Odlazak velikog Makavejeva: ‘Drugovi, jebite se rado, bez straha!’

Proslavljeni jugoslavenski redatelj Dušan Makavejev preminuo je u Beogradu u 87. godini života. U istom je gradu rođen 13. listopada 1932. godine. Po obrazovanju, Makavejev je bio psiholog, no u povijest se upisao kao jedan od osnivača filmskog crnog vala. Sebe je predstavljao građaninom svijeta, ali i građaninom krhotina bivše države.

Svojim ostvarenjima nije štedio ni komuniste, ni Jugoslaviju kao društvo, ni kapitalizam.  U sjećanju starijih generacija ostat će zapisan kao otac kultnih filmova “Parada” (1962), “Čovek nije tica”, “Ljubavni slučaj illi tragedija službenice PTT” (1967) i “Nevinost bez zaštite” (1968).

Film “WR Misterije organizma” iz 1971.  trebao je značiti mnogo toga u Jugoslaviji u trenutku kada je snimljen; trebao je biti kritika modernih komunista koji su, zapravo, bili konzervativni. Trebao je upozoriti i na nasilje koje država provodi nad pojedincem, ali i označiti početak jugoslavenske seksualne revolucije.

“Ne mislim na cenzuru”

“Radim i ne mislim ni na kakvu cenzuru. Mislim da smo mi zemlja koja druge treba da uči slobodi u svakom pogledu a ovaj film treba da bude dio te naše slobode, među ostalim i time što će više postavljati pitanja a manje davati odgovore”, kazao je Makavejev 1971. za Plavi Vjesnik o ovom dijelu koje je trebalo biti i posveta Wilhelmu Reichu, psihoanalitičaru i navještatelju seksualne revolucije.

Umjesto svega što je trebao biti, ovaj film u kojeg je uklopljen i dokumentarni dio snimljen u Sjedinjenim Državama, završio je u bunkeru komunističkog režima. Nakon njega, za Makavejeva, “filmskog unutarnjeg neprijatelja”, bilo je sve manje mjesta u domaćoj kinematografiji, ali i u državi.

Ivica Vidović, Jagoda Kaloper i Milena Dravić (WR: Misterije organizma, 1971.)

“Na cijelom bivšem prostoru postojali su redatelji koji su imali tih problema. Od Lordana Zafranovića u Hrvatskoj, Hladnika u Sloveniji, Bate Čengića u Bosni, Bore Draškoviće, Žike Pavlovića… Imali su ljudi problema. Imali smo donekle i mi glumci, bio je postavljen taj neki stakleni zid, nismo mogli da radimo. Bila je nezgodna situacija. No to je, što se nas glumaca ticalo, kratko trajalo, a Makavejev je morao napustiti zemlju, tako da je kasnije radio projekte samo vani”, ispričala je za Moje Vrijeme u listopadu 2014. godine Milena Dravić koja je u spomenutom filmu, uz Ivicu Vidovića i Jagodu Kaloper, glumila glavnu žensku ulogu.

Oduzimanje crvene knjižice

Nakon velikih europskih festivalskih projekcija 1972. godine, nakon Karađorđeva, u domovini mu je zaprijetio zatvor, usprkos tomu što su se za njega zauzela značajna filmska imena poput Bernarda Bertoluccija i Piera Paola Pasolinija. “Opet su me izbacili iz partije, ali mi nisu oduzeli pasoš. Znao sam što to znači i otišao u Francusku”, kazao je za Jutarnji list 2007. godine.

Osvojio je značajne filmske nagrade, poput Srebrnog medvjeda u Berlinu, Srebrnu arenu u Puli, nagradu Luis Bunuel u Cannesu… Od velikog majstora Makavejeva opraštamo se citatima iz “Misterija”, uvijek aktualne političke satire, koje je revolucionarno izgovarala jednako velika Milena Dravić.