Prati nas

Aktivno starenje

epidemija današnjice

Usamljenost je najteža baš u vrijeme blagdana

Čak i više od bolnih nogu i ukočenih eđa, starije osobe muči usamljenost. Osjećaj da nemaš s kime popričati i podijeliti život, najteža je upravo u blagdansko vrijeme kad se naglašava važnost obiteljskog okupljanja i druženja s prijateljima.

Objavljeno

|

Usamljena sam
foto: Pixabay

‘Tražim ženu od 63 do 65 godina. Udovicu koja je slobodna. Važno je kako izgleda. Ja sam potpuno usamljen, nemam s kime kavu popiti. Mirovina mi je dosta dobra. Živim na Livani kod Osijeka. Nazovite na telefon ako mislite ozbiljno. Rukom napisan oglas ovakvog sadržaja prije nekoliko je dana 75-godišnji umirovljenik iz Livane kraj Osijeka zalijepio na lokalnoj autobusnoj stanici.

‘Usamljen sam cijelo vrijeme. Dolazile su neke, ali su samo prolazile kroz kuću, odlazile doma i nisu htjele ostati sa mnom’, kazao je poslije novinarima dotični gospodin. Kaže kako mu je prije šest godina umrla supruga te da je otada pati od samoće. A baš to je tegoba koja muči ogroman broj naših starijih sugrađana. Čak i više od besparice i bolnih nogu, usamljenim starcima teško pada ako nemaju s kime popričati. Koliko je točno usamljenih starijih osoba, nitko sa sigurnošću ne može reći. No sigurno je da ih je toliko da možemo govoriti o pravoj epidemiji usamljenosti.


Zašto je toliko usamljenih?

Naravno, više je faktora od kojih su neki društvene, a neki zdravstvene prirode. Starije osobe više ne rade, pa ako su čitav radni vijek provele odlazeći svaki dan na posao i družeći se s kolegama, odlazak u mirovinu to sve mijenja. Odjednom nema više svakodnevnog razgovora s kolegama i malo po malo, nastupa usamljenost.

Također, ako starije osoba ima djecu, i ta su djeca po svoj prilici već odselila iz roditeljskog doma, možda se čak preselila u drugi grad ili državu. Čak i ako žive u blizini, djeca zbog užurbanog tempa života i zauzetosti oko posla, djece i drugih svakodnevnih obaveza, često nemaju vremena za ostarjele roditelje. A roditelji kao roditelji, ne žele biti uteg i smetnja svojoj djeci već radije pate u svojoj samoći.

Tu su onda i razne bolesti koje starijim osobama više ne dopuštaju da se bave aktivnostima koje su prije voljele i kroz koje su se družile s prijateljima. Ako vas bole noge, više neće ići na planinarenje sa svojim omiljenim planinarskim društvom, ako se brzo umarate, više nećete putovati iako ste to voljeli kao mlađi. Zbog raznih kroničnih bolesti i boli osobe su osuđene na svoju praznu kuću.

No čak i ako je zdravlje još sasvim solidno, prazan novčanik često starijim osobama ne dopušta da se maknu iz svoja četiri zida. Iako postoji mnogo besplatnih aktivnosti, mnogo je više onih koje ipak zahtijevaju svoju kunu. Osoba koja jedna krpa kraj s krajem i mora dobro preokrenuti svaku kunu kako bi izdržala do sljedeće mirovine, neće se baš odlučiti ići u kino ili kazalište.

Na koncu, i smrt je nešto što starije osobe osuđuje na samoću. Odlazak prijatelja, rođaka ili bračnog partnera za mnoge predstavlja nepremostiv gubitak s kojim se teško nose. Pogotovo je teško prevladati smrt bračnog partnera jer se najčešće radi o osobi s kojom smo proveli većinu života i koju nitko ne može zamijeniti.

S obzirom da rapidno starenje stanovništva i činjenicu da starijih osoba u društvu ima sve više i više, jasno je da je usamljenost postala gorući problem s kojim će se društvo u cjelini morati ozbiljno pozabaviti.

Najteže je za blagdane

Blagdansko vrijeme je doba godine kad su usamljeni još usamljeniji. Naime, tad se pojačano naglašava potreba za druženjem, za obiteljskim okupljanjem, za posjetima prijatelja i općenito za zajedništvom, što kod onih koji nemaju s kime provesti blagdane dodatno pojačava osjećaj usamljenosti. Sa svih strana bombardiraju nas reklamama i savjetima o tome što kupiti najmilijima, kakav im obrok pripremiti ili kamo otputovati za praznike, pa uz sebe nemamo drage ljude i još k tome imamo prazan novčanik, blagdansko će vrijeme umjesto najljepšeg biti najteže u godini.

Kako prevladati usamljenost?

Usamljenost je jedna od onih boljki koja će teško proći sama od sebe. Usamljena starija osoba često se mora sama potruditi da prestane biti usamljena, a to gotovo nikada nije lako. No, možda je baš predbožićno vrijeme pravi trenutak da nazovete rođaka ili prijatelja s kojim se dugo niste čuli, da zaboravite nekadašnje prepirke i prvi pružite ruku poznaniku s kojim ste imali neke razmirice. Nadalje, znajte da u svojoj usamljenosti zapravo niste sami jer ima mnogo ljudi koji, isto kao i vi, žele druženje. Potražite u svojoj lokalnoj zajednici kulturna, umjetnička i sportska događanja koja su besplatna ili cjenovno prihvatljiva i odvažite se upoznati nove ljude. Imate li mogućnosti, nabavite psa iz azila. On će vam sam po sebi biti odlično društvo, zbog njega ćete morati prošetati barem dva puta dnevno što će koristiti vašem zdravlju, a u parku ćete susresti i druge vlasnike pasa s kojima biste se možda mogli družiti. I na koncu, ne zazirite od moderne tehnologije jer ćete putem njih moći komunicirati i s osobama koje žive daljeko i koje već dugo niste vidjeli i čuli.

Kako pomoći nekome tko je usamljen?

Napravite kratku pauzu u planiranju blagdanskog ručka i zamatanju poklona, i prisjetite se rođaka, prijatelja i susjeda koji su sami i usamljeni. Pozovite ih na ručak ili samo čašicu razgovora. Predložite im zajednički odlazak do grada ili gledanje filma. Ponekad i jednostavan poziv na kavu ili čaj može nekome uljepšati dan, pa i čitavo blagdansko razdoblje. U vrijeme usredotočenosti na materijalno, trebali bismo barem malo naše energije i vremena odvojiti na ono doista bitno: druženje i pomaganje. Tako ćete nekome usamljenome uljepšati inače teško blagdansko vrijeme, a to će druženje obogatiti i vas same.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Aktivno starenje

‘Sad napokon imam vremena pa učim strani jezik!’

Mnogi umirovljenici nakon prestanka radnog odnosa napokon imaju vremena posvetiti se svojim interesima, pa mnogi odlučuju naučiti neki strani jezik. U ponudi je mnogo tečajeva za umirovljenike, a dobra je vijest što se jezik može naučiti i u zrelijoj životnoj dobi.

Objavljeno

|

“Što sam učila u školi? Joj, pa ja sam vam učila ruski. Bilo je to prije ohoho godina. Takvo je vrijeme bilo – ili ruski ili ništa. Ne moram ni reći da mi od tog ruskog na kraju nije ništa ostalo. A i ne putujem u Rusiju, ne treba mi baš ruski jezik. Ali engleski – to je posve druga stvar”, priča nam Olga Mišak, umirovljenica iz Zagreba.

“Odlučila sam se na engleski jer u današnje vrijeme svi znaju engleski. To je postao nekakva lingua franca, zajednički jezik na kojem se svi sporazumijevaju. Osim toga, ako hoćeš pročitati nekakav članak izvana, vidjeti što se događa po svijetu, moraš znati engleski. To je postalo posve normalno. A mi koji nismo engleski učili u školi i koji nismo odrasli uz kompjutore, nama engleski nije tako prirodan i normalan kao mlađima. Ja sam zato došla na tečaj”, govori dalje gospođa Olga.


“U današnje vrijeme svi znaju engleski. Moji unuci su znali engleski i prije nego su krenuli u školu. Tu su filmovi, igrice, glazba… Engleski im je ušao u uho i prije nego su ga počeli učiti u školi. Ali s nama starijima je drugačije. Mi engleski nismo ‘uhvatili’ u mladosti i danas je puno teže naučiti ga. Ja sam zato odlučila upisati tečaj. U mirovini sam, imam vremena i sad je vrijeme da nešto napravim za sebe – a to je učenje jezika”, objašnjava naša sugovornica.

Tečaj je, kaže, platila na rate. “Upisala sam početni tečaj da mi objasne sve lijepo ispočetka. Imam nastavu dva puta tjedno, utorkom i četvrtkom. Učiteljica nam je jako simpatična mlada djevojka. To koliko ona ima strpljenja s nama je nevjerojatno. Znate, mi stariji ne kopčamo baš tako brzo kao djeca i za neka nam stvari treba puno više vremena. Ali naša Ivana je jako strpljiva. Svaka joj čast”, kaže nam na kraju gospođa Olga pripremajući se za još jedan sat.

Učenje i druženje

Razna pučka otvorena učilišta, centri za kulturu i obrazovanje pa i privatne škole stranih jezika nude tečajeve jezika za umirovljenike. Oni nisu toliko popularni kao tečajevi jezika za mlade, no zainteresiranih se ipak nađe. Nekoliko pitanja postavili smo profesorici Ani Horvatović iz centra za jezike Poliglossa.

Razlikuje li se učenje jezika u starijoj dobi od učenja u mlađoj, kako je koncipiran tečaj i koje su specifičnosti učenja jezika kasnije u životu?

Imamo dosta učenika starije životne dobi koji dolaze iz privatnih razloga u smislu da sada napokon imaju vremena učiti jezike i žele savladati neki jezik za koji prije nisu imali vremena. Možda imaju neku rodbinu vani ili im djeca žive vani pa im treba jezik ili naprosto sada više putuju pa se žele moći sporazumjeti. Znači, treba im svakodnevna komunikacija, snalaženje u restoranima, u zračnoj luci i slično.

Je li nastava jezika za starije po nečemu specifična i razlikuje li se od nastave za mlađe osobe?

Prije svega, tečajevi za umirovljenike uglavnom su u prijepodnevnim satima kad umirovljenici imaju vremena jer ne rade i ne idu na posao. U to vrijeme i brže stignu do naše škole jer u prometu nije takva gužva kao kad bi na tečaj morali dolaziti poslijepodne kad su nam termini tečajeva za poslovne ljude ili učenike.

Što se same nastave tiče, i teme i način i ritam prezentiranja prilagođeni su starijim osobama i njihovim potrebama i dok poslovni ljudi više trebaju pisanu komunikaciju, umirovljenici uglavnom više trebaju usmenu komunikaciju pa je naglasak na konverzaciji, ponavljanju, igranju uloga i slično.

Posebno je i to što su na tečajevima jezika za umirovljenike naši polaznici okruženi osobama slične dobi i sličnih interesa, pa nema treme koja bi se možda pojavila da idu na tečaj s mlađima. Atmosfera na satovima je zato sjajna, opuštena, stvaraju se i prijateljstva koja često potraju i nakon što tečaj završi. Ljudi često poslije sata idu na kavu i druže se tako da je to jedna vrlo vrijedna posebnost tečaja za umirovljenike. Dakle, nije samo učenje jezika već i druženje.

Može li osoba u zrelim godinama doista savladati neki jezik i progovoriti ga kao da ga je počela učiti u mlađim godinama?

Starije osobe definitivno mogu naučiti jezik. Oni koji zaista dođu motivirani, čak i ako nemaju neko posebno predznanje, čak i ako nisu engleski ili koji drugi jezik nikada nisu učili, mogu ga savladati do razine koja im je potrebna. Godine tu nisu nikakva prepreka. Ako doista to žele, svi mogu naučiti strani jezik bez obzira na godine.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP