Show
Umro je veliki Ivo Gregurević, za sebe je govorio da je zajeban
Lijepo je što glumac može imati tu razliku među ulogama, da je svaka drukčija i da svatko ulogu karakterno može napraviti drukčijom. Nemam više od šest ili sedam dobrih uloga na filmu. Sve je ostalo ili prosjek ili loše.
U 67. godini života večeras (2. 1. 2019.) je iznenada preminuo jedan od najpoznatijih hrvatskih glumaca Ivo Gregurević. Rođen je u Donjoj Mahali pored Orašja (BiH) 7. listopada 1952. godine, a upisao je Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu. Debi na velikom platnu imao je 1977. godine u filmu “Ne naginji se van”, a ubrzo potom igrao je i u Vrdoljakovoj “Mećavi”.
Pamtit će ga i brojni mladi gledatelji, ponajviše zbog humoristične serije “Odmori se, zaslužio si” u kojoj je fantastično utjelovio uvijek mrzovoljnog oca Marka Kosmičkog, katastarskog službenika. Izdvojili smo akcente iz njegovih malobrojnih intervjua u kojima nije uzdizao sebe, niti je mistificirao posao za koji je govorio da je jedino što zna raditi u životu.
O uspjehu
Nisam takav čovjek koji bi svaki svoj uspjeh, nagradu stavljao u prvi plan. Jednostavno živim, i tako mi je najbolje. U nekim situacijama jesam uobražen i jako nedostupan čovjek. U neku ruku zajeban. To može biti neka situacija na poslu, ili s novinarima. (Story, 2013.)
O ulogama
Nikada prije nisam razmišljao po čemu je neka uloga posebna, a druga ne. Svaka je posebna i nijedna nije jednaka. Lijepo je što glumac može imati tu razliku među ulogama, da je svaka drukčija i da svatko ulogu karakterno može napraviti drukčijom. Nemam više od šest ili sedam dobrih uloga na filmu. Sve je ostalo ili prosjek ili loše. (Večernji list, 2017.)
O slobodi u djetinjstvu
Nas sedmero prijatelja imali smo jednu klapu. Igrali bismo filmove, na nasipu pokraj Save, koje smo preko ljeta gledali u Orašju. Bili smo pametniji od scenarista pa smo dodavali svoje dijaloge i scene. Uglavnom smo radili američke filmove koji su imali manje pucnjave, a više priče. To bi trajalo po tri – četri sata. Jednom smo igrali film o Matiji Gubcu, i nas sedmorica okupilo je oko stotinu statista kako bismo odigrali bitku između kmetova i velmoža. Kako je bila zima otišli smo na zaleđeno jezero kroz koje smo u jednom trenutku propali. Nismo smjeli odmah otići doma, nego smo se sušili kod prijatelja. (Story, 2013.)
O uzorima
Fabijan Šovagović. On je moj idol i najbliži prirodnosti koju nastojim postići. Bez obzira što više nije živ, on mi je i dalje uzor. Svi su njegovi filmovi dobri i volim ih gledati. Šovo je u sebi imao glumačku čudesnost, nešto što uvijek zrači i privlači. Naročito je takav bio u kazališnim predstavama u kojima, i kada nije znao tekst, kada ga je mumljao ili zaboravio, uvijek je dobivao poseban pljesak publike. (Matica hrvatska, 2015.)
O sebi
Želim da me pamte isključivo po ulogama. Nemaju me po čemu drugome pamtiti. (Večernji list, 2017.)
Tijekom bogate karijere surađivao je s velikim redateljskim imenima poput Zorana Tadića, Živorada Tomića, Rajka Grlića, Branka Šmita i Krste Papića, a veliku slavu postigao je i u seriji Velo misto igrajući Netjaka. Proslavila ga je i uloga u filmu ‘Čaruga’ (1991.). Osim na filmu i televiziji, glumio je i u kazalištu, bio je prvak drame zagrebačkog HNK. Iza sebe ima više od 90 filmova, 19 televizijskih serija te 30-tak kazališnih predstava.
Nagradu Hrvatskog društva dramskih umjetnika osvojio je 1998. za film Šokica i 2006. za ulogu u filmu i istoimenoj seriji Duga mračna noć. Dobitnik je i najprestižnije nagrade Vladimir Nazor. 1995. godine u Orašju je pokrenuo festival Dani hrvatskog filma.
Bio je u braku s glumicom Dubravkom Ostojić s kojom je imao sina Marka, a javnosti je bio zanimljiv i zbog ljubavne veze s tragično preminulom glumicom Dolores Lambaša koja je od njega bila mlađa 28 godina.
