Prati nas

Mozaik

Telesprovod

Sve su popularniji internetski prijenosi pogreba za one koji ne mogu doći

Imamo jednog svećenika koji se uvijek direktno obraća onima koji prate preko live streama. To ljudima daje osjećaj da su direktni sudionici, a ne samo promatrači”, kaže pogrebnik. Ljudi pred ekranima se mogu i direktno uključivati, slati poruke ili se čak direktno obratiti sprovodu.

Objavljeno

|

Ilustracija (foto: S. Bogdanić)

Mnogima je situacija poznata: smrtni slučaj u obitelji, ali zbog udaljenosti ili bolesti nisu u stanju biti na sprovodu. Ništa zato: sada jedna tvrtka nudi live prijenose ispraćaja pokojnika, piše Deutsche Welle.

Scott Watters je direktor pogrebnog poduzeća „Cornwall Funeral Services” na krajnjem jugozapadu Engleske. Ova regija je poznata po svojim prirodnim ljepotama, ali nije baš dostupna. Zbog toga Watters već nekoliko godina za one koji ne mogu doći do ovog dijela Engleske nudi prijenose sprovoda uživo. Naravno pod uvjetom da obitelj to želi. “Ne radi se o tome da se preko prijenosa vidi što se događa, nego da se osjećate kao dio obreda”, kaže Watters. Zato prijenos ne počinje samo ceremonijom nego već u trenutku kada počinju dolaziti prijatelji i rodbina. “Mi želim onima koji prate prijenos pružiti osjećaj da su zaista tamo”, kaže engleski pogrebnik. Osim toga, ovako su korisnici usluge sigurni da je tehnički sve u redu i prije nego što započne ceremonija.



Mlađi zainteresiraniji nego stariji

U međuvremenu stotine britanskih groblja i krematorija nudi ovu uslugu. Koriste ju uglavnom prijatelji i rodbina preminule/preminulog koji žive u inozemstvu ili vrlo daleko. Recimo u Australiji. Zanimljivo je da dosad nije bilo želje rodbine da se sprovod i snimi. “Ljudi prate sprovod uživo ali ga, drugačije nego što je slučaj sa snimkama vjenčanja, ne žele ponovno pogledati. Kod sprovoda se radi o tome kako biti prisutan u tom trenutku”, kaže Watters.

No prijenos sprovoda uživo naravno ne može zamijeniti osobnu nazočnost. U jednom ispitivanju koje je provelo osiguravajuće društvo Royal London iz 2017. gotovo polovica ispitanih je izjavila da radije ne bi gledala prijenos ako ne mogu osobno prisustvovati pogrebu. No ovo ispitivanje je pokazalo da je spremnost na prisutnost virtualnom sprovodu veća što je ispitanik mlađi.

Karmine uz mali ekran

Za Wattersa nije važno koliko ljudi prihvaća ovakav način oproštaja od rođaka ili prijatelja. Važno je, kako kaže, da ta mogućnost postoji. Većinom ljudi prijenos pogreba ne gledaju sami nego u društvu drugih prijatelja. “Koji put se ljudi okupe oko ekrana i organiziraju male karmine”, kaže Watters.

“Ponekad i direktni sudionici ceremonije reagiraju na činjenicu da su prisutne kamere. Imamo jednog svećenika koji se uvijek direktno obraća onima koji prate preko live streama. To ljudima daje osjećaj da su direktni sudionici, a ne samo promatrači”, kaže pogrebnik. Ljudi pred ekranima se mogu i direktno uključivati, slati poruke ili se čak direktno obratiti sprovodu.

Ipak: tehnika ne može zamijeniti direktni kontakt. Tako barem smatra pogrebnik Paul Allcock, biši predsjednik Udruge britanskih pogrebnika. “Razgovori nakon pogreba, stisak ruke, direktni kontakt, to prijenos ne može nadomjestiti”, kaže Allcock.

I njegov kolega Watters je toga svjestan. Ali je važno da postoji mogućnost sudjelovanja u oproštaju i na ovakav, moderan način. Ne radi se o nadomjesku nego o pragmatičnom rješenju, zaključuje Deutsche Welle.

.

Mozaik

Jesu li žene same sebi neprijateljice? Oslobodimo se anti-ageing demona!

‘Koliko ste mladosti potrošili brinući se što će biti kad je više ne bude? Kako smo, bez obzira na sve dokaze protiv, progutale udicu da naša vrijednost nestaje zajedno s reproduktivnom sposobnošću? Druženjem s ljudima raznih godišta lakše ćemo izaći iz tog začaranog kruga negoranja starosti i početi razmišljati o njezinim prednostima.’

Objavljeno

|

Prije nekoliko godina doživjela sam prosvjetljujuć trenutak, piše u New York Timesu Ashton Applewhite. Toliko mnogo žena boji svoju kosu kako bi prikrile sijede. Mnoge žale tog truda i troška, a to je ujedno i glavni način kako same sebe, kao starije žene, činimo nevidljivima.

Kad je čitava grupa nevidljiva, nevidljivi su i problemi koji je more. Zamislite da svijet vidi koliko nas ima, i kako smo predivne, i zabavne. Zamislite da se okupimo i sve zajedno pustimo sijede vlasi. To bi doista bila velika promjena.



Ovu ideju objavila sam na svojoj Facebook stranici i dobila mnoštvo reakcija, ne nužno dobrih. No to sam i zaslužila. “Ti prva pusti sijede”, glasio je jedan od komentara. To sam i učinila i čitavu kosu obojila i sivo, čak i one smeđe dijelove jer mi se činilo da ionako nitko neće vjerovati da mi je to prirodna boja. Naučila sam i važnu lekciju: Tko sam ja da govorim ženama kako bi trebale izgledati i što bi trebale raditi? Svaka ima pravo na vlastite odluke. Svaka ima pravo starjeti na način koji njoj najbolje odgovara.

Mladost # moć # ljepota

No o jednome se možemo složiti: Starenje je ženama teže. Mi nosimo teret izjednačavanja ljepote s mladošću i mladosti s moći – to je dvostruki spoj dobizma i seksizma. A kako se s time nosimo? Utapamo se u anti-ageing proizvodima. Lažemo o svojim godinama. Izgladnjujemo se, vježbamo, podvrgavamo se estetskim zahvatima.

Ove strategije mogu biti vrlo uspješne pa nije ni čudo što se toliko žena njima služi. Ne osuđujem, kunem se – ali kad se starija osoba izdaje za mlađu, to je kao da se homoseksualac predstavlja kao heteroseksualac, a crnac kao bijelac. Ovakva ponašanja imaju svoj korijen u osjećaju srama u vezi nečega u vezi s čime ne bi trebalo osjećati sram. Osim toga, takve stvari podržavaju istu tu diskriminaciju koja ih je i potakla.

Žene hrane seksizam i ageizam

Izgled je važan. Divljenje godi. No opsjednutost društva sa ženskim izgledom manje je vezano uz samu ljepotu, a više uz potčinjavanje i moć. Kad se žene natječu koja će izgledati mlađe, one zapravo podupiru dobizam, seksizam, izgled-izam i patrijarhat. Oko još nečega se možemo složiti: sve je to prilično veliko opterećenje. Ljestvica je postavljena tako visoko da smo osuđene na neuspjeh. Osim toga, takve nas stvari okreću jedne protiv drugih i zbog takvih su stvari najsiromašnije od najsiromašnijih upravo – starije žene nebjelkinje.

Prigrlite stigmatizirano

I što da žene rade? Ujedine se protiv dobizma baš kao što su se ujedinile protiv seksizma u 60-ima i 70-ima. Da bi neki pokreti bili snažni, članovi pokreta moraju prigrliti upravo ono što je stigmatizirano bez obzira radi li se o određenoj boji kože, ljubavi prema istom spolu ili starenju. To zapravo znači napraviti pomak od nijekanja dobi prema njezinu prihvaćanju.

No puno je to za tražiti. Otvorite li bilo koji ženski časopis, zasut će vas stotine članaka i oglasa tipa: “Ne možete očekivati da ćete biti željene ako se zapustite”. U toj stigmi nema baš ništa prirodno. No promjena ipak stiže. Magazin Allure zabranio je upotrebu pojma “anti-ageing” te umjesto toga prigrlio opise poput “dugoočekivano i neophodno potrebno slavljenje same sebe – zajedno s borama i svim ostalim”. Ako modna industrija može napraviti ovakav zaokret, možemo i mi. Moramo promijeniti načina na koji gledamo same sebe i druge. Evo kako krenuti:

Starenje nas obogaćuje

Tko doista misli da je neka starija gospođa manje zanimljiva, manje zabavna i manje vrijedna od žene koja je bila prije? Ako je to doista tako, odakle dolaze takve poruke i koja im je svrha? Naravno, starenje donosi i prilične gubitke, ali i autentičnost, samopouzdanje, perspektivu, samospoznaju. Moja mama čak kaže i da joj noge sada izgledaju bolje nego prije. Prioriteti su jasniji. Lakše se nosimo s osjećajima. Želimo manje. Manje nam je bitno što ljudi misle što u svakom slučaju oslobađa. Za mnoge žene je kasnija faza života ujedno i ona najbolje.

Naučimo gledati jedni na druge – ali i na sebe – velikodušnije

Umjesto da gledajući se u zrcalo mrmljamo: “Pa što se to, dovraga, dogodilo?”, prisjetimo se doista nekih stvari koje su se dogodile i koliko su divne bile. Ona bora koja ide od nosa do usana? Glumica Frances McDormand kaže da je u njenom slučaju ta bora rezultat toga što je godinama svojemu sinu govorila “Wow!” ili “Oh, kako zanimljivo!” Frances svoje lice naziva mapom, odbija estetske zahvate koji bi s njenog lica izbrisali prošlost. Nezadovoljstvo je ono što pogoni više milijardi dolara vrijednu industriju ljepote. Samopouzdanje je afrodizijak. Koji od vaših prijatelja su seksualno najaktivniji? Ne oni najljepši, niti oni najmršaviji. Niti oni najmlađi, nego oni koji misle da su njihovi ljubavnici pravi sretnici.

Odbacite način razmišljanja koji suprotstavlja mladost i starost

Predrasude nas okreću jedne protiv drugih. Kao što se mame koje rade stalno svade s mamama koje su doma, umjesto da se ujedine u borbi za iste plaće kao muškarci. Razlog zbog kojeg se žene tako srčano natječu za radna mjesta je taj što na određenim pozicijama za žene doista ima manje mjesta. Ne radi se o tome da žena ima previše, nego o tome da je za žene otvoreno manje pozicija. Stalno sukobljavanje ne samo da utvrđuje trenutnu raspodjelu moći već nas onemogućuje da budemo otvoreni i velikodušni.

Okupimo se svi zajedno, bez obzira na dob, i razgovarajmo o ovim stvarima

Svaka generacija mora za sebe naučiti kako je uzaludno i štetno pribojavati se starenja. Koliko ste mladosti potrošili brinući se što će biti kad je više ne bude? Kako smo, bez obzira na sve dokaze protiv, progutale udicu da naša vrijednost nestaje zajedno s reproduktivnom sposobnošću? Druženjem s ljudima raznih godišta lakše ćemo izaći iz tog začaranog kruga negoranja starosti i početi razmišljati o njezinim prednostima.

Imamo izbor: možemo kopati još dublju rupu ili možemo odbaciti tu prokletu lopatu. Ako imamo želju, volju i viziju, možemo se od natjecanja pomaknuti ka suradnji. Možemo umjesto o strahu, razgovarati o osnaživanju. I tu promjenu možemo donijeti svijetu. Ženski pokreti naučili su nas da se moramo izboriti za naša prava i moć, a pro-aging pokreti će nas naučiti da od te moći ne odustanemo.

Nastavi čitati