Prati nas

Zdravlje

Sve je u genima

Napokon potvrđeno: Za vašu debljinu doista su krivi vaši geni

“Evo, ne jedem ništa, a debljam se! I da popijem čašu vode, to bi mi se poznalo na bokovima” – vjerojatno ste često puta čuli ovakvu pritužbu. Znanstvenici su sada ustanovili da u tome ima i mnogo istine jer su otkrili gen koji je zaslužan što su neki ljudi mršavi.

Silvija Novak

Objavljeno

|

od čega se debljamo?
foto: Pixabay

Mršavi ljudi su mršavi radi svoje genetske predisponiranosti, a ne nužno radi stila života i discipline kad je u pitanju prehrana i tjelovježba, otkriva novo istraživanje. Znanstvenici s Cambridgea da je genetska podjela karata bila sklonija onim mršavima, a nešto lošije karte su dobili oni koji muku muče s prekomjernom težinom.

“Ovo istraživanje prvi puta dokazuje da su zdravi vitki ljudi općenito mršavi radi povoljni gena, a ne zato što su moralno superiorniji u odnosu na one pretile, kako neki ljudi vole misliti”, rekao je voditelj studije, profesor Sadaf Farooqi s Instututa za metabolizam na Sveučilištu Cambridge.


Iako je vrlo lako osuđivati i kritizirati predebele ljude, znanost pokazuje da su stvari puno kompliciranije od toga. “Nad vlastitom težinom imamo puno manje kontrole nego što bismo željeli misliti”, rekao je profesor Farooqi.

U sklopu STILTS istraživanja (Study Into Lean and Thin Subjects), usporedili DNA 1.622 mršave i 1.985 debelih osoba te još 10.433 osobe prosječne težinekoji su bili kontrolna grupa. Znanstvenici priznaju da laka dostupnost visokokalorične hrane i sjedilački način života doprinose gomilanju suvišnih kilograma, no naglašavaju da postoje značajne razlike unutar populacije koje dijele istu okolinu.

“Već otprije znamo da ljudi mogu biti mršavi iz različitih razloga. Neki jednostavno nemaju pretjeran interes za hranom, dok drugi mogu pojesti što žele a da se ne udebljaju. Ako uspijemo pronaći gene koji priječe nagomilavanje kila, možda ćemo uspjeti targetirati baš te gene kako bismo našli nov način kako pomoći ljudima s prekomjernom težinom”, kaže profesor Farooqi.

.

Zdravlje

Epidemiolog Kaić: Nećete se zaraziti ako zastanete i s nekim porazgovarate s dva metra

Policija strože shvaća samoizolaciju od epidemiologa, kaže epidemiolog Bernard Kajić. Socijalni kontakt s propisane daljine, kaže, ne pokreće epidemiju.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Gostujući u programu javne televizije, epidemiolog dr. Bernard Kaić iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dao je odgovore na niz pitanja koja zanimaju hrvatsku javnost. Iz razgovora prenosimo najvažnije akcente.

O testovima koji bi u 15 minuta otkrivali zaražene

To bi ubrzalo donošenje odluke o tome treba li osoba u izolaciju i treba li tražiti njene kontakte. Priznajem, ne znam kakvi su testovi i što oni love. Ako detektiraju virus i njegov genom, mogli bi služiti u svrhu ranog prepoznavanja oboljelih. Ako detektiraju protutijela, ne mogu se upotrijebiti, jer pokazuju bivšu ili trenutnu infekciju, ali tek kasnije.


O obustavi javnog okupljanja

Pravodobno smo uveli tu mjeru prije nego smo imali dokaz da se virus neprepoznato širi u populaciji. Ni sad nemamo te dokaze, ali imamo naznake. Kasno bi bilo to uvesti sada ili za dva tjedna.

O ograničenju kretanja

Treba biti takvo da bude maksimalno moguće. Ne znam što znači potpuno ograničenje kretanja. Stav epidemiologa je da ljudi u samoizolaciji ne bi smjeli doći u kontakt s drugim ljudima. Ako slučajno razviju blage simptome koje ne prepoznaju, mogu biti zarazni za druge.

Ali također mislimo da, ako je nekom nužno otići po lijekove, osoba (u samoizolaciji, op. mv.) smije koristeći masku i uz higijenu ruku otići u ljekarnu po svoje lijekove. Naravno, ne stupajući u kontakt s drugima. S druge strane, policija tu samoizolaciju drugačije shvaća. Čak i sankcionira kada osobu kojoj je izrečena samoizolacija zatekne na putu do ljekarne. To je nešto strože nego što mi epidemiolozi smatramo nužnim. Ali svrha je ista – spriječiti ljude koji su možda zaraženi da dođu u kontakt s drugima.

O društvenim kontaktima “na dva metra”

Smatra se da za zarazu treba dulji kontakt i na udaljenosti manjoj od dva metra. Bolest se prenosi kapljičnim putem i to što prođete pored nekoga ili s njim popričate minutu na udaljenosti od dva metra ne bi smjelo biti dovoljno. Izuzetci uvijek postoje. Teoretski je moguće da netko jako kašlje pa dobaci izlučevine do vas. Ali to je izuzetak i nije pokretač epidemije. Epidemiju pokreće bliski kontakt, boravak sa zaraženom osobom u zatvorenom prostoru, dodirivanje zajedničkih predmeta ako osoba ima izlučevine od kašljanja na prstima. Ne, ako prođete pored nekoga i ako s njim porazgovarate par minuta s udaljenosti do dva i pol metra, nećete se zaraziti.

O maskama

Još nije do kraja razjašnjeno u kojoj su mjeri osobe bez simptoma zarazne za druge. Sasvim sigurno je da su takve osobe puno manje zarazne od onih koje imaju simptome. Ako ništa drugo, ne šmrcaju i ne kašlju pa ne izlučuju viruse u toj mjeri.

Kada bi se pretpostavilo da je značajan dio stanovništva zaražen i da ima blaže simptome, tada bi nošenje maski koristilo. Jer onda bi manje izlučivali viruse prema van. Za osobe koje su zdrave i nose maske, manja je šansa da će se zaraziti kapljicama zaraženih soba. Ali problem s maskama je taj da ih morate stalno popravljati. Ako nemate čiste ruke, samo ćete još prstima na lice, oči i nos nanijeti viruse. Zato smo malo skeptični prema univerzalnoj preporuci nošenja maske.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP