Prati nas

Mozaik

Vau, vau, vau!

Razgovarate sa svojim psom? To znači da ste pametni

Prepoznavanje uma ili lica drugog ljudskog bića zahtijeva iste psihološke procese kao i prepoznavanje uma ili lica kod neke životinje, boga, pa čak i predmeta. To je refleksija jedne od najznačajnijih sposobnosti našega mozga, a ne znak da smo glupi i djetinjasti.

Objavljeno

|

Gdje pokopati kućnog ljubimca?
foto: Pixabay

Vođenje ozbiljnih razgovora s vlastitim psom može se činiti pomalo ludo, no znanost kaže da su ljudi koji to čine zapravo jako pametni, piše portal 9gag. Ako imate ili ste ikada imali kućnog ljubimca, vjerojatno ste i sami ponekad porazgovarali s njim. Iako ste potpuno svjesni da vas vaš ljubimac ne razumije i da vam ne može odgovoriti, svejedno ste to činili.

Kad razgovaramo s ljubimcima, podsvjesno stvaramo ljudsku vezu s neljudskim stvorenjima. Na taj način više ćemo se povezati sa stvorenjima koja nisu kao mi ali ih svejedno takvima doživljavamo. Razgovaranje s kućnim ljubimcima (pa čak i s posve statičnim stvarima poput kućnih biljaka) dio je antropomorfizma, odnosno pridavanja ljudskih obilježja ne-ljudskim stvarima i bićima. Kad to čine djeca, to nam izgleda slatko jer djeca su takva – slatka i nezrela.


No prema mišljenju profesora Nicholasa Epleya sa Sveučilišta Chicago, inače biheviorista i stručnjaka za antropomorfizam, obraćanje životinjama ali i neživim objektima znak je inteligentne društvene spoznaje. Ljudi su vrlo društvena bića, pa su naši mozgovi ugođeni tako da vide lica i pretpostavljaju razum u gotovo svemu. Epley kaže da antropomorfiziramo predmete i bića koje volima, dok to ne činimo za objekte i bića do kojih nam nije stalo. Što nam je do nečega više stalo, više se želimo povezati s umom toga nečega – pa čak i ako to nešto uopće nema um.

“Povijesno gledano, antropomorfizam se smatrao djetinjastim ili glupim, no to je u stvari prirodni nusproizvod tendencije koja ljude čini najpametnijim bićima na planeti. Ni jedna druga vrsta nema tu tendenciju”, kaže Epley. “Stoljećima je sposobnost da se vide lica i prepoznaju umovi u neživim stvarima, smatrana glupom, djetinjastom ili dijelom praznovjerja i nečim što su ljudi već trebali prerasti. No to je mišljenje istovremeno i netočno i nesretno”, objašnjava dalje Epley.

“Prepoznavanje uma ili lica drugog ljudskog bića zahtijeva iste psihološke procese kao i prepoznavanje uma ili lica kod neke životinje, boga, pa čak i predmeta. To je refleksija jedne od najznačajnijih sposobnosti našega mozga, a ne znak da smo glupi i djetinjasti.”

Epley vjeruje da postoji snažna veza između antropomorfnih tendencija i društvene inteligencije. Što češće ulazimo u interakciju s drugim osobama i što točnije čitamo njihove namjere, postajemo više društveno inteligentni.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP