Prati nas

Mozaik

seksizam naš svagdašnji

Je li i vas uznemirio sadržaj plakata u tramvajima?

Ono što nas je naučilo neobično vrijeme u kojem živimo je da nijedan civilizacijski doseg ne treba uzimati zdravo za gotovo i sve ono što se mukotrpno gradilo, može se srušiti u samo nekoliko dana. Zato je jako važno što se i na samu naznaku seksizma diže velika buka.

Objavljeno

|

Lijepo je imati djevojku doma (Reklama za muške hlače Mr. Leggs)

Prije nekoliko dana u zagrebačkim su tramvajima osvanuli plakati koji su imali plemenitu namjeru: upozoriti na štetnost alkohola naročito ako ga konzumiraju mladi. Nevolja je u tome što je autor teksta na plakatima svoje upozorenje sročio na pomalo neobičan način uvrijedivši time žene, a i pokojeg muškarca.

Na plakatima je bilo navedeno na koji sve način alkohol šteti s posebno istaknutim dijelom koji se odnosi na spolni život i reprodukciju. Tekst je išao ovako:


“Kod muškaraca (alkohol, op.a.) povećava spolnu želju, ali smanjuje spolnu moć i erekciju, što rezultira gubitkom samopouzdanja. Dugotrajno djelovanje alkohola oštećuje spolne žlijezde, što rezultira spolnom nemoći i neplodnošću.

Kod žena dovodi do neopreznog upuštanja u spolne odnose s nepoznatim osobama, poremećaja u menstruacijskom ciklusu i trudnoće. Preko posteljice ulazi u krv djeteta pa može uzrokovati tjelesne nedostatke i mentalnu zaostalost, tzv. fetalni alkoholni sindrom.”

Je li se pretjeralo s reakcijom?

Čim su se plakati pojavili, krenula je hajka po društvenim mrežama: tekst je seksistički prema ženama, a informacije koje pruža su nepotpune i nespretno formulirane.

Dakako, bilo je i onih koji čitavu dramu smatraju nepotrebnom i misle da se javnost trebala usredotočiti na pozitivnu poruku o štetnosti alkohola umjesto da “prebrojava svako slovo i traži dlaku u jajetu”, kako je čitavu dramu oko plakata opisala jedna korisnica gradskog prijevoza srednjih godina.

Je li se, doista, trebala dići tolika hajka ili je sve pretjerano? Mi mislimo da je “frku” svakako trebalo dići. Evo i zašto.

Što je dopušteno muškarcima, zabranjeno je ženama? 

Kao prvo, navedeno je da alkohol “kod žena dovodi do neopreznog upuštanja u spolne odnose s nepoznatim osobama”. Samo kod žena? A kod muškaraca? Zar muškarci opijeni alkoholom više biraju s kime će leći u krevet? Zašto je onda naglašeno da se baš žene više upuštaju u seksualne odnose? Je li moguće da je ženska seksualnost i dalje problem? Uostalom, s kime se te žene upuštaju u seksualne odnose? Pa valjda s muškarcima.

Držite je na njenom mjestu (Reklama za cipele iz 1970.)

Nadalje, tekst navodi kako uslijed konzumacije alkohola dolazi do “poremećaja u menstruacijskom ciklusu i trudnoće”. Ponovimo to još jednom: “uslijed konzumacije alkohola dolazi do (…) trudnoće”. Alkohol dovodi do trudnoće? Naravno, jasno nam je što je pjesnik htio reći – ako žena pije, neopreznije će se upustiti u seksualni odnos pa može doći do neželjene trudnoće. No ako je autor TO želio reći, zašto onda TO nije i rekao, nego je tekst sročio tako nezgrapno da ispada da žena koja pije ostaje trudna – valjda zbog samog djelovanja alkohola.

Kasnije je otkriveno i da su autori spornih plakata zapravo polaznici zagrebačke 11. gimnazije, sami plakati su dio kampanje “Zdrav izbor” udruge CEDAR i Gradskog ureda za zdravstvo. Iako su autori teksta srednjoškolci, postavlja se pitanje kako to da nisu reagirali njihovu učitelji, mentori, članovi udruge ili gradskog ureda?

Pročelnik zagrebačkog Gradskog ureda za zdravstvo Vjekoslav Jeleč kasnije je za N1 televiziju rekao da će sporni plakati, odnosno “iritabilna rečenica” biti uklonjeni te da je on sam spreman dati ostavku ako se to od njega bude zahtijevalo.

Netko se izborio za vaša prava

Skandal koji je izbio oko ovoga plakata dobar je trenutak da se podsjetimo da se nijedna sloboda i nijedno pravo i nijedna jednakost nije izborila sama od sebe i da se do svih blagodati u kojima uživamo danas došlo mukotrpnim, često i opasnim putovanjem, jedan po jedan mali korak. Jednakost i poštovanje, iako su i danas često tek deklarativni, prava su za koje su se žene borile stoljećima, stoga je jedino ispravno velikom bukom i hajkom reagirati na svaki tračak seksizma i nepravde.

Kad je u pitanju ravnopravnost žena i borba protiv seksizma u pitanju, ipak smo prilično odmakli u posljednjih nekoliko desetljeća o čemu svjedoče i seksističke reklame koje su se ne tako davno mogle vidjeti u svakim novinama, a danas će ih gotovo svi okarakterizirati kao sulude.

Reklama za Old golds cigarete iz 1951. godine

Borba još traje

No nije se od vremena kad su tiskani ovi plakati svijest probudila sama od sebe i nisu ljudi sami od sebe shvatili da ovako nešto naprosto nije u redu, da se poslužimo najblažim mogućim izrazom. Netko se morao pobuniti i tog nekog su napadali sa svih stana. No on, zapravo vjerojatnije ona, i dalje se bunila. Uskoro joj se pridružilo još istomišljenica kojima je prekipjelo da ih se tretira kao drugorazredne. I sve je to išlo sporo, malo po malo, korak po korak, kroz više desetljeća.

I tako smo došli do toga da se na svaku naznaku seksizma javnost digne na noge i zahtijeva promjene i odgovornost. I dobro je da je tako.

No ono što nas je naučilo neobično vrijeme u kojem živimo je da nijedan civilizacijski doseg ne treba uzimati zdravo za gotovo i sve ono što se mukotrpno gradilo, može se srušiti u samo nekoliko dana. Zato je jako važno što se i na samu naznaku seksizma diže velika buka. Nakon ovoga, autori plakata, oglasa i letaka u budućnosti će dobro promisliti jesu li svojim tekstom nekoga uvrijedili i predstavlja li njihov uradak civilizacijski korak unatrag.

.

Aktivno starenje

‘Sad napokon imam vremena pa učim strani jezik!’

Mnogi umirovljenici nakon prestanka radnog odnosa napokon imaju vremena posvetiti se svojim interesima, pa mnogi odlučuju naučiti neki strani jezik. U ponudi je mnogo tečajeva za umirovljenike, a dobra je vijest što se jezik može naučiti i u zrelijoj životnoj dobi.

Objavljeno

|

“Što sam učila u školi? Joj, pa ja sam vam učila ruski. Bilo je to prije ohoho godina. Takvo je vrijeme bilo – ili ruski ili ništa. Ne moram ni reći da mi od tog ruskog na kraju nije ništa ostalo. A i ne putujem u Rusiju, ne treba mi baš ruski jezik. Ali engleski – to je posve druga stvar”, priča nam Olga Mišak, umirovljenica iz Zagreba.

“Odlučila sam se na engleski jer u današnje vrijeme svi znaju engleski. To je postao nekakva lingua franca, zajednički jezik na kojem se svi sporazumijevaju. Osim toga, ako hoćeš pročitati nekakav članak izvana, vidjeti što se događa po svijetu, moraš znati engleski. To je postalo posve normalno. A mi koji nismo engleski učili u školi i koji nismo odrasli uz kompjutore, nama engleski nije tako prirodan i normalan kao mlađima. Ja sam zato došla na tečaj”, govori dalje gospođa Olga.


“U današnje vrijeme svi znaju engleski. Moji unuci su znali engleski i prije nego su krenuli u školu. Tu su filmovi, igrice, glazba… Engleski im je ušao u uho i prije nego su ga počeli učiti u školi. Ali s nama starijima je drugačije. Mi engleski nismo ‘uhvatili’ u mladosti i danas je puno teže naučiti ga. Ja sam zato odlučila upisati tečaj. U mirovini sam, imam vremena i sad je vrijeme da nešto napravim za sebe – a to je učenje jezika”, objašnjava naša sugovornica.

Tečaj je, kaže, platila na rate. “Upisala sam početni tečaj da mi objasne sve lijepo ispočetka. Imam nastavu dva puta tjedno, utorkom i četvrtkom. Učiteljica nam je jako simpatična mlada djevojka. To koliko ona ima strpljenja s nama je nevjerojatno. Znate, mi stariji ne kopčamo baš tako brzo kao djeca i za neka nam stvari treba puno više vremena. Ali naša Ivana je jako strpljiva. Svaka joj čast”, kaže nam na kraju gospođa Olga pripremajući se za još jedan sat.

Učenje i druženje

Razna pučka otvorena učilišta, centri za kulturu i obrazovanje pa i privatne škole stranih jezika nude tečajeve jezika za umirovljenike. Oni nisu toliko popularni kao tečajevi jezika za mlade, no zainteresiranih se ipak nađe. Nekoliko pitanja postavili smo profesorici Ani Horvatović iz centra za jezike Poliglossa.

Razlikuje li se učenje jezika u starijoj dobi od učenja u mlađoj, kako je koncipiran tečaj i koje su specifičnosti učenja jezika kasnije u životu?

Imamo dosta učenika starije životne dobi koji dolaze iz privatnih razloga u smislu da sada napokon imaju vremena učiti jezike i žele savladati neki jezik za koji prije nisu imali vremena. Možda imaju neku rodbinu vani ili im djeca žive vani pa im treba jezik ili naprosto sada više putuju pa se žele moći sporazumjeti. Znači, treba im svakodnevna komunikacija, snalaženje u restoranima, u zračnoj luci i slično.

Je li nastava jezika za starije po nečemu specifična i razlikuje li se od nastave za mlađe osobe?

Prije svega, tečajevi za umirovljenike uglavnom su u prijepodnevnim satima kad umirovljenici imaju vremena jer ne rade i ne idu na posao. U to vrijeme i brže stignu do naše škole jer u prometu nije takva gužva kao kad bi na tečaj morali dolaziti poslijepodne kad su nam termini tečajeva za poslovne ljude ili učenike.

Što se same nastave tiče, i teme i način i ritam prezentiranja prilagođeni su starijim osobama i njihovim potrebama i dok poslovni ljudi više trebaju pisanu komunikaciju, umirovljenici uglavnom više trebaju usmenu komunikaciju pa je naglasak na konverzaciji, ponavljanju, igranju uloga i slično.

Posebno je i to što su na tečajevima jezika za umirovljenike naši polaznici okruženi osobama slične dobi i sličnih interesa, pa nema treme koja bi se možda pojavila da idu na tečaj s mlađima. Atmosfera na satovima je zato sjajna, opuštena, stvaraju se i prijateljstva koja često potraju i nakon što tečaj završi. Ljudi često poslije sata idu na kavu i druže se tako da je to jedna vrlo vrijedna posebnost tečaja za umirovljenike. Dakle, nije samo učenje jezika već i druženje.

Može li osoba u zrelim godinama doista savladati neki jezik i progovoriti ga kao da ga je počela učiti u mlađim godinama?

Starije osobe definitivno mogu naučiti jezik. Oni koji zaista dođu motivirani, čak i ako nemaju neko posebno predznanje, čak i ako nisu engleski ili koji drugi jezik nikada nisu učili, mogu ga savladati do razine koja im je potrebna. Godine tu nisu nikakva prepreka. Ako doista to žele, svi mogu naučiti strani jezik bez obzira na godine.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP