Prati nas

Mozaik

Strah od djece

Kako razgovarati s djecom (čak i ako ih sami nemate)

Ne pitajte ih što su radili u školi: to je kao da pitate odraslog čovjeka što je radio prije dvije godine. U ovom tekstu donosimo nekoliko korisnih savjeta kako razgovarati s djecom ako nemate djecu ili ako se pribojavate komunikacije s djecom.

Objavljeno

|

Kako lagati djetetu?
foto: BigStock

“Da se razumijemo, i ja sam se nekad bojala komunikacije s djecom (oprezna sam kad imam posla sa bilo kim manjim i bržim od mene)”, otvoreno priznaje kolumnistica Guardiana Emma Jane Unsworth.

“Nemam djecu ali većina mojih prijatelja su roditelji, osim toga sam i ponosna teta. U viđanju sa zauzetim prijateljima djeca su postala neizostavni dio paketa, a veličina i dob djece postali su mjerilo vremena koje je proteklo od našeg zadnjeg druženja.


Ali ne mogu reći da sam uživala u razgovoru s djecom, ili da sam bila posebno dobra u tome. Obično bih se ponašala poput zadnjeg čudaka preskačući iz jedne krajnosti u drugu. U jednom trenutku bih se ponašala poput kućanice iz viktorijanskog doba, a već u sljedećem se očajnički kreveljila. Kada bih progovorila, bilo bi to s tri oktave višim glasom i iskrivljenim naglaskom. Željela sam biti zabavna, a ispadala sam naporna i dosadna.

Moja je nelagoda bila pojačana društvenim predrasudama. Rijetko se o tome priča ali se često podrazumijeva da žene nerotkinje ne vole djecu. Ovo je daleko od istine. Ja volim djecu. Jedino što nisam znala kako se opustiti pored njih.

Stvari su se počele mijenjati u mojim tridesetim godinama. Sjećam se da sam se počela majčinski postavljati prema tinejdžericama u autobusima, vlakovima i na ulici. Odjednom sam znala kako treba pričati s njima, a još bolje sam znala kako treba pričati s muškarcima koji su ih gnjavili.

Ali za malu djecu mi je trebalo više vremena. Ona su zahtijevala trening, trud i taktiku. Bilo je potrebno puno više od mita u obliku čokolade. Konačno, došla sam do zaključka da djeca ipak ne pripadaju nekoj drugoj vrsti životinja. Ali put koji sam prošla u dolasku do te spoznaje bio je grbav, klizav i posut trnjem. Ipak, sada osjećam da mogu pogledati mala stvorenja u oči i voditi s njima smislen razgovor. Ponekad. Evo što sam naučila iz svojeg iskustva:

Pričajte ‘prema gore’, ne ‘prema dolje’

Prije sam mislila ad su djeca samo velika, nerazumljiva, nesuvisla nakupina bedastoće; vodila sam jedan generički razgovor sa svom djecom. Ali kada prokopam svoja sjećanja iz djetinjstva, znam da me je najviše ljutilo kad su se odrasli u razgovorima prema meni postavljali s visoka. Mene i sve ostale klince mojeg uzrasta gledali su samo kao standardno ‘dijete’, a ne kao malu osobu. Sa razvojem govornih vještina pojavila se u meni duboka potreba za poštovanjem.

Jedan moj prijatelj ide do kraja u prakticiranju odraslog pristupa kada pozdravlja djecu. Čak se i rukuje s njima (što oni obožavaju) i pita ih što misle o nekoj temi u vijestima. Šestogodišnji sin mojih prijatelja podijelio je sa mnom da mu je u komunikaciji s odraslima najbitnije da su oni pristojni i prijateljski nastrojeni. Pod tim je mislio da mogu pričati poput prijatelja, ne s visoka nego na istom nivou (rekao je da su djed i baka najbolji u ovome).

Ne trudite se previše

Mrzim što je ovo točno jer sam rođeni trudbenik, ali često je dobro isključiti želju za zadovoljavanjem drugih ljudi – djelomično zbog vlastitog mentalnog zdravlja, ali i zbog toga što će inače djeca brzo proglasiti vaš trud neiskrenim. Djeca nanjuše vaš očaj baš kao što psi nanjuše strah.

Nije mi pomagalo ni to što dolazim iz obitelji u kojoj se radila velika stvar od toga što je mačka ušla u sobu. Prvo netko prokomentira njezin dolazak, da bi se potom svi okrenuli prema njoj i zadivljeno promatrali što god da je ova krenula raditi, npr. širiti noge i lizati si stražnjicu. Zamislite kako smo se tek odnosili prema djeci. Moj nećak nije mogao pustiti vjetar bez da dobije salvu pohvala.

Ponekad je lijepo ostati nezamijećen. Manje je stresno. Jeste li primijetili da mačka uvijek dođe kod osobe koja ju ignorira? Na dječjim zabavama bih uvijek sjela za tihi stol u kutu, gdje bih sjela poput čitača tarota i čekala da djeca priđu meni, dok nisam jednom na kraju postala glavna zabavljačica. Znam izvući pečenu kokoš iz papirnatog ubrusa, efekti ove čarolije nisu za zanemariti.

Prošlog ljeta sam doživjela generalno prosvjetljenje na odmoru koji sam provela sa svojim nećakom u Mallorci. Provoditi vrijeme s malim djetetom je kao da provodiš vrijeme s prijateljem na brzim drogama – sve se vrti oko njih, izvode gluposti kao što je skakanje u bazen u odjeći, imaju nekontrolirane navale emocija. Jednom kad sam ovo shvatila, vratila sam se na pravu stazu. Pustila sam svoju omiljenu pjesmu i koncentrirala svu svoju energiju na univerzalni jezik plesa i skinula sve pokrete s video spota. Bio je to pun pogodak..

Psujte

Osim ako ne mislite da su djeca samo glupe papige, trebali biste psovati kad ste s njima, kao i biti smireni kad drugi ljudi psuju u njihovom prisustvu. Naravno, trebate im objasniti razliku između vrijeđanja osobe i psovanja kao alata oslobađanja frustracije.

Naučite ih kakve su posljedice neprimjerenog rječnika. Ali imati politiku nulte tolerancije na psovke je isto kao da poludite čim vidite da netko u ruci drži čašu vina. Ideja da će djeca koja čuju psovke automatski postati neurotični kočijaši je potpuno suluda. Ovo je pravi život, a ne priča iz tabloida.

Nemojte postavljati blesava pitanja

Ili bolje rečeno, nemojte postavljati općenita pitanja. Nakon što sam gomilu puta dobila ‘Ne znam’ za odgovor, shvatila sam da klincima postavljam jako dosadna ptianja poput ‘Što ste radili u školi danas?’ Dan u školi je cijela vječnost kad imaš 7 godina, ovo je kao da ste odraslu osobu pitali što je radila 2014. Ni ja se ne mogu sjetiti.

Nuđenje alternativa olakšava komunikaciju: ‘Voliš li više čudovište na roze točkice ili čudovište s plavom glavom? Možete iskoristiti ovo kako bi ostvarili svoj cilj: moja sestra Natalie pita svoje klince da li žele ići spavati u 7:01 ili 7:02. Oni se pritom osjećaju važnima. A ona popije svoju čašu vina na miru. Lukavo.

Budite nadrealni

Budite poput jedi viteza. Koristite distrakciju i ludu domišljatost. Ja svako toliko svome nećaku ubacim izmišljenu riječ, npr. trenutno koristim šimpić pimpić kao naziv za pticu čvorak. Ovo radim uglavnom za vlastitu zabavu ali i njegovu, s obzirom da su takve riječi neobične i zabavne za izgovaranje, a i nitko drugi u vrtiću ih ne zna.

Jednom kad krene pretraživati internet, takve iluzije će biti gotove, ali do tada ja sam mu izvor čudesnoga znanja. Humor je isto veliki plus. Šestogodišnjak od mog prijatelja kaže da više voli smiješne razgovore s odraslima zbog toga što a) zna da nije u nevolji i b) ‘ozbiljni razgovori su teži od smiješnih razgovora i lakše je pričati ako se smijemo’.

Ne diskreditirajte Peppu Pig

Čak i ako je odnos veličine tate i mame smiješan, arhaičan i potiče nezdrave stereotipe. Iako je njezino roktanje nekonzistentno, da ne spominjemo da je gadljivo. Čak iako to vozilo nikad ne bi došlo gore uzbrdo i čini mi nelagodu svaki put sa svojom devijacijom od osnovne fizike. Ovakav razgovor neće vas dovesti nigdje. Kad je Peppa Pig u pitanju, oni su se odlučili.

Stupite u kontakt s unutarnjim klaunom

Sjećam se kad je moja mama plesala limbo u sobi punoj dvanaestogodišnjaka, istovremeno noseći havajsku pizzu. To je bilo impresivno, pogotovo zato što je često ukoči u leđima.

Kada pokušavam razgovarati o Minecraftu ili Terrariji, znam da sam ista moja majka koja pleše limbo. Zato pokušavam preusmjeriti njezin nadobudan stav. Djeca su obično za igru. U redu je plesati limbo – neki bi čak to nazvali obredom inicijacije – sve dok si svjestan kako blesavo izgledaš.”

.

Show

Gabi Novak o životu s Arsenom: ‘Uvijek se znalo da će se vratiti meni’

‘Pitali su me kako ga mogu trpjeti, ali ne smiješ biti egoist, ako nekoga iskreno voliš, poštuješ i poznaješ’, kazala je Gabi o 45 godina s Arsenom.

Objavljeno

|

Autor

“Arsen je bio težak čovjek”, izjavila je u programu N1 televizije pjevačica Gabi Novak (83). Prisjećajući se suživota s proslavljenim autorom Arsenom Dedićem (1938.-2015.), a koji je trajao 45 godina, kazala je kako je njihovo upoznavanje bilo dugo te da su u vezu su ušli nakon desetljeća poznanstva i propasti brakova u kojima su bili.

Gabi je, podsjetimo, bila udana za dirigenta i skladatelja Stipicu Kalogjeru, a Arsen je bio oženjen s Vesnom Suligoj s kojom ima kći Sandru. “Jednog dana smo kliknuli i odlučili krenuti. Obavijestili smo obitelji da ćemo biti zajedno. Već se i šuškalo o nama. Ozbiljno smo krenuli 1970. godine”, prisjetila se Gabi. Vjenčali su se 1973. godine kada im se i rodio sin Matija.


“Bila sam mu mirna luka kroz ta sva njegova lutanja i faze. Organizirala sam mu uredniji život. Bila sam mu velika podrška, a on je imao veliko povjerenje i vjerovao je u moj glazbeni ukus i intuiciju. Imali smo predivne godine”, ispričala je o ljubavi koju znamo gotovo cijeli život. Jer tko nije čuo za Gabi i Arsena, njenu blagost i njegovu “bodljikavu” narav?

“On je bio vrlo teška osoba i trebalo je izdržati njegove momente. Znao je biti itekako oštar, sarkastičan, mnoge je uvrijedio. Ali je bio i nježna osoba i dobar čovjek, ali baš poeta. Po njegovim pjesmama sam znala u kojoj je fazi. Bio je vidovit u svojim tekstovima. Bila je to borba u njemu. Trebala mu je takva podrška koja će biti prisutna i koja će mu praštati”, navela je pjevačica koja je bila i prvi filter za ozbiljnije kompozicije koje je radio za, primjerice, film: “Koliko god je bio drzak i samoživ, trebao mu je netko da ga razumije, upravo i u toj zločestoći, sarkazmu i svemu što je izgovorio ljudima… Većina ljudi to nije prihvatila. Neki jesu.”

Najlakše je spakirati kofere…

“Ja sam to sve tolerirala. Kažu ljudi da ne mogu uvijek biti tolerantna. Ali u braku koji ima čvrstu osnovu, ako se poznajemo u dušu, u nadogradnjama moraš naći neku vrstu tolerancije i obzira. Pitali su me kako ga mogu trpjeti, ali ne smiješ biti egoist, ako nekoga iskreno voliš, poštuješ i poznaješ. Lako je uzeti kofer i reći da ti je dosta. Nisam to napravila, jer uvijek se znalo da će se on vratiti Gabi. To je bila sve njegova maska pod kojom je skrivao svoje emotivno stanje. Trebalo je znati živjeti s tom osobom, da ju možeš tolerirati i prihvatiti”, kazala je o “burama i bonacama”, kako naziva život s velikim pjesnikom.

Objasnila je i da je  kada bi joj dao svoje pjesme na čitanje, uvijek u njima prepoznavala njegova politička, svakodnevna razmišljanja i flertove. “Kažu mi ‘čestitamo ti što si to izdržala’, ali ja sam ga stvarno voljela i poštovala”, zaključila je Gabi.

“Ti u mom životu”, pjesma koju Gabi i Arsen nisu nikada objavili na nosaču zvuka

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP