Prati nas

Nema predaje

Izlaz u čaši

Tri priče o alkoholizmu: Stariji piju iz navike ili usamljenosti

Uz čašicu se nazdravlja toke rođenom djetetu, uz čašicu se oprašta od dragog pokojnika. Alkohol je društveno prihvatljiv i zato je prave razmjere alkoholizma teško utvrditi. I sve više starijih osoba pije, a ako to ne čine iz navike ili zbog društva, onda u alkoholu utapaju svoju usamljenost.

Objavljeno

|

Kako prestati piti?
foto: Pixabay

Ni jedna priča o alkoholizmu nije lijepa i rijetko koja ima sretan završetak. U pričama o alkoholizmu žrtve su svi – bračni partneri alkoholičara, djeca, obitelj, prijatelji, pa i sam alkoholičar.

Tri priče o alkoholizmu

Moj muž je puno pio. To je oduvijek tako. Znala sam ja da on pije, a ja sam, kad sam se udavala za njega, mislila da će to prestati. Njega je zapravo u alkoholičara pretvorila njegova obitelj. Rodio se kao peto dijete: prvi sin nakon četiri kćeri u kući bogatog vlasnika pilane. Oduvijek su ga nutkali, još kao i malog. Ponekad bi pio više, ponekad manje, ali čaša ili flaša su uvijek bile uz njega. Nakon rođenja djece postao je i nasilan. Uglavnom su to bile uvrede, rijetko kad bi me udario. No kad su djeca odrasla i odselila, često bi me znao udariti. I to uvijek kad bi bio pijan. Kad bi se otrijeznio, bilo bi mu žao pa bi mi se ispričavao. No kad bi bio pijan, bolje je bilo ne stati mu na put.

Ponekad je bilo tako grozno da sam morala otići od kuće. Jednom sam se sklonila kod susjede, a jednom su mi djeca čak iznajmila malu garsonijeru u Zagrebu blizu njih. Onda je zvao i molio me da se vratim. Rekao je da će se promijeniti. I stvarno se promijenio ali to nije dugo trajao. Opet se jedne večeri vratio kući pijan i istukao me. Otišla sam kod susjede i zvala policiju, ali oni vam tu ne mogu baš puno napraviti. Morao bi me baš jako istući da završim u bolnici pa da oni mogu reagirati. Muž je umro prošle godine od ciroze jetre. Mislila sam da će mi laknuti nakon njegove smrti ali nije mi lakše. Žao mi je što nikada nismo mogli normalno živjeti, a sada, kad njega više nema, znam da se to više nikada neće dogoditi. Dragica (56), Daruvar

Kad god bi me tata nekuda vodio, uvijek smo završili u birtiji. Išli bi u kino, a on bi otišao nešto popiti i prije i poslije filma. Ponekad bi negdje krenuli, usput svratili do birtije pa tamo i ostali. Kad sam bio jako mali nisam na to obraćao pozornost jer mi je to bilo normalno. No kad sam malo narastao, shvatio sam da samo moj tata toliko puno pije i da samo ja provodim puno vremena po raznim gostionama. Sjećam se da me jednom pokupio poslije škole i odveo u birtiju. On je s društvom pio na šanku, a meni je rekao da za stolom pišem zadaću. Na kraju je mama došla po nas. Mene je odvela kući, a on se nije dao nego je ostao do fajrunta.

Ja i moje dvije sestre često smo znale ići i tražiti ga po mjestu. Zapravo, nije to bilo baš neko traženje jer smo točno znali gdje ćemo ga naći – za nekim šankom. Mama ga je jednom uspjela nagovoriti da se ide liječiti i stvarno je otišao u Zagreb u Vinogradsku bolnicu jer mu je zaprijetila da će otići od njega i odvesti mene i sestre. Tih par mjeseci što nije pio su bili odlični, no to nažalost nije dugo trajalo. Opet je počeo piti. Mama je prije nekoliko godina umrla od raka, a ja i sestre smo odselili. Tata još uvijek živi u Novskoj i ne trijezni se. Ne znam koliko će još tako izdržati. Tomislav (36), Novska

Mama je počela piti kad je tata obolio. Dobio je moždani udar i ostao nepokretan pa ga je ona pazila. To je bilo stvarno strašno. Morala ga je hraniti i kupati i presvlačiti. Kao malo dijete. To je trajalo sedam godina. Pretpostavljam da je mama zato počela piti, no to je skrivala od nas. Sestra i ja smo primijetile da se nešto čudno događa kad bismo je zvali, a ona se nije javljala i poslije nam rekla da je spavala. Kad bi joj došli u posjet, znala je biti neobično vesela i petljao joj se jezik. Onda ju je sestra pitala je li nešto popila, no ona je kao iz topa odgovorila da nije. A vidjelo se na njoj da je pod gasom. Sestra je pretražila čitavu kuću i pobacala sav alkohol koji je pronašla, a kad je sljedeći put došla našla je bocu vina u košari s vešem za pranje. Kad je nakon sedam godina tata umro, i mama je ubrzo otišla za njim. Sahranili smo mamu i tatu iste godine. Mihaela (55), Zagreb

Alkohol je društveno prihvatljiv i u tome je problem

Koliki je točan broj alkoholičara u Hrvatskoj, nitko ne može sa sigurnošću reći. Barata se brojkom od oko 300.000, no pretpostavlja se da je stvarna brojka i puno veća od toga. Problem je i to što nema registra ovisnika o alkoholu pa dok registar registriranih ovisnika o drogama postoji, registar alkoholičara ne postoji iako ga je stručnjak svjetskoga glasa, prof. dr. Vladimir Hudolin, pokušao pokrenuti još 1965. godine.


Problem je i u tome što je alkohol društveno prihvatljiv. Dapače, vezan je uz mnoge običaje i tradicije pa nerijetko osobe koje imaju problem s prekomjernim pijenjem prođu nezapaženo jer piju – svi. A baš je društveno pijenje, kao i konzumacija alkohola da bi se ublažila neka stresna stanja ili psihičke tegobe, najčešći razlog zašto ljudi posežu za čašicom.

Alkohol uzrokuje niz bolesti

U kojoj god da se dobi javio, alkoholizam je velik problem. No posebno su osjetljive osobe starije dobi jer njihovo tijelo više nije u stanju procesuirati alkohol tako učinkovito kao mlađe. Alkoholizam je bolest koja razara gotovo sve organe pri čemu najviše stradavaju jetra, gušterača i želudac. Pijenje previše alkohola, kroz duži vremenski period, može dovesti i do nastanka nekih vrsta raka (usta, grla, jednjaka, jetre, dojke, debelog crijeva), oštećenja mozga te pogoršavanja stanja poput osteoporoze, dijabetese, visokog krvnog tlaka i čira na želucu. Učestalo konzumiranje alkohola u većim količinama djeluje posebno negativno na srce i krvne žile te povećava rizik za razvoj kardiovaskularnih bolesti. Istraživanja su pokazala da su krvne žile alkoholičara u prosjeku deset godina starije od biološke starosti te osobe.

Zašto stari piju?

Ako učestalo pijenje alkohola nije navika koju imaju iz mladosti, starije osobe piju kako bi ublažile neki šokantan ili tragičan događaj poput smrti bliske osobe ili zbog depresije i usamljenosti. Upravo ovo potonje, prava je epidemija među starijom populacijom. Odlazak u mirovinu znači i prestanak svakodnevnog druženja s kolegama, osamostaljivanje djece i njihov odlazak iz roditeljskog doma znači i praznu kuću, a smrt bračnog druga znači kraj veze koje je u mnogo slučajeva trajala veći dio života. Tu su onda još bolesti te besparica koje, svaka na svoj način, onemogućuju kretanje i druženje s ljudima.

Ima li pomoći?

Ako osoba sama primijeti da ima problem s alkoholom i odluči poduzeti nešto u vezi s time, to je već pola obavljenog posla. No najčešće se takve stvari ne događaju već problema s alkoholom prve postanu svjesne osobe iz alkoholičarove okoline. Ponekad može pomoći otvoren razgovor i davanje do znanja da osoba nije sama te da se ima kome obratiti. No češće takva intervencija neće uroditi plodom. Ustanovite li da netko u vašoj okolini ima problem s alkoholom, najbolje je kontaktirati stručnjaka (liječnika opće prakse, psihologa ili psihijatra) koji može pomoći savjetom o tome kako pristupiti osobi koja ima problem, a da to ne rezultira njezinim zatvaranjem i odbijanjem pomoći.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Mozaik

Opet čitamo stari fake news da ranije umirovljenje znači i duži život. Tko stoji iza toga?

I sami smo, prije nekoliko godina, razmišljali o prenošenju ove vijesti, no nismo to učinili. Ovo su naši razlozi.

Objavljeno

|

“Deset godina rada može vas koštati dvadeset godina mirovine!” Ovi dana neki hrvatski portali, neskloni provjeri podataka, donijeli su “šokantnu analizu” koja pokazuje da rad u zreloj dobi znatno skraćuje život.

Pa se tako tvrdi da aktuarska analiza dr. Ephrema Chenga, vodećeg stručnjaka za mirovinski sustav, provedena na mirovinskim podacima Boeinga i nekoliko drugih velikih kompanija pokazuje da su radnici umirovljeni sa 65 godina života u prosjeku poživjeli još 18 mjeseci, dok su njihove kolege koje su se umirovile s 55 godina u mirovini uživale još 25 godina.


Kao izvor ove vijesti, koju su spremno prenijeli i neki sindikati na svojim stranicama i društvenim mrežama, navodi se objava portala biznews.com iz rujna 2013. u kojoj “financijski savjetnik Alec Riddle” objašnjava razloge zašto je tomu tako.

Zaista šokantno, zar ne? No kada je nešto baš toliko šokantno, postoji velika vjerojatnost da nije istinito, pogotovo kada u sebi ne sadrži informaciju za koju instituciju i kada je analiza provedena te na kojem uzorku, a sve bez poveznice na originalni materijal ili reference na dublji izvor. I pri tome proturječi kredibilnim istraživanjima koje možemo naći u ozbiljnim znanstvenim bazama.

I sami smo, prije nekoliko godina, razmišljali o prenošenju ove vijesti, no nismo to učinili. Ovo su naši razlozi.

Priča se poziva na autoritete, no tko su oni?

Dr. Ephrem (Siao Chung) Cheng nepoznanica je internetu, osim kada se radi o ovoj vijesti koju izdašno prenose izdanci financijske industrije, prvenstveno stranice iza kojih stoje privatna mirovinska osiguranja i financijski savjetnici. Nismo pronašli kredibilan izvor koji bi nam rekao kakvo je njegovo obrazovanje niti za koga radi ili je radio. Iako je njegova navodna analiza pokazala šokantne podatke, dr. Cheng je uspješno izbjegao gostovanja na televizijama, u radijskim programima i časopisima. Samozatajno.

Provjerili smo i financijskog savjetnika Aleca Riddlea koji je napisao “otrežnjujući tekst koji bi nas trebao potaknuti na razmišljanje o vlastitim mirovinskim opcijama i strategijama”, kako sugerira biznews.com. Južnoafrički financijski savjetnik i motivacijski govornik Alec Riddle na linkedinu, mreži koja okuplja poslovne ljude, pojavljuje se pod tri profila. Od toga su dva bez kontakata, a treći broji više od 500 konekcija. Prema onome što je napisao, radi za investicijsku kuću Private Wealth Managament te drži inspiracijske govore o tome kako je pobijedio pretilost i postigao zavidne sportske uspjehe na Ironmanu.

Kako su ozbiljni mediji popratili ovu priču?

“Boeing studija je citirana u novinama, magazinima i među stručnjacima. Kruži internetom godinama. Problem je što Boeing jednostavno kaže da nije istinita”, piše BBC u kolovozu 2012. godine, dakle prije objave na biznews.com. “Na stranu Boeing, postoji li bilo kakav dokaz koji bi mogao poduprijeti ideju da rano umirovljenje produžuje život? Iznenađujuće, istina bi mogla biti potpuno suprotna: kasnije umirovljenje – duži život”, navodi ovaj ugledni medij u analizi koja detaljno ‘rastavlja’ ovaj mit.

BBC nas je zaintrigirao. A što točno kaže Boeing?

S obzirom na “bradatost” ove vijesti, ne čudi da nismo pronašli službenu objavu na kompanijinim stranicama. No ta objava pod nazivom “Umirovimo glasine o očekivanom životnom vijeku”, citirana je na nekoliko blogova. Poslužili smo se blogom australskog profesora matematike Murraya Bourna.

“Ne postoji korelacija između dobi umirovljenja i životnog vijeka Boeingovih umirovljenika”, stoji u Boeingovom priopćenju uz grafikon koji prikazuje stvarnu dob umirovljenja i životni vijek promatranih radnika. “Prvi netočni podaci o životnom vijeku pojavili su se u ranim osamdesetim godinama, a njihove verzije kruže godinama, gotovo kao urbani mit. Internet ove dezinformacije širi dalje, brže i u oblicima koji izgledaju profesionalnije. Boeing i druge kompanije su pokušale razbiti ovu zabludu. Ali, nažalost, loše vijesti, čak i kada su izmaštane, privlače pozornost. Istovremeno su dobre vijesti (da Boeingovi radnici žive duže od nacionalnog prosjeka) točne i nezapažene”, stoji u tom priopćenju. Na Bourneovim stranicama možete pronaći i interpretaciju problema i podataka.

Što kažu komentari?

Iako komentari na internetu nisu pouzdani izvor informiranja, pogotovo kada se objavljuju pod pseudonimima, zanimljivim smo procijenili one ostavljena na forumima koji okupljaju profesionalne pilote i ljude iz prateće industrije, s obzirom da se primarna vijest navodno bazira na podacima avio-industrije, a aktualizira se kada kompanije žele pomladiti kadar i poslati u raniju mirovinu veći kontingent starijih radnika.

“Sjećam se sredine devedesetih kada je uprava Douglas Aircrafta objavila ovu tablicu u pokušaju nagovaranja starijih zaposlenika da se umirove kako bi stvorili mjesto za mlađu radnu snagu. Kako sam u to vrijeme bio sindikalni povjerenik, dobivao sam puno poziva oko ovog dokumenta”, stoji u jednom komentaru ostavljenom na Bournovom blogu.

Što smo vam, zapravo, htjeli reći?

Kao i uvijek, pazite čemu vjerujete. Ne dopustite da se netko okoristi vašim predrasudama i emocijama. Provjeravajte prije nego što podijelite.

Fake news: Otiđite u mirovinu s 55 i živite do 80; otiđite u mirovinu sa 65 i umrite sa 67

Zamislite da radite dokle god je to moguće i onda u zasluženoj penziji uživate tek dvije godine. Studija koja je provedena analizom nekih od najvećih mirovinskih fondova u SAD-u, pokazala je da zaposlenici koji rade do 65. godine, najčešće umru unutar sljedeće dvije godine, piše Biznews. Studiju o korelaciji duljine životnog i radnog vijeka proveo je doktor Ephrem (Siao Chung) Cheng.

Deset godina rada koštat će vas dvadeset godina života u mirovini

Studija je temeljena na broju odrezaka mirovine poslane korisnicima mirovinskog fonda Boeinga. Ustanovljeno je da oni koji su otišli u mirovinu sa 65, odreske dobivaju još otprilike 18 mjeseci. Slično je ustanovljeno i nakon analize poslanih mirovinskih odrezaka korisnika mirovinskog fonda Lockheed Martin koji mirovinu primaju u prosjeku tek 17 mjeseci.

Slična iskustva imaju i u mirovinskom fondu Ford Motor Company i Bell Labs. Iako najveći broj ljudi zaposlenih u velikim američkim kompanijama odlazi u mirovinu oko 57. godine, pa su oni koji u penziju odlaze sa 65 zapravo manjina, ovakvi podaci o životnom vijeku prilično su alarmantni.

Zaključak koji se može izvući iz ovih podataka je sljedeći: zaposlenici koji naporno rade i u kasnijoj dobi, značajno opterećuju svoje tijelo i um pa zbog stresa obolijevaju od niza bolesti. Sve to dovodi do smrti unutar razdoblja od dvije godine nakon umirovljenja. S druge strane, oni koji u mirovinu odu ranije, recimo oko 55. godine, obično u mirovini uživaju oko 25 godina. Za pretpostaviti je da oni koji su u poziciji da se penzioniraju ranije, u životu imaju manje stresa te imaju bolje isplaniranu financijsku budućnost te mogu živjeti komotno i nakon prestanka radnog odnosa.

Poguban stres

Važno je naglasiti i da oni koji su otišli u mirovinu s 55, nužno ne miruju, no pod značajno su manjim stresom od ljudi iste dobi koji još uvijek rade. To znači da i mlađi umirovljenici rade na pola radnog vremena ili se bave kakvim hobijem, no to im uzrokuje značajno manje stresa nego posao na puno radno vrijeme. Zaključiti se može sljedeće: ljudi koji su u mogućnosti ranije otići u mirovinu, u toj će mirovini uživati značajno duže od onih koji su morali raditi do krajnjih granica. (sn)

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP