Prati nas

Mozaik

Samo izgovori

12 savršenih izlika za sve prigode

Između ideje da bismo nešto trebali obaviti i uspješno obavljenog zadatka često se ispriječe izlike. To su opravdanja koja nas koče i priječe nam da se razvijamo onako kako bismo željeli i trebali. Mnoge izlike nemaju nikakvog opravdanja.

Objavljeno

|

foto: Pixabay

Jeste li jedna od onih osoba koja stalno smišlja izlike da nešto ne učini? Benjamin Franklin je jednom rekao: “Ne poznajem osobu koja je dobra u smišljanju izlika, a koja je jednako tako dobra u bilo čemu drugome”.

Kad u svakodnevnom životu odustanete od izlika, otvarate vrata nevjerojatnim događajima. Upravo oni koji koriste minimum izlika, maksimalno će utjecati na svoj život. Oni razumiju da izlike nisu put ka ostvarenju zamisli. Neproduktivni ljudi imaju izlike za sve. Izlike su razlozi koje izmišljamo kako bismo opravdali svoje ponašanje ili kako bismo zanemarili neku određenu aktivnost.



Evo nekih od najčešćih izlika koje je prikupila Jo-Anne Lema, utemeljiteljica i autorica portala After Fifty Living. Provjerite odnosi li se što od navedenog i na vas.

To nije moj posao!

Doista produktivni ljudi ne mare za granice pojedinog zadatka, pogotovo ako imaju priliku iskusiti ili naučiti nešto novo. Oni rade ono što je potrebno da se zadatak izvrši, a svoju ulogu u svemu analiziraju kasnije. Ili nikada.

Ja sam prestar…

Žene i muškarci svih dobi postigli su sjajne stvari. Prema tome, nikad niste prestari ili premladi da pokušate ostvariti svoje želje i ciljeve. Možda u nekim trenucima to bude malo teže što znači da ćete morati uložiti više truda, no godine su doista samo broj i ne trebate im dopustiti da vas ograničavaju.

Nemam ‘ono nešto’ da obavim taj posao

Odlučite li nešto obaviti, gotovo uvijek će vam nešto nedostajati, situacija nikad neće biti savršena. No ako si uporno ponavljate da nešto ne možete, to će postati istina. Naravno, vrijedi i obrnuto.

Moram to još malo isplanirati

Neki ljude vole planirati. Štoviše, planiranje vole i više od samog obavljanja nekog posla. No iako je priprema pola obavljenog posla, ne dopustite sebi da se zapetljate u planiranje toliko da vam ne preostane ni energije ni vremena za stvarno obavljanje zadatka.

Nisam dovoljno pametan za to

“Nisam dovoljno dobar” je univerzalna izlika za bilo što. Naravno, može imati različite oblike poput “nisam spreman” ili “nisam se pripremio”, no u osnovi, to je isto. Nisam dovoljno pametan da pokrenem posao, nisam dovoljno dobar da se prijavim na natječaj, nisam spreman da je pozovem na piće… varijacije na temu su neiscrpne.

Ne znam kako se to radi

Vi sami ste odgovorni za vlastito obrazovanje, bez obzira na to koliko godina imate. Ako nešto i ne znate – naučite! Danas je to, zahvaljujući suvremenoj tehnologiji, lakše nego ikad prije. Uključite računalo i u Google upišite: Kako se sadi cvijeće, Kako se žbuka zid, Kako se na portugalskom kaže…

Previše sam zaokupljen s X da bi radio Y

Iako je prezaposlenost često normalna, to ponekad može značiti da ne znate pravilno rasporediti svoje vrijeme. Ako vam ova izlika prijeđe u naviku, nikada ništa nećete stići obaviti.

To je rad u nastajanju

Prema Urbanom rječniku, “rad u nastajanju” označava “nešto što se progresivno modificira i popravlja s vremenom”. No najčešće to ipak znači da se stvari odvijaju puno sporije nego bi trebale. No ako se napredak toliko upori da se čini kao da ga i nema, hitno treba nešto mijenjati.

Ja sam jednostavno takav

Nastavak ovo ga je “ja tu ne mogu ništa promijeniti” ili “tu nema pomoći”. Drugim riječima to znači “nemam motivacije da bilo što poduzmem”. Ovo je tipična izlika koja koči osobni razvoj i koja je česta kod onih koji previše jedu ili piju, ili se premalo kreću, čitaju ili putuju.

Ne znam prave ljude

Doista, nepoznavanje pravih ljudi može jako otežati postizanje nekog cilja. Međutim, ti pravi ljudi možda uopće ne znaju da ste vi prava osoba. Za početak, upoznajte ih pa ćete vidjeti što će se dogoditi.

Nemam dopuštenje

Ovo je u redu ako se radi o nekom važnom zadatku unutar korporativnog svijeta. No potpuno je besmisleno ako se radi o nekoj osobnoj stvari za koju ne trebate ničiju dozvolu. To što neka susjeda ili poznanica misli da nešto ne bi trebalo napraviti, zapravo vas uopće ne obvezuje.

Drugi su mi rekli da to neće ići

Tražiti nečije mišljenje je u redu. No ako vas tuđe mišljenje konstantno ograničava, tada biste trebali razmisliti je li vam ono doista potrebno.

.

Mozaik

Predsjedničina kći je upisala Harvard. Zašto Hrvati ne mogu prihvatiti njezin uspjeh?

Vijest da je kćer Kolinde Grabar Kitarović upisala Harvard, rekla nam je puno toga o njoj: ona je pametna, radišna, uporna, snalažljiva, uspješna. No ono što smo nakon objave te vijesti saznali o nama samima, nije baš tako pohvalno.

Objavljeno

|

Mediji su danas prenijeli vijest da je kćer predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, Katarina, upisala Harvard, jedno od najboljih sveučilišta na svijetu. Štoviše, na prijemnom je ispitu bila među jedan posto najboljih u svijetu pa je dobila stipendiju koja će joj pokrivati sve troškove studiranja i smještaja, piše Jutarnji.

Bravo, draga Katarina!



Inače, Katarina Kitarović je i državna prvakinja u umjetničkom klizanju pa je iz toga vidljivo da se radi o doista iznimnoj mladoj ženi, inteligentnoj, spretnoj, izraženih radnih navika, upornoj, uspješnoj… Jednom riječju, ona je dijete koje bi svaki roditelj poželio.

Nakon objave ove vijesti, doznali smo, dakle, da predsjednica ima jako pametnu i uspješnu kćer. Ali, nažalost, doznali smo još ponešto o nama samima. Nakon objave vijesti, po portalima je krenuo pravi, što bi se reklo, shit storm – osim velikog broja pozitivnih komentara, našao se ovdje i zavidan broj onih koji uspjeh Kolindine kćeri nikako ne mogu provariti. On ih peče i boli. Hm, tko zna zašto?

Moram naglasiti da uopće nisam fan naše predsjednice. Nisam za nju glasala, niti ću to učiniti na sljedećim izborima. Ali priča o njezinoj kćeri s time nema veze. Izdvojila sam nekoliko meni “najdražih” komentara i dala na njih svoj osvrt. Odmah će vam biti jasno na što ciljam…

“Ma kakav je to uspjeh? Mama ima para pa je šalje, i moje bi studirale u inozemstvu.”

Da, Katarinina mama “ima para” jer je predsjednica države. Međutim, djevojka je dobila stipendiju tako da sve mamima pare neće biti potrebne jer joj sam Harvard omogućuje studiranje. Ako Harvard odluči stipendirati i vaše kćeri, svaka im čast.

“Lako je njoj bilo doći do Harvarda s maminim vezama!”

Harvard je, podsjetimo, jedno od najboljih, najprestižnijih, najutjecajnijih i najrespektiranijih sveučilišta na svijetu. Broj jedan se ne postaje tako što se rade protekcije djeci moćnika – kao što to rade neka druga sveučilišta. Ne znam zašto mi je sad na pamet palo nekoliko hrvatskih… Osim toga, u svijetu ima i važnijih funkcija od predsjednice Hrvatske. Njihovi kandidati su i sinovi i kćeri predsjednika Amerike, pa se ipak svi ne upišu. Jednom Harvardu, radno mjesto roditelja nekog studenta neće značiti baš tako mnogo kao što znači u našoj maloj provinciji.

“A gdje će se upisati kćeri radnika Uljanika, draga predsjednice?”

Ovo dvoje ima veze isto kao i juha s rezancima i anticiklona. Bi li radnicima Uljanika bilo bolje da je Kolindina kćer upisala, recimo, Prometni fakultet u Zagrebu? Ili da ga uopće nije upisala? Trebaju li djeca političara biti neobrazovana i nezaposlena jer će tada radnicima u Hrvatskoj biti lakše? Uostalom, zašto se neko genijalno dijete čiji roditelj radi u Uljaniku također ne bi upisalo na Harvard ako je prošlo na prijemnom i dobilo stipendiju? Podsjećamo, studiranje predsjedničine kćeri neće se financirati iz proračuna, a još manje iz stečajne mase Uljanika. Dakle, to dvoje nema nikakve međusobne veze.

“U Hrvatskoj ima masu darovitije djece, ali im mama nije predsjednica pa ne mogu ići na Harvard!”

Stvarno? U Hrvatskoj su djeca baš tako masovno genijalna i radišna da bi im Harvard dao stipendiju, ali eto, siroti nemaju mamu predsjednicu? Ako su djeca tako inteligenta, sigurno su to naslijedila od svojih jednako inteligentnih roditelja. A ako smo svi baš tako inteligentni i genijalni – zašto smo tu gdje jesmo? Da, znam, znam, lopovi, ratni profiteri, privatizacija itd. Ali da baš od te sve inteligencije nismo mogli iznaći način kako se tome oduprijeti i pretvoriti Hrvatsku u bogatu, prosperitetnu i uspješnu zemlju… Nisam sigurna. Nešto mi smrdi u toj teoriji o posvemašnjoj inteligenciji Hrvata. Smrdi – kao da nije točna.

“Prvo kćer bivšeg premijera Sanadera, a sad ova! Sve jedno ljepše od drugoga”

O objema situacijama znam samo onoliko koliko se moglo doznati iz medija, no čini mi se da ova dva slučaja nemaju nikakve veze. Koliko smo uspjeli saznati iz iskaza svjedoka na suđenju bivšem premijeru, Petri Sanader i njenom momku je boravak u Americi navodno plaćao otac preko sumnjivih prijatelja i poslova. Barem tako tvrdi Robert Ježić. Katarina Kitarović je dobila stipendiju prestižnog fakulteta. Čini mi se da se ta dva slučaja razlikuju kao nebo i zemlja.

“Mamina dušica je uspješna u čemu god da se okuša: prvo klizanje, pa sad Harvard! Joj da je meni biti kćer predsjednice!”

Ma da, kad na klizaljkama izvodiš piruetu ili trostruki aksel, jako je važno na kojoj su ti mama i tata funkciji. Nema to ni slučajno veze s danonoćnim treninzima. U redu, netko može reći da je Katarina imala mogućnosti trenirati jer je iz bogate obitelji, ali bar smo mi u Hrvatskoj svjedoci da svaki čas vrlo uspješan sportaš postane netko čiji roditelji nisu bogati, nego se izdignuo zahvaljujući isključivo svom vlastitom talentu i upornosti. Zašto to ne bi mogao biti slučaj i kad je u pitanju Katarina Kitarović? Aha, znam – zato što joj je mama predsjednica Hrvatske, a nju ne volimo. Prema tome – njezino dijete ne smije biti uspješno!

Vijest da je Katarina Kitarović, dakle, upisala Harvard rekla je dosta o njoj samoj: da je pametna, uporna, radišna, uspješna. A što je rekla o nama? Da smo zlobni i glupi? Ne želim vjerovati da je to istina.

Nastavi čitati