Prati nas

Mozaik

Samo izgovori

12 savršenih izlika za sve prigode

Između ideje da bismo nešto trebali obaviti i uspješno obavljenog zadatka često se ispriječe izlike. To su opravdanja koja nas koče i priječe nam da se razvijamo onako kako bismo željeli i trebali. Mnoge izlike nemaju nikakvog opravdanja.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Pixabay

Jeste li jedna od onih osoba koja stalno smišlja izlike da nešto ne učini? Benjamin Franklin je jednom rekao: “Ne poznajem osobu koja je dobra u smišljanju izlika, a koja je jednako tako dobra u bilo čemu drugome”.

Kad u svakodnevnom životu odustanete od izlika, otvarate vrata nevjerojatnim događajima. Upravo oni koji koriste minimum izlika, maksimalno će utjecati na svoj život. Oni razumiju da izlike nisu put ka ostvarenju zamisli. Neproduktivni ljudi imaju izlike za sve. Izlike su razlozi koje izmišljamo kako bismo opravdali svoje ponašanje ili kako bismo zanemarili neku određenu aktivnost.


Evo nekih od najčešćih izlika koje je prikupila Jo-Anne Lema, utemeljiteljica i autorica portala After Fifty Living. Provjerite odnosi li se što od navedenog i na vas.

To nije moj posao!

Doista produktivni ljudi ne mare za granice pojedinog zadatka, pogotovo ako imaju priliku iskusiti ili naučiti nešto novo. Oni rade ono što je potrebno da se zadatak izvrši, a svoju ulogu u svemu analiziraju kasnije. Ili nikada.

Ja sam prestar…

Žene i muškarci svih dobi postigli su sjajne stvari. Prema tome, nikad niste prestari ili premladi da pokušate ostvariti svoje želje i ciljeve. Možda u nekim trenucima to bude malo teže što znači da ćete morati uložiti više truda, no godine su doista samo broj i ne trebate im dopustiti da vas ograničavaju.

Nemam ‘ono nešto’ da obavim taj posao

Odlučite li nešto obaviti, gotovo uvijek će vam nešto nedostajati, situacija nikad neće biti savršena. No ako si uporno ponavljate da nešto ne možete, to će postati istina. Naravno, vrijedi i obrnuto.

Moram to još malo isplanirati

Neki ljude vole planirati. Štoviše, planiranje vole i više od samog obavljanja nekog posla. No iako je priprema pola obavljenog posla, ne dopustite sebi da se zapetljate u planiranje toliko da vam ne preostane ni energije ni vremena za stvarno obavljanje zadatka.

Nisam dovoljno pametan za to

“Nisam dovoljno dobar” je univerzalna izlika za bilo što. Naravno, može imati različite oblike poput “nisam spreman” ili “nisam se pripremio”, no u osnovi, to je isto. Nisam dovoljno pametan da pokrenem posao, nisam dovoljno dobar da se prijavim na natječaj, nisam spreman da je pozovem na piće… varijacije na temu su neiscrpne.

Ne znam kako se to radi

Vi sami ste odgovorni za vlastito obrazovanje, bez obzira na to koliko godina imate. Ako nešto i ne znate – naučite! Danas je to, zahvaljujući suvremenoj tehnologiji, lakše nego ikad prije. Uključite računalo i u Google upišite: Kako se sadi cvijeće, Kako se žbuka zid, Kako se na portugalskom kaže…

Previše sam zaokupljen s X da bi radio Y

Iako je prezaposlenost često normalna, to ponekad može značiti da ne znate pravilno rasporediti svoje vrijeme. Ako vam ova izlika prijeđe u naviku, nikada ništa nećete stići obaviti.

To je rad u nastajanju

Prema Urbanom rječniku, “rad u nastajanju” označava “nešto što se progresivno modificira i popravlja s vremenom”. No najčešće to ipak znači da se stvari odvijaju puno sporije nego bi trebale. No ako se napredak toliko upori da se čini kao da ga i nema, hitno treba nešto mijenjati.

Ja sam jednostavno takav

Nastavak ovo ga je “ja tu ne mogu ništa promijeniti” ili “tu nema pomoći”. Drugim riječima to znači “nemam motivacije da bilo što poduzmem”. Ovo je tipična izlika koja koči osobni razvoj i koja je česta kod onih koji previše jedu ili piju, ili se premalo kreću, čitaju ili putuju.

Ne znam prave ljude

Doista, nepoznavanje pravih ljudi može jako otežati postizanje nekog cilja. Međutim, ti pravi ljudi možda uopće ne znaju da ste vi prava osoba. Za početak, upoznajte ih pa ćete vidjeti što će se dogoditi.

Nemam dopuštenje

Ovo je u redu ako se radi o nekom važnom zadatku unutar korporativnog svijeta. No potpuno je besmisleno ako se radi o nekoj osobnoj stvari za koju ne trebate ničiju dozvolu. To što neka susjeda ili poznanica misli da nešto ne bi trebalo napraviti, zapravo vas uopće ne obvezuje.

Drugi su mi rekli da to neće ići

Tražiti nečije mišljenje je u redu. No ako vas tuđe mišljenje konstantno ograničava, tada biste trebali razmisliti je li vam ono doista potrebno.

.

Mozaik

Zašto smo zbog epidemije postali tako okrutni jedni prema drugima?

Nošenje ili nenošenje maske, dezinficiranje ili nedezinficiranje ruku, držanje ili nedržanje distance postale su teme oko kojih se svađaju putnici u tramvajima, kupci u trgovinama, pacijenti koji čekaju na pregled pred domovima zdravlja, a o društvenim mrežama na internetu da i ne govorimo.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Pred Domom zdravlja Zagreb-zapad velika je gužva. Zboge epidemije koronavirusa onemogućen je normalan ulazak u zgradu, pa svi koji trebaju liječnika čekaju pred ulazom. Jedna medicinska sestra stoji na vratima s toplomjerom, mjeri pacijentima temperaturu i, ako je ona niža od 37,2, propušta unutra jednog po jednog.

“Što vi trebate?”, pita sestra jednog muškarca. “Laboratorij. Nosim uzorak za urinokulturu”, kaže sredovječni gospodin koji je pritom masku koju je inače normalno nosio na licu, malo spustio i otkrio usta kako bi ga sestra mogla bolje čuti.


“Gospodine, ne spuštajte masku”, kaže mu sestra. “Evo kad ih još dvoje izađe, možete vi ući. Uzorke predajete do kraja hodnika pa lijevo.” U međuvremenu je njegov postupak izazvao brojne komentare okupljenih ispred Doma zdravlja.

“Kakvog to ima smisla: nosiš masku dok šutiš, a kad progovoriš onda ju skineš?”, kaže jedna gospođa već iznervirana tolikim čekanjem.

“Gospođo, vas nitko ništa nije pitao”, odgovara joj čovjek, ponovno navlačeći masku preko nosa.

“Uostalom, vi stojite preblizu. Kad se netko pomakne za metar, evo odmah vas i dišete mu za vrat. Niste čuli za socijalno distanciranje?”

“Hm, skida masku i još je bezobrazan!” odgovara mu žena.

“Gospođo, odmaknite se! Što ste se tu nagurali?”, kaže joj muškarac, no tada, srećom, dvoje ljudi izlazi iz Doma zdravlja pa muškarac s opuštenim odnosom prema nošenju maske ulazi u zgradu.

“Svašta! Pa što smo mi koji ne skidamo masku budale?” čuje se komentar nekoga s kraja reda.

Scena kakva se prošlog četvrtka odvila pred Domom zdravlja Zagreb-zapad, u posljednje vrijeme nije nikakva rijetkost. Nošenje ili nenošenje maske, dezinficiranje ili nedezinficiranje ruku, držanje ili nedržanje distance postale su teme oko kojih se svađaju putnici u tramvajima, kupci u trgovinama, pacijenti koji čekaju na pregled pred domovima zdravlja, a o društvenim mrežama na internetu da i ne govorimo.

Epidemija koronavirusa donijela je sa sobom još jednu epidemiju – epidemiju svađa i posramljivanja zbog tog istog koronavirusa kojoj su strani mediji već nadijenuli i posebno ime: corona-shaming.

Što to u ovoj cijeloj epidemiji nagoni ljude da budu tako okrutni jedni prema drugima, objasnila nam je Andrea Vranić, izvanredna profesorica na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članica Zagrebačkog psihološkog društva.

“Vrijeme u kojem živimo, s naglaskom na pandemiju, je novo, drugačije, zahtjevno i neizvjesno. To je vrijeme u kojem su bojazan i strah za obitelj, zdravlje, budućnost svakodnevni pratitelji. Mogućnost djelovanja na izvor straha, na širenje pandemije, je mala – zapravo izgleda da jedino što možemo raditi je nositi zaštitne maske, rukavice, dezinficirati, držati razmak i slijediti ostale preporuke, koje se mogu činiti kao krhko oružje protiv nevidljivog, sveprisutnog neprijatelja. Odbacivanje ovih preporuka kao pretjeranih, kao političkih ili medicinskih zavjera, je za ljude koji ih se s pravom pridržavaju gotovo pa direktna prijetnja njihovom i zdravlju njihovih bližnjih. Na jednak se način doživljava kršenje epidemioloških savjeta zbog opuštenih druženja i okupljanja. Na prijetnju ili strah ljudi reagiraju na univerzalan način – tzv. ‘bježi ili bori se’ reakcijom, kaže profesorica Vranić.

To “dovođenje drugih u red” zapravo je dio “bori se” reakcije, tumači dalje profesorica Vranić.

“U slučaju korone bijeg se sastoji od još većeg povlačenja u svoje domove, ne izlaženja, izbjegavanja svakih kontakta, dok se ‘bori se’ reakcija dijelom očituje kroz dobacivanje, optuživanje, pa i vrijeđanju onih koji se ne ponašaju po pravilima. Ovakvom iskazivanju neodobravanja i ljutnje svakako pomaže i (ne)kultura shaminga u kojoj živimo. Ljude se javno vrijeđa zbog njihovih izbora i izgleda (od odjevnih do seksualnih), njihovih stavova i obiteljskih nasljeđa (uglavnom različitih od stavova i nasljeđa onih koji vrijeđaju), govora, držanja. Svakodnevno možemo svjedočiti takvom javnom psihološkom zlostavljanju, vrijeđanju i ismijavanju pojedinaca ili nekih grupa ljudi, posebice putem komentara na web-portalima, koji su vrlo često ‘hejterski’ i prozivajući. Ili, primjerice, trančiranje kandidata u raznim reality-showima je također jedan stravičan primjer ove nekulture.”

Jesu li se svađe i prepirke ovakvog tipa doista intenzivirale ili sada samo više primijećujemo stvar preko kojih bi ranije samo prešli?

“Sad s  jedne strane imamo strah, neizvjesnost i brigu za sebe i bližnje, potrebu da zaštitimo ono nama osobno važno i bitno, a s druge strane imamo neoprezne, lakomislene, možda komotne i svakako na ovaj način manje zabrinute ljude, koji se ne drže pravila i samim time su ugrožavajući za to nama bitno. Prva reakcija na to će biti ljutnja, a u (ne)kulturi u kojoj je postalo ‘ne vrijedno spomena’ vrijeđa li se nekog, upravo ćemo ju tako i izraziti. Posebno radi li se o ljudima koje osobno ne poznajemo ili smo upoznati tek s nekim dijelom njihovog, možda javnog, djelovanja. Ukoliko niste zainteresirani za neke teme, bio to nogomet ili ženska prava, čak niti u svojstvu čitatelja, do sada ste izbjegli izuzetne shaminga upućenih nogometašima ili feministkinjama. Pandemija je situacija koja je zadesila SVE ljude, ne samo neke grupe, a razmjeri i količina shaminga proporcionalna je broju uključenih”, zaključuje profesorica Vranić.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP