Jugoslavija: Kako to da novinari i profesori prijavljuju veće zarade od političara?

“Veljača je tradicionalno mjesec kada najviše posla imaju poreznici. Naime, 31. siječnja je bio posljednji rok za prijavu ukupnih prihoda koji su redovnim poslom i dopunskom djelatnošću ostvareni u toku prošle godine”, pisao je 1989. godine TOP problematizirajući skrivene identitete i strukturu navodnih jugobogataša. Kratak prilog prenosimo u nastavku.

Iako svi podaci u općinskim i gradskim upravama prihoda još nisu do kraja sređeni, već sada se sa sigurnošću može primijetiti da se dosadašnja slika profila yu-bogataša ponovila i u 1988. godini.

Naime, uvjerljivo najveće prihode prijavljivali su privatni ugostitelji, pjevači i skladatelji narodne muzike, trgovački putnici, predstavnici stranih firmi, nogometaši, te poneki likovni umjetnici, novinari i sveučilišni profesori. Političara na top listama najbogatijih Jugoslavena po svemu sudeći – nema.

Inače porezna osnovica nije jednaka za cijelu Jugoslaviju. Ona se izračunava po slijedećoj formuli: prosječni osobni dohodak (u republici) puta tri. Tako je najveća porezna osnovica u zemlji u Ljubljani i iznosi 28 milijuna dinara. Tu je najveći prihod, u iznosu od 77 milijuna dinara, prijavio akademski kipar.

U Beogradu je rekorder pjevač narodne muzike koji je prijavio zaradu od 142 milijuna dinara. U Zagrebu – trgovački predstavnik sa 61 milijunom dinara. Govorimo, naravno, o novim dinarima.

No, apsolutni rekorder je jedan privatni ugostitelj iz Skoplja. On je prijavio da je u 1988. godini ostvario zaradu od 171 milijun dinara, odnosno 17,1 starih milijardi dinara. Imena najbogatijih Jugoslavena se međutim, čuvaju u najstrožoj konspiraciji – TOP pita zašto?

/autor: V. Krulčić / TOP, 1989. / Yugopapir/