Prati nas

Aktivno starenje

epidemija današnjice

Usamljenost je najteža baš u vrijeme blagdana

Čak i više od bolnih nogu i ukočenih eđa, starije osobe muči usamljenost. Osjećaj da nemaš s kime popričati i podijeliti život, najteža je upravo u blagdansko vrijeme kad se naglašava važnost obiteljskog okupljanja i druženja s prijateljima.

Objavljeno

|

Usamljena sam
foto: Pixabay

‘Tražim ženu od 63 do 65 godina. Udovicu koja je slobodna. Važno je kako izgleda. Ja sam potpuno usamljen, nemam s kime kavu popiti. Mirovina mi je dosta dobra. Živim na Livani kod Osijeka. Nazovite na telefon ako mislite ozbiljno. Rukom napisan oglas ovakvog sadržaja prije nekoliko je dana 75-godišnji umirovljenik iz Livane kraj Osijeka zalijepio na lokalnoj autobusnoj stanici.

‘Usamljen sam cijelo vrijeme. Dolazile su neke, ali su samo prolazile kroz kuću, odlazile doma i nisu htjele ostati sa mnom’, kazao je poslije novinarima dotični gospodin. Kaže kako mu je prije šest godina umrla supruga te da je otada pati od samoće. A baš to je tegoba koja muči ogroman broj naših starijih sugrađana. Čak i više od besparice i bolnih nogu, usamljenim starcima teško pada ako nemaju s kime popričati. Koliko je točno usamljenih starijih osoba, nitko sa sigurnošću ne može reći. No sigurno je da ih je toliko da možemo govoriti o pravoj epidemiji usamljenosti.


Zašto je toliko usamljenih?

Naravno, više je faktora od kojih su neki društvene, a neki zdravstvene prirode. Starije osobe više ne rade, pa ako su čitav radni vijek provele odlazeći svaki dan na posao i družeći se s kolegama, odlazak u mirovinu to sve mijenja. Odjednom nema više svakodnevnog razgovora s kolegama i malo po malo, nastupa usamljenost.

Također, ako starije osoba ima djecu, i ta su djeca po svoj prilici već odselila iz roditeljskog doma, možda se čak preselila u drugi grad ili državu. Čak i ako žive u blizini, djeca zbog užurbanog tempa života i zauzetosti oko posla, djece i drugih svakodnevnih obaveza, često nemaju vremena za ostarjele roditelje. A roditelji kao roditelji, ne žele biti uteg i smetnja svojoj djeci već radije pate u svojoj samoći.

Tu su onda i razne bolesti koje starijim osobama više ne dopuštaju da se bave aktivnostima koje su prije voljele i kroz koje su se družile s prijateljima. Ako vas bole noge, više neće ići na planinarenje sa svojim omiljenim planinarskim društvom, ako se brzo umarate, više nećete putovati iako ste to voljeli kao mlađi. Zbog raznih kroničnih bolesti i boli osobe su osuđene na svoju praznu kuću.

No čak i ako je zdravlje još sasvim solidno, prazan novčanik često starijim osobama ne dopušta da se maknu iz svoja četiri zida. Iako postoji mnogo besplatnih aktivnosti, mnogo je više onih koje ipak zahtijevaju svoju kunu. Osoba koja jedna krpa kraj s krajem i mora dobro preokrenuti svaku kunu kako bi izdržala do sljedeće mirovine, neće se baš odlučiti ići u kino ili kazalište.

Na koncu, i smrt je nešto što starije osobe osuđuje na samoću. Odlazak prijatelja, rođaka ili bračnog partnera za mnoge predstavlja nepremostiv gubitak s kojim se teško nose. Pogotovo je teško prevladati smrt bračnog partnera jer se najčešće radi o osobi s kojom smo proveli većinu života i koju nitko ne može zamijeniti.

S obzirom da rapidno starenje stanovništva i činjenicu da starijih osoba u društvu ima sve više i više, jasno je da je usamljenost postala gorući problem s kojim će se društvo u cjelini morati ozbiljno pozabaviti.

Najteže je za blagdane

Blagdansko vrijeme je doba godine kad su usamljeni još usamljeniji. Naime, tad se pojačano naglašava potreba za druženjem, za obiteljskim okupljanjem, za posjetima prijatelja i općenito za zajedništvom, što kod onih koji nemaju s kime provesti blagdane dodatno pojačava osjećaj usamljenosti. Sa svih strana bombardiraju nas reklamama i savjetima o tome što kupiti najmilijima, kakav im obrok pripremiti ili kamo otputovati za praznike, pa uz sebe nemamo drage ljude i još k tome imamo prazan novčanik, blagdansko će vrijeme umjesto najljepšeg biti najteže u godini.

Kako prevladati usamljenost?

Usamljenost je jedna od onih boljki koja će teško proći sama od sebe. Usamljena starija osoba često se mora sama potruditi da prestane biti usamljena, a to gotovo nikada nije lako. No, možda je baš predbožićno vrijeme pravi trenutak da nazovete rođaka ili prijatelja s kojim se dugo niste čuli, da zaboravite nekadašnje prepirke i prvi pružite ruku poznaniku s kojim ste imali neke razmirice. Nadalje, znajte da u svojoj usamljenosti zapravo niste sami jer ima mnogo ljudi koji, isto kao i vi, žele druženje. Potražite u svojoj lokalnoj zajednici kulturna, umjetnička i sportska događanja koja su besplatna ili cjenovno prihvatljiva i odvažite se upoznati nove ljude. Imate li mogućnosti, nabavite psa iz azila. On će vam sam po sebi biti odlično društvo, zbog njega ćete morati prošetati barem dva puta dnevno što će koristiti vašem zdravlju, a u parku ćete susresti i druge vlasnike pasa s kojima biste se možda mogli družiti. I na koncu, ne zazirite od moderne tehnologije jer ćete putem njih moći komunicirati i s osobama koje žive daljeko i koje već dugo niste vidjeli i čuli.

Kako pomoći nekome tko je usamljen?

Napravite kratku pauzu u planiranju blagdanskog ručka i zamatanju poklona, i prisjetite se rođaka, prijatelja i susjeda koji su sami i usamljeni. Pozovite ih na ručak ili samo čašicu razgovora. Predložite im zajednički odlazak do grada ili gledanje filma. Ponekad i jednostavan poziv na kavu ili čaj može nekome uljepšati dan, pa i čitavo blagdansko razdoblje. U vrijeme usredotočenosti na materijalno, trebali bismo barem malo naše energije i vremena odvojiti na ono doista bitno: druženje i pomaganje. Tako ćete nekome usamljenome uljepšati inače teško blagdansko vrijeme, a to će druženje obogatiti i vas same.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Aktivno starenje

7 misli koje je najbolje odbaciti kako starite, ako zaista želite biti sretni

Za mene jer kasno, tko uopće želi čuti što ja mislim, ništa nema smisla… Lako je dopustiti takvim mislima da nas preuzmu, pogotovo kad zađemu u neke godine. No takve misli su otrov. Koji je protuotrov? Djelovanje!

Objavljeno

|

Kako biti sretan?

Dobizam (ageizam) je podmukao. I prisutan je svugdje. Vreba na nas na radnim mjestima, tove nas njime preko reklama, formira naše ekonomske strukture. Dobizam se pojavljuje u politici, uče ga u školi, utječe na naš zdravstveni sustav.

On također čuči i duboko u nama. Dobističke pristranosti koje nosimo u sebi utječu na naše izbore i kako se osjećamo. Dobizam se prvo pojavljuje u našim mislima. Ponekad smo ih svjesni, a ponekad nismo. No takve nam misli štete. Zadržavaju naše napredovanje i razvoj. Ispunjavaju nas sramom.


Pa kome je to potrebno? Umjesto toga, portal Psychology Today nudi nekoliko alternativa, nekoliko misli koje valja napustiti i čime ih zamijeniti:

1. Za mene je kasno!

To je loša misao. U redu, možda nam je u par stvari prošao vlak. Možda više ne možemo imati djecu, narasti još koji centimetar ili prohodati s Johnom Lennonom.

Ali kada izraz “za mene je prekasno” koristite kao moto života, trujete se i lišavate se mogućnosti. Nije kasno za mnogo stvari. No ako tako mislite, zatvarate vrata imaginaciji i motivaciji.

Što napraviti umjesto toga?

Kad primijetite misao “za mene je kasno”, učinite nešto. Kad se Mary poželjela pridružiti biciklističkom klubu, pomislila je da je za nju prekasno. No tada se trgnula i uzela bicikl iz spremišta te se provozala susjedstvom. “Ja to mogu!”, pomislila je.

Liz je pomislila da je “za nju prekasno” kad je razmišljala da upiše poduzetnički tečaj. Zato je na internetu pronašla odgovarajući članak i ideje su počele samo frcati.

Umjesto da samo mislite, napravite nešto! Misao je otrov, a protuotrov je djelovanje!

2. Moji najbolji dani su iza mene!

To je također loša misao koja nas samo rastužuje. Tužna je pomisao da ste vi, zapravo najbolje od vas, prošlost, zauvijek izgubljeni.

Kate nedostaje tijelo koje je nekad imala: “Izgledala sam najbolje s 22 godine.” Missy je bila pustolovna: “Moj uzbudljiv život je gotov!” Susan je voljela brinuti o svima: “Najbolje mi je bilo kad je obitelj bila na okupu.”

Naravno, odvajanje od osoba ili stvari koje smo voljeli može biti teško. No želite li provoditi vrijeme oplakujući nekadašnji život ili želite živjeti?

Što napraviti umjesto toga?

Odlučite da postajete sve bolji i bolji. Inzistirajte na tome da je najbolje tek pred vama. Što je sada u vama posebno, jedinstveno i sjajno? Napravite popis. Zapištite svoje dobre strane i polijepite te papiriće uokolo. I ne slušajte druge već vi sami odlučite što je kod vas najbolje. Preuzmite odgovornost za vaš vlastiti narativ i pričajte priče koje vas vesele.

Kateino tijelo je jako. Ona je dobra plivačica. Missy svake godine otputuje nekamo. Susan organizira druženja u svom domu. Imamo život iza nas, ali živimo i u ovom trenutku. Učinimo život vrijednim!

3. Nitko ne želi čuti što stara žena ima za reći!

To je također loša misao. Je li istinita? Kako to znate? Jeste li pokušali reći nešto zanimljivo u posljednje vrijeme? Podižete li glas? Ili unaprijed pretpostavljate da vas nitko ne sluša, pa mumljate sebi u bradu? Što imate za reći? Koju biste poruku voljeli prenijeti?

Lako je dopustiti da vas proguta vakuum dobizma u kojem nemamo glasa. No to nije izgovor da kažemo da nas nitko ne želi čuti, pogotovo ako ništa i ne govorite.

Što napraviti umjesto toga?

Pričajte priče. Nazdravljajte. Pišite blog. Najvažnije je da govorite stvari koje su vam važne, da ustanovite što vam je važno i slušate sami sebe, da znate što vas zanima.

Onda kad odlučite što vam je okupiralo pažnju, naučite više o tome. A nakon toga ispričajte drugima što vas fascinira, što vas ispunjava energijom.

Lako je uljuljkati se u površno čavrljanje pa govoriti o vremenskim prilikama, no to nisu pravi razgovori. Vjerojatno ste previše vremena proveli sušajući druge i zaboravili kako da se i vaš glas čuje. No to nije nemoguće postići. To je osnažujuće. Pokušajte!

Zaokupite pažnju okupljenih oko stola za blagovanje i ispričajte im nešto zanimljivo. Budite u centru pažnje.

4. Ah ta današnja djeca…

I to je loša misao. Nemojte misliti tako niti izgovarati te riječi. To je umarajuće. To je… staro. To su govorili o vama, to su govorili o vašoj majci, a to su govorili i o njezinoj majci.

Ovo je istina: današnja djeca su fascinantna! Oduvijek su i bila. Zašto? Jer su različita. Imaju različite probleme, nove izume, žive u zanimljivo vrijeme. Osuđujući ih, gubite mogućnost da se s njima povežete na smisleni način. Odbacujući ih, propuštate priliku da se inspirirate i naučite nešto novo, da dobijete novu energiju, isprobate nove i zanimljive stvari.

Što napraviti umjesto toga?

Zainteresirajte se za nove generacije. Sprijateljite se s njima. Raspitajte se o njima. Čitajte njihove knjige. Slušajte njihovu glazbu. Plešite njihove plesove. Počujte njihove ideje, politička razmišljanja i stavove otvorenim umom. Najbolji način starenja je ne pokušavati ostati mlad, već se inspirirati mladim ljudima.

5. Prošlost je bolja od budućnosti

To je loša misao! Ako je tome doista tako, zašto uopće investirati u budućnost. Ako budućnost nije vrijedna, onda možemo jednostavno ostati na kauču, više piti, izolirati se od svijeta i prestati učiti. Ta misao “prošlost vrijedi više od budućnosti” zadržava nas, koči nam napredovanje i uvjerava nas da su naše poznije godine samo nešto što treba izdržati. Ako budućnost ne vrijedi, zašto uopće danas napraviti nešto smisleno?

Što napraviti umjesto toga?

Vaša budućnost, bez obzira imate li 49, 59 ili 99 godina, jako je važna. Važna je jer ste sada ovdje i dok god ste ovdje možete ono što dolazi učiniti smislenim. Tko želite biti? Tko ste budući vi? Pišite o toj osobi. Dizajnirajte je. Donosite odluke do posljednjeg daha.

6. Nemam puno toga za ponuditi

To je jako loša misao. Ona nas ljuti. Naravno, događa se da nam dobizam oduzme važnost i snagu u svijetu okrenutom mladima. No moramo li baš odlučiti da nemamo ništa za ponuditi? Naime, to bi vas moglo natjerati da odustanete, prestanete pokušavati.

Doprinos društvu, činjenje razlike, ostavljanje nasljeđa osobine su generativnosti. Taj je izraz skovao psiholog Erik Erikson i označava brigu za nadolazeće generacije. To se smatra važnim korakom u procesu starenja. Bez generativnosti, kaže Erikson, nema napretka. A tko želi tako nešto?

Što napraviti umjesto toga?

Pronađite način da date svoj doprinos. Ponudite nešto. Odlučite kako ćete pomoći i kome tu pomoć uputiti. Dajte sebe!

7. Ne mogu podnijeti još jedan gubitak!

To je loša misao. Vi ćete svakako iskusiti još neki gubitak jer gubici su, baš kao i starenje, dio života. Ne možete zaustaviti starenje baš kao što ne možete zaustaviti gubitke. Također, sazdani smo tako da sve to možemo izdržati.

Svaki put kad sami sebi kažemo da ne možemo izdržati još jedan gubitak, bez obzira radi li se o našem voljenom, našem ljubimcu, nečemu materijalnom ili možda samo zubu, osiguravamo si dodatnu patnju. Jer smrt i ponovno rađanje dio su kruga života.

Što napraviti umjesto toga?

Budite tu i sudjelujte u evoluciji svojega života. Vi ste dio tog mističnog, čarobnog svemira. Vi ste zvjezdana prašina. Gledajte svijet oko sebe s divljenjem! Obavljajte one male posebne rituale, povežite se s drugima. Sagledajte širu sliku. Volite. Počnite primjećivati sve pristranosti vezan uz starenje. Preuzmite odgovornost i činite stvari koje će vas odvesti na neko novo mjesto.

Mijenjajući način na koji mislite, promijenit ćete sebe. A mijenjanjem sebe, mijenjate svijet. Starenje je zapravo sjajno! A sjajni ste i vi!

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP