Prati nas

Mozaik

Zagrlite nekoga

Znanost kaže da bismo se trebali češće grliti

Istraživači su otkrili da su zagrljaji povezani s porastom markera pozitivnog i redukcijom markera negativnog raspoloženja; suprotni učinci ustanovljeni su u slučajevima kad je bilo konfliknih situacija. Kada se u istom danu dogode i konflikt i grljenje, ljudi imaju manje negativnih i više pozitivnih osjećaja nego u onim danima kad dožive samo konflikt.

Objavljeno

|

foto: klimkin/Pixabay

Kad primijetite da vaši bližnji imaju težak dan, vjerojatno ćete ih zagrliti bez puno razmišljanja. Nova studija kaže da ova jednostavna gesta ima snažniji učinak nego što mislite.

Prema studiji objavljenoj u časopisu PLOS One, zagrljaji mogu imati mjerljiv učinak na raspoloženje i razinu stresa poslije društvenog konflikta. Čini se da zagrljaj pojačava pozitivne i smanjuje negativne osjećaje kod ljudi koji imaju problema u odnosima, otkriva studija.



Vrlo jednostavan i izravan način komunikacije – grljenje – moglo bi biti učinkovito sredstvo pomoći muškarcima i ženama koji doživljavaju konflikte u odnosima s ljudima, tvrdi koautor studije Michael Murphy, istraživač post doktorant u laboratoriju za proučavanje stresa, imuniteta i bolesti na sveučilištu Carnegie Mellon.

U svrhu studije, Murphy i njegove kolege su ispitivali 400 odraslih osoba putem telefonskog anketiranja. Zvali su ih svake večeri tijekom dužeg vremenskog perioda i postavljali pitanja o njihovom raspoloženju, između ostalog o tome da li su tijekom dana iskusili konflikt ili primili zagrljaj. Također, svi ispitani su na početku studije ispunili upitnik o svojem zdravlju i društvenim aktivnostima.

Istraživači su otkrili da su zagrljaji povezani s porastom markera pozitivnog i redukcijom markera negativnog raspoloženja; suprotni učinci ustanovljeni su u slučajevima kad je bilo konfliknih situacija. Kada se u istom danu dogode i konflikt i grljenje, ljudi imaju manje negativnih i više pozitivnih osjećaja nego u onim danima kad dožive samo konflikt.

Ovaj trend je uočen kod svih ispitanika bez obzira na spol, dob, rasu, bračni status, ukupan broj društvenih kontakata i prosječno raspoloženje. Ovaj učinak prenosi se i na sljedeći dan, iako na malo drugačiji način – tako da je pad negativnih emocija nešto izraženiji u odnosu na porast pozitivnih.

Razumno je očekivati da će podrška bližnjih učiniti osobu otpornijom na stresne situacije, međutim Murphy kaže da i tu postoje neke kontradikcije. S jedne strane, studija je otkrila da pojedinci koji imaju podršku i razumijevanje bližnjih bolje reagiraju na stres. Paradoksalno, druge studije su ustanovile da sev kod ljudi koji imaju podršku rodbine i prijatelja ponekad javlja obrnuta reakcija. Ovo je možda posljedica toga što se ljudi ponašaju kontraproduktivno – npr. daju neprimjerene ili nepraktične savjete. I tako dok pokušavaju pomoći svojim bližnjima, često pritom postižu da se ovi osjećaju nesposobno, glupo ili kritizirano. Put do pakla popločan je dobrim namjerama, rezignirano je konstatirao Murphy.

Implicitna manifestacija podrške poput fizičkog dodira vjerojatno je bolja opcija zbog toga što ljudi pritom osjećaju da je nekome stalo do njih, da imaju nekoga tko je tu za njih i tko ih ne osuđuje, ukazuje nam Murphy. A zagrljaji su najjača pojedina stavka u ovoj kategoriji. Istraživanje sugerira da fizički dodir potiče blagotvorne fiziološke promjene koje uključuju smanjenje stresnih reakcija mozga i srca te oslobađanje oksitocina, neurotransmitera koji potiče dobro raspoloženje, optimistično je istaknuo Murphy.

Naravno, neki ljudi se ne vole grliti, ali čak i kod onih preosjetljivih na dodire, reakcije variraju u ovisnosti o tome od koga dolazi zagrljaj. Murphyjeva studija nije istraživala kako se reakcija na zagrljaj mijenja u ovisnosti o tome od koga je zagrljaj došao, ali nam je otkrio da on i njegove kolege rade na novoj studiji koja će uključivati detaljnije razrađena pitanja, uključujući da li su ispitanici htjeli zagrljaj kao i od koga im je isti bio upućen.

Iako su rezultati studije preliminarni, Murphy je čvrsto uvjeren da nam daju uvjerljiv argument da raširimo ruke i zagrlimo naše bližnje koji se možda muče s nečim.

Zagrljaji, barem među bliskim osobama, predstavljaju jednostavan, izravan i učinkovit način da damo podršku nekome do koga nam je stalo, a možda upravo prolazi kroz konflikte sa svojim bližnjima, zaključuje Murphy.

.

Mozaik

Jesu li žene same sebi neprijateljice? Oslobodimo se anti-ageing demona!

‘Koliko ste mladosti potrošili brinući se što će biti kad je više ne bude? Kako smo, bez obzira na sve dokaze protiv, progutale udicu da naša vrijednost nestaje zajedno s reproduktivnom sposobnošću? Druženjem s ljudima raznih godišta lakše ćemo izaći iz tog začaranog kruga negoranja starosti i početi razmišljati o njezinim prednostima.’

Objavljeno

|

Prije nekoliko godina doživjela sam prosvjetljujuć trenutak, piše u New York Timesu Ashton Applewhite. Toliko mnogo žena boji svoju kosu kako bi prikrile sijede. Mnoge žale tog truda i troška, a to je ujedno i glavni način kako same sebe, kao starije žene, činimo nevidljivima.

Kad je čitava grupa nevidljiva, nevidljivi su i problemi koji je more. Zamislite da svijet vidi koliko nas ima, i kako smo predivne, i zabavne. Zamislite da se okupimo i sve zajedno pustimo sijede vlasi. To bi doista bila velika promjena.



Ovu ideju objavila sam na svojoj Facebook stranici i dobila mnoštvo reakcija, ne nužno dobrih. No to sam i zaslužila. “Ti prva pusti sijede”, glasio je jedan od komentara. To sam i učinila i čitavu kosu obojila i sivo, čak i one smeđe dijelove jer mi se činilo da ionako nitko neće vjerovati da mi je to prirodna boja. Naučila sam i važnu lekciju: Tko sam ja da govorim ženama kako bi trebale izgledati i što bi trebale raditi? Svaka ima pravo na vlastite odluke. Svaka ima pravo starjeti na način koji njoj najbolje odgovara.

Mladost # moć # ljepota

No o jednome se možemo složiti: Starenje je ženama teže. Mi nosimo teret izjednačavanja ljepote s mladošću i mladosti s moći – to je dvostruki spoj dobizma i seksizma. A kako se s time nosimo? Utapamo se u anti-ageing proizvodima. Lažemo o svojim godinama. Izgladnjujemo se, vježbamo, podvrgavamo se estetskim zahvatima.

Ove strategije mogu biti vrlo uspješne pa nije ni čudo što se toliko žena njima služi. Ne osuđujem, kunem se – ali kad se starija osoba izdaje za mlađu, to je kao da se homoseksualac predstavlja kao heteroseksualac, a crnac kao bijelac. Ovakva ponašanja imaju svoj korijen u osjećaju srama u vezi nečega u vezi s čime ne bi trebalo osjećati sram. Osim toga, takve stvari podržavaju istu tu diskriminaciju koja ih je i potakla.

Žene hrane seksizam i ageizam

Izgled je važan. Divljenje godi. No opsjednutost društva sa ženskim izgledom manje je vezano uz samu ljepotu, a više uz potčinjavanje i moć. Kad se žene natječu koja će izgledati mlađe, one zapravo podupiru dobizam, seksizam, izgled-izam i patrijarhat. Oko još nečega se možemo složiti: sve je to prilično veliko opterećenje. Ljestvica je postavljena tako visoko da smo osuđene na neuspjeh. Osim toga, takve nas stvari okreću jedne protiv drugih i zbog takvih su stvari najsiromašnije od najsiromašnijih upravo – starije žene nebjelkinje.

Prigrlite stigmatizirano

I što da žene rade? Ujedine se protiv dobizma baš kao što su se ujedinile protiv seksizma u 60-ima i 70-ima. Da bi neki pokreti bili snažni, članovi pokreta moraju prigrliti upravo ono što je stigmatizirano bez obzira radi li se o određenoj boji kože, ljubavi prema istom spolu ili starenju. To zapravo znači napraviti pomak od nijekanja dobi prema njezinu prihvaćanju.

No puno je to za tražiti. Otvorite li bilo koji ženski časopis, zasut će vas stotine članaka i oglasa tipa: “Ne možete očekivati da ćete biti željene ako se zapustite”. U toj stigmi nema baš ništa prirodno. No promjena ipak stiže. Magazin Allure zabranio je upotrebu pojma “anti-ageing” te umjesto toga prigrlio opise poput “dugoočekivano i neophodno potrebno slavljenje same sebe – zajedno s borama i svim ostalim”. Ako modna industrija može napraviti ovakav zaokret, možemo i mi. Moramo promijeniti načina na koji gledamo same sebe i druge. Evo kako krenuti:

Starenje nas obogaćuje

Tko doista misli da je neka starija gospođa manje zanimljiva, manje zabavna i manje vrijedna od žene koja je bila prije? Ako je to doista tako, odakle dolaze takve poruke i koja im je svrha? Naravno, starenje donosi i prilične gubitke, ali i autentičnost, samopouzdanje, perspektivu, samospoznaju. Moja mama čak kaže i da joj noge sada izgledaju bolje nego prije. Prioriteti su jasniji. Lakše se nosimo s osjećajima. Želimo manje. Manje nam je bitno što ljudi misle što u svakom slučaju oslobađa. Za mnoge žene je kasnija faza života ujedno i ona najbolje.

Naučimo gledati jedni na druge – ali i na sebe – velikodušnije

Umjesto da gledajući se u zrcalo mrmljamo: “Pa što se to, dovraga, dogodilo?”, prisjetimo se doista nekih stvari koje su se dogodile i koliko su divne bile. Ona bora koja ide od nosa do usana? Glumica Frances McDormand kaže da je u njenom slučaju ta bora rezultat toga što je godinama svojemu sinu govorila “Wow!” ili “Oh, kako zanimljivo!” Frances svoje lice naziva mapom, odbija estetske zahvate koji bi s njenog lica izbrisali prošlost. Nezadovoljstvo je ono što pogoni više milijardi dolara vrijednu industriju ljepote. Samopouzdanje je afrodizijak. Koji od vaših prijatelja su seksualno najaktivniji? Ne oni najljepši, niti oni najmršaviji. Niti oni najmlađi, nego oni koji misle da su njihovi ljubavnici pravi sretnici.

Odbacite način razmišljanja koji suprotstavlja mladost i starost

Predrasude nas okreću jedne protiv drugih. Kao što se mame koje rade stalno svade s mamama koje su doma, umjesto da se ujedine u borbi za iste plaće kao muškarci. Razlog zbog kojeg se žene tako srčano natječu za radna mjesta je taj što na određenim pozicijama za žene doista ima manje mjesta. Ne radi se o tome da žena ima previše, nego o tome da je za žene otvoreno manje pozicija. Stalno sukobljavanje ne samo da utvrđuje trenutnu raspodjelu moći već nas onemogućuje da budemo otvoreni i velikodušni.

Okupimo se svi zajedno, bez obzira na dob, i razgovarajmo o ovim stvarima

Svaka generacija mora za sebe naučiti kako je uzaludno i štetno pribojavati se starenja. Koliko ste mladosti potrošili brinući se što će biti kad je više ne bude? Kako smo, bez obzira na sve dokaze protiv, progutale udicu da naša vrijednost nestaje zajedno s reproduktivnom sposobnošću? Druženjem s ljudima raznih godišta lakše ćemo izaći iz tog začaranog kruga negoranja starosti i početi razmišljati o njezinim prednostima.

Imamo izbor: možemo kopati još dublju rupu ili možemo odbaciti tu prokletu lopatu. Ako imamo želju, volju i viziju, možemo se od natjecanja pomaknuti ka suradnji. Možemo umjesto o strahu, razgovarati o osnaživanju. I tu promjenu možemo donijeti svijetu. Ženski pokreti naučili su nas da se moramo izboriti za naša prava i moć, a pro-aging pokreti će nas naučiti da od te moći ne odustanemo.

Nastavi čitati