Prati nas

Mozaik

Ikona dugovječnosti

Znanstveni triler: Je li najstarija žena (122) kradljivica identiteta?

Calment je novinarima koji su se zanimali za njen život govorila da dugovječnost duguje povremenoj čaši Porta i prehrani bogatoj maslinovim uljem. Govorila je i da je srela slavnog slikara Vincenta van Gogha i opisala ga kao prljavog, loše obučenog i neugodnog.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Jeanne Calment (screenshot: ina.fr/Youtube)

Zamjena identiteta, porezna prevara i prevara osiguravateljskih kuća – baš kao u napetom krimiću u kojem se posthumno istražuje život varalice i slažu pločice mozaika. Tako bismo mogli opisati priču o  Francuskinji Jeanne Calment koja je umrla je 1997. sa 122 godine i 164 dana, postavivši tako rekord u dugovječnosti koji još nije oboren.

Calment je novinarima koji su se zanimali za njen život govorila da dugovječnost duguje “povremenoj čaši Porta i prehrani bogatoj maslinovim uljem”. Govorila je i da je srela slavnog slikara Vincenta van Gogha (1853-1890) i opisala ga kao “prljavog, loše obučenog i  neugodnog”.


Sumnju o Calment “na koju je i bog zaboravio” izrazio je ruski matematičar Nikolaj Zak koji se je dao u istraživanje zajedno s gerontologom Valerijem Novoselovim. Dvojac je analizirao dokumente, izjave, fotografije i biografiju Calment pa je zaključio da se radi o krađi identiteta – kći Yvonne predstavljala se kao majka Jeanne. Majka je preminula od upale pluća 1934., a kći je preuzela njen identitet kako bi izbjegla plaćanje poreza na nasljedstvo, prenosi AFP. To bi pak značilo da je Yvonne doživjela “samo” 99 godina.

Prema službenim podacima imala je tamnu boju očiju, bila je visoka 152 centimetra i nisko čelo, što se nije podudaralo s njezinim kasnijim izgledom. Novoselov pak kaže da su svi biološki pokazatelji govorili da e riječ o prevari, nije imala znakove demencije, sjedila je bez potpore, a to je kod superstogodišnjaka (osoba starijih od 110 godina) nezamislivo. I, napose, čudno je i to što nakon smrti nije provedena obdukcija.

Francuzi ne daju na nacionalnu junakinju

Francuski demograf i gerontolog Jean-Marie Robine, koji je sudjelovao u verifikaciji njezine dobi za Guinnessovu knjigu rekorda, rekao je u intevjuu za AFP da “nikada nije sumnjao u autentičnost dokumenata”. Kaže, rusko izvješće ni u jednom dijelu ne istražuje činjenice koje idu u korist potvrde dugovječnosti gospođe Calment pa sve naziva klevetom.

Gradonačelnik Arlesa u vrijeme njezine smrti Michel Vauzelle rekao je da je ruska teorija “potpuno nemoguća i smiješna”, s obzirom na to da su Calment promatrali brojni liječnici.

Samo bez skandala

Nikolaj Zak pak odgovara da je u knjizi “Osiguranje i njegove tajne” objavljenoj 1997. pronašao kratki odlomak o Calment koji je podupirao ideju da kći preuzela njezin identitet. Autor knjige Jean-Pierre Daniel napisao je da je službenik osiguranja koji je istraživao premiju osiguranja Jeanne Calment zaključio da je došlo do prijevare.

“U to vrijeme je Jeanne Calment smatrala se nacionalnom junakinjom. Pitao je svoje šefove što da radi i rekli su mu da se anuitet nastavi isplaćivati. Nije bilo govora o tome da se oko legendarne Francuskinje pravi skandal”, izjavio je za AFP.

Obitelj Jeanne Calment ne odgovara na pitanja novinara, a znanstvenici sve glasnije traže ekshumaciju i obavljanje DNA analize kako bi se konačno pokazala istina koja bi mogla “resetirati” brojne znanstvene pretpostavke i radove u polju gerontologije. Pokaže li se da je zaista riječ o prevari, nova rekorderka postala bi Amerikanka Sarah Knauss koja je umrla u dobi od 119 godina.

.

Mozaik

Poricanje pandemije način je na koji se psihički slabiji suočavaju s opasnošću

Ne treba zaboraviti da se ljudi često okružuju s istomišljenicima te da su skloni prihvaćati samo one dokaze i argumente koji potvrđuju njihovo vjerovanje. No to ne znači da im se ne može pomoći.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

U proteklih šest mjeseci informacije o koronavirusu sve su preciznije i dostupnije, no ipak čini se da imamo sve više ljudi koji tvrde kako je riječ o prevari. Od popularnih televizijskih voditelja pa do organizatora navodnog Festivala slobode na glavnom zagrebačkom trgu, svi misle kako su protuepidemijske mjere pretjerane.

U općoj eksploziji neracionalnog čujemo i pobunu protiv cijepljenja, iako cjepivo protiv COVID-a nije ni dostupno, a kamoli obavezno. Ili protiv lockdowna za kojeg vladajući političari već mjesecima tvrde da ga neće proglasiti. Poricanje opasnosti zajednički je nazivnik svih ovih pojava, a psiholozi su već davno objasnili kako i zašto do njega dolazi.


Poricanje kao mehanizam obrane nije uvijek loš izbor, piše CNN. Kratkoročno, on osobi daje vrijeme za prilagodbu. No kada ono postane trajna “psihološka štaka” i pri tome ugrožava druge, riječ je o opasnosti.

Eve i Mark Whitmore, psiholozi s više od 30 godina radnog iskustva, objasnili su kako je poricanje način na koji se neki ljudi suočavaju sa stvarnošću i brane od tjeskobe.

“U periodima s puno tjeskobe i ugroza, ljudi razviju strategije kako bi se zaštitili, kako bi se osjećali sigurno. Najlakše je poreći postojanje izvora ugroze. U tom slučaju jednostavno kažu da je epidemija prevara i da ne postoji”, izjavio je Mark Whitmore.

Pri tome ne treba miješati poricanje sa racionalizacijom koja je način na koji ljudi umanjuju izvor ugroze. Kada, primjerice, kažu daje COVID-19 samo gripa, oni priznaju da COVID-19 postoji, ali ga umanjuju i kažu da nije tako opasan kako se u javnosti tvrdi. I poricanje i racionalizacija su znak loše prilagodbe na novu situaciju.

Ove reakcije su, kaže Mark Whitmore, povezane s osjećajem vladanja situacijom. Kada je pandemija objavljena, bilo je malo informacija. S njenim napredovanjem sve više znamo kako se zaštiti i imamo sve više osjećaja kontrole. No na početku su informacije bile oskudne i kontradiktorne što je izazvalo stres i tjeskobu kod dijela ljudi koji su morali iznaći način da se nose sa situacijom s kakvom se ranije nisu nikada sreli i koja je značajno izmijenila njihov život. Neki su stvorili mitove i teorije o pandemiji, drugi su potražili informacije koje će potvrditi njihovo stajalište da velike opasnosti zapravo i nema.

Psiholozi pak korijen ovakvom ponašanju vide u djetinjstvu. “U dobi od 6 ili 7 godina dijete već može razlikovati fikciju od stvarnosti, no u našoj kulturi potiče ih se da vjeruju u nestvarno, bilo da se radi o Djedu Božićnjaku ili drugim stvarima. Kada ljudi odrastu u okruženju koje im nudi neutemeljena vjerovanja, vjerojatnije je da će vjerovati u razne dezinformacije i teorije urote”, kaže psihologinja Eve Whitmore.

Uz to, ne treba zaboraviti da se ljudi često okružuju s istomišljenicima te da su skloni prihvaćati samo one dokaze i argumente koji potvrđuju njihovo vjerovanje. No to ne znači da im se ne može pomoći.

“Ljudima treba pomoći da prime i drugačiju informaciju. Treba ih natjerati da se suoče s njom i to treba činiti u fazama. Kada se radi o prijateljima ili članovima obitelji, valja početi s informacijama koje neće doživjeti kao napad ili ugrožavanje. Kada počnu prihvaćati, u fazama treba pojačati dostavu realističnih informacija sve dok ih ne prihvate i steknu jači osjećaj kontrole”, savjetuje Mark Whitmore.

“Također, možete pokazati vlastitim primjerom. Neka vas vide da nosite masku, perete ruke i održavate fizičku distancu. Neka vas vide da pratite pravila koja su donijele zdravstvene vlasti”, zaključuje Eve Whitmore.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP