Prati nas

Stil i ljepota

Konačno sloboda

Možete se prestati farbati, sijeda kosa je moderna i poželjna

Generacija moje majke bi pri pogledu na nečiji sijedi korijen pomislila da se dotična previše opustila, no danas se sijeda kosa jako dobro može uklopiti u suvremeni modni stil koji je moderan, glamurozan i prekrasan. Sijeda kosa uopće ne znači da netko ne drži do sebe.

Objavljeno

|

Zašto se farbamo?
foto: sarahharris/Instagram

Dani kad se žene poticalo da svakako prekriju sijede vlasi čim se pojave su, čini se, odbrojani. Svjedoče tome i sve češće objave na društvenim mrežama koje prikazuju divne žene sijede kose koje se uopće i ne trude prikriti srebrne vlasi. Štoviše, s ponosom ih nose.

Broj pretraga na popularnoj društvenoj mreži Pinterest u kojima se tražio pojam “sijeda kosa” prošle je godine porastao za – pazite sad – čak 879 posto! Predviđa se da će se u godini koja je upravo počela taj trend nastaviti i da će se rekordno mali broj žena opirati prirodnoj promjeni boje svoje kose, piše Guardian.



Trend prihvaćanja sijede kose je nastavak onoga što prof.dr. Carolyn Mair, stručnjakinja za psihologiju mode, naziva “anti anti-ageing pokretom”, odnosno pokretom koji se protivi ideji usporavanja ili čak zaustavljanja starenja, što, osim što je nemoguće, stavlja posebno žene pod naročit pritisak. “Ovo javno i sve češće iskazivanje samopouzdanja i prihvaćanja same sebe, osnažuje žene koje kao da kažu: ‘To sam ja, znam tko sam i volim sebe takvu kakva jesam'”, kaže profesorica Mair.

Ovaj pozitivan stav prema sijedoj kosi je upravo suprotan onome što se poticalo u prošlosti. “Povijesno gledano, žene su bile pod dvostrukim pritiskom seksizma i dobizma čim su se pojavile prve naznake starenja. Muškarac sa sijedom kosom je poželjan, no žena sa sijedom kosom smatrala se starom. Sijedim muškarcima se tepalo da su ‘sijede lisice’, no za sijede žene uopće nema pozitivnih pridjeva.”

2013. godine naslovnice je punila vojvotkinja od Cambridgea, Kate Middleton, koja se pojavila u javnosti s izraženim sijedim izrastom. Frizer slavnih Nicky Clarke to je nazvao “katastrofom” i rekao za Daily Mail: “Muškarci mogu biti sijedi u svojim pedesetim godinama, no za žene je to neprihvatljivo.”

No zamjenica urednika britanskog Voguea, Sarah Harris, misli drugačije i ponosno nosi svoju sijedu kosu koja joj je priskrbila legendarni status. “Nije mi bila namjera biti pionir u ičemu”, kaže Harris koja je prvu sijedu vlas našla kad joj je bilo samo 16 godina. “No cijelo djetinjstvo gledala sam svoju majku kako se redovito farba i koja je svakih nekoliko tjedana posjećivala frizerski salon kako bi prikrila izrast. Nikad nisam željela to raditi.”

Harris primjećuje da se sve više žena povodi za njezinim primjerom: od mlađih manekenki na modnim pistama, pa do influensera na društvenim mrežama. Svaki dan primi barem jednu poruku u kojoj joj neka žena zahvaljuje što ju je inspirirala da prihvati svoju sijedu kosu. “Sve više žena odbacuje boju za kosu i to je sjajno. Ljudi se manje boje starenja”, kaže Harris.

Frizer Josh Wood, zaslužan za divnu sivu nijansu kose manekenke Kristen McMenamy, slaže se da su se stvari promijenile. “U Velikoj Britaniji je postojala stigma vezana uz sijedu kosu kod žena. Generacija moje majke bi pri pogledu na nečiji sijedi korijen pomislila da se dotična previše opustila, no danas se sijeda kosa jako dobro može uklopiti u suvremeni modni stil koji je moderan, glamurozan i prekrasan. Sijeda kosa uopće ne znači da netko ne drži do sebe”, kaže Wood.

Tajna kako najbolje proći kroz tu promjenu, kaže Wood, je da počnete eksperimentirati s bojom kose i prije nego se sijede prošire, iako se slaže da će prirodne crnke ili brinete ipak osjetiti određeni žal za “svojom” bojom. No zahvaljujući suvremenim tehnikama bojenja kose (klasični pramenovi ili oni rađeni ombre, sombre ili bayalage tehnikom) prijelaz može biti doista bezbolan i jako moderan. “Stvar je u tome da boja izgleda prirodno, baš kao da je normalan dio vašeg DNA”, savjetuje Wood.

Sijeda kosa uklapa se u širi trend nekonformizma, smatra Harris. “Pravo je vrijeme da se slave individualnost, kreativnost i eksperimenti.”

.

Stil i ljepota

Što se doista događa s našim tijelom kad uđemo u ‘neke godine’

Ljepota je u očima promatrača. Osim toga, nije važna fizička ljepota nego ona unutarnja. Ma da, sve je to do neke mjere točno, ali istina kad-tad izađe na vidjelo. Kad je izgled u pitanju, mladost jednostavno nema konkurenciju. I kasnije se može izgledati dobro, ali za to je potrebno užasno puno truda i vremena.

Objavljeno

|

Oglasi za starije žene?

Kad je izgled u pitanju, mladost jednostavno nema konkurenciju. Toga postaneš bolno svjestan kad zagaziš u neke godine. Naravno, i kasnije se može dobro izgledati, ali za to treba daleko više vremena i energije nego prije.

Nemojte misliti da se žalim – ja sam sobom jako zadovoljna – ali čini mi se da nam nedostaje malo objektivnog pogleda na fizičku stranu starenja. Pravo se stanje često maskira pa se ljudi neugodno iznenade kad počnu primjećivati promjene na sebi. Pitaju se je li to sve normalno. Odgovor je: Da, normalno je. Je li ugodno? Pa nije baš. A brine li vas? Ne previše. Naime, bez obzira na sve ono što ću ovdje navesti, i dalje se osjećam jako dobro u svojemu tijelu, čak i bolje nego kad sam bila mlađa.



Ali pustimo na trenutak sve obzire i opišimo stvari kakve one doista jesu. Tek toliko da kasnije ne bude ‘nismo znali’.

Dlake

Starost je dlakava. Glupače se u neko doba počnu pojavljivati i tamo gdje sam mislila da ih nikada neće biti. Još danas se sjetim svoje bake koja je sjedila u dvorištu i malom pincetom pretraživala bradu i čupala duge bijele izdanke. A sada to radim i ja. Počnu se tako u nekom trenutku na bradi pojavljivati točkice, a nakon nekog vremena iz njih izrastu dlake i odjednom osvijestiš da si sasvim zgodna žena u najboljim godinama – ali s bradom!

I sve one priče o čupanju dlaka s korijenom radi čega više neće izrasti su potpuno lažne. Rastu glupače čak i kad ih iščupaš s korijenom. Nema tu pomoći, to su hormoni. No prijateljica s kojom dijelim doista sve, pa čak i tako neugodne informacije o dlakama na bradi, savjetovala mi je nešto stvarno korisno. Kaže ona: “Ne čupaj dlake navečer nego ujutro. Ako ih čupaš navečer, do jutra će opet malo narasti tako da nisi napravila ništa. Pusti ih neka rastu još do jutra pa ih onda masakriraj.”

Koža

Tuširanje, malo kremice tek toliko i gotovo. Ma moš mislit! Tako je to možda izgledalo u srednjoj školi, ali sada… Da bi koža bila imalo nalik onoj od nekada, treba napraviti milijun stvari. Kao prvo, tuš ili voda u kadi ne smiju biti prevrući da se ionako suha koža dodatno ne isuši. Onda treba upotrebljavati neko blago sredstvo za tuširanje opet zbog glupog isušivanja. Zatim piling, jer je koža iz čistog mira postala hrapava. Onda struganje peta jer izgledaju grozno čak i u zimskim mjesecima, a ljeto i i boso hodanje da i ne spominjemo. Zatim kožu treba dobro osušiti ručnikom pa vrlo temeljito namazati nekom hranjivom (čitaj: preskupom!) kremom. I kad to sve napraviš, efekt će biti otprilike 20 posto onoga što si prije imao bez imalo muke.

Nokti

Prije mi je jedina briga bila da mi neki od dugih noktiju ne pukne, a danas je dobro ako mi barem i jedan nokat uspije narasti do određene dužine. Nokti mi se cvjetaju, lome, kožica oko noktiju se više ne da potisnuti već se mora rezati, u tome se procesu obavezno porežem pa moram staviti flaster što je zapravo dobro jer onda barem taj jedan nokat uspijem sakriti.

Ne sjećam se kad sam zadnji put nalakirala nokte. To mi se više ne da. Ne da mi se čekati da se lak osuši pa obavezno idem nešto prtljati dok je lak još vlažan pa ga upropastim. Nikad mi se nisu sviđali umjetni nokti, ali ozbiljno razmišljam o trajnom laku. Kad je starenje u pitanju, sreća u nesreći je ta što danas postoje razni dodaci, nadomjesci i pomagala zahvaljujući kojima opet možeš izgledati “kao čovjek”. Sve dok navečer ne odlučiš sve to skinuti sa sebe. No tad je ionako već mrak pa nema veze.

Oči

Kad sam bila mlađa naočale su mi bile fora, no nisam ih nikad trebala. Jedno vrijeme sam išla okolo i isprobavala okvire. Razmišljala sam čak da si nabavim jedne s običnim staklima, tek tako, zbog mode. No čini se da će mi se želja o nošenju naočala uskoro ispuniti. Naime, ne vidim više dobro. Stvari koje sam donedavno mogla normalno pročitati, danas su mi mutne. Uhvatim samu sebe kako natežem kraj oka kako bih barem malo izoštrila sliku, ali ne ide. I dalje je sve mutno. Sad opet hodam po optičarima.

Zglobovi

Počelo mi se događati da mi iz čistoga mira škljocaju zglobovi. Ustajem s kauča i začuje se “krrraaak!”, sjedam u auto i začuje se “škljoc, krakkk!”, penjem se po stepenicama i čuje se “klik, klak, klik, klak”. Kad sam bila mlada, jako je bio popularan crtić He-Man koji se borio protiv izvjesnog Skeletora. Često ga se sjetim u zadnje vrijeme. Uglavnom, zglobovi su se istrošili i moje je tijelo počalo samo od sebe proizvoditi najčudnije zvukove. Više se nikome ne mogu prišuljati s leđa jer su moje kretnje postale jako glasne.

Mišići

Nisam baš nikad pretjerano vježbala niti bila član ikakve teretane, ali sam uvijek puno hodala i vozila bicikl. Od toga su mi i noge i ruke bile lijepo oblikovane i to bez ikakve pretjerane muke. Bicikl vozim i danas, ali mišića nema pa nema. Sve je to nekako mekano i mlohavo. Valjda bih se trebala odvesti biciklom do Kine pa da primijetim neko poboljšanje. Zašto mi danas treba toliko puno truda za nešto što sam prije imala bez imalo muke? Zašto??

Kosa

Blaženi bili pramenovi, to je sve što ću reći. Sijede izdajice počele su mi se pojavljivati još u tridesetim godinama i tad sam ih farbala te tako pokušavala prikriti. No s tim farbanjem je nevolja što za par tjedana moraš sve ponoviti. No danas sam mudrija jer znam da sijede zapravo ne možeš učinkovito i na duže vrijeme sakriti, ali ih možeš proglasiti pramenom.

Frizerka mi je napravila svijetle tanke pramenove uz koje sijedi pramenovi izgledaju kao da baš moraju biti ovdje. Doduše, svi se sad čude kako sam od brinete iznenada postala blondina, ali ko ih šiša! Pa navodno se plavuše bolje zabavljaju. Sigurno ću se s novom bojom kose i ja bolje zabavljati. Ako prije toga ne zaspim na kauču, naravno.

Nastavi čitati