Prati nas

Mozaik

Zagrlite nekoga

Znanost kaže da bismo se trebali češće grliti

Istraživači su otkrili da su zagrljaji povezani s porastom markera pozitivnog i redukcijom markera negativnog raspoloženja; suprotni učinci ustanovljeni su u slučajevima kad je bilo konfliknih situacija. Kada se u istom danu dogode i konflikt i grljenje, ljudi imaju manje negativnih i više pozitivnih osjećaja nego u onim danima kad dožive samo konflikt.

Objavljeno

|

foto: klimkin/Pixabay

Kad primijetite da vaši bližnji imaju težak dan, vjerojatno ćete ih zagrliti bez puno razmišljanja. Nova studija kaže da ova jednostavna gesta ima snažniji učinak nego što mislite.

Prema studiji objavljenoj u časopisu PLOS One, zagrljaji mogu imati mjerljiv učinak na raspoloženje i razinu stresa poslije društvenog konflikta. Čini se da zagrljaj pojačava pozitivne i smanjuje negativne osjećaje kod ljudi koji imaju problema u odnosima, otkriva studija.


Vrlo jednostavan i izravan način komunikacije – grljenje – moglo bi biti učinkovito sredstvo pomoći muškarcima i ženama koji doživljavaju konflikte u odnosima s ljudima, tvrdi koautor studije Michael Murphy, istraživač post doktorant u laboratoriju za proučavanje stresa, imuniteta i bolesti na sveučilištu Carnegie Mellon.

U svrhu studije, Murphy i njegove kolege su ispitivali 400 odraslih osoba putem telefonskog anketiranja. Zvali su ih svake večeri tijekom dužeg vremenskog perioda i postavljali pitanja o njihovom raspoloženju, između ostalog o tome da li su tijekom dana iskusili konflikt ili primili zagrljaj. Također, svi ispitani su na početku studije ispunili upitnik o svojem zdravlju i društvenim aktivnostima.

Istraživači su otkrili da su zagrljaji povezani s porastom markera pozitivnog i redukcijom markera negativnog raspoloženja; suprotni učinci ustanovljeni su u slučajevima kad je bilo konfliknih situacija. Kada se u istom danu dogode i konflikt i grljenje, ljudi imaju manje negativnih i više pozitivnih osjećaja nego u onim danima kad dožive samo konflikt.

Ovaj trend je uočen kod svih ispitanika bez obzira na spol, dob, rasu, bračni status, ukupan broj društvenih kontakata i prosječno raspoloženje. Ovaj učinak prenosi se i na sljedeći dan, iako na malo drugačiji način – tako da je pad negativnih emocija nešto izraženiji u odnosu na porast pozitivnih.

Razumno je očekivati da će podrška bližnjih učiniti osobu otpornijom na stresne situacije, međutim Murphy kaže da i tu postoje neke kontradikcije. S jedne strane, studija je otkrila da pojedinci koji imaju podršku i razumijevanje bližnjih bolje reagiraju na stres. Paradoksalno, druge studije su ustanovile da sev kod ljudi koji imaju podršku rodbine i prijatelja ponekad javlja obrnuta reakcija. Ovo je možda posljedica toga što se ljudi ponašaju kontraproduktivno – npr. daju neprimjerene ili nepraktične savjete. I tako dok pokušavaju pomoći svojim bližnjima, često pritom postižu da se ovi osjećaju nesposobno, glupo ili kritizirano. Put do pakla popločan je dobrim namjerama, rezignirano je konstatirao Murphy.

Implicitna manifestacija podrške poput fizičkog dodira vjerojatno je bolja opcija zbog toga što ljudi pritom osjećaju da je nekome stalo do njih, da imaju nekoga tko je tu za njih i tko ih ne osuđuje, ukazuje nam Murphy. A zagrljaji su najjača pojedina stavka u ovoj kategoriji. Istraživanje sugerira da fizički dodir potiče blagotvorne fiziološke promjene koje uključuju smanjenje stresnih reakcija mozga i srca te oslobađanje oksitocina, neurotransmitera koji potiče dobro raspoloženje, optimistično je istaknuo Murphy.

Naravno, neki ljudi se ne vole grliti, ali čak i kod onih preosjetljivih na dodire, reakcije variraju u ovisnosti o tome od koga dolazi zagrljaj. Murphyjeva studija nije istraživala kako se reakcija na zagrljaj mijenja u ovisnosti o tome od koga je zagrljaj došao, ali nam je otkrio da on i njegove kolege rade na novoj studiji koja će uključivati detaljnije razrađena pitanja, uključujući da li su ispitanici htjeli zagrljaj kao i od koga im je isti bio upućen.

Iako su rezultati studije preliminarni, Murphy je čvrsto uvjeren da nam daju uvjerljiv argument da raširimo ruke i zagrlimo naše bližnje koji se možda muče s nečim.

Zagrljaji, barem među bliskim osobama, predstavljaju jednostavan, izravan i učinkovit način da damo podršku nekome do koga nam je stalo, a možda upravo prolazi kroz konflikte sa svojim bližnjima, zaključuje Murphy.

.

Mozaik

Fotografija bake koja doji unuče izazvala veliku raspravu

Svima koji se zgražaju valja poručiti da ovo nije ništa čudnije nego da jedna vrsta, npr. čovjek, pije mlijeko druge vrste, npr. krave. Ako smo se na to navikli, tad nas ni baka koja doji unuče ne bi trebala previše uzrujavati.

Objavljeno

|

Slika objavljena na Facebook stranici SOS Lactation izazvala je pravu pomutnju na toj društvenoj mreži. Naime, fotografija snimljena u Vijatnamu prikazuje baku kako doji svoje unuče.

Komentatori su se ispod slike javili iz raznih razloga: nekima nije bilo jasno kako je to uopće moguće s obzirom da je baka vjerojatno prošla fertilnu dob i ušla u menopauzu, dok je drugima čitava situacija pomalo neukusna i pitaju se je li uopće u redu da baka doji unuče sve i ako to fizički može.


S obzirom na brojne upite, administratori stranice koja promiče dojenje objasnili su: “Proizvodnja mlijeka se svodi na ponudu i potražnju. Dojke nastavljaju proizvoditi mlijeko dok god postoji potražnja, odnosno dok god dijete ili djeca žele piti to mlijeko. Što se dojenja u menopauzi tiče, dojenje je povezano sa žlijezdom hipofizom na koju ne utječu promjene u menopauzi tako da su i žene koje su prošle promjenu i i zgubile menstruaciju, u mogućnosti dojiti.

Kad je žena jednom uspostavila laktaciju, odnosno počela proizvoditi mlijeko, može laktaciju ponovno pokrenuti i nakon prestanka dojenja. Poznati su slučajevi da su žene dojile djecu koju su posvojile jer su ponovno pokrenule laktaciju nakon što su dojile svoju biološku djecu. Također, iz povijesti je poznato da su prije postojale profesionalne dojilje koje su dojile djecu onih majki koje to iz nekog razloga nisu željele ili mogle.

Što se pak tiče situacije u kojoj baka doji svoje unuče, nama se može činiti neobičnim, no to je uobičajeno u nekim kulturama. Recimo u nekim dijelovima Vijetnama. Svima koji se zgražaju valja poručiti da ovo nije ništa čudnije nego da jedna vrsta, npr. čovjek, pije mlijeko druge vrste, npr. krave. Ako smo se na to navikli, tad nas ni baka koja doji unuče ne bi trebala previše uzrujavati.”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP