Prati nas

Mozaik

Unukova priča

Titov unuk: Tito i Jovanka su se voljeli, žalio je zbog Ustava iz 1974. godine

Poslije prve operacije u Ljubljani prvi sam ga put to pitao. Rekao je da je pogriješio kad je pustio Ustav iz 1974. Kazao je da mu je 10 dana stajao na stolu, da je to bio početak raspada Jugoslavije i partije. Nije želio potpisati, ali kao demokrat nije mogao staviti veto i dopustiti da bude nadglasan u Skupštini. Zahtjev su izgurali Mika Špiljak, Kiro Gligorov, Eduard Kardelj, Steva Krajačić…

Objavljeno

|

Josip Joška Broz (screenshot: TV Happy)

Josip Joška Broz, unuk Josipa Broza Tita, nekadašnjeg doživotnog predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Saveza komunista Jugoslavije, gostovao je u programu televizije Happy. U polusatnom razgovoru govorio je o svom djedu, posebice o mitovima koji su uz njega vezani. Iz emisije izdvajamo neke akcente.

Zašto je padao prvi i drugi razred gimnazije

Tada nije bilo privilegija. Normalno, svi smo bili jednaki, a ne kao danas kad se sve kupuje novcima. Deda ni otac nisu nikada intervenirali.



O navodima da Tita nisu prepoznali kad je došao u Kumrovec

Jedni objavljuju da nikada nije išao u Kumrovec. Pa neka netko pogleda slike po datumima kad je bio tamo. Zašto bi on išao među svoje, ako ga nitko nije prepoznao? To su priče…

O Titovoj najvećoj greški

Poslije prve operacije u Ljubljani prvi sam ga put to pitao. Rekao je da je pogriješio kad je pustio Ustav iz 1974. Kazao je da mu je 10 dana stajao na stolu, da je to bio početak raspada Jugoslavije i partije. Nije želio potpisati, ali kao demokrat nije mogao staviti veto i dopustiti da bude nadglasan u Skupštini. Zahtjev su izgurali Mika Špiljak, Kiro Gligorov, Eduard Kardelj, Steva Krajačić…

Tko je kriv za razlaz Tita i Jovanke

Jednim dijelom ona. To što pričaju da je ona bila željna vlasti, to je laž. Ona ga je voljela i ta ljubav je prešla u paranoju. Željela ga je zaštiti, a u želji je pretjerivala. On je nju volio i jako mu je teško palo razdvajanje. Svako jutro mu je spremala veš, a onda je to počeo raditi neki oficir. Nisu se razveli. Rekao joj je da vodi računa o onome što se događa u kući, ali da se u politiku ne miješa. Nakon razlaza je rekao da je nitko ne smije dirati. Bilo je pritisaka i da ne bude nazočna na Titovoj sahrani, isto kao što je bilo pritisaka da se ona ne sahrani pored njega. Ona je imala pravo na to. Dobro, nije u istom grobu, ali je pored.

O nagađanjima da Tito nije položen u grob u Kući cvijeća

Govorilo se i da je umro ranije, ali nije. Umro je to jutro 4. svibnja. Večer prije su mu proradili kapci. Pitao sam doktora što je, rekao mi je da su to zadnji trzaji. Ujutro sam sjeo na avion za Beograd. I sad mi netko kaže da sam poljubio mrtvog čovjeka? Ubačen je u metalni sanduk koji je zavaren. Ono đubre (Obren Đorđević, op. MV) priča da je u sanduk stavljen pijesak i da je narod prevaren. Nisam se odvajao od sanduka do sahrane, a u 2 sata iza ponoći je dizalica položila ploču od 9 tona na njega. Nakon toga sam otišao kući. Neka priča tko što hoće.

Joška Broz rođen je 1947. godine u Beogradu. Imao je tri godine kada su mu se roditelji, Žarko Broz i Tamara Veger razveli, pa je s mlađom sestrom Zlaticom živio kod djeda Tita i njegove supruge Jovanke. Poslije osnovne škole, upisao je gimnaziju, ali je ponavljao razrede. Preselio se u strojarsku školu, da bi na kraju otišao u šumarsku školu u Kraljevu. Završio je Šumarski fakultet u Beogradu. Radio je kao šumar i metalostrugar, a kasnije je bio Titov pratitelj u lovu i nadzornik njegovih lovišta. Kao milicajac u Antidiverzantskom vodu brinuo se za Titovu sigurnost sve do njegove smrti, 4. maja 1980. godine. Poslovnu karijeru nastavio je kao ugostitelj u Beogradu.

.

Mozaik

Predsjedničina kći je upisala Harvard. Zašto Hrvati ne mogu prihvatiti njezin uspjeh?

Vijest da je kćer Kolinde Grabar Kitarović upisala Harvard, rekla nam je puno toga o njoj: ona je pametna, radišna, uporna, snalažljiva, uspješna. No ono što smo nakon objave te vijesti saznali o nama samima, nije baš tako pohvalno.

Objavljeno

|

Mediji su danas prenijeli vijest da je kćer predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, Katarina, upisala Harvard, jedno od najboljih sveučilišta na svijetu. Štoviše, na prijemnom je ispitu bila među jedan posto najboljih u svijetu pa je dobila stipendiju koja će joj pokrivati sve troškove studiranja i smještaja, piše Jutarnji.

Bravo, draga Katarina!



Inače, Katarina Kitarović je i državna prvakinja u umjetničkom klizanju pa je iz toga vidljivo da se radi o doista iznimnoj mladoj ženi, inteligentnoj, spretnoj, izraženih radnih navika, upornoj, uspješnoj… Jednom riječju, ona je dijete koje bi svaki roditelj poželio.

Nakon objave ove vijesti, doznali smo, dakle, da predsjednica ima jako pametnu i uspješnu kćer. Ali, nažalost, doznali smo još ponešto o nama samima. Nakon objave vijesti, po portalima je krenuo pravi, što bi se reklo, shit storm – osim velikog broja pozitivnih komentara, našao se ovdje i zavidan broj onih koji uspjeh Kolindine kćeri nikako ne mogu provariti. On ih peče i boli. Hm, tko zna zašto?

Moram naglasiti da uopće nisam fan naše predsjednice. Nisam za nju glasala, niti ću to učiniti na sljedećim izborima. Ali priča o njezinoj kćeri s time nema veze. Izdvojila sam nekoliko meni “najdražih” komentara i dala na njih svoj osvrt. Odmah će vam biti jasno na što ciljam…

“Ma kakav je to uspjeh? Mama ima para pa je šalje, i moje bi studirale u inozemstvu.”

Da, Katarinina mama “ima para” jer je predsjednica države. Međutim, djevojka je dobila stipendiju tako da sve mamima pare neće biti potrebne jer joj sam Harvard omogućuje studiranje. Ako Harvard odluči stipendirati i vaše kćeri, svaka im čast.

“Lako je njoj bilo doći do Harvarda s maminim vezama!”

Harvard je, podsjetimo, jedno od najboljih, najprestižnijih, najutjecajnijih i najrespektiranijih sveučilišta na svijetu. Broj jedan se ne postaje tako što se rade protekcije djeci moćnika – kao što to rade neka druga sveučilišta. Ne znam zašto mi je sad na pamet palo nekoliko hrvatskih… Osim toga, u svijetu ima i važnijih funkcija od predsjednice Hrvatske. Njihovi kandidati su i sinovi i kćeri predsjednika Amerike, pa se ipak svi ne upišu. Jednom Harvardu, radno mjesto roditelja nekog studenta neće značiti baš tako mnogo kao što znači u našoj maloj provinciji.

“A gdje će se upisati kćeri radnika Uljanika, draga predsjednice?”

Ovo dvoje ima veze isto kao i juha s rezancima i anticiklona. Bi li radnicima Uljanika bilo bolje da je Kolindina kćer upisala, recimo, Prometni fakultet u Zagrebu? Ili da ga uopće nije upisala? Trebaju li djeca političara biti neobrazovana i nezaposlena jer će tada radnicima u Hrvatskoj biti lakše? Uostalom, zašto se neko genijalno dijete čiji roditelj radi u Uljaniku također ne bi upisalo na Harvard ako je prošlo na prijemnom i dobilo stipendiju? Podsjećamo, studiranje predsjedničine kćeri neće se financirati iz proračuna, a još manje iz stečajne mase Uljanika. Dakle, to dvoje nema nikakve međusobne veze.

“U Hrvatskoj ima masu darovitije djece, ali im mama nije predsjednica pa ne mogu ići na Harvard!”

Stvarno? U Hrvatskoj su djeca baš tako masovno genijalna i radišna da bi im Harvard dao stipendiju, ali eto, siroti nemaju mamu predsjednicu? Ako su djeca tako inteligenta, sigurno su to naslijedila od svojih jednako inteligentnih roditelja. A ako smo svi baš tako inteligentni i genijalni – zašto smo tu gdje jesmo? Da, znam, znam, lopovi, ratni profiteri, privatizacija itd. Ali da baš od te sve inteligencije nismo mogli iznaći način kako se tome oduprijeti i pretvoriti Hrvatsku u bogatu, prosperitetnu i uspješnu zemlju… Nisam sigurna. Nešto mi smrdi u toj teoriji o posvemašnjoj inteligenciji Hrvata. Smrdi – kao da nije točna.

“Prvo kćer bivšeg premijera Sanadera, a sad ova! Sve jedno ljepše od drugoga”

O objema situacijama znam samo onoliko koliko se moglo doznati iz medija, no čini mi se da ova dva slučaja nemaju nikakve veze. Koliko smo uspjeli saznati iz iskaza svjedoka na suđenju bivšem premijeru, Petri Sanader i njenom momku je boravak u Americi navodno plaćao otac preko sumnjivih prijatelja i poslova. Barem tako tvrdi Robert Ježić. Katarina Kitarović je dobila stipendiju prestižnog fakulteta. Čini mi se da se ta dva slučaja razlikuju kao nebo i zemlja.

“Mamina dušica je uspješna u čemu god da se okuša: prvo klizanje, pa sad Harvard! Joj da je meni biti kćer predsjednice!”

Ma da, kad na klizaljkama izvodiš piruetu ili trostruki aksel, jako je važno na kojoj su ti mama i tata funkciji. Nema to ni slučajno veze s danonoćnim treninzima. U redu, netko može reći da je Katarina imala mogućnosti trenirati jer je iz bogate obitelji, ali bar smo mi u Hrvatskoj svjedoci da svaki čas vrlo uspješan sportaš postane netko čiji roditelji nisu bogati, nego se izdignuo zahvaljujući isključivo svom vlastitom talentu i upornosti. Zašto to ne bi mogao biti slučaj i kad je u pitanju Katarina Kitarović? Aha, znam – zato što joj je mama predsjednica Hrvatske, a nju ne volimo. Prema tome – njezino dijete ne smije biti uspješno!

Vijest da je Katarina Kitarović, dakle, upisala Harvard rekla je dosta o njoj samoj: da je pametna, uporna, radišna, uspješna. A što je rekla o nama? Da smo zlobni i glupi? Ne želim vjerovati da je to istina.

Nastavi čitati