Prati nas

Aktivno starenje

epidemija današnjice

Usamljenost je najteža baš u vrijeme blagdana

Čak i više od bolnih nogu i ukočenih eđa, starije osobe muči usamljenost. Osjećaj da nemaš s kime popričati i podijeliti život, najteža je upravo u blagdansko vrijeme kad se naglašava važnost obiteljskog okupljanja i druženja s prijateljima.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Usamljena sam
foto: Pixabay

‘Tražim ženu od 63 do 65 godina. Udovicu koja je slobodna. Važno je kako izgleda. Ja sam potpuno usamljen, nemam s kime kavu popiti. Mirovina mi je dosta dobra. Živim na Livani kod Osijeka. Nazovite na telefon ako mislite ozbiljno. Rukom napisan oglas ovakvog sadržaja prije nekoliko je dana 75-godišnji umirovljenik iz Livane kraj Osijeka zalijepio na lokalnoj autobusnoj stanici.

‘Usamljen sam cijelo vrijeme. Dolazile su neke, ali su samo prolazile kroz kuću, odlazile doma i nisu htjele ostati sa mnom’, kazao je poslije novinarima dotični gospodin. Kaže kako mu je prije šest godina umrla supruga te da je otada pati od samoće. A baš to je tegoba koja muči ogroman broj naših starijih sugrađana. Čak i više od besparice i bolnih nogu, usamljenim starcima teško pada ako nemaju s kime popričati. Koliko je točno usamljenih starijih osoba, nitko sa sigurnošću ne može reći. No sigurno je da ih je toliko da možemo govoriti o pravoj epidemiji usamljenosti.


Zašto je toliko usamljenih?

Naravno, više je faktora od kojih su neki društvene, a neki zdravstvene prirode. Starije osobe više ne rade, pa ako su čitav radni vijek provele odlazeći svaki dan na posao i družeći se s kolegama, odlazak u mirovinu to sve mijenja. Odjednom nema više svakodnevnog razgovora s kolegama i malo po malo, nastupa usamljenost.

Također, ako starije osoba ima djecu, i ta su djeca po svoj prilici već odselila iz roditeljskog doma, možda se čak preselila u drugi grad ili državu. Čak i ako žive u blizini, djeca zbog užurbanog tempa života i zauzetosti oko posla, djece i drugih svakodnevnih obaveza, često nemaju vremena za ostarjele roditelje. A roditelji kao roditelji, ne žele biti uteg i smetnja svojoj djeci već radije pate u svojoj samoći.

Tu su onda i razne bolesti koje starijim osobama više ne dopuštaju da se bave aktivnostima koje su prije voljele i kroz koje su se družile s prijateljima. Ako vas bole noge, više neće ići na planinarenje sa svojim omiljenim planinarskim društvom, ako se brzo umarate, više nećete putovati iako ste to voljeli kao mlađi. Zbog raznih kroničnih bolesti i boli osobe su osuđene na svoju praznu kuću.

No čak i ako je zdravlje još sasvim solidno, prazan novčanik često starijim osobama ne dopušta da se maknu iz svoja četiri zida. Iako postoji mnogo besplatnih aktivnosti, mnogo je više onih koje ipak zahtijevaju svoju kunu. Osoba koja jedna krpa kraj s krajem i mora dobro preokrenuti svaku kunu kako bi izdržala do sljedeće mirovine, neće se baš odlučiti ići u kino ili kazalište.

Na koncu, i smrt je nešto što starije osobe osuđuje na samoću. Odlazak prijatelja, rođaka ili bračnog partnera za mnoge predstavlja nepremostiv gubitak s kojim se teško nose. Pogotovo je teško prevladati smrt bračnog partnera jer se najčešće radi o osobi s kojom smo proveli većinu života i koju nitko ne može zamijeniti.

S obzirom da rapidno starenje stanovništva i činjenicu da starijih osoba u društvu ima sve više i više, jasno je da je usamljenost postala gorući problem s kojim će se društvo u cjelini morati ozbiljno pozabaviti.

Najteže je za blagdane

Blagdansko vrijeme je doba godine kad su usamljeni još usamljeniji. Naime, tad se pojačano naglašava potreba za druženjem, za obiteljskim okupljanjem, za posjetima prijatelja i općenito za zajedništvom, što kod onih koji nemaju s kime provesti blagdane dodatno pojačava osjećaj usamljenosti. Sa svih strana bombardiraju nas reklamama i savjetima o tome što kupiti najmilijima, kakav im obrok pripremiti ili kamo otputovati za praznike, pa uz sebe nemamo drage ljude i još k tome imamo prazan novčanik, blagdansko će vrijeme umjesto najljepšeg biti najteže u godini.

Kako prevladati usamljenost?

Usamljenost je jedna od onih boljki koja će teško proći sama od sebe. Usamljena starija osoba često se mora sama potruditi da prestane biti usamljena, a to gotovo nikada nije lako. No, možda je baš predbožićno vrijeme pravi trenutak da nazovete rođaka ili prijatelja s kojim se dugo niste čuli, da zaboravite nekadašnje prepirke i prvi pružite ruku poznaniku s kojim ste imali neke razmirice. Nadalje, znajte da u svojoj usamljenosti zapravo niste sami jer ima mnogo ljudi koji, isto kao i vi, žele druženje. Potražite u svojoj lokalnoj zajednici kulturna, umjetnička i sportska događanja koja su besplatna ili cjenovno prihvatljiva i odvažite se upoznati nove ljude. Imate li mogućnosti, nabavite psa iz azila. On će vam sam po sebi biti odlično društvo, zbog njega ćete morati prošetati barem dva puta dnevno što će koristiti vašem zdravlju, a u parku ćete susresti i druge vlasnike pasa s kojima biste se možda mogli družiti. I na koncu, ne zazirite od moderne tehnologije jer ćete putem njih moći komunicirati i s osobama koje žive daljeko i koje već dugo niste vidjeli i čuli.

Kako pomoći nekome tko je usamljen?

Napravite kratku pauzu u planiranju blagdanskog ručka i zamatanju poklona, i prisjetite se rođaka, prijatelja i susjeda koji su sami i usamljeni. Pozovite ih na ručak ili samo čašicu razgovora. Predložite im zajednički odlazak do grada ili gledanje filma. Ponekad i jednostavan poziv na kavu ili čaj može nekome uljepšati dan, pa i čitavo blagdansko razdoblje. U vrijeme usredotočenosti na materijalno, trebali bismo barem malo naše energije i vremena odvojiti na ono doista bitno: druženje i pomaganje. Tako ćete nekome usamljenome uljepšati inače teško blagdansko vrijeme, a to će druženje obogatiti i vas same.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Aktivno starenje

Ljudi koji su postali uspješni tek u poznim godinama

Popisi osoba koje su puno postigle rano u životu, prilično su česti. No jedan je novinski urednik poželio upoznati ljude koji su se ostvarili tek u poznim godinama.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Poznati novinski urednik Doug Murano objavio je na Twitteru zanimljivu ideju koja je u trenu postala viralna, odnosno proširila se bespućima interneta.

Kako je napisao, dozlogrdile su mu silne liste “wunderkinda” koji su jako puno postigli prije tridesete ili četrdesete godine, pa je došao na zamisao pitati svoje pratitelje na Twitteru znaju li nekoga tko je postigao nešto veliko ili zanimljivo nakon četrdesete, pedesete ili još kasnije u životu.


“Pokažite mi nekoga tko je obranio doktorat u šezdesetoj i to nakon što je prethodno sve izgubio. Ili nekog sedamdesetgodišnjaka koji je tek nedavno počeo pisati romane ispunjene pričama iz svog dugog i sadržajnog života. Dajte mi žuljevite ruke i nježna srca”, napisao je Murano.

Kako se i moglo očekivati, Twitter mu je dao ono što je tražio pa su se uskoro na njegovom profilu stale nizati dirljive priče o uspjehu u kasnijim godinama. Izdvojit ćemo neke od njih:

Anita

Približavala sam se pedesetoj i sve sam izgubila čak dva puta. Sada imam malen dom koji je sve što mi je potrebno, a svake godine zahvaljujući svojem hobiju fotografiji prikupim tisuće dolara kako bih pomogla ljudima koji, baš kao i ja nekad, kreću od nule. Uskoro mi izlazi i prva knjiga. Najvažnije što sam naučila je imati manje, a davati više.

John

2008. sam, nakon 28 godina na tom radnom mjestu, dobio otkaz. 2009. sam upisao fakultet, 2013. diplomirao sa svim pohvalama. 2014., kad mi je bila 51 godina, upisao sam doktorat koji očekujem obraniti sljedeće godine kad mi bude 57. Prije sam bio nervozna olupina koja se nigdje nije uklapala. Sada predajem studentima. Jako sam puno naučio i narastao kao osoba.

Nicky

Ja ti mogu reći ovo: moj nevjerojatni prijatelj i kolega Bob je sa 71 godinom napisao dramu i to kad je već obolio od demencije. Predstava se igra na EveryThirdMinute festivalu.

Brianna

Na fakultetu sam upoznala američku Indijanku u ranim devedesetim godinama koja je u kasnim osamdesetim upisala doktorat iz lingvistike kako bi očuvala jezik svoga plemena. Rekla mi je kako su brojni članovi njene obitelji doživjeli i više od stotinu godina, pa je ovo za nju bilo dobro vrijeme da se posveti ovako važnom poslu.

Mina

Upisala sam pravo kad mi je bilo 50 godina. Ušla sam u učionicu punu mlađarije koja je ustala misleći da sam im profesorica. Bilo mi je divno opet biti studenticom i kasnije postati odvjetnicom.

Mark

Nakon desetljeća crtanja planova po ubrusima dok je pratila moga oca u njegovim diplomatskim misijama, moja mama je diplomirala arhitekturu u 60. godini. Moj sada umirovljeni otac bio je jako ponosan zbog njenog postignuća i pripremio joj je veliku zabavu za diplomu.

Spooky

Već s 14 godina sam svirala i podučavala klavir, a nakon toga postala grafička dizajnerica. U Ameriku sam stigla s 48 godina i upisala francuski i arapski jezik i kulturu te radila kao prevoditeljica. Napokon sam se uspjela riješiti nasilnog muža i sada sam slikarica i spisateljica i život mi je san.

Jezebel

Moja mama je upisala fakultet kad joj je bilo 65 godina, a antropologiju je diplomirala kad joj je bilo 70. I to sve s čak desetoro djece u kući. Spomenite mi naporan rad i upoznat ću vas s mojom majkom.

Helen

Ponovno sam izgradila život nakon što sam izgubila oba sina. Sada su mi 74 godine i uskoro izdajemo svoju prvu knjigu naslova ‘Jesam li još uvijek majka’

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP