Prati nas

Vijesti

Riječanku su tek na sudu uvjerili da se mora brinuti o bolesnoj majci

Imali smo i slučaj kada je jedna supruga, koja je osoba s invaliditetom, prijavila svoga supruga zbog zanemarivanja. Prijava da se prema nekome tko je smješten u dom za starije osobe loše postupa, nismo imali.

Objavljeno

|

kakvo je stanje u domovima
foto: Pixabay

Od kada je stupio na snagu novi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji koji posebno naglašava i zaštitu osoba s invaliditetom i osoba starije životne dobi, je riječki Centar za socijalnu skrb primio devet prijava takvih slučajeva, javlja Novi list.

Na redakciju Novog lista stiglo je pismo jedne Riječanke, kojim izražava sumnju da je njezina susjeda starije dobi zanemarena od svoje djece. Novinari su o tom, ali i mogućim drugim slučajevima zanemarivanja ili zlostavljanja starijih osoba postavili pitanja Centru za socijalnu skrb.


U slučaju spomenute starije žene, koja živi sama te je djeca posjećuju, uzbuna se nije pokazala opravdanom. Socijalni radnik Centra je gospođu pokušao posjetiti više puta, a kako nije otvarala vrata – kasnije se uspostavilo da slabo čuje – obaviještena je policija. Isto tako, po službenoj je dužnosti Centar obavijestio liječnika obiteljske medicine i patronažnu sestru, i oni su s tom starijom gospođom i njezinim sinom uspjeli razgovarati. Zaključili su da je gospođa dobro, a da su problemi s poplavom koji su postojali u toj zgradi bili zajednički svim stanarima.

Devet prijava, jedna uvjetna presuda

“Od početka prošle godine, kada je stupio na snagu novi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji koji posebno naglašava i zaštitu osoba s invaliditetom i osoba starije životne dobi, je riječki Centar za socijalnu skrb primio devet prijava takvih slučajeva. Od tih devet slučajeva zanemarivanja starijih osoba, jedan je dobio epilog na Prekršajnom sudu. Osuda je bila uvjetna zato što smo savjetodavnim radom kćer zanemarivane majke uspjeli uvjeriti da je dužna brinuti se o svojoj bolesnoj majci. Dakle, počela je izvršavati obvezu brige za bolesnog roditelja”, priopćeno je iz Centra.

“Centar je dužan o zlostavljanju i zanemarivanju starijih i invalidnih osoba obavijestiti policiju, a policija pokreće prekršajne ili kaznene postupke. Kod nas su uglavnom pokretani prekršajni postupci”, doznajemo od socijalne radnice Ružice Ninić, voditeljice Odjela za odrasle u riječkom Centru za socijalnu skrb.

Prijavljuju se i braća međusobno

Prema statistikama riječkog Centra, u 13 mjeseci pet je roditelja, osoba starije životne dobi, osobno prijavilo svoju djecu; dvoje djece, brat i sestra, prijavili su se međusobno jer da je onaj drugi zanemario brigu o roditelju. Za jednu stariju osobu – s obrazloženjem da dijete zanemaruje svog roditelja – Centar je dojavu dobio od odvjetnika.

“Kao i sve slučajeve, i taj smo odmah proslijedili policiji. Također smo pozvali sina te starije osobe, i on je u međuvremenu počeo doprinositi i dopustio kontakte svoje malodobne djece s njihovoj bakom, što prije nije dozvoljavao. Isto tako, imali smo i slučaj kada je jedna supruga, koja je osoba s invaliditetom, prijavila svoga supruga zbog zanemarivanja. Prijava da se prema nekome tko je smješten u dom za starije osobe loše postupa, nismo imali”, kaže Ninić.

.

Vijesti

Treba li država omogućiti teško bolesnima eutanaziju?

Prijepor oko eutanazije već godinama polarizira njemačko društvo. Ni djelatnici palijativne skrbi nisu sigurni u to koliko daleko smiju ići u olakšavanju muka oboljelih od neizlječivih bolesti.

Objavljeno

|

Autor

Postoje teške neizlječive bolesti da oboljeli više ne žele živjeti. Imaju li pravo na dobivanje lijekova kojima će počiniti samoubojstvo? O tome U Njemačkoj mora odlučiti njemački Savezni ustavni sud, javlja Deutsche Welle.

Harald Mayer je toliko bolestan da više ne želi živjeti. Nekad je radio kao vatrogasac, a onda je obolio od multiple skleroze (MS). Već 20 godina pati od te teške bolesti. Danas je osuđen na invalidska kolica i danonoćnu pomoć njegovatelja. Svoju svakodnevicu naziva “mučenjem”. “Želim okončati svoj život”, kaže ovaj 49-godišnjak. “Ja trebam pomoć 24 sata dnevno, čak i ako me zasvrbi na glavi”, priča Harald Mayer. On se plaši daljnjeg pogoršanja svoga stanja – jer onda više neće moći samostalno gutati lijekove.


Harald Mayer je bio jedan od tužitelja u postupku pred Upravnim sudom u Kölnu. Tužitelji su tražili dopuštenje za nabavku lijekova za izvršenje samoubojstva. Sud je jučer (19.11.) donio odluku kojom je spor na daljnje rješavanje uputio Saveznom ustavnom sudu. Da je to jedina prava adresa za rješavanje tog pitanja složili su se svi sudionici postupka: i sud, i tužitelji, i tuženi.

Gdje su granice zakonitosti?

Pravno gledano postoje određene nejasnoće. U Njemačkoj je u određenim slučajevima dopuštena pasivna (uskraćivanje lijekova i mjera za produženje života) i indirektna eutanazija (prekid života na zahtjev pacijenta). Aktivna eutanazija je zabranjena i za nju je predviđena zatvorska kazna. U praksi se postavlja pitanje gdje su granice pasivne i indirektne eutanazije.

Nakon što je 2017. godine i Savezni upravni sud potvrdio da se u ekstremnim slučajevima može dopustiti nabavka smrtonosne doze lijeka, Harald Mayer je podnio zahtjev Saveznom institutu za lijekove i medicinske proizvode da mu se odobri nabavka narkotika natrijevog pentobarbitala. Isto je zatražilo još 110 bolesnika. No taj zahtjev je odbijen i to po nalogu saveznog Ministarstva zdravstva koje je priopćilo da zadaća države ne može biti “aktivna podrška činu oduzimanja života” i pozvalo se na važeće zakone.

Gladovanje do smrti

Prijepor oko eutanazije već godinama polarizira njemačko društvo. Ni djelatnici palijativne skrbi nisu sigurni u to koliko daleko smiju ići u olakšavanju muka oboljelih od neizlječivih bolesti. Dok predsjednik Njemačkog društva za palijativnu medicinu Lukas Radbruch kaže da je postao liječnik kako bi ljudima pomogao, a ne okončao nečiji život, liječnik palijativne medicine Benedikt Matenaer ne želi isključiti mogućnost da će jednog dana pacijentu pomoći kod samoubojstva. On smatra sramotnim za društvo da smrtno bolesni ljudi moraju gladovati do smrti ako više ne mogu podnijeti svoje patnje.

Istovremeno ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da većina građana Njemačke želi legalizaciju aktivne eutanazije. Tako se u anketi provedenoj u travnju ove godine za legalizaciju izjasnilo 67 posto ispitanika, dok je 17 posto bilo protiv.

Sada je na redu Savezni ustavni sud, na čiju će se odluku morati čekati najmanje godinu i pol do dvije. “To je vrlo dugo vrijeme”, kaže Mayer. Za njega je svaki dan života veliki izazov.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP