Ponekad može pomoći otvoren razgovor i davanje do znanja da osoba nije sama te da se ima kome obratiti. No češće takva intervencija neće uroditi plodom. Ustanovite li da netko u vašoj okolini ima problem s alkoholom, najbolje je kontaktirati stručnjaka (liječnika opće prakse, psihologa ili psihijatra) koji može pomoći savjetom o tome kako pristupiti osobi koja ima problem, a da to ne rezultira njezinim zatvaranjem i odbijanjem pomoći.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Mozaik

Ovo ljeto je manje turista pa svoju zemlju ponovno otkrivaju – domaći

Svima koji se bave turizmom, ova sezona nije vrijedna spomena. Međutim, sad kad nema ogromnog broja turista, u nekima od najpoznatijih destinacija ponovno uživaju domaći.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Turistička sezona je na izdisaju – što zbog skorašnjeg kraja ljeta, početka škole i svega što donose i normalne godine, a što zbog egzodusa turista čim su njihove matične zemlje stavile Hrvatsku na crvenu listu zbog porasta broja zaraženih koronavirusom.

Strani turisti koji su ove godine ipak došli na Jadran (statistike kažu njih oko 40 posto od uobičajenog broja), brže-bolje su spakirali stvari i zaputili se prema granici ostavljajući inače krcate turističke destinacije polupraznima. I dok ugostitelji i iznajmljivači očajavaju, ostalo stanovništvo ponovno otkriva neka mjesta koja su prijašnjih godina zbog nepreglednih rijeka ljudi, izbjegavali.


Na Plitvičkim jezerima tako se, nakon dugog vremena, uglavnom čuje samo hrvatski jezik, a osim manjih gužvi, mnoge je na posjet ovom našem najpoznatijem nacionalnom parku ponukala i niža cijena ulaznica kojom je uprava parka željela od sezone spasiti što se spasiti da. Tijekom svibnja i lipnja kad se još činilo da od turističke sezone neće biti ništa, cijena je bila snižena i do 50 posto, no kad su posjetitelji ipak počeli pristizati, cijena je malo povećana, no i dalje je 30 posto niža od uobičajene.

To je bio jedan od razloga i što su park baš sada odlučili posjetiti Branka i Vlado, umirovljenici iz Zagreba koji su u prvu šetnju Plitvičkim jezerima poveli i svog trogodišnjeg unuka Jana.

“Karta je jako skupa. I sada, a o prijašnjoj cijeni da i ne govorimo. Gledajte, nama je kao penzionerima to jako skupo. I onda kad platiš skupu kartu, još se guraš s tisućama turista. No sad kad je cijena malo niža, a gužvi nema, odlučili smo doći. Naš unuk još nikada nije bio na Plitvicama, pa dok mu roditelji rade, mi smo napravili mali izlet”, govori nam Branka i dodaje da su nešto džeparca za ovo putovanje dobili i od svoje djece, Janovih roditelja.

“Karte smo kupili jednu mi, drugu su nam platila naša djeca, a mali ima besplatan ulaz. Ponijeli smo sa sobom sendviče i sokove tako da osim sladoleda nećemo puno više trošiti. Učinilo nam se da je sada idealan trenutak za dolazak. Ima ljudi, ali gužva nije kao ranijih godina. Pa znalo se događati da ljudi bude toliko da auti budu sparkirani uz rub ceste s obje strane uzduž čitavih Plitvica. Ove godine je prava milina. Da bar tako i ostane”, kaže Vlado pripremajući karte za pregled na ulazu u park.

Upravo ovo zadnje je česta opaska koja se može čuti od domaćih ljudi – barem od onih koji ne žive od turizma: ovolik, dakle upola manji broj turista, zapravo je idealan. Samo kad bi oni svi donijeli toliko novca kao da ih je duplo više. Nažalost, to tako ne ide.

foto: Silvija Novak

Svjesni su toga i u Zadru gdje na poznatoj gradskoj plaži Kolovare lokalci ponovno uživaju kao nekad, ali s određenim grčem. “Ovo je taman. Više ljudi je naprosto previše, ali nažalost neće ovo svi uspjet preživjeti. Mislim prije svega na kafiće i restorane. Lako za mene, ja sam u mirovini”, kaže Senka koja je na plažu povela i svoje dvije unučice.

“Da vam pravo kažem i ne sjećam se kad sam zadnji put bila na Kolovarama na kupanju. Kad mi dođu djeca iz Zagreba, odemo na plažu negdje izvan grada. Tu na Kolovarama bude čovjek na čovjeku. Ali ove godine je kako bi trebalo biti”, kaže Senka kupujući djevojčicama sladoled u kafiću na plaži u kojem ove godine nema gužve. “Bilo je ljudi. Imali smo par dana, čak i tjedana početkom kolovoza koji su izgledati kao da nema korone. Ali brzo se to razišlo. Tako da sada, napokon, uživamo mi.”

Ni u trajektnoj luci Gaženica nije gužva. U špici sezone i tu su se, povremeno, znale stvoriti velike kolone za ukrcaj, no to je trajalo svega par udarnih vikenda i nakon toga je stalo. Sada na otok putuju uglavnom samo domaći, oni koji ondje žive ili imaju vikendice, a jedini kruzer u luci ne čeka putnike, već je ondje “zapeo” i čeka da prođe pandemija.

foto: Silvija Novak

No zanimljivo, mnogi otoci, pa tako i Dugi otok, nisu taj pad broja turista baš toliko osjetili. “Srpanj je bio tako-tako, ali kolovoz pun. Nije bilo slobodne sobe”, kaže godpođa Rada koja iznajmljuje apartman u mjestu Verunić.

Naime, na najudaljeniji otok zadarskog arhipelaga i inače dolaze oni željni mira i tišine, a kako taj skriveni biser Jadrana još uvijek nije zahvatila posvemašnja apartmanizacija, čak i kad su svi kapaciteti uglavnom popunjeni, nije prevelika gužva. Također, nisu iznevjerili niti nautičari kojima je Dugi otok jedna od omiljenih destinacija.

No da nije sve baš kao inače, lokalno stanovništvo zna po ipak manje sparkiranih automobila u blizini poznate plaže Saharun i po tome što mnogi restorani, čak ni u srcu sezone, nisu radili čitav dan nego samo poslijepodne i navečer.

Domaći su zato uživali i kupali se i na plažama koje inače, kad je sezona u punom jeku, zaobilaze u širokom luku. Tko ga uspije preživjeti, mogao bi pamtiti ovo ljeto kao jedno od najljepših u životu.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP