Prati nas

Mozaik

Ništa se ne mora

‘Želim unuke, ali ih ne želim čuvati i brinuti se o njima’

Kada smo se umirovili, očekivala sam opušteni život. Jer do tada smo se borili kako bismo odgojili dvojicu sinova, dali im dovoljno novca i vremena kako bi mogli ispuniti svoje snove. Nisam imala sretno djetinjstvo i zato sam se trudila da znaju koliko su voljeni i važni. Sada su u tridesetim godinama života, opsjednuti su zarađivanjem novca i gledaju samo sebe.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Bake koje ne čuvaju unučad
foto. OrnaW/Pixabay

Iako će mnoge bake i mnogi djedovi deklarirati neograničenu ljubav spram unuka, to još uvijek ne znači da istinski žele uložiti svoje vrijeme, energiju i novac u odgoj ‘treće generacije’. Ipak, rijetki su oni koji to naglas priznaju, a sve što izlazi iz okvira požrtvovne bake koja govori o svojem “malom zlatu koje joj daje smisao životu”, još uvijek je tabu.

“Kada smo se umirovili, očekivala sam opušteni život. Jer do tada smo se borili kako bismo odgojili dvojicu sinova, dali im dovoljno novca i vremena kako bi mogli ispuniti svoje snove. Nisam imala sretno djetinjstvo i zato sam se trudila da znaju koliko su voljeni i važni. Sada su u tridesetim godinama života, opsjednuti su zarađivanjem novca i gledaju samo sebe. Moj stariji sin i njegova partnerica uskoro će useliti u vlastitu kuću blizu naše i već su počeli “ispitivati teren” hoćemo li im čuvati djecu, ako zasnuju obitelj”, piše čitateljica The Guardiana koja se ne uklapa u paradigmu bake koja se želi žrtvovati.


“A ja se želim posvetiti sebi i ne želim biti na usluzi drugima. Želim unuke, ali kad pomislim koliko živaca, truda, vremena i novca košta odgajanje djeteta, ne želim se posvetiti odgoju unučadi. Da stvar bude gora, naše prvo unuče živi daleko i ima bogatog djeda i baku koji su ga potpuno razmazili”, zaključuje ova baka, zabrinuta nad svojim osjećajima s kojima se ne zna nositi.

Guardianova kolumnistica Annalisa Barbieri kao polazište za rješenje problema nudi vrlo jednostavan savjet: “Ono što ne želite raditi, ne morate raditi. Dakako, treba pričekati bebu pa vidjeti koliki će pritisak stvarati sin i snaha. Ne obećavajte ništa, jer ništa niste obavezni. Roditeljstvo je njihov životni put, a ne vaš. Na koncu, snahe kada rode djecu promijene mišljenje i žele da im svekrve čuvaju djecu puno manje no što su ranije mislile da će željeti.”

“Mnogi ljudi koji su teško odgajali djecu, raduju se vremenu koje će posvetiti samo sebi. Nerazumno je očekivati da će se posvetiti unucima. Ipak, treba znati da se vlastita djeca i unuci razlikuju, jer unuke možete uvijek vratiti njihovim roditeljima”, kaže pak Geraldine Bedell, urednica Gransneta.

“S druge strane, neki zaključe da su unuci zabavni i manje umaraju od roditeljstva pa ćete možda željeti biti više uključeni. Ponekad situacija ili izrečene riječi mogu ‘udariti’ u naše strahove ili neriješene probleme i tako isprovocirati pretjeranu reakciju. Čini mi se da je upravo to vaš problem. Povezujete rano djetinjstvo s različitim stupnjevima nezadovoljstva i borbe, i iz uloge djeteta i iz uloge roditelja. A sada ciklus kreće iznova s novom generacijom. Bolje je uhvatiti se u koštac s tim osjećajima sada, dok su još apstraktni.

Ne mislim da će situacija s novim unucima biti tako teška kao što mislite. Možda to bude iskustvo koje će zacijeliti rane. Možda ćete biti sjajna baka. S druge strane, ništa od ovoga što sam rekla ne znači da morate čuvati unuče, ako to ne želite”, zaključuje Barbieri.

.

Mozaik

Protiv znanosti: Teorije urote nisu teorije; to su mitovi, priče i zatvorene ideologije

Neke priče o zavjeri su toliko kompleksne i složene da formiraju zatvoreni pogled na svijet, za koje je primjeren izraz ideologija.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Ne, pandemiju koronavirusa nije smislio Bill Gates kako bi implantirao mikročipove svjetskoj populaciji. Većina ljudi svrstava takve tvrdnje u teorije zavjere. Ali postoje i bolji izrazi za to, piše Deutsche Welle.

Tijekom pandemije koronavirusom znanstveni rad je dobio više pozornosti javnosti – prije izbijanje epidemije bilo bi nezamislivo da se veliki vodeći mediji danima bave znanstvenom raspravom o nekoj virološkoj studiji.


Istovremeno, nastaju specijalne “teorije” koje nemaju ništa zajedničko sa znanstvenim empirizmom. Tako se navodi da je novi koronavirus izmišljen ili da su ga namjerno stvorili ljudi. Istraživanje provedeno sredinom svibnja u sklopu studije Sveučilišta u Erfurtu i partnera pokazalo je da jednoj od ove dvije tvrdnje vjeruje po 17 posto ispitanika – dok 10 posto njih čak vjeruje u obje tvrdnje. Postoji još više tvrdnji, od koji se ljudima diže kosa na glavi, na primjer da IT milijarder i filantrop Bill Gates želi implantirati mikročipove ljudima u sklopu obveznog cijepljenja kako bi ih mogao kontrolirati. Takve tvrdnje uglavnom spadaju u kategoriju “teorija zavjere” – ali s jezičnog stajališta postoje prikladniji izrazi za to.

“Teorija zavjere”

Da bi se opisao ovaj fenomen, nijedan termin na njemačkom jeziku nije toliko raširen kao “teorija zavjere”. Ali, to je pogrešno. “Koncept teorije znači da imate pretpostavku zasnovanu na činjenicama”, kaže socijalna psihologinja Pia Lamberty sa Sveučilišta u Mainzu. “Ako činjenice ne odgovaraju teoriji, teorija će se u nekom trenutku morati prilagoditi ili će biti odbačena”, kaže Lamberty za DW. “A to se ne događa s pričama o zavjeri.”

Politički savjetnik Johannes Hillje piše na Twitteru da pojam “teorija” ima gotovo “znanstveni prizvuk, kojim ne treba uzdizati ovu glupost”. Hillje se boji da bi pojam “teorija zavjere” mogao dovesti do toga da se oni koji ga šire osjećaju kao zagovarači “protuznanosti”.

“Mit zavjere” ili “priča o zavjeri”

Pia Lamberty, čija se stručna knjiga o toj temi našla na raznim bestseler-listama, u svojim raspravama pravi razliku između “mita zavjere” i “priče o zavjeri”: “Priča o zavjeri su konkretne priče, kada ljudi pretpostave da je napad od 9. rujna 2001. došao “iznutra” (što bi značilo da su za napad odgovorni zavjerenici iz krugova američke vlade, op. ur.) ili da je princeza Diana još živa. S druge strane mit zavjere je više apstraktni, prevladavajući motiv, nešto poput ‘zavjere Židova protiv cijelog svijeta’. Taj motiv se može naći u konkretnim pričama o uroti i on se također društveno prilagođava, tj. ažurira.”

Kao primjer Pia Lamberty navodi priče o zavjeri koje se odnose na mađarsko-američkog milijardera Georgea Sorosa, koje se temelje na antisemitskim mitovima o navodnoj svjetskoj zavjeri Židova. Zajedničko za oba ova pojma je to da se često prenose i shodno tome neprekidno dopunjuju i mijenjaju.

“Ideologija zavjere”

Neke priče o zavjeri su toliko kompleksne i složene da formiraju zatvoreni pogled na svijet, za koje je primjeren izraz ideologija: na dobro posjećenim forumima za diskusiju u SAD-u širi se tvrdnja da tajna skupina urotnika drži na tisuće otete djece zarobljene u tamnicama, da pije njihovu krv kako bi ostali mladi, navodi Deutsche Welle.

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump je za pristaše ove ideologije osloboditelj, dok se Trumpov prethodnik Barack Obama i njegova suparnica u izbornoj kampanji 2016. Hillary Clinton smatraju članovima zavjere. Ova ideologija je svoje ime dobila od anonimnog navodnog zaposlenika američke administracije sigurnosnog koda “Q” – “QAnon”.

Drugi primjer za ideologiju zavjere daju takozvani “građani Rajha” u Njemačkoj, koji u biti vjeruju da njemački Rajh i dalje postoji i da stoga institucije SR Njemačke nemaju legitimnost. Građani Rajha često zastupaju krajnje desničarsko-ekstremističke pozicije, a postoji i određeno preklapanje s “prepper-scenom”, čije se pristaše pripremaju na scenarije rata i smaka svijeta (enl. to prepare – pripremati). Na primjeru građana Rajha dobro se vidi koliko opasne mogu biti ideologije zavjere: u listopadu 2016. je teško naoružani muškarac, predmnijevani pripadnik te skupine, ubio jednog policajca.

Dok samoproglašeni građani Rajha zajedno s drugim pripovjedačima zavjere i ekstremistima, ali i bezopasnim demonstrantima, prosvjeduju protiv ograničenja povezanih s borbom protiv pandemije koronavirusom, savezni ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer je prvi put zabranio jednu skupinu građana Rajha.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP